Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - siječanj 2008
četvrtak, siječanj 31, 2008
I ovu priču dugujemo Valvasoru, a govori o otmici žena iz Tinjana i okolice.
Priča se vjerojatno tiče i mjesta Žbandaj u blizini Tinjana. Izgleda da je Žbandaj bio nezdravo mjesto pa su se u okolici raspredale priče o ljudima koji brzu umiru. Posljedica – svi su nekako nastojali izbjeći ovo mjesto i to u širokom luku. I to je razlog zašto tadašnji žbandajci nisu mogli naći žene. Pa su našli drugu «metodu».
Po nekoliko njih odlazilo bi na sajmove ili vrebalo neke druge prigode, našlo ženu koja im je djelovala «po njihovom ćefu» i... otelo jadnu ženu. Ženu bi doveli u svoje selo gdje bi je organizator otmice (obično i jedan od otimača) oženio.
Ovakve metode su lagano nestale početkom 19.st. kada su doneseni zakoni s rigoroznim kaznama za ovakve i slične postupke.
(većina mojih tekstića o Tinjanu nastala je nakon čitanja knjige «Tinjan i njegova prošlost» Enrico Depiera, Hrvoje Defar) 
swirl @ 17:57 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 30, 2008
 
Oko Tinjana bio je prokopan jarak, a preko jarka vodila su u grad jedna jedina vrata i pokretni most. Danas nema niti vrata niti jarka, ali se ulica iza nekadašnjih vrata i danas zove «Na mostu» (slika gore desno). U njoj je obnovljena najstarija kuća Tinjana (na slici gore lijevo), iz 1442. godine. Od najstarijih zidina ostali su samo temelji, dok su samo segmenti zidina iz 14. još djelomično sačuvani.
Nekada je i Tinjan imao ložu. Ispred nje bio je tinjanski «Stup srama». Ulica «Geto» uglavnom je bila nastanjena obrtnicima, stražarima, trgovcima. Za obranu grada glavni je bio kaštelan, smješten u kaštelu, a imao je ulogu nadgledanja straže i tvrđava.
Malo ljudi zna da je je negdje u 15.st. izgrađen i podzemni dio Tinjana. Podzemni hodnici povezivali su sve važnije djelove naselja, a izlaz im je bio na strmini prema Dragi. Jedan podzemni otkriven je slučajno, sedamdesetih godina 20.st. kada se po Tinjanu kopao rov za smještaj električnih kabela.
Prošećite Tinjanom. Na nizu kuća upisane su godine gradnje pa ćete ostati iznenađeni. Svako toliko vidjeti ćete na pročeljima starih kuća i simbole njihovih starih vlasnika, najvjerojatnije pokoji kosirić i slično jer je Tinjan bio poznat po svojim kovačima. Pokraj crkve nalazi se kuća Depiero,  iz 17. st, proširena u 19.st. Naići ćete i na u kamenu uklesanu glavu Atile koji se često pojavljuje u istarskim legendama.
swirl @ 18:03 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 29, 2008
Godine 1680. Valvasor dolazi u Tinjan. Osim slike koja je sačuvana, i po kojoj možemo suditi o izgledu Tinjana u to doba, iza njega ostaje i zapis o 12 crkvi i crkvica. Od toga 3 su bile unutar zidina, 4 van zidina, ali u Tinjanu, dok je 5 u bližoj okolici. Većim dijelom tih crkvica danas nema. Sačuvala se jedino crkvica Sv. Križa na Kalvariji. Postoji zapis koji spominje kako su u njoj glagoljaški zapisi, ali su se na žalost u obnovama koje su islijedile zapisi izgubljeni.
Jedna je crkva bila na mjestu danas poznate tinjanske «Konobe» (Sv. Antun Padovanski). Današnja se župna crkva počela graditi 1755. za vrijeme župnika Ivana Šestana. Prema zakonu o rabotama (nešto slično radnim akcijama iz socijalizma) gradili su je dobrovoljno stanovnici Tinjana. Građena je u stilu kasnog baroka i vrlo je slična crkvi u Žminju i u Svetom Petru u Šumi (link). Tinjan je poznat i po svojem zvoniku koji se radio kada i župna crkva. Poprilično se razlikuje od uobičajenih istarskih zvonika.
 
swirl @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 28, 2008
Vjerojatno povijest Tinjana započinje oko 1500 godina p.n.e. Zapadno od Tinjana otkrivena je prethistorijska grobnica (tumul), a na brežuljku Sv. Špete gradina iz 1000 p.n.e.
U rimsko doba ovdje je prolazila prometnica (Decumanus) koja je spajala Poreč sa Starim Pazinom. Područje Tinjana dano je rimskom vojniku i po njegovom imenu područje je prozvano Attinianum. U nekoliko navrata u 20.st. istraživani su ostaci vjerojatno njegove vile (vila rustica). 
Od «Attinianum» ime se nekoliko puta pomalo mijenja, dok ga Slaveni nisu prozvali Tinjanom. 
Od 14.st. Tinjan pripada Pazinskoj grofoviji. U nekoliko navrata tinjanci pljačkaju mletačka pogranična područja i, zbog jedne takve očito neslavne pljačke dolazi do rušenja gradskih zidina (nema veze – poslije su ponovno obnovljene i Tinjan postaje jednim od najutvrđenijih gradića Pazinske grofovije).
Dakle, povijest priča kako je 1341. godine grupica tinjanaca vođenih nekim Bertoldom uhvaćena u pljački. Godine 1344. mlečani zbog toga (hmmmm je li zbog toga ili ne vrag će ga znati) napadaju Tinjan i uspjevaju zarobiti grofa Alberta. Albert je dvije godine osuđen na veslanje na galiji, a potom pristaje na «mir» s Venecijom pristavši i na rušenje gradskih bedema.
Inače, zajedno s Gračišćem u srednjem vijeku Tinjan spada u najbogatija mjesta Istre. Gradom je proglašen 1578.
swirl @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 27, 2008
Rabac - luka za boksit
Teleferika je žičara kojom se prevozio boksit. Spajala je luku za boksit na desnoj obali zaljeva gdje je Rabac s mjestom Cere (ukupno oko 9 km) jer se tamo vadila najveća količina boksita. Izgrađena je za vrijeme Italije, a napravila ju je tvrtka iz Trsta američkim kapitalom. U isto vrijeme je druga tvrtka pomoću mađarskog kapitala napravila i uskotračnu prugu od Šumbera do Plomina.
Nakon 2. svjetskog rata teleferika je demontirana i ponovno složena negdje u Srbiji.
Danas se u Rapcu otvara turistička sezona tradicionalnom regatom Voga teleferika. Naravno da se osim regate nudi iće i piće i dobra zabava.
swirl @ 12:06 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, siječanj 25, 2008
Počinjem tekst vrlo romantično… postavljanjem nove kanalizacije u Puli. I dok se u Zagrebu trenutno otkopavaju bombe iz 2. svjetskog rata, kopanja u Puli ipak daju interesantnije rezultate (pritom i manje opasne).
Tako su nedavno otkrivena dva srednjevjekovna kostura. Nađeni su kraj Flaciusove ulice, u blizini Sv. Marije Formoze (LINK), pa može biti da je riječ o kosturima s groblja koje se nalazilo oko bazilike.
Iznenađenjima nikad kraja. Svojedobno su u gradnjama po Puli otkopavane stotine amfora, obnova Foruma pretvorila se u dugotrajna arheološka iskapanja (i neopisivo mi je žao da barem djelić nađenog ispod Foruma nije ostao vidljiv posjetiteljima Pule).
Najnovije otkriće je - antički mramorni stup dug 7 metara. Otkriven je prije par dana, i opet zbog radova na kanalizaciji. Prelomljen je na dva dijela, od kojih svaki teži oko 6 tona. Uz stup se spominje i ime Jacopa Sansovina.
(Jacopo Tatti rođen je 1486. u Firenci, a umro je u Veneciji 1570. Prozvao se Jacopom Sansovinom po Andrea Sansovinu čiji je bio učenik. Postao je poznati kipar i arhitekt čija remek djela krase Rim i Firencu. Nakon godina stvaranja u oba grada, odlazi u Veneciju gdje postaje odgovoran za uređenje trga Piazza San Marco, od uređenja nekih interijera, preko obnove ili izgradnje novih zgrada oko trga i na trgu.)
Zbog čega se nađeni stup dovodi u vezu sa Sansovinom? Nije tajna da je Venecija uglavnom na hrvatskim balvanima. No nije to i jedini pečat kojeg je naša zemlja dala Veneciji. Uzmimo u obzir samo grad Pulu. Dok je dio Velikog kazališta (link) korišten za gradnju Kaštela u Puli, dio građe iskorišten je za dotjerivanje Venecije. Najljepši dijelovi Sv. Marije Formoze (koja je tada već bila u vrlo lošem stanju) (link) većim dijelom su ukrcani na brodove i ugrađeni u Trg Sv. Marka.
Malo je falilo da sličnu sudbinu doživi i amfiteatar (link). Godine 1583. Mletačka Republika htjela je amfiteatar „razmontirati“ pa ponovno složiti u Veneciji, što je spriječio senator Gabriel Emo.
U svemu ovome nalazi se osnova za pretpostavku da je i ovaj stup povezan s Jacopom Sansovinom. Vjerojatno je pripremljen za transport do Venecije, a potom, iz ne zna se kojih razloga, zaboravljen da bi čekao do današnjih dana ponovno otkrivanje. Dvije su pretpostavke: jedna da je riječ o stupu iz Sv. Marije Formoze, druga da je riječ o stupu iz Velikog kazališta. Usporedbom otkrivenog stupa s onima koji i danas krase Piazzu San Marco znati će se više.
Kad smo već kod radova u Puli, prije par godina u staroj jezgri Pule, blizu čitaonice, započela je gradnja garaže. No, čim su započeli s iskopom, na javnost je još jednom izašla bogata povijest Pule. Otkriveni su mnogobrojni antički nalazi, terme, amfore (nađeno ih je više od 1000, a bile su ugrađene u temelje kuća kao drenaža). Otkriveni su i ostaci velike rimske kuće, jednokatnice pa ostaci crkve Sv. Teodora (15.st.) uz koju se nalazio ženski benediktinski spomenik. No posebno je vrijedan nalaz crkve Sv. Lucije, koja se nalazila na istom mjestu gdje je izgrađena već spomenuta crkva Sv. Teodora. Za crkvu Sv. Lucije nije se prije toga znalo gdje se točno nalazila, nije nikada bila dokumentirana niti zabilježena u katastru. Znalo se samo da je postojala. Eto otkrila ju je gradnja garaže. 
swirl @ 18:08 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 24, 2008
Uz Pićan vezane su dvije legende o Sv. Niceforu. Malo su zbrkane jer svijet legendi ne teži previše logici, pa se tako u starijoj legendi Nicefor spominje kao relikvije Sv. Nicefora (dakle definitivno je već umro), da bi u drugoj, mlađoj, Nicefor bio stariji pićanski biskup. 
No, ima legendi o Istri koje spominju plovidbu Dunavom i dolazak Dunavom u Istru... pa i opet zvuče dobro.
Prva legenda vezana je uz gradnju crkve u Pićnu. U 4.st. car Konstantin Veliki želio je izgraditi crkvu u koju bi pohranio relikvije Sv. Nicefora. Relikvije su ukrcane na jedrenjak, a mjesto gradnje trebalo je biti ono gdje se jedrenjak zaustavi. Jedrenjak je stao na nepristupačnoj obali, pa su relikvije stavljene na magarčića i plan se mijenja... crkva će se graditi tamo gdje stane magarčić. A magarčić je išao dugo... i na koncu stao u Pićnu.
U drugoj legendi Nicefor je stari biskup Pićna koji je živio sa dvije rođakinje. U zimskim hladnim noćima valjda su spavali zajedno u krevetu i do pape je stigla dojava o neprimjerenom ponašanju. Nicefor kreće papi kako bi se pred papom opravdao i spriječio zle jezike da dalje razvijaju storije. 
Cijeli njegov put do pape bio je popraćen čudesima: gdje je bila suša Nicefor je štapom lupio u zemlju i pojavio bi se izvor, na morsku je površinu stavio kaput i plovio Jadranom na kaputu... i još svakojaka druga čuda. Za sva je čuda saznao i papa i na koncu to dugo putešestvije završava povoljno za Nicefora koji se vraća u Istru.
U nastavku, legenda kaže kako je za kaznu stanovnicima Pićna koji su ga lažno optužili pred papom Sv. Nicefor kaznio zle jezike pa su Pićan i okolica bez izvora pitke vode.
swirl @ 17:48 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 23, 2008
Nekako u centru stare jezgre Lindara, na trgu kojeg formiraju okolne zgrade, nalazi se crkvica Sv. Sebastijana i Sv. Roka (naravno da nije nahero, kako sam je ja slikala, pa to ignorirajte). Sagrađena je 1559. godine, a iznad vrata ima uklesanu poruku u kamenu, na latinskom i na glagoljici. 
Uz vanjski zid s desne strane nalazi se kamena klupa na kojoj su stoljećima sjedili i družili se stari Lindarci. U Fabrisovoj knjizi koju sam već spomenula jedna je zgodna stara fotografija, gdje su na kamenoj klupi pošlihtani stari Lindarci.
Iza crkvice, na istom ovom trgu, nalazila se gradska loža. Sagrađena je u 17.st. Za vrijeme 2. svjetskog rata u njoj su njemci imali vojnu kuhinju, a nakon rata služila je i za popravak traktora. Na žalost, loža je bila u lošem stanju te je prijetila opasnost da se njezini zidovi i lukovi sruše na nekog. Na koncu su je Lindarci 1961. godine srušili, a kamen od kojeg je sagrađena iskoristili za obnovu svojih kuća. Šteta da nije sačuvana.
swirl @ 17:55 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 21, 2008

Na Giardinima, pokraj Slavoluka Sergijevaca, ispred jednog kafića, postavljen je kip koji prikazuje James Joyce-a. 
Niti odabir mjesta niti odabir Joyce-a nije slučajan. 1904. je mladi Joyce stigao u Pulu, a radio je upravo u zgradi pred kojom se danas nalazi njegov kip. U zgradi je bila Berlitzova škola gdje je dobio posao kao učitelj engleskog jezika.
No Pula je ipak, barem za Joyca, ispala - slučajno. Joyce je htio živjeti u Trstu no u zadnji čas se zaposlenje u Trstu izjalovilo, a taman je u to vrijeme Pula tražila učitelja za engleski jezik.
Joyce je stigao u Pulu s djevojkom, budućom suprugom. Živjeli su u današnjoj Laginjinovoj ulici, u zgradi koje danas više nema. Po pismima koje je pisao bratu može se zaključiti da niti Joyce niti djevojka nisu bili obožavatelji Pule. Već iduće godine odlaze iz Pule u Trst.
Ipak, za jednogodišnjeg boravka u Puli, nezadovoljstvo Pulom nije Joycu uzdrmalo stvaralački zanos, dio jedne od najpoznatijih knjiga («The Dubliners») nastao je upravo za vrijeme boravka u Puli.
swirl @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 20, 2008
Kako rekoh, 4 crkve u Gračišću, a nekada ih je bilo čak sedam.
Kraj Sv. Eufemije nalazi se cijela uličica (Pod Fumiju) sa zgradama iz 15. st. Sve su te kuće tipične za ovo doba (podrum pa vanjsko stubište koje je vodilo u jedinu prostoriju na katu). Ovo je ulica s najstarijim kućama u Gračišću, nešto toliko starih još ima uz vanjski rub stare jezgre.
Crkva je građena 1383. godine. Najpoznatija je po romaničkom raspelu iz 13.st. Ovo raspelo često se izlaže na izložbama, a po starosti mogu mu konkurirati još jedino raspela iz Motovuna, Eufrazijane, Galižane i Bala koja su također iz 13.st.
Vjerojatno sam mogla poslikati crkvu i bez crvenog kombija, ali... ovako ima potpis «umjetnika» i bez pravog potpisa.
Pod Fumiju
swirl @ 15:08 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, siječanj 19, 2008
Istočno od Cerovlja, na brežuljku visine nešto preko 300 metara, nalazi se Paz. Do njega sam došla s druge strane, od Vranja strmom zavojitom cesticom koja me prvo dovela do groblja. Zgodno! Na malom brežuljku je groblje sa svojom crkvicom, pa je malena udolina, pa na drugom brežuljku Paz sa svojim ruševinama obraslim bršljanom.
Prvi put se spominje u 12. i 13. st. Prvo je bio u vlasništvu Oglejske crkve, a zatim u rukama nekog Fritza. Krajem 15.st. dolazi u vlasništvo obitelji Walterstain.
Još i danas ovim malim mjestom dominiraju te ruševine visine i nekoliko metara koje su nekad bile kaštel. Kaštel je nacrtao i Valvasor (link), koji je posjetio Paz u 17.st. kada je kaštel počeo propadati tako da su njegovi crteži taman nastali u zadnji čas pred propast dvorca.
I za ove ruševine postoji legenda koju prepričavaju stanovnici. A kaže kako se i danas, s vremena na vrijeme, među ruševinama kaštela pojavljuje duh posljednjeg vlasnika kaštela

swirl @ 14:38 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, siječanj 18, 2008
I dok su porečki biskupi ljetovali u Vrsaru, pićanski su biskupi, za vrijeme ljetnih mjeseci, bježali iz vrelog Pićna u obližnje, ali ipak malo hladnije Gračišće. Tko zna – zna. Rezidenciju biskupa izgradio je krajem 14.st. pićanski biskup Paskazije, porijeklom i sam iz Gradišća. Od rezidencije sačuvan je Sv. Antun Padovanski (kapela pićanskih biskupa). Kapela je iz 1381. I ovdje su otkriveni glagoljaški grafiti i to iz 15. i 16.st.

swirl @ 18:05 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 17, 2008
Kada vozite starom cestom iz Žminja prema Svetvinčentu, oko 3 km nakon Žminja, s lijeve strane ceste nalazi se crkvica Majke Božje od Svetomora i ispred nje samostojeći zvonik. Djelovi crkve datiraju najvjerojatnije iz 12.st. , a uklesana 1666. godina iznad jednog od prozora najvjerojatnije je godina jedne od obnova. Specifikum crkve su kipovi ugrađeni u pročelje, a nose (po dva s lijeve i desne strane lopice) stupove na kojima je trijem (lopica). Neki misle da su kipovi, prvenstveno zbog finoće njihove izrade, ovdje još iz rimskog doba pa naknadno otkriveni i ugrađeni u crkvicu. U okolici su stvarno nađeni ostaci iz antike pa bi i ovo moglo biti istina. Vjerojatnije je ipak mišljenje kako je kipove izradio neki domaći majstor.

swirl @ 18:07 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 16, 2008
U 17.st. u jednom dijelu Lindara radila su se smaknuća vješanjem (sohe = vješala). Ukoliko se donijela takva presuda, na brdašce kod raskršća za Potpićan i Pulu dovodili su se svi osuđeni na smrt vješanjem iz cijelog kraja. Nakon vješanja tijela se nisu micala danima, vjerojatno kako bi se stanovnicima utjerao strah u kosti. Vješanja su bila često.
Prije 2. svjetskog rata stanovnici Mačinića pripremali su na ovom dijelu zemlju za oranje. I pri tom su našli solidan broj ljudskih kostiju, vjerojatno još iz tog doba kada su sa stabala danima visila ljudska tijela.
I još ponešto o Sohama i Bojskom puču potraži ovdje
 
swirl @ 21:51 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 13, 2008
Desno od ulaznih vrata ove crkvice u Gračišću nalazi se natpis:
«Ljeta gospodnjega 1425. dana 5. augusta posvećena je ova crkva svete Marije Djevice od gospodara Grgura, biskupa Pićanskog. Petar Beračić je utemeljitelj, a Dento tvorac djela».
Edellwert pavern (plemići seljaci) je termin na kojeg se nailazi u Gračišću. Riječ je o terminu iz Urbara pazinske grofovije s kraja 15.st.
Točna prava i obaveze plemića seljaka nisu poznati, ali su vjerojatno imali puno veću ulogu od uobičajenih seljaka tog doba, a očito im je i materijalni status bio bolji. Inače teško da bi Petar Beračić imao prava, ali i novaca, za izgradnju crkve Marija na Placu.
Kad smo kod križeva bio je običaj da se na svaki zid crkve na grubu žbuku nacrtaju po 3 posvetna križa (znači ukupno 12) te su se križevi poslije prekrivali finom žbukom.
I na istraživanju ovih fresaka radio je prof. Branko Fučić, mada je dio fresaka izgubljen zbog oštećenja u nepovrat. Fučić je otkrio i glagoljske grafite. Jedan glasi «1437, miseca maja 5.dan. Domenig pop z Boljuna».
Dva grafita napravljena su u fazi kada je ta gruba žbuka bila friška. Jedan od njih predstavlja sliku broda. Drugi predstavlja bucmastu ženu duge kose, a kraj crteža je natpis (na latiničkoj gotici) «Stara baba Vukoša».
Podatke sam našla u «Franini i Jurini» 2004. godina - «Priča koja se mogla dogoditi», Maja Štrk Snoj
swirl @ 12:43 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, siječanj 12, 2008
Po ulasku u Gračišće kroz gradska vrata odmah dolazite na Plac, srednjevjekovni trg na kojem se odvijao živahan život malog Gračišća.
Na tom je trgu palača Salomon, zatim skladište za žito i ostale proizvode nekadašnjih stanovnika. 
Tu je i crkvica Sv. Marija na Placu. Izgrađena je 1425., ispred pročelja ima tipičnu istarsku lopicu (trijem), a 1978. ovdje su otkrivene freske (slika dolje lijevo). Na njezinim su zidovima ucrtani križevi (neki smatraju da je riječ o templarskim križevima (više o tome u postu na kojeg stavljam LINK). Na pročelju je simbolični prikaz 12 sunčevih zraka i „božje oko“.
Uz ovu crkvicu veže se i običaj zabijanja čavala u zid (to sam našla, čavle nisam vidjela jer obično ne vidim pol stvari, ali mi je naknadno poslao fotku Kljujuć (link na blog). 
To je nekakav običaj vjernika da zakucaju čavao i pomole se za ostvarenje želje (molitve). Jedini podatak kojeg sam našla (na jednom blogu) je podatak da se to obično vezalo uz žene koje nisu mogle imati djecu, a da su se čuda ipak dešavala pa su se i djeca rađala.
Pokraj crkve nalazi se veliki kameni blok u kojem su udubljenja (slika dolje desno). Ove rupe su vrlo precizna udubljenja, a služile su kao mjere za žito i tekućine koje su se prije koristile. 
 

čavli u zidu
swirl @ 15:06 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
petak, siječanj 11, 2008
Svaka čast palači Salomon, ali ovdje baš bjesnim. Palača je izgrađena u 15.st., posljednji put obnovljena u 19.st. Nalazi se nasuprot crkvice Sv. Marije od Placa, čim uđete kroz gradska vrata u Gračišće.
Riječ je o venecijanskoj gotici, a o ljepoti ne trebam niti pričati. Nađoh na internetu sličicu kako je izgledala za boljih vremena pa je stavljam ovdje. Na koncu konca sam kroz prozor snimila i ostatke ukrašenog plafona prostorije na prvom katu. I taj jadni segment plafona dovoljno svjedoči o tome što je palača bila, a što je sad svjedoči njezin izgled danas.
Bjesnim jer i ovo je priča na „hrvatski način“. Svojedobno sam isčeprkala da su je prijašnji vlasnici prodali, ali je ispalo da je nisu prodali na pravi način (čini mi se da je nisu prvo ponudili općini) pa se podigla tužba koja je rješavala našim stilom (popularno nazvanim „brzina munje“). U međuvremenu ovo prekrasno zdanje propada. Ovih par polu-činjenica koje sam tu nanizala o prodaji i tužbi našla sam prije par godina i sad se toga prisjećam, pa ako sam nešto i pogriješila ne zamjerite.
Koliko sada znam, palača Salomon se prodaje opet. 

 

 
 
swirl @ 19:47 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 10, 2008
 
Pogled s terase na kojoj je župna crkva
Najveća crkva u Gračišću je upravo ova na slici, crkva Sv. Vida, Modesta i Krescencije. Sagrađena je u 18.st., a oko nje se nalazilo staro groblje. Nekoliko nadgrobnih spomenika iz toga doba nalazi se pred crkvom i danas. Crkva ima vrijedan inventar, a šetnja s njezine vanjske strane nudi vam još jedan od prelijepih pogleda na Istru.
  Sv. Vid, Modesto i Krescencije
Oko Gračišća raspredaju se i tajanstvene priče, te neki navode Gračišće kao svojedobni centar masonerije u Istri.
Na zidu jedne od crkvica (Marija na Placu) neki smatraju da je nacrtan križ zapravo templarski križ. S druge strane skoro svaka crkva ima ucrtane križeve, jednostavno ucrtavali su se kod posvećenja crkve, a onda bi naknadnim krečenjem križevi nestajali ispod slojeva vapna (vidi više o tome u postu „Ročki abecedarij“ LINK). Meni nekako i križ iz Roča i križ iz Marije na Placu djeluju isto. No dobro, valjda postoje znalci koji o ovome mogu reći i puno više. Moja potraga (da saznam više o templarima i masonima u Gračišću) za sada nije urodila baš nekim plodom.

Unutrašnjost Sv. Marije na Placu (na zidu desno vidi se križ)

Templari jesu djelovali u Istri, njihovo je djelovanje zabilježeno u Puli, uz dolinu Mirne, uz Limski kanal, a kao centar njihovog djelovanja navodi se Vižinada.
Neki poznavaoci ove tematike izučavaju stare nadgrobne spomenike pokraj župne crkve koje sam malo prije spomenula, i opet zbog masonske simbolike. Već sam pogled na lubanju s prekriženim kostima djeluje sablasno, a onda dodajte na to „hi ro monogram“ (Labarum), pa „božje oko“ pa portal crkve s dvanaest sunčanih zraka i opet „božjim okom“. Kako rekoh, nisam baš stručnjak za ovo, ali ću vam zato staviti link na jedan interesantan blog gdje možete naći o ovome podosta (blog secret society). 
 
Hi ro monogram bio je znak kršćanstva ranih kršćana, a slova X (hi) i P (ro) prva su dva grčka slova Kristova imena. Često se na monogramu javljaju i grčka slova alfa i omega (prvo i posljednje slovo grčke abecede, a u ovom smislu bi označavali da s Kristom sve počinje i završava), a takav se znak katkad koristio kao oznaka za čestitost i poštenje.
 
1. Ulaz u Sv. mariju od Placa, 2. hi ro monogram
Kad govorimo o templarima i masonima te vezom između njih, stavljam vam citat s bloga kojeg sam navela (Secret Society). Riječ je o početku teksta o masonima.
"Mnogi nagađaju da su mnoga tajna i masonska društva proistekla upravo od vitezova Templara."
swirl @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 9, 2008
 
Kada vozite od Pazina prema Pićnu negdje na pol puta nalazi se Gračišće. 
Ne trebam ni reći da je nekada ovdje bilo naselje histra (nije ni čudo jer neke procjene govore da je u Istri živjelo i do 120.000 histra). Dolaskom rimljana Gračišće postaje rimska utvrda, a dobiva naziv Gallinianum. I Gračišće ima kontinuitet od tih davnih dana. Štoviše, negdje oko 15.st. znatno je veće i bogatije od Pazina pa mu je i porez bio veći od pazinskog za cca 80%.
Unutar srednjevjekovnog naselja nalazilo su se čak 7 sakralnih objekata (danas ima 4 crkve). U nađenoj dokumentaciji iz davne 1199. godine Gračišće je imalo i hrvata Drašihu za župana. Naseljavanjem više od 100 hrvatskih obitelji, Gračišće dobiva status grada i svoj grb.
Naselje je bilo utvrđeno, a dio obrambenih zidina vidi se i danas, kao što je dobro sačuvana i srednjevjekovna kula (na slikama gore). U grad se ulazilo kroz gradska vrata (slika lijevo), kroz koja ulazite i danas, a gradska je loža (16.st.) u prizemlju tog prolaza.
U svakom slučaju, vrijedi posjetiti ovo mjesto. Šetnja njegovim uličicama dovest će vas do saznanja da je niz kuća današnjeg Gračišća još iz 15.st., pogotovo one na vanjskom rubu stare jezgre kao i kuće u uličici pokraj crkve Sv. Eufemije. Ogladnite li, imate konobu „Marino“ (isprobala sam, i preporučujem).
swirl @ 19:34 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 8, 2008
Od zidina danas su sačuvana «Vela vrata» i «Mala vrata». Pokraj «Velih vrata» je crkvica Sv. Antuna Opata s ostacima freski iz 15.st.
Iznad «Velih vrata» je i grb obitelji Loredan, štit sa 6 ruža i vojvodskim rogom. U blizini je i četvrtasta kula. Sada je visoka 10 metara, a nekada je imala i koji metar više, zajedno sa zidinama koje su okruživale Barban.
 

 
Gornji red: slika lijevo vela vrata, desno - Sv. Antun Opat, doljnji red: lijevo četvrtasta kula, desno grb obitelji Loredan
swirl @ 17:51 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 7, 2008
 
U crkvici Sv. Katarine u Lindaru (pokraj vile Karla Baxa) nalazi se poznata freska napravljena 1409. godine. Ne zna se koji je to bio majstor. Freska prikazuje «Živi križ».
Ovakav naziv («živi križ») dan je svim prikazima križa gdje se 4 kraja križa pretvaraju u ruke i tako aktivno uključuju u religijsku tematiku cijelog prikaza. Uloga «živog križa» bila je prvenstveno oživljavanje religijskih prizora nepismenim ljudima.
Što rade 4 kraja križa u Lindaru? Jedna ruka razbija vrata Limba, druga ključem otvara vrata raja, treća ubija starozavjetnu sinagogu nožem, a četvrta blagoslivlja Kristovu crkvu. Na fresci su i anđeo i vrag. Vrag je prikazan kao polučovjek – poluživotinja, a crticama ispod repa prikazano je da vrag prdi.
Na freski je i Sv. Katarina, ali prvenstveno zbog toga što je cijela crkvica posvećena Sv. Katarini.
Sa stražnje strane crkvice nalazi se rozeta sa slike. S obzirom da su rozete obično na pročeljima, jedna od pretpostavki je da je rozeta uzeta s nekog starijeg objekta te ugrađena u crkvicu Sv. Katarine.
swirl @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 6, 2008
Za vrijeme vladavine Habsurgovaca Pazinskom grofovijom u Pazinu je izgrađena crkva Sv. Nikole. Nekada je na glavnom pročelju stajao natpis «Ljeta gospodnjega 1266. sagrađena je ova crkva». Natpisa na žalost više nema, ali ga spominju povjesničari iz sredine 20.st. Čak je i Valvasor nekoliko stoljeća ranije zapisao istu godinu kao godinu gradnje crkve.
Srednjevjekovna crkva bila je manja, na prostoru današnje srednje lađe. U 15.st. crkva je proširena, a na njezine gole zidove anonimni umjetnih crta freske. U 17. st. rade se dodatna proširenja, ali i novi zvonik. I u stoljećima koja slijede crkva se proširuje i obnavlja.
Crkva je za tadašnje pojmove u arhitektonskom smislu bila novina, ali je njezin stil vrlo dobro prihvaćen pa su slične crkve građene poslije i po drugim mjestima u Istri. Jedna od njezinih specifičnosti je i rebrasti svod. Oko 1470. godine za njegovo oslikavanje angažiran je neki umjetnik iz područja Južnog Tirola. Na svodu je prikazao stvaranje svijeta, Adama i Eve, anđele. Isti je umjetnik oslikao i sliku iza glavnog oltara. Po sličnosti u prikazima nije problem zaključiti da je i ovaj umjetnik kao predložak koristio Bibliju siromaha (Biblia Pauperum – link).
  
swirl @ 14:42 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, siječanj 5, 2008

Richard Francis Burton, avanturist, arheolog i štošta nešto sedamdesetih godina 19.st. uplovio je u rabački zaljev. U knjizi «Istarsko priobalje» spominje ljepote zaljeva i malenog Rapca koje je tada imalo svega nekoliko kuća. Bila je to prva «reklama» za Rabac.

Negdje u lipnju 1899. Rabac je dobio svoj prvi hotel s nekoliko soba, «Albergo Quarnerro». Vlasnici su bili obitelj Škopac. Nekako u to vrijeme na strani Rapca prema Kvarneru svoj ljetnikovac gradi obitelj Prohaska, riječki trgovci češkog porijekla. Ovaj se dio Rapca i sada zove Prohaska.

Kao gost hotela «Quarnerro» u Rabac počinje dolaziti i slovenski trgovac Fillinich koji je toliko zavolio Rabac da je tu sagradio i vilu  «Villa Lina». Na žalost obje su vile (Prohaska i Lina) stradale pred kraj 2. svj. rata. I u prvoj i u drugoj su za vrijeme rata bili fašisti. Vilu Prohaska napali su saveznici i partizani, dok su vilu Linu zapalili nijemci prije svog povlačenja.

1925. je sagrađen «Albergo Citta di Trieste», hotel u vlasništvu Emilia Gherdoli-a iz Trsta. Treći hotel Rabac je dobio 1938. («Dopolavoro» ili kasnije «Jadran»).

Nakon 2 svj. rata zbog stradanja u ratu i tadašnjih prilika niz godina turisti ne posjećuju Rabac. Prvi strani turisti počeli su dolaziti tek sredinom pedesetih. 
Danas je Rabac, kao i najveći dio naše obale, krcat za vrijeme ljetnih mjeseci. Nekako mi najdraže doći van sezone. Pa šetati uz more s jednog do drugog kraja.


 


swirl @ 17:56 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, siječanj 4, 2008

Uz ruševine starog grdoselskog kaštela nalazila se i stara crkva Sv. Jakova. Naselje se nalazilo dalje, gdje je i danas, pa je kapelan Vinko Pikot svaki dan išao pješice od naselja do crkve i nazad, zajedno s grdoselskim vjernicima. Sve se to dešavalo u 17.st.
Očito je Pikotu dozlogrdilo pa je na koncu nagovorio župana Ivana Mogorovića da, umjesto obnove oltara u Sv. Jakovu, za manji iznos naprave crkvu koja bi bila u naselju, bliže i njemu i vjernicima. Zgode oko gradnje nove grdoselske crkve zapisao je Pikot 1688. godine u «Grdoselskoj kronici». U tekstu se opisuje «radna akcija» u kojoj su učestvovali i Pikot i župan i svi stanovnici noseći kamen od jedne ruševine do mjesta gdje se počela graditi crkva. Opisano je i nekoliko fešti kojima su vrijedni radnici «ublažili» građevinske muke... od ića i pića (ovo posljednje se izgleda ponavljalo i nekoliko puta). Kulminacija feštanja očito je bila kad su radovi završili pa je uslijedilo posvećenje crkve.
Vinko Pikot poslije je postao i grdoselski župnik. Na ulazu u današnju crkvu (slika dolje lijevo) nalaze se natpis koji se nalazio na ulazu u crkvu čiju gradnju je Pikot opisao (slika gore), kao i njegova nadgrobna ploča (slika dolje desno, prije se nalazila naravno u podu crkve, kasnije je zbog gradnje nove crkve premještena i sačuvana pod zvonikom). 
 

swirl @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 3, 2008
U blizini Pazina je i malo mjesto Grdoselo.
Današnje je Grdoselo nešto južnije (oko 1-2 km) od prijašnjeg «Starog grada». Ne baš reprezentativan naziv vjerojatno je nastao zbog drugačijeg značenja riječi «grdo» u srednjovjekovnom hrvatskom (jako, veliko). Neki pak misle da je naziv nastao od riječi «Gardazelle» (garda = straža, zelle = stanica).
U povijesnoj dokumentaciji Grdoselo je zapravo područje u koje se ubraja današnje Grdoselo (nastalo od naselja Brdo) i niz okolnih sela. Sjedište je bio «Stari grad» ili «Zelen grad», nešto sjevernije (1-2 km kako sam već spomenula) od današnjeg Grdosela, od kojeg su danas ostale samo ruševine.
Izgleda da je prvi gospodar Grdosela bio Artalupus de Gardosilla koji se spominje 1250. godine. Ostatak dokumentacije iz 13. st. spominje gospodare Bertolda, Henrika i Henrikovog brata Dietrika. Nakon toga slijedi niz vlasnika, pa niz rušenja Grdosela uslijed ratovanja i politike (pitam se donosi li politika ikada nešto dobro).
Današnji «Zelen grad» prijevod je talijanskog naziva za ruševine (Castelverde). Za vrijeme okupacije talijani su ga tako prozvali jer nisu htjeli napraviti doslovan prijevod.  
swirl @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 2, 2008
Lindarci ovu kuću zovu Poldinovom kućom. 
Ne zna se točno kada je sagrađena, a poznata je upravo po svom specifičnom visokom dimnjaku. Ispod ove kosine posred koje je dimnjak (sada prekrivena daskama), nalazi se najveće ognjište u Lindaru (dimenzije odgovaraju ovoj kosini). 
Priča se da je dimnjak prije otprilike 200 godina napravio neki majstor iz Furlanije. Tadašnji vlasnici, obitelj Stefanuti, i sami su došli iz Furlanije pa možda u ovoj priči ima i istine.
Još lani kada sam bila u Lindaru krov je bio pokriven škriljama (kamenim pločama), ali je bio u vrlo jadnom stanju. Završe li popravak, dimnjak koji je postao simbol Lindara i dalje će biti meta posjetioca Lindara i njihovih foto aparata.
swirl @ 17:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 1, 2008
Za vrijeme Napoleonovih ratova, točnije 04. rujna 1813. godine Lindar je odigrao veliku ulogu.
Austrijski general grof Nugent krajem kolovoza osvojio je Rijeku, a zatim je htio spriječiti prodor francuske vojske prema Trstu. Nugent je dao, za ostvarenje ratnog plana, Josipu Lazariću 47 vojnika i 6 konjanika. Svjesan poprilično slabe «vojne moći» Lazarić se poslužio lukavstvom. Prvo je angažirao veliki broj seljaka dobrovoljaca iz skoro cijele austrijske knežije, a zatim su na njegovu stranu prešli i hrvati koji su bili u francuskoj vojsci. I svima njima dodijelio je uloge. Oni rijetki koji su imali oružje i znanje bili su angažirani na ključnim mjestima, dok su drugi, nenaoružani i bez znanja, zapravo imali ulogu (ukoliko sam dobro shvatila) svojevrsnih statista. Trebali su zavarati Francuze, pokazati se kao brojna jaka vojska i na neki način smicalicom obraniti svoj kraj od francuza.
Rano ujutro, 04. rujna, na zvonjavu crkvica i crkvi Pazinštine, svi ljudi angažirani u ovoj «scenografiji» počeli su nadirati prema Lindaru. Spring koji je bio u Lindaru bio je zavaran brojnošću «vojske» te je mislio da ga napada glavna vojna snaga Nugenta. Francuzi napuštaju Lindar, bježe, bacaju dio oružja u Pazinsku jamu, i na koncu su zarobljeni kod Berma (29 francuskih časnika i 900 vojnika zajedno s tehnikom koju nisu uspjeli baciti u Pazinsku jamu). Lazarić je zbog ovog uspjeha odlikovan, a osim odlikovanja austrijska carica Marija Terezija dodjeljuje mu titulu baruna od Lindara.
Iz ovog sukoba je vjerojatno baš ovaj top (lumbarda) pokraj župne crkve. Uz top se veže jedna poprilično komična zgoda. 

Kada je obnovljen zvonik 1906. godine, stanovnici su stavili top na kola i doveli ga u blizinu groblja. Stavili su barut i zapalili. Osim silnog praska i dima, razletio se i sam top, pa se dio cijevi našao iza crkvice Sv. Martina, a neki su čak pričali da su se djelići topa nalazili u Pazinu. Ostatak topa danas je pokraj crkve.

Dodatak čitatelja ovog bloga, porijeklom Lindarca: Kapetan Lazarić je napravio još jedan trik. kako bi zavaro neprijatelja, pokazao mu svoju vojnu silu, žene iz Lindara naslonile su na gradske zidine svoja vretena (preslice). Na taj način su vretena izgledala poput bajuneta na puškama. (hvala Branko na informaciji)
swirl @ 13:02 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare