Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - siječanj 2012
nedjelja, siječanj 29, 2012



Postojanje mnogih antičkih vila u Istri bilo bi nepoznanica da o njima nije pisao Anton Gnirs. A. Gnirs bio je rodom iz Češke, a boravio je u Istri od 1899. do 1918. Bio je konzervator carsko kraljevske Centralne komisije za istraživanje i zaštitu spomenika i kustos državne arheološke zbirke koja je bila pohranjena u Augustovom hramu i amfiteatru. Po osnivanju pulskog Gradskog muzeja 1902. Gnirs se bavio isključivo zaštitom istarske spomeničke baštine. Od 1912. bio je konzervator za Austrijsko primorje. Po raspadu države 1918. vratio se u Češku, a umro je 1933. Gnirs je budućim generacijama ostavio niz pisanih dokumenata, tekstova, objavljenih članaka neprocjenjive vrijednosti. Upravo zahvaljujući njemu Istra je i u njegovo doba bila prepoznata kao turistička meka s mnogobrojnim povjesnim spomenicima i vrlo bogatoj povijesti.

U dvadeset godina provedenih u Istri A. Gnirs je očajavao nad uništavanjem spomeničke baštine, pokušavao je zaštititi štogod je mogao, vrijedno je pisao o otkrivenim nalazištima detaljno bilježeći i ona koja su do danas nestala. Na osnovu njegovih zapisa olakšano je istraživanje njegovim sljedbenicima, ali i omogućeno saznanje o lokacijama koje su bespovratno uništene, što zbog izgrađenih stambenih objekata i infrastrukture, što zbog utjecaja prirode.

Gnirs je prvi locirao ostatke radionice i antičke vile u Fažani (link). Dok je antičku Fažanu u razdoblju od 1. do 3.st. obilježila proizvodnja amfora, naknadno se vila adaptirala i postala usmjerena na poljoprivrednu proizvodnju. Ranocarska vila, pretpostavlja se, zauzimala je površinu od 5.500 m2, gotovo ispod cijele stare jezgre Fažane danas.

Gusta naseljenost u tom razdoblju gotovo je načičkala fažansko priobalje stanovnicima, poljoprivrednom proizvodnjom, antičkim vilama. A. Gnirs ostavio je niz zapisa o antičkim ostacima u uvali Marić (uvala južno od Barbarige). Nalazio je ostatke cisterni i vila rustika i na području prema Mandriolu, u Peroju, u Golubovima... U blizini Stancije Barbariga, uz samo more, pronašao je ostatke antičke vile (takozvana Schwalbova vila). Za razliku od gospodarskih vila ovo je bila raskošna vila bogato dekorirana freskama i mozaicima. Djelić zidnih slikarija i mozaika je spašen, no još u Gnirsovo doba ova je vila velikim dijelom bila razgrađena, a od njezine građe gradile su se druge kuće i utvrde.

Antičku vilu u Valbandonu (link) uništila je intenzivna izgradnja krajem 19.st. tako da od nje danas gotovo da nema traga. No trag postoji u Gnirsovim mnogobrojnim izvještajima koji spominju njezine mozaike, raskoš kao i njegov zaključak kako je riječ o istom tipu vile poput vile na Brijunima u uvali Verige (link). Na žalost do danas podmorje Valbandona nije temeljitije ispitano. Postojali su planovi da se to učini u 2009. godini no pogubljeni su u „bespućima hrvatske zbiljnosti“.

U Betigi kod Barbarige Gnirs je pisao o vrijednom nalazištu sakralnog objekta (link). Dok se u novijoj povijesti sakralni objekt istražio, ostalo je za istražiti za neka bolja vremena (kada će biti više novaca za kulturu, a manje za pljačku i crne fondove) postojanje rimskog naselja na ovom području.

I sama Sveta Foška (link) sagrađena je na lokaciji gdje je prethodno postojao vjerski objekt iz antike. Niz manjih hramova i crkvica postojao je uz tadašnje antičke vile. Na potezu od Fažane prema Galižani, u Savolagu, Gnirs je zapisao kako je pronađeno niz stela od kojih su neke do danas nestale. No ipak se za njih zna, zahvaljujući njegovom entuzijazmu. Na području same Pule također su nestali maleni ranokršćanski sakralni objekti Sv. Pelegrin, Savolago, Val Sudiga, Sv. Ivan.

Izvor: Fažanski libar 4

swirl @ 16:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 22, 2012



U mnoštu predivnih kuća staroga Labina (današnje sjedište Općinskog suda, nekada zgrada podeštata, palača Scampicchio, palača Battiala Lazzarini, palača Francovich...) nalaze se i manje kuće koje predstavljaju veliku vrijednost.  Tako ima stari Labin i kuću s rimskom karijatidom (potporni stup u obliku ženske figure). Kuća je nedavno obnovljena, manja je, ima renesansni prozor. Kako (i kada) se antička karijatida našla na njoj – tko bi ga znao. No očito ju je netko pronašao i ugradio u kuću.

Izvor: „Vodič Labin“ (izdavač: Mathias Flacius)

swirl @ 13:50 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare


U crkvici Sv. Marije od Škrilinah (link) pokraj Berma nalazi se jedna od najpoznatijih istarskih freski «Mrtvački ples». Ta ista crkvica na svojim zidovima ima cijelo bogatstvo i drugih freski i glagoljaških natpisa.
Tu se nalazi duhoviti zapis kojeg sam već spomenula na blogu. Prvo je svoj potpis ostavio Levac križanić (pogledaj post Istarski razvod, link 1 i link 2). Napisao je: «1533. Sie pisa Levac Križanić». Netko je nakon imena Križanića dopisao «Pijani osal».
Na jednom se zidu nalazi freska koja prikazuje kralja Heroda, onog koji je naredio ubijanje muške djece do 2 godine života kako bi na taj način bio ubijen i Isus. 
Netko se prvo na Herodu iživio iskopavši mu na freski oči, a netko je dopisao na glagoljici ispod freske što misli i Herodu, proglasivši ga lopovom i vragom.
Ispod freske gdje Sv. Mihovil nogama gazi đavla neki je glagoljaš navijački raspoložen napisao «Udri Miho».
swirl @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 17, 2012

Uz župnu crkvu u Kraljevici nalazi se takozvani kaštel (slika gore lijevo). Najstariji dio nalazi se uz samu crkvu. Mlađi dio kompleksa sagrađen je u prvoj polovici 17.st., u vijeme Petra Zrinskog, kada je sagrađen i veliki dvorac „Novi grad", popularno zvan Frankopan koji i danas dominira Kraljevicom.

Novi grad (slika dvorišta Novog grada u sredini) sagradio je Petar Zrinski jer je želio još veći i raskošniji smještaj od onoga što mu je nudio stari kaštel. Sagradio ga je po uzoru na kasnorenesansne dvorce u Italiji. Oko dvorca je bio jak bedem. Tada je dvorac imao prizemlje i prvi kat, dok su drugi kat naknadno dodali isusovci u 19.st. Dodatkom drugog kata prestale su dvorcem dominirati četiri velike kule, svaka na jednom uglu kompleksa.

Dvorac je imao niz umjetnina, bio je raskošno opremljen, no sve je popljačkano nakon pogibije vlasnika. Popljačkane su ne samo umjetnine već i stoka, bačve i bačve vina, žito, sol... baš sve što je nađeno na imanjima. Čak su izbijani prozori što je nanijelo veliku štetu preostalim nekretninama.

Izgleda da se pobuna protiv austrijskih vlasti upravo osmišljavala u Kraljevici. U knjizi „Iz prošlosti Kraljevice 1790 – 1990" piše da su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan smišljali svoj plan u velikoj dvorani dvorca koji je bio osvjetljen kroz arhitektonski izbušenu „ružu" te da je latinski „Sub rosa" (izraz koji označava „u najvećoj tajnosti") nastao upravo zato.

Legenda kaže da je na dan njihove pogibije 1671. maleno zvono obavijestilo o njihovoj smrti malobrojne stanovnike tadašnje Kraljevice. Ovo zvono postoji i danas, a nalazi se u staroj kapelici na kraljevičkom groblju.

Predaja kaže da je maleni Marij, sin Frana Krste Frankopana umro upravo u Kraljevici u Novom kaštelu te da je pokopan u Starom kaštelu u Kraljevici. Ne zna se točno gdje se nalazi malena raka, pretpostavlja se da je negdje u župnoj crkvi.

U svojem postojanju funkcije oba kaštela kasnije su prošle niz namjena. Početkom 18.st. u Novom kaštelu bio je austrijski zatvor u kojeg su se najčešće zatvarali politički neistomišljenici. U ta burna vremena bit će da je zatvor bio poprilično napučen.

Početkom 19.st. u Kraljevici nalazi se bolnica za takozvanu „škrljevsku bolest" (sifilis). Smještena je u Novom gradu, u dijelu starog grada, ali i po nekim privatnim kućama. Bolnica za „škrljevsku bolest" zatvorena je 1859. Tijekom svojeg postojanja u Kraljevici se liječilo gotovo 15 tisuća ljudi, a umrlo ih je 759. Groblje bolnice bilo je na poluotoku Oštro. U bolnici se povremeno liječilo i neke druge bolesti, a ne samo sifilis. Kada već govorimo o grobljima, jedno je izgleda postojalo na mjestu današnjeg brodogradilišta.

Godine 1881. zgrada Novog grada dolazi u vlasništvo sestara milosrdnica Sv. Vinka iz Zagreba i postaje popravilište za djecu. Samo dvije godine kasnije dvorac je prodan Isusovcima. Dvorac je zatečen u vrlo lošem stanju pa je obnovljen, sagrađen je drugi kat, a 1886. u Novom gradu se nalazilo 111 osoba, od toga 32 filozofa, 18 retoričara i 29 novaka skolastika. U dvorcu je bila vrlo bogata knjižnica. Zgradu od Isusovaca kupuje hrvatska vlada 1910. godine.

Krajem II svjetskog rata Nijemci su minirali Frankopan, no srećom mine nisu aktivirane.

Izvor:Iz prošlosti Kraljevice 1790 – 1990, Slijedom gospodarske prošlosti Kraljevice (Želimir Mandekić)

Slike: stare razglednice



swirl @ 22:10 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 11, 2012

Blizu luke Brestova, na dubini preko 40 metara (od 45 do 65 m) nalazi se potopljen brod njemačke ratne mornarice TA 36.  

Brod je građen u Rijeci 1943. kao talijanska torpiljarka koja je trebala imati ime „Stella Polare“. Razvoj torpiljarki uslijedio je po otkriću torpeda. Torpiljarke su bile vrlo brze, a prvenstveno su služile pratnji konvoja i borbi protiv podmornica. „Stella Polare“ spadala je u klasu razarača tipa Ariete. U vrijeme kapitulacije Italije bio je dovršen samo prvi brod te klase s nazivom „Ariete“ po kojoj je klasa i dobila ime. „Ariete“ je prebjegao saveznicima. Njemačka nastavlja s izgradnjom započetih brodova i „Stella Polare“ dobiva oznaku TA 36. TA 36 uključen je u sastav 11. flotile i glavni mu je zadatak osiguranje Trsta te pratnja transportnih brodova. Kobno putovanje započelo je 18. ožujka 1944. kada je torpiljarka isplovila iz Trsta, zajedno s još nekoliko brodova. Cilj im je bio postavljanje mina u Kvarneru. Zapovjednik torpiljarke bio je kapetan fregate Von Kleist. Umjesto obavljanja zadatka torpiljarka je stradala u minskom polju koje su postavili Talijani, ali je bilo poznato Nijemcima. Očitu grešku u navigaciji Von Kleist pokušao je prikriti lagavši o lokaciji udesa. No inspekcija Nijemaca otkrila je točnu lokaciju brodoloma po mrlji nafte koja je iscurila iz broda. Zbog počinjene greške, nakon oporavka u njemačkoj bolnici, Von Kleist nije vraćen na svoju dužnost.

Uslijed eksplozije mine brod se potopio jako brzo, u par minuta. Eksplozija je podijelila brod u 2 dijela, od kojih je prednji dio znatno stradao, dok je dobro sačuvan stražnji dio. Interesantno je da su na brodu sačuvani i dan danas stoje glavni jarbol i dimnjak, a sačuvano je i niz topova.

Zbog laži Von Kleista dokumentacija o brodu sadržavala je pogrešnu lokaciju brodoloma te je brod otkriven tek 1998. godine. Da nije otkriven tada, vjerojatno bi bio otkriven 2001. godine kada je iz jednog spremnika broda iscurilo dosta nafte te je bila potrebna intervencija da se prekine daljnje onečišćenje mora.

Olupina je jedna od najsačuvanijih na Jadranu te predstavlja meku profesionalnih ronilaca.

Izvor: „Tajne Jadrana“ Danijel Frka i Jasen Mesić

Slika preuzeta s: german-navy.de (link)

swirl @ 19:09 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 7, 2012

Temeljem otkrivenih ulomaka, poznavanja tadašnjeg stila gradnje te do danas sačuvanih ostataka (bilo u cijelosti bilo da je riječ samo o segmentima nekadašnje grobnice) moguće je napraviti rekonstrukciju izgleda grobnice dok je bila „u svom punom sjaju“.

Tako je izložba dr.sc. Alke Starac pod nazivom „Od ulomaka do rekonstrukcije“ predstavila izgled nekoliko antičkih spomenika s područja Pule i Nezakcija;  amfiteatra, osmerokutnog mauzoleja, velikog antičkog kazališta, rimske stambene zgrade namijenjene javnim okupljanjima i nezakcijske trijade hramova.

Povodom izložbe tiskan je i katalog pod nazivom „Od ulomaka do rekonstrukcije“ (Arheološki muzej Istre, katalog br. 78), dok su kompjuterski trodimenzionalni prikazi učinjeni uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH. Ukoliko uspijete nabaviti katalog, vidjeti ćete sve rekonstrukcije te će posjet ovim antičkim spomenicima danas dobiti i jednu novu dimenziju. Sam katalog tiskan je u 1.000 primjeraka. Ukoliko ga želite nabaviti, probajte u Arheološkom muzeju Istre u Puli, a povremeno se u knjižari „Castropola“ u Zagrebačkoj ulici u Puli može naletiti na neki od kataloga.

Sam mauzolej smješten je blizu Dvojnih vrata. Tada je bilo uobičajeno pokapati mrtve uz prometnice, pa je i mauzolej smješten uz cestu koja je vodila u Pulu. Na najatraktivnijim lokacijama (najbliže gradu i uz ceste) pokapala se elita koja si je i mogla priuštiti raskoš pri izgradnji grobnica.

Danas su od mauzoleja vidljivi samo ostaci donjeg dijela. Iskopani su 1941. godine. Oko mauzoleja postojalo je 16 manjih stupova koji su vjerojatno držali lanac oko grobnice i tako je štitili. Danas vidljiva baza grobnice ima tri stepenice, a vide se i stupovi ugrađeni u samu konstrukciju (polupilastri). Ono što se danas više ne vidi jesu središnji dio grobnice i njezin vrh. Nekada je visina grobnice iznosila 920 cm.

Bez obzira na njihovo nepostojanje, prilikom iskapanja grobnice nađeno je niz segmenata mauzoleja s bogatim ukrasima. Ovi segmenti danas znatno olakšavaju rekonstrukciju grobnice. Mauzolej se datira u 1.st.n.e. Pretpostavlja se da je u njegovom središnjem dijelu postojala grobna komora.

Izvor: „Od ulomaka do rekonstrukcije“ Arheološki muzej Istre pula (katalog br. 78)

Slika s: http://www.smrikve.com/istria/books/smrikve/places/central-istria/pula/p-view-photos.html

Pulska udruga za zaštitu životinja "Ruka šapi" ima niz predivnih štenaca za udomljavanje. Ukoliko tražite kućnog ljubimca pogledajte njihove slike (link) i udomite jednog od ovih peseka.

swirl @ 22:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare