Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - siječanj 2018
nedjelja, siječanj 28, 2018

Riječ je o nazivu knjige Andreja Badera iz Medulina („Zaboravljeni egodus 1915.-1918.“) koja istražuje laicima malo poznati egzodus kojeg su prošli stanovnici južne Istre.

Prema tajnom Londonskom sporazumu Italiji je, za njezin ulazak u rat protiv K.u.K. mornarice obećana Istra te još neki djelovi naše obale.

Kako je austro-ugarska monarhija najveću koncentraciju svoje flote imala na jugu Istre, očekivao se jak napad na ovo područje. Stoga je u samo nekoliko dana u svibnju 1915. evakuirano mnogo istarskih stanovnika s juga. Riječ je o stanovnicima južnije od crte Rovinj – Rovinsko Selo – Kanfanar – Žminj – Rakalj, koji nisu imali smještaj nigdje drugdje.

Prvo prihvatilište izbjeglica bilo je u logoru u Austriji, kraj Leibnitza. Odatle su izbjeglice upućivani u nekoliko drugih logora. Dio ljudi, koji su imali sreću u nesreći pa su imali rođake ili prijatelje, otišlo je kod njih i tako je manji dio izbjeglica smješten po Austriji, Češkoj, Mađarskoj...

Najsmrtonosniji logor bio je Gmünd na sjeveru Austrije. Ljudi su umirali zbog upale pluća, TBC-a, dizenterije... Pretpostavlja se da je u svega nekoliko godina umrlo u tuđini oko 10.000 izbjeglica iz Istre. Njih oko 5.200 umrlo je baš u Gmündu.

Povratak u Istru započeo je 1917., u nekim slučajevima bio je organiziran i 1918. Vrativši se, nakon preživjelih logora, ljudi su nalazili opljačkane kuće, neobrađena polja...

Izvor: Franina i Jurina 2011;190-191

swirl @ 13:59 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 20, 2018



Krajem svibnja 2016. brod Vis potopljen je u akvatoriju Rta Kamenjak, južnije od uvale Polje. Tako će i on obogatiti turistički sadržaj i mnogim roniocima predstavljati meku njihovih podvodnih istraživanja.

Vis je brod Jugoslavenske ratne mornarice, neki su ga zvali i admiralskim brodom, a neki Titovim brodom.

Sagrađen je u Uljaniku 1956. Bio je i raskošniji od „Galeba“ pa je Tito često baš na Visu ugoščavao njegove goste. Mada je bio vojne sive boje, bio je iz „porodice“ putničkih brodova koji su se zvali „Osijek“, „Novi Sad“, „Maribor“ i „Mostar“, a plovili su kao sastavni dio riječke Jadrolinije. Unatoč naoružanju na palubi, unutrašnost broda Vis (2 salona i 32 kabine) bila je raskošno i moderno opremljena.

Godine 2002. otkupio ga je u lošem stanju Arsen Brajković iz Pule. Bila mu je namjera naći ulagača, brod obnoviti i namijeniti turizmu. Ulagač se nije nalazio, brod je bio vezan u Puli i tako čekao, čekao i ... nije dočekao. Na koncu vlasnik odlučuje da se brod namjerno potopi i barem služi kao turistička atrakcija roniocima. No ni ovo nije bio lagan zadatak, trebalo je riješiti niz zakonskih problema (nepotrebno je reći kako je to u Hrvatskoj „jednostavno“ i „brzo“), ali i ukloniti sve djelove broda, od motora nadalje, koji bi mogli dovesti do zagađenja.

Brod su na mjesto potonuća doteglili remorkeri i 22. svibnja 2016. potopljen je nakon nekoliko izazvanih eksplozija.

Tako se i Hrvatska pridružila nekim zemljama koje, u nedostatku drugih rješenja za stare brodove, nastoje namjernim potapanjem brodova barem učiniti novu atrakciju za ronioce.

Izvor: Franina i Jurina 2017. (tekst pod nazivom „Potapanje broda Vis“ napisao Branko Šuljić)

Slika: Rt Kamenjak

swirl @ 15:23 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 13, 2018

U području pod Grimaldom nekada se nalazila granica između mletačkog i habsburškog dijela Istre. Nikada granice nisu nosile sreću niti je život uz njih bio lagan pa je tako i ova granica u prošlosti bila izrazito krvava.

Uz sam put između sela Frki i Grimalde, gdje se nalazila ta granica, nekada su postojale dvije crkvice kojih danas nema. Ispod Grimalde bila je crkvica Sv. Andrije, a druga je bila crkvica Sv. Duha, koja je službeno pripadala Kršikli.

O Svetom Duhu malo je toga poznato. Između sela Frki u smjeru Podmeje ljudi su pronalazili ostatke iz antike. Kako se vrlo često dešavalo da je na lokaciji antičkog naselja život kontinuirano trajao i kroz srednji vijek, smatra se da je ovdje postojala i ta crkvica. Tako i narodna predaja navodi da je ovdje postojala crkva, a crkva je doista i ucrtana na karti s početka 17.st. koja se čuva u Veneciji.

Oko 500 metara ispod Grimalde u smjeru Podmeje nalazila se ova druga crkvica, crkvica Sv. Andrije. Bila je to i grobljanska crkvica, vjerojatno za naselja ispod Grimalde jer je put od njih do Grimalde izuzetno strm. Crkva je navedena u dokumentima iz 17.st.

Dok je Sv. Andrija pripadao Pićanskoj biskupiji i župi u Grimaldi, te samim time i mletačkoj Istri, Sv. Duh bio je sastavni dio habsburške Istre tj. pazinske grofovije.

Sv. Duh je vjerojatno stradao u 17.st. u doba Uskočkih ratova. Sv. Andrija je, po dostupnim saznanjima preživio Uskočke ratove, a vjerojatno je napušten u 19.st.

Izvor: Franina i Jurina 2017. (tekst pod nazivom „Dvije crkve uz granicu pod Grimaldom“ napisao Ivan Milotić)

swirl @ 14:52 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 7, 2018

Ukoliko ste očekivali tekst o poznatoj uskotračnoj pruzi Parenzani – prevarili ste se. Ovo je potpuno drugačija pruga, odnosno pruga s potpuno drugačijom ulogom.

Rabačka luka za boksit bila je povezana žičarom s rudnicima u Ceru. No postojao je još jedan način za transport: uskotračna pruga Šumber – Plomin luka.

Od ove pruge nije ostalo gotovo ništa, njezinu trasu pokrilo je zelenilo, a tračnice su odavno razmontirane. Pruga se gradila dvadesetih godina 20.st.Razmontirana je pred rat, krajem tridesetih godina 20.st. Šine su ukrcane na brod u luci Plomin, no priča se da je brod potopljen u bombardiranju. Kako je ovakva sudbina zadesila i šine Parenzane, tako možda i šine ove pruge leže negdje na dnu mora.

Sama pruga donijela je mnogo nepravde ljudima koji su je gradili. Vrlo često se dešavalo da ljudi misle da im je gradnja pruge zasposlenje, no ugovori ili nisu postojali ili im je sadržaj bio ravan skandalu. Tako se često dešavalo da ljudi plaću ne bi vidjeli uopće, a radni staž odrađen na gradnji pruge bio je neevidentiran. Izgleda i da je sigurnost radnika bila potpuno zanemarena, pa je nekoliko radnika izgubilo živote tijekom njezine izgadnje.

Osim pruge koristila se i posebna vrtsa kamiona s prikolicama. Imali su stražnji pogon, a gume su im bile povezane lancima.   

Izvor: Franina i Jurina 2017. (tekst pod nazivom „Uskotračna pruga Šumber – Plomin luka pisao Kristian Stepčić Reisman)

Na slici (koja je poprilično maglovita): teleferika Rabac

swirl @ 12:12 |Komentiraj | Komentari: 0