Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - listopad 2010
nedjelja, listopad 31, 2010

Vozite li od Labina prema Koromačnom doći ćete i do Svetog Lovreča Labinskog, jednog od najstarijih sela Labinštine.

Selo čine zaseoci Kobaići i Diminići. Naziv Sveti Lovreč Labinski selo je dobilo po crkvi Sv. Lovre čije postojanje spominju dokumenti iz 17.st. Selo je, naravno politike radi, „prekršteno“ 1955. godine u Diminiće, ali mu se njegovo staro ime vratilo devedesetih godina 20.st.

Zemlja ovog dijela Istre nije bogata, no stanovnici su uvijek živjeli, doduše vrlo skromno, od ribolova i maslinarstva. U 19.st. veliki broj lovrečana počinje se baviti pomorstvom, te kupuju, što samostalno što udruženi po nekoliko njih zajedno, svoje jedrenjake. Svoje su brodiće vezali u luci Tunarica (na slici) koja je dobila ime po tunolovkama i načinu kako se lovila tuna.

Osim ljetnikovca baruna Lazzarini-a (link), selo je poznato po crkvi Sv. Lovre, ali i svećeniku Ferdinandu Hrdy-u, prvom učitelju u školi u Sv. Lovreču (škola je izgrađena 1903. godine). Uz niz dobrih djela koje je učinio njemu se može zahvaliti i prva razglednica Labinštine na hrvatskom jeziku.

Cijelo ovo područje uz rijeku Rašu u prethistoriji je bilo načičkano mnogobrojnim gradinama, a u rimsko doba blizu Tunarice prelazila se Raša na putu prema Rijeci.

U Tunarici je za vrijeme II svjetskog rata postojala partizanska bolnica.

Izvor: Istarska enciklopedija, Labinski album (Marijan Milevoj)

swirl @ 09:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 27, 2010



Za vrijeme Italije nekadašnje austrougarske vojne baze u Istri postale su talijanske vojne baze. U njima se obučavalo niz talijanskih vojnika koji su poslije slani na ratišta u 2. svjetskom ratu; u Europu, Afriku.... Naglasak je bio na zrakoplovstvu, a njihovu je obuku olakšavala hidrobaza ispod Štinjana (link). No nije ona bila jedina, u okolici je postojalo još nekoliko zrakoplovnih baza za školovanje talijanskog vojnog zrakoplovstva. Ovdje su se školovali i dobrovoljci za odlazak u španjolski rat.

Fotografija je slikana 1938. godine na području Puntižele. Pretpostavljam da je riječ o vojnoj utvrdi Fort Punta Christo (link) na samoj Puntiželi.

Jedan od vojnika na fotografiji je Rosario Denatale. Rođen je 1915, a 1936. ulazi u talijansko vojno zrakoplovstvo. Na obuci u bazi na Puntiželi nalazi se 1937. i 1938. godine. Godine 1941. poslan je na ratišta u Africi gdje je preživio zapaljenje motora pa se avion srušio usred pustinje. Bio je i u Rusiji (1943.).

Nakon rata ulazi u policiju „Slobodnog teritorija Trsta“, zatim u talijansku policiju gdje ostaje do umirovljenja. Umro je 1991.

swirl @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, listopad 23, 2010

U drugoj polovici 14.st. obitelj Lazzarini dolazi u Istru iz Toskane. Dolaze prvo u Pulu gdje se bave bankarstvom, a u 15.st. odlaze u Rijeku gdje su utjecajni građani. U 19.st. Ludovico Lazzarini ženi se s groficom Battiala i tako započinje labinski ogranak obitelji Lazzarini.

U Labinu je obitelj imala svoju palaču, a imanje im se nalazilo u Svetom Martinu (link). Jedno imanje je postojalo i u Svetom Lovreču Labinskom (do njega dolazite vozeći se cestom od Labina prema Koromačnom). Ostaci kuće Lazzarini postoje i danas (na slici lijevo).

U obitelji je postojalo niz poznatih ljudi pa ih spominje povijesna dokumentacija Pule, Rijeke, Labina....

Posljednji barun Lazzarini imao je tri sina. U doba kada je obitelj poprilično osiromašila, uglavnom je obitelj živjela od šume na poluotoku Ubasu. Šuma je nacionalizirana 1948. godine.

Jedan sin, Giuseppe Lazzarini, napustio je naše krajeve pred I svjetski rat, da bi se vratio s Talijanima. Zalagao se za pripojenje Istre Italiji.

U Svetom Lovreču Labinskom je često u svom ljetnikovcu boravio upravo Giuseppe jer je nadgledao prodaju drva s Ubasa. Popularniji u narodu bio je njegov brat liječnik Tommaso, zvan „medig baron“. Naime, bio je liječnik, imao je svoju ordinaciju u Labinu, ali je putovao Labinštinom i liječio i bogate i siromahe. Jednom tjedno dolazio je i u Sveti Lovreč Labinski. Uvijek mu je cijena usluge bila prilagođena imovinskom stanju pacijenta, pa nerijetko najsiromašnijima nije ni naplatio uslugu, dok bi račun bogatima bio pozamašan.

Treći brat Vittorio postao je sveučilišni profesor u Padovi, ali se i on bavio istarskom poviješću.

Izvor: „Sveti Lovreč Labinski i okolica“ Lucijan Diminić, Istarska enciklopedija

swirl @ 16:31 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, listopad 19, 2010

Na Verudeli se nalazi jedna od mnogobrojnih austrijskih utvrda u Puli, Fort Verudela. Za razliku od one na Stoji, ili pak one na Valsalinama, ova je utvrda obrnovljena i otvorena za javnost. Posjeta Fort Verudeli nije interesantna samo kao posjeta jednoj austrijskoj utvrdi, nego je u utvrdu od 2002. smješten i akvarij.

U akvariju je oko šesdesetak bazena, razne morske životinje, ali ima i slatkovodnih riba. Iz prizemlja možete strmim hodnikom s desne strane doći i do iguana. Morski svijet je i na prvom katu, dok je na vrhu lijepi vidikovac. U opkopu oko utvrde nalazi se ljetni kafić, pun cvijeća. No i tu ima bazena s ribama, te potočić prepun šarenih ribica i kornjača. Do opkopa dolazite iz prizemlja strmim hodnikom s lijeve strane.

Jedine životinje koje su smještene u akvariju samo privremeno jesu kornjače jer je ovdje „centar za oporavak“ kornjača. Mislim da su trenutno 3 kornjače na liječenju. Kada ozdrave, kornjače se vraćaju u more. U hodnicima je i niz edukativnih materijala, članaka iz novina o spašenim kornjačama, dječjih radova na temu riba... Fort Verudelu se stvarno isplati posjetiti. Vrijeme obilaska je negdje oko 2 sata.



swirl @ 19:37 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 17, 2010
 

Blizu Valture, poznate po Nezakciju (pogledati "Nezakcij" na lijevoj strani bloga (TagList)) nalazi se i malo mjesto Kostanjevica. U antička vremena ovdje je postojala antička vila, a u srednjem vijeku selo se nazivalo Vicus Castaneus.

Kraj sela se nalazi crkvica Blažene Djevice Marije s apsidom (slika gore lijevo). Dokumenti spominju crkvicu u 16.st. Na pročelju crkve nalazi se natpis napisan goticom, nastao 1300. godine (slika gore desno), te ulomak antičkog nadgrobnog natpisa. U crkvi je nađen vrlo vrijedan inventar, a pripadaju joj i stara zvona iz 1454. i 1521. godine.

Kostanjevicu spominje legenda kao mjesto pogibije Sv. Germana, mučenika pogubljenog 284. Godine, u fazi žestokih progona kršćana.

Izvor: Istarska enciklopedija

U Zagrebu u Klovićevim dvorima otvorena je izložba Antički Grci na tlu Hrvatske (link na stranice galerije). Izložba traje do 12. prosinca. Izloženo je niz predmeta iz ovog razdoblja s naše obale. Najpopularniji izložak je naravno Apoksiomen, a među izlošcima nalazi se nekoliko njih nađenih u Nezakciju i okolici, među ostalima i dvojna glava. Preporučujem.

swirl @ 13:32 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, listopad 15, 2010


Bičići su malo mjesto nedaleko Vodnjana uz lokalnu cestu Orbanići – Šaini. Poznati su po crkvici Sv. Martina. U crkvi su otkrivene freske, a napravljene su negdje u 14.st.

Ovdje je postojao samostan kojega spominje Istarski razvod (link). No nije to jedina poveznica s Istarskim razvodom. Crkva, vjerojatno sagrađena negdje u 11.st., početkom 14.st. je obnovljena, a prilikom obnove u njoj je zapisano ime Dominus Bobosius, kojega i opet spominje Istarski razvod (župan Martin Bobušić).

Inače i ovo je područje bilo naseljeno u antici te su i ovdje nađeni nalazi iz ovog razdoblja.

Izvor: Istarska enciklopedija

swirl @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 11, 2010


Slide show sadrži dvije novije fotografije, ali i nekoliko crno-bijelih slikanih prije četrdesetak godina. Eto kako je palača Rigo tada izgledala. Naravno, puno hvala na slikamaSmile

swirl @ 20:21 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 10, 2010

Već sam spomenula labinski „Zakon kotla“ (link). Kada je negdje u 16.st. Labin dobio pravi sud, više optuženi nisu trebali tražiti kamenčić u vreloj vodi ne bi li dokazali svoju nedužnost. Da bi dokazali da nisu krivi trebao  im je - odvjetnik. Kako novaca nije bilo odvjetnike se plaćalo kokošima, zecom, jajima, ribama, pršutom, kobasama... I tu je postojalo jedno nepisano pravilo. Kada se odlazilo odvjetniku po pomoć, takav „dar“ trebao je biti vidljiv. Tako su obično iz rucaha virile kokošje noge, dio pršuta... I tek bi tada odvjetnik, procjenivši vrijednost dara, odlučio hoće li braniti čovjeka ili ne.

Postoji i jedna priča vezana za zeca u rucahu. Priča kaže kako je jedan labinski seljak došao kod odvjetnika sa zecom, ali je zec bio preduboko u rucahu i odvjetnik nije vidio isprva svoju „plaću“. Kada ga je odbio, čovjek se okrenuo i htio otići, a u tom je momentu iz rucaha provirio dio zeca. Na to je odvjetnik skočio, odmah pokazao dobru volju i... obrana je mogla započeti.

Izvor: „Sveti Lovreč Labinski i okolica“ Lucijan Diminić

swirl @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, listopad 5, 2010

Teško je to danas zamisliti, no u 18.st. pulska je luka bila prepuna riba, sipa, pa čak su znale zalutati i jegulje. Kod Valelunge je do polovice prošlog stoljeća bilo uzgajalište dagnji i oštriga.

U 19.st. jedini pulski gat bio je gat Sv. Teodora, na mjestu današnje ACY marine. Godine 1904. Pula je dobila još jedan gat, Elizabetin gat, kasnije Riječki gat. Danas je to granični prijelaz prema moru.

U drugoj polovici 19.st. u luci je bilo prvo pulsko kupalište, ploveće kupalište Stengel usidreno kraj Valelunge. Zatim se pojavilo još jedno plivajuće kupalište, ono braće Schiavon nedaleko Uljanika, koje je otvoreno 1886. godine. Do kupališta se dolazilo barkom. Ovo se kupalište zvalo „Bagno Polese“. Zatvoreno je 1937. godine.

Zbog raskošnosti „Bagno Polese“ propalo je kupalište Stengel, no domaći klinci su ga koristili sve do 1955. kada je grad zabranio kupanje zbog zagađenosti.

Godine 1901. Pula dobiva i novo kupalište. Nalazilo se kraj Željezničkog kolodvora, a bilo je ograđeno drvenom ogradom. Regule lijepog ponašanja ovdje su dozvoljavale kupanje ženama prije podne, dok su se poslijepodne mogli brčkati muškarci. Kupalište se zatvara 1955. godine zbog onečišćenja.

„Zvijezda mora“ bila je poznata pulska fešta koja se održavala od 1926. do 1938. Znalo ju je posjetiti i 20.000 ljudi. Bila je to prilika za ples i muziku, razna sportska natjecanja, ali i defile čudnovatih plovećih objekata razno raznih oblika.

Izvor: Franina i Jurina 2004., tekst pod nazivom „Pulska luka – nekada luka gradskog života“ napisao Josip Orbanić

swirl @ 19:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 3, 2010

Vozite li kroz Pazin naići ćete na veliko zdanje Pazinskog kolegija.

U teška vremena za hrvatstvo u Istri Pazin je, godine 1899. dobio prvu hrvatsku gimnaziju. Njezini su đaci nerijetko bili siromašni, pa se nastojalo naći riješenje za njihov smještaj. Prije otvaranja gimnazije osnovano je u Pazinu Đačko pripomoćno društvo. Uglavnom se financiralo dobrotvornim prilozima, a pomagalo je neimućnim đacima.

Početkom 20.st. krčki biskup Mahnić došao je na ideju da zaklada biskupa Feretića, čija su se sredstva koristila na Krku za osiguravanje školstva, pomogne u gradnji kolegija u Pazinu. Doduše jedan od motiva bio je i liberalnost pazinskih đaka koji baš nisu „prigrlili“ vjeronauk, teologiju i slično. Mahnić je dobio podršku i salezijanaca, talijanskog reda koji se bavio odgojem mladeži. Čak je nekoliko svećenika otišlo u Italiju salezijancima ne bi li usvojili nove odgojne metode.

Godine 1909. svećenstvo ipak glasa protiv prijedloga biskupa Mahnića, a glavni razlog, barem onaj objavljen, je strah od obnarodnjavanja zbog utjecaja talijanskih salezijanaca. U drugoj polovici iste godine ipak je ideja dobila „zeleno svjetlo“. Godine 1913. položen je kamen temeljac.

Zgrada je sagrađena 1914. po nacrtima arhitekta Anselma Wernera. U financiranju njezine izgradnje sudjelovala su razna društva, pa i pojedinci koji su njegovali hrvatstvo te nastojali omogućiti školovanje na hrvatskom jeziku. Do početka I svjetskog rata gradnja je završena, ali nije uređena unutrašnjost zgrade. Nakon rata zgradu su koristili Talijani, za vrijeme II svjetskog rata Nijemci, a nakon njih partizani. Godine 1945. zgrada je vraćena crkvi te je u njoj otvoreno sjemenište. U tridesetak godina koliko je postojalo sjemenište, u njemu se školovalo 1500 đaka. Klasična je gimnazija otvorena tek 1993./1994. Tada su sagrađena dva nova krila, jedno sportska dvorana, drugo đački dom.

Tako je tek nakon 100 godina od početne ideje Pazinski kolegij zapravo postao ono što je i trebao biti.

Izvor: Istarska Danica 2010.

swirl @ 16:12 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, listopad 1, 2010



Za vrijeme Napoleona zatvoreni su franjevački samostan u Puli i na otoku Veruda (1806. godine). Tek stoljeće kasnije Pula dobiva crkvu i samostan Sv. Antuna čiji se zvonik danas vidi gotovo iz cijele Pule. Gradnja je započela 1929., a crkva je završena u rekordnom roku, već 1931. godine. Zvonik je dovršen godinu dana kasnije, dok su naknadno dovršeni samostan i sređena okolica. Na slici vidite zvonik, ali i moju specijalnost - nađem kablove i gdje ih nema jer sam isti zvonik mogla slikati s 25 strana bez da slikom dominiraju kablovi. No što je - tu je. Embarassed

Nacrt za crkvu napravio je gradski arhitekt Pule Guido Brass.

swirl @ 18:43 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare