Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - siječanj 2015
srijeda, siječanj 28, 2015



Stoljećima je trajala potpuna nezainteresiranost svijeta za povijest, za istraživanja o nekim davnim danima i spomenicima iz prošlih razdoblja. Tek negdje u renesansi započinje se javljati interes o životu u antici. Slavoluk su tada nacrtali Fra Giocondo i Michelangelo Buonarotti. Tek objavom njihovih crteža započinje rasti interes za antičku Pulu. Slavoluk je inspirirao i Sebastiana Serlia, njegovi su crteži objavljeni u njegovoj knjizi „De Architectura“ koja je tijekom 16. i 17.st. doživjela nekoliko izdanja.

Andrea Paladio (1508.-1580.) ostavio je niz crteža antičkih spomenika u Puli, među njima naravno i crtež sa slavolukom. Za razliku od ostalih prikaza, njegov je imao tehničke karakteristike, razrađivao je niz detalja koje je ugledao na slavoluku.

Slavoluk su spominjali i mnogi putopisci, arhitekti, oni koji su pisali priručnike za plovidbu.

Najpoznatiji su prikazi slavoluka Charlesa Louisa Clerisseaua koji je posjetio Pulu 1760. te Louisa Francoisa Cassasa koji je bio u Puli 1782. Oba su najprije radila crtež, kojeg su zatim koristili za urezivanje u bakrene ploče.

Izvor: Antička Pula s okolicom, Robert Matijašić i Klara Buršić - Matijašić 

Na slici: Slavoluk Sergijevaca, T. Allason

swirl @ 22:44 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, siječanj 24, 2015

Prvi upis nalazi se ovdje (link), a drugi je više koncentriran na gladijatorske igre (link). Kako god, toliko je napisano o amftiteatru, njegovoj slavnoj prošlosti (ili manje slavnim fazama) da uvijek isčeprkam ponešto novog.

Amfiteatar je mogao primiti oko 23.000 ljudi. Tko se mogao smjestiti u koji dio gledališta znalo se unaprijed. Podium (dio gledališta najbliže borilištu) bio je namijenjen najmoćnijim stanovnicima antičke Pule. Kamena sjedišta (gradi, gradationes) bila su namijenjena malo manje važnim ljudima, a najudaljeniji dio gledališta (moenianum summum) bio je za narod. 

Na lukovima kroz koje se ulazilo u gledalište bili su upisani svojevrsni putokazi za najmoćnije obitelji, označavali su kojim smjerom mogu doći do svojih sjedišta. Nerijetko je ime obitelji bilo upisano i na sjedište. Ukupno, oko osamdesetak naziva otkriveno je u samom amfiteatru: obitelj Caii Laecanii, Sexti Palpellii, Flavonii, Augusti, Marcii, Sergii, Minucii...

Kraj glavnog ulaza u amfiteatar 1821. otkriven je žrtvenik posvećen božici Nemezi. Dao ga je izraditi Caius Laecanius Vitalis. Pretpostavlja se da je žrtvenik bio u podzemnom dijelu amfiteatra, kao sastavni dio svetišta božice Nemeze gdje su se mogli ostaviti žrtveni darovi kako bi božica pomogla gladijatorima u sretnom ishodu borbe.

Kako su gladijatorske igre bile sastavni dio tadašnjeg života, prije izgradnje amfiteatra u Puli vjerojatno su se igre održavale na samom forumu.

Uredbom cara Honorija 404. godine zabranjene su gladijatorske igre na području Rimskog carstva.

Kada posjetite amfiteatar, od ljeta 2014. izlazak je organiziran kroz novootvorenu suvenirnicu u kojoj ima dosta literature, kako o amfiteatru tako i o Istri općenito. U suvenirnici je niz vrlo lijepih suvenira, pa definitivno zaslužuje biti spomenuta.

Izvor: Arena u Puli (mr.sc. Kristina Džin)

swirl @ 15:49 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 17, 2015

Nakon slavne antičke faze i Augustov je hram prošao kroz mnogobrojne promjene. U 4.st. kršćanstvo prestaje biti zabranjenom religijom, a zatim postaje i službena vjera Rimskog carstva. Po predaji Augustov hram je tada postao ranokršćanska crkva posvećena Majci Božjoj. Iz te faze datira i natpis uklesan na vanjskom začelju, na visini od 5 metara. U doba romanike uz istočni zid hrama zazidana je zgrada koja je na drugom katu bila povezana s hramom. Zazidani otvor još se nazire na zidu hrama.

Najkasnije sredinom 16.st. prestaje vjerska funkcija hrama. Početkom 17.st. zapisi o hramu spominju kako je jako stradao u nekom prijašnjem požaru. Požar se desio  tijekom 16.st., možda i stotinjak godina prije vremena kada su nastali zapisi. Zapisi spominju velika oštećenja hrama: hram je bio bez krova, crnih zidova. Crnilo na zidovima iz tog davnog požara čak je i danas vidljivo. Zapadni zid hrama skroz se srušio 1751., a godinu kasnije taj je zid obnovljen. Doduše tehnika obnove nije niti približno bila onako fina i detaljna kao tehnika kojom se hram gradio u antici. U 18.st. hram je neko vrijeme bio skladište za žito. Godine 1766. donosi se odluka da hram postaje arhiv pulske općine. Tada je unutrašnjost hrama podijeljena na tri kata, što je i danas vidljivo ukoliko pažljivo promatrate zidove iznutra. Vide se i mjesta gdje su tada učinjeni mali prozori. Međukatne podjele maknute su 1818., a prozori na začelju zazidani su početkom 20.st.

U doba kratkotrajne vlasti Napoleona Marmont je (1802. godine) po prvi puta u hram postavio zbirku arheoloških spomenika. Zbirka je od tada znatno obogaćivana, no zatvorena je 1921. kada se cijeli hram rekonstruirao.

Obnova hrama nakon oštećenja nastalih u bombardiranju trajala je 1946. i 1947. Ovom obnovom maknute su i neke izmjene hrama nastale njegovim mnogobrojnim prenamjenama kroz stoljeća.

Izvor: Augustov hram, Alka Starac

swirl @ 16:15 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 11, 2015

Arhitektura starih Grka uvelike je utjecala na arhitekturu starog Rima, što je vidljivo i na Augustovom hramu.

Izgrađen je na povišenom postolju (stilobat) pa se u hram ulazi stepenicama. Sam hram ima zatvoreni dio (cella) i predvorje sa stupovima (procella). Cella zauzima pet osmina dužine hrama, dok tri osmine dužine zauzima procella. Zidovi hrama izgrađeni su tehnikom opus isodomum; veliki kameni blokovi slagali su se pažljivo jedan do drugoga, a kako izvrsno prijanjaju jedan uz drugoga uopće nije korištena žbuka niti kao vezivo, niti za vanjski premaz zidova.

Korintski stupovi na procelli savršeno su dekorirani.

Kada je sagrađen bio je posvećen dvjema božanstvima, Romi – personifikaciji rimske države te caru Augustu. Kako bi ojačao svoju poziciju August se slavio poput božanstva. Na pročelju hrama nalazio se natpis

„Romae et Augusto Caesari Divi f(ilio) Patri Patriae.

Naziv „pater patriae“ August je dobio 2.g.p.n.e. Natpis se mijenjao nakon Augustove smrti, 14.g.n.e. kada Augustovom imenu prethodi epitet božanski (divus). Natpis danas više ne postoji, stradao je kao i veliki dio hrama, u bombardiranjima tijekom 2.svjetskog rata. No po tome kako je bio sročen cijeli se hram može datirati u razdoblje od 2.g.p.n.e. kada je August proglašavan paterom patriae do njegove smrti.

Obično su hramovi imali prelijepe kipove, žrtvenik za prinošenje žrtvi ljevanica (vino, životinje,...) dok su se u predvorju hrama nalazili žrtvenici za žrtve paljenice.

Kult obožavanja domovine i oca domovine predvodili su flameni, posebni svećenici koji su pripadali bogatom i moćnom sloju tadašnjeg društva. Hram blizanac kojeg danas više nema (stražnji zid vidljiv je, no ugrađen u zgradu Gradske palače) sazidan je kasnije, no nije bio toliko fino izrađen i ukrašen poput Augustovog hrama. Između njih bio je treći hram, ujedno i najstariji na pulskom Forumu. Izgrađen je u drugoj polovici 1.st.p.n.e.  Nije poznato što se s tim najstarijim hramom desilo, poznato je jedino da ga više nije bilo kada je u 13.st. započela izgradnja Gradske palače.

Izvor: Augustov hram, Alka Starac

swirl @ 15:28 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, siječanj 9, 2015

Mnogi ga zovu i Žmergo. Riječ je o brežuljku na čijem je vrhu 1936. izgrađena vodoopskrbna stanica koja je i danas u funkciji. Zovu je i „starim akvaduktom“.

S brežuljka puca pogled na sve strane. Do Žmerga možete doći i pješice, šečući se stazom Zenon, jednom od mnogobrojnih pješačkih staza po Istri.

Brežuljak je bio nastavljen u doba starog Rima pa su na nekoliko mjesta otkrivena nalazišta. Na južnom obronku postojala je vila rustika iz 1.st.n.e., a rimska građevina je otkrivena i na jugozapadnoj padini. U 19.st. na lokalitetu Lokvica pronađena je grobnica i ostaci rimske zgrade, te dio spomenika Prijapu, božanstvu plodnosti zemlje. 

Izvor: Brtonigla i okolica, Niki Fachin

swirl @ 19:32 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, siječanj 5, 2015

Nekada, kada je bila rijetkost u Istri vidjeti neobrađene njive ili nepokošenu travu, imati više zemlje često je značilo i angažirati suseljane kako bi se sve napravilo na vrijeme. Tako je bilo i s košenjem trave. Ukoliko je trebalo pokositi veću površinu tada bi se jedan dan skupilo cijelo društvo kod vlasnika i zajedničkim snagama prionulo poslu. Neki drugi dan išlo se nekom drugom u pomoć i tako se pomagalo, družilo i zabavljalo.

Muško društvo za košnju često bi se sakupilo u samo svitanje u kući vlasnika. Za zagrijavanje, popilo bi se vino ili rakija, te krenulo u košnju. Često, pogotovo prije, muškarci bi se za ovu priliku i „uniformirali“: obukli bijele košulje kakav je već bio običaj.

Svaki muškarac dolazio je sa svojom kosom, a na leđima (pod pazuhom) imao je svoj tombolac. U njemu se nalazio brus za kosu, malo vode te drveni štapić (perilo) na kojeg bi se stavio komadić krpe čime se vlažila oštrica.

Naporna košnja obično bi trajala sve do večeri. Takav dan mogao se izdržati samo ako kosci nisu gladni i žedni za što se brinula obitelj vlasnika. Tako su koscima žene nosile marende s obaveznim pršutom i sirom, vinom i kruhom (kao dijete nekoliko sam puta nosila te marende u polje, i redovito je bila, uz navedeni sadržaj, pridodana i kava).

Osim marendi bio je tu i ručak. Ako se kosilo blizu kuće vlasnika ručak je znao biti organiziran u kući. Ukoliko se kosilo dalje, i ručak se nosio koscima. Nakon ručka bi se malo odmaralo u hladu, a zatim nastavljalo raditi do večernjih sati.

Naravno, uz naporan rad, puno sunca, finog pršuta i sira, vina i svega ostaloga, bila je ovo i prilika za druženje i veselje.

Izvor: Narodni običaji Labinšćine, Božo Glavičić

Na slici: polja oko Bresta pod Učkom, nekada dijelom obrađena, a dijelom se trava kosila, grabila i čuvala za stoku 

swirl @ 19:51 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare