Obožavam gledati krimi seriju „Ubojstva u Midsomeru“. U nekoliko epizoda radnja je bila povezana sa zvonarima ili njihovim natjecanjima u zvonjenju.
Pa evo - postoji i kampananje u Istri. Na njega sam naišla u knjizi „Sveti Lovreč Labinski i okolica“ Lucijana Diminića. Pretpostavljam da se nije kampanalo samo u Svetom Lovreču Labinskom nego i šire.
Dakle kampanalo se obično u ljetnim mjesecima, večer uoči nekog vjerskog blagdana. Večer prije blagdana neki od zvonara smjestio bi se u zvoniku, te počeo zvoniti u nekom posebnom ritmu. Na neki je način ovo bio podsjetnik ljudima da je sutradan blagdan. U knjizi piše da je posljednji kampanao Jure Šumberac. Na žalost riječ je o zaboravljenom crkvenom običaju.
Zaboravljena je i procesija za kišu. U lipnju, ako je bila suša, stanovnici ovog kraja u procesiji, predvođeni njihovim svećenikom, prolazili bi od župne crkve prema poljima i molili Boga da im pošalje kišu.
U knjizi „Dane selo u Istri“ (Etore Poropat) naišla sam na običaj pod nazivom „parparuša“, također povezan sa sušom. Kada bi zavladala velika suša djeca su organizirala povorku na čelu koje je bio „parparuša“, dječak omotan velikim lišćem bilja iz ovoga kraja. Povorka djece slijedila bi ga po selu, pjevala i tako „dozivala kišu“ pjesmom. Ispred svake kuće dječju „procesiju“ zalili bi vodom, ali bi i u košaru djeci stavili malo kobasa, jaja, kruha ili novčića. Na kraju dječje povorke djeca su ravnopravno dijelila među sobom sadržaj košare, dok bi veći dio dobio parparuša. Djeca su bila angažirana i u razdoblju pred Uskrs. Zvona bi najavljivala Uskrs počevši od podneva u četvrtak, pa do subote, a djeca bi u četvrtak navečer i u petak u podne i navečer u povorci zvonila svojim „klapecima“ i „škrbetuljama“ umjesto zvonima.
Izvor: Sveti Lovreč Labinski i okolica (Lucijan Diminić), Dane selo u Istri (Etore Poropat)