Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - siječanj 2014
nedjelja, siječanj 26, 2014

Legenda kaže kako je na području gdje je danas Vransko jezero živjela, u svojem raskošnom dvorcu, bogata i zla sestra. Njezina siromašna sestra živjela je s djecom u blizini, u skromnoj kućici. Kako bi prehranila svoju obitelj, siromašna je sestra dolazila raditi u dvorac bogate. Tamo bi mijesila kruh na pregači od ovčje kože, a od komadića koji bi se zalijepili na pregaču mijesila bi kod kuće maleni kruh za svoju obitelj.

Legenda kaže kako joj je jedan dan na vrata pokucao siromah i zamolio je malo kruha. Od onoga malenog kruščića kojeg je jedva zamijesila siromašna sestra dala mu je komadić. Tog trenutka kruh je postao velika bijela pogača, voda u bačvi postala je najbolje vino… Siromah joj je savjetovao da odmah s djecom napusti područje doline jer će zločesta sestra biti kažnjena. No zabranio joj je da se okreće prema dolini. Na žalost, prilikom napuštanja svojeg doma sirotica se okrenula. Ne samo da je vidjela kako je voda napunila dolinu i dvorac njezine zle sestre već je i sama stradala.

Legenda kaže kako ribarima i danas zapinju mreže za krovove potopljenih kuća i dvorca.

Malo manje legende, a malo više činjenica o Vranskom jezeru možete pročitati ovdje (link).

Izvor: Mitovi i legende Istre i Kvarnera

swirl @ 12:01 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, siječanj 24, 2014

Palača više ne postoji, no ne znači da jedan tekst na blogu ne može biti posvećen upravo njoj. Palača je po nalogu nadvojvode Karla Stjepana sagrađena između 1888. i 1890. na sjecištu ulica Flaciusove i Leharove.

Raskošna palača građena je u neorenesansnom stilu. Imala je prizemlje i tri kata, a na samom križanju Flaciusove i Leharove nalazio se njezin toranj s kupolom. Mada na prometnom mjestu imala je izvrsnu lokaciju. Kraj vile je prolazio i tramvaj. Tramvaj je stizao s područja Verude i Stoje, a kraj ove kuće tramvajske šine su se račvale na dva pravca; jedan koji je vodio prema kolodvoru, drugi prema Šijanskoj šumi.

Na samu palača nastavljale su malene skromne kućice koje su porušene između dva svjetska rata. Umjesto tih malenih kuća sagrađena je zgrada pošte.

Na žalost, palača je stradala u vrijeme 2. svjetskog rata, za jednog od mnogih bombardiranja Pule. Nakon stradavanja na mjestu palače prvo je napravljeni park, no sedamdesetih godina 20.st. na mjestu parka gradi se novo krilo Glavne pošte.

Izvor: Sto godina pulskih vizura, Franc Branko Ancelj

Na slici: djelić pulske rive 

swirl @ 16:51 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, siječanj 18, 2014

Blizu Vele plaže, po kojoj je Baška najpoznatija, nalazi se malena crkva Sv. Marka iz 16.st. Prije gradnje turističkih objekata 2007. i 2008. ispod i oko crkvice otkriveni su ostaci starokršćanskog objekta te niz grobnica. Cijeli kompleks bilo je nemoguće potpuno istražiti jer su nad njegovim dijelovima sagrađene kuće i cesta,no istraženo je koliko se moglo. Crkvica Sv. Marka sagrađena je na mjestu gdje se u ranokršćanskom kompleksu nalazila krstionica i samo maleni dio veće sjeverne crkve. Naime, riječ je o dvojnoj crkvi te je postojala i manja, južna crkva sagrađena preuređenjem antičke zgrade. Prilikom istraživanja otkriveni su mnogi mozaici, dekoracije, dijelom i dobro očuvani. Otkriveno je i tridesetak grobova od kojih neki datiraju iz 1. i 2.st. u kojima je pronađeno tridesetak predmeta. Sam kompleks datira se u 5.st.

Pretpostavlja se da bi se u blizini crkvice Sv. Marka mogla nalaziti još neka neistražena nalazišta.

Na predjelu Miri, kod izlaza iz Baške prema Jurandvoru nalazila se ranokršćanska trobrodna bazilika građena u dvije faze (druga faza je dovršena u 5.st.). Na otkrivenom podnom mozaiku nalazi se zapis kako je Saprilia dala produžiti građevinu. I prije istraživanja u katastru je lokacija naznačena nazivom Sv. Nikola te se vjeruje da je titular bazilike bio upravo taj svetac.

Ostaci crkvice sv. Nikole za Bagom otkriveni su tek 1994. Nalazila se uz morsku obalu, udaljena 3,5 km južno od Baške. Nije u fuknciji od 16.st. pa je od nje sačuvano vrlo malo ostataka. Kako nema tragova postojanja okolnog naselja vjeruje se da je imala ulogu zavjetne crkve.

Izvor: Građevinar 61 (2009) 11

Na slici: Baška

swirl @ 14:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 15, 2014

Pradavna legenda govori o pomorcima Matanima. Predvodio ih je admiral Hrvoje preko sedam mora, a Matani su bili na sedam brodova. Duž opasnog putovanja jedan se brod potopio i njegovi su mornari našli spas uglavnom na Kreti gdje su ostali živjeti. Ostalih šest brodova stiglo je sve do Primorja. Mornari sa tih 6 brodova iskrcali su se na 6 otoka, a admiral Hrvoje sa svojim brodom iskrcao se na otoku Krku.

Na Krku su ih dočekala stada zlatnih ovaca koje je čuvala vila. Vila je mornarima dala dozvolu da sagrade grad pored izvora vode, a vunom iz klupka označila je do kuda može sezati novonastali grad. No mornari su dobili još jedan uvjet; za ostanak na otoku Krku nisu smjeli gledati njezine zlatne ovce. Naravno da se mornari nisu držali obećanja, počeli su gledati ovce koje je za odmazdu vila pretvorila u kamenje. Tako je do tada zelen otok Krk postao otok prepun kamenja, a mornari su ga dijelom iskoristili za zidanje svojeg grada Korintije, čije su ruševine između Baške i Vrbnika.

Ovo je samo jedna od desetak ranočakavskih legendi s Krka (Veyske Povede) . Po predaji upravo su Matani donijeli na Krk glagoljicu i specifičnu bodulsku čakavštinu, koja je do danas u nekim oblicima sačuvana na Krku u nizu krčkih toponima.

Upravo iz ove legende postoji i ona uzrečica „preko sedam mora“, a neki vjeruju da bi admiral Hrvoje mogao biti i stvarna osoba. Naime Bizant je u nekim dokumentima spomenuo „arhonta Khadzona“ koji je u sedmom stoljeću predvodio hrvatsko brodovlje na Bosporu.

Izvor: http://blog.dnevnik.hr/sujenice/2010/02/, Mitovi i legende Istre i Kvarnera

Na slici: detalj iz šetnje gradom Krkom 

swirl @ 18:36 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, siječanj 11, 2014

U uvali Veštar, južno od Rovinja, postojala je antička rustikalna vila (link). U tom je razdoblju, na južnoj strani uvale postojao mol te su se očito proizvodi iz vile; vino i masline, izvozili u dalje krajeve. U kasnoj antici oko vile nastalo je manje naselje, koje se dodatno razvilo u ranom srednjem vijeku. Negdje u 7.st. uvala se napušta. Najvjerojatnije njezini stanovnici pred dolaskom Slavena bježe na područje današnjeg Rovinja. Uvala se počinje ponovno koristiti, ali kao luka, u razdoblju od 15.-18.st. kada je moguće da je postojao još koji mol u uvali.

Nedavno je Zavičajni muzej grada Rovinja objavio katalog izložbe „Podvodna arheološka istraživanja uvale Veštar 2008.-2010.“ (autori Luka Bekić, Josip Višnjić, Mladen Pešić, Mario Bloier).

Sama uvala Veštar do tada nije bila temeljitije istražena. Iznimku čini antička grobnica istražena 1991. godine. Vjerojatno je riječ o obiteljskoj grobnici u koju su se ukapale generacije iste obitelji u dužem razdoblju (od 2. do 4.st.) tako da se koristila prvo za paljevinske, a zatim i za kosturne ukope.

Novija podvodna istraživanja, provedena 2009., 2010. i 2011.,dodatno su odškrinula vrata u život i prošlost uvale Veštar.Istraživanja su provedena s dvije sonde, a izvađeni materijal sadrži cijelo bogatstvo iz razdoblja antike i srednjeg vijeka.

Iz antike nađeno je niz ostataka amfora različitih tipova, od kojih se dio možda proizveo i u lokalnim velikim radionicama amfora u Fažani i Loronu. Osim amfora izvađeno je niz ulomaka keramike koja se koristila u antičkim kuhinjama za pripremanje hrane, njezino čuvanje i serviranje (lonci, stolne amfore, različite posude, uljanice…). Dio tih predmeta proizveden je u sjevernoitalskim radionicama, dio je uvezen i s daljih područja, dok je lako moguće da je dio predmeta proizveden lokalno. Predmeti se uglavnom datiraju u 1. i 2.st.

Osim grublje keramike otkriveno je i nešto ulomaka puno finije, skuplje izrade koji govori u prilog tome kako je u antičkoj vili bilo i onih koji su živjeli vrlo luksuzno. Tako su i u uvali Veštar otkrivene ulomci terra sigillata (luksuzno stolno posuđe) koji odaju visok standard onih koji su ga koristili. Otkriveni ulomci skupog tipa šalice, tzv. Sarius šalice, koristili su se uglavnom u razdoblju oko nove ere i vladavine cara Augusta (27.p.n.e.-14.).

Istraživanja su, osim novčića, otkrila i ostatke antičkog građevinskog materijala; krovne crjepove (tegule i imbreksi), opeke spicatum (malene tanke ciglice koje su se obično postavljale u uzorak „riblje kosti“). Čak je otkriven i dio kamenog stupa.

U gornjim slojevima izvađenog materijala ima nešto srednjevjekovnih ulomaka iz faze kada je Veštar imao ulogu luke. Uglavnom je i opet riječ o posuđu koje se koristilo u kuhinji, kotlovima, tavama, no ima i dijelova niza posuda, ukrašenih ili ne, izrađenih različitim tehnikama. Datacija pojedinih predmeta varira od 13.st. pa do 18.st. Dio pronađenih predmeta koristio se u procesu proizvodnje glaziranog keramičkog posuđa. Ovime se otvara mogućnost da je osim luke u uvali postojala i proizvodnja ovakvog posuđa. Slična razmišljanja postoje za Rovinj i uvalu Sv. Ivana gdje su također otkriveni slični predmeti iz proizvodnog procesa keramike. Osim dijelova staklenih predmeta, lula za pušenje, otkriven je i svetački medaljončić iz 17.st.

Kako god, Veštar je do sada otkrio puno, no nastavkom istraživanja mogao bi otkriti i znatno više. Ostaci antičkog mola nalaze se pod morskom površinom te roniocima mogu biti interesantan „začin“ u podvodnim guštima.

Izvor: „Podvodna arheološka istraživanja uvale Veštar 2008.-2010.“, Zavičajni muzej grada Rovinja

Na slici: opeke spicatum (slikano na Brijunima, antička vila blizu ulaza u Safari park)

swirl @ 15:58 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 9, 2014

Pored Baške, na poluotoku Sokol (najjužniji dio Krka) nalaze se dvije važne lokacije: Korintija i Bosar. Bosar je ime prevlake između Male luke i Vele luke, ali je ujedno i naziv starog naselja uz Malu luku.

Korintija je naziv utvrde koja se nalazila na poluotoku na visini od 122 m. Bila je ograđena bedemima unutar kojih se nalazio niz zgrada. Jedna od zgrada bila je i sakralna građevina za koju se misli da je sagrađena krajem 6.st. Očito je u utvrdi bio smješten popriličan broj ljudi. Kako pogled s utvrde ipak ne garantira dobru kontrolu nad eventualnim dolaskom neprijatelja, pretpostavlja se da su vojnici smješteni u utvrdi najvećim dijelom nadgledali područje sa staza okolo utvrde.

U podnožju utvrde nalaze se ostaci starog naselja Bosar. Najstariji dio naselja datira se u 7.st.p.n.e. dok je najmlađi dio s ostacima crkve Sv. Nikole kraj koje je postojao i samostan. Crkva je romanička, mada se vjeruje da je građena na mjestu znatno starije crkve. Devedeset metara istočnije nalaze se ostaci još jednog crkvenog zdanja s trolisnom apsidom, vjerojatno iz 5. ili 6.st. U blizini trolisne apside otkriveni su grobovi, ali i ostaci moguće proizvodnje stakla.Ostaci trećeg sakralnog zdanja nalaze se 84 m sjevernije od ostataka apside druge crkve.

Bosar i Korintija smatraju se jedinstvenim primjerom ranobizantskog grada gdje je utvrda imala ulogu zaštite, dok je civilno naselje ispod utvrde prehranjivalo utvrdu. Ne zna se kada je naselje napušteno.

Izvor: Građevinar 61 (2009) 11

Na slici: Baška

 

swirl @ 18:26 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 5, 2014

Kod sela Jeci kraj Umaga 1907. otkrivena je rimska vojnička diploma. Diploma je dana Luciju Vespeniju Prokulu iz Faventije (danas Faenza). Vojničku diplomu činile su dvije brončane pločice povezane žicom. Druga pločica, na kojoj su obično navedeni svjedoci, nije pronađena. Lucije Vespenije dobio je diplomu u vrijeme carevanja Septimija Severa (193-211), a diploma je datirana na 1. veljače 194.  Diploma sadržava otpusni dekret Vespenija koji je službovao u Rimu kao član gradske kohorte (uloga im je bila poput uloge današnje policije). Osim toga, dok je sam Vespenije bio rimski građanin, diplomom se dodjeljuje status rimskog građanina i njegovoj ženi i djeci.

Ploča je nađena u Istri jer je Vespenije očito dobio zemljište te je po odlasku iz Rima s posla u gradskoj kohorti živio u Istri.

Ploča se čuva u Gradskom muzeju povijesti i umjetnosti u Trstu.

Na slici: Umag - ribarica se vraća u luku

swirl @ 13:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, siječanj 3, 2014



Bitka galijama odvijala se 1177.. Na jednoj su strani bile mletačke galije, na drugoj pizanske i genoveške na strani Fridrika Barbarosse. Dok je galija na strani Barbarosse bilo 75, mletačkih je bilo trideset.

Mletački dužd Sebastiano Ziani sakrio je svoju flotu u Piranski zaljev je te nenadano napao neprijatelja. Priča kaže da je 48 neprijateljskih galija zarobljeno, dok su ostale uspjele pobjeći. Među zarobljenicima našao se i Barbarossin sin Oton.

Dvorana velikog vijeća u Veneciji imala je fresku s prikazom ove pomorske bitke, no freska je stradala 1577. u požaru. Godinu nakon toga zadatak izrade nove slike dobio je venecijanski slikar Domenico Tintoretto (1560 – 1635).

Dok neki smatraju da se događaj doista i desio, neki povjesničari zasputaju mišljenje kako je savudrijska bitka samo legenda.

Izvor: Umag – Savudrija, Povijest i kultura (Niki Fachin)

Slika Domenica Tintoretta preuzeta s en.wikipedia.org (link)

swirl @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 1, 2014

Legenda kaže kako je nekada davno živio kralj Albus. Osvojio je mnoge otoke, pobijedio sve neprijatelje, osvojio sve što je želio osvojiti. Tada je odlučio skrasiti se na jednom mjestu te je za gradnju dvorca odabrao Istru. Dvorac je imao zlatna vrata, okrenuta prema istoku. No jutro nakon prve noći provedene u dvorcu donijelo je Albusu razočaranje. Umjesto da ujutro sunce obasja zlatna vrata njegovog dvorca, sunce je obasjalo Učku.

Razočaran i ljut Albus se obratio kraljevima susjednih kraljevstava. Kralj Gigan objasnio mu je da je planina Učka njegova kraljica, a kralj Galeša kako je njegova kraljica rijeka Mirna. Albus je odlučio napasti oba kralja, preoteti kraljevstva, sagraditi novi dvorac na samom vrhu Učke, a za ženu uzeti rijeku Mirnu.

Prvo je Albus napao Gigana, osvojio njegovo kraljevstvo zajedno s učkom. Tada je napao Galešu. Nakon što je pokorio njegovu vojsku i oduzeo mu kraljevstvo Albus je odlučio za kraljicu zaprositi rijeku Mirnu. No Mirna se pred Albusom pojavila s djetetom u naručju. Vidjevši dijete, a pogotovo uzevši ga u svoje ruke, Albus je postao bolji. Vratio je dijete Mirni, povukao svoju vojsku, oslobodio okupirane krajeve. Zatim se povukao u svoj dvorac i više mu nije smetalo da sunce u zoru obasjava vrh Učke.

Izvor: Mitovi i legende Istre i Kvarnera

swirl @ 16:13 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare