Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - listopad 2012
srijeda, listopad 31, 2012


Istočno od Bala nalazi se crkva Sv. Mihovila. Vidite je i iz Bala, na samom vrhu brežuljka.

Želite li doći do crkvice najbolje je parkirati auto kraj groblja, preći cestu Bale – Kanfanar i slijediti pješačku stazu.
Na mjestu gdje je danas crkva nekada je postojao samostan kamaldoljana. Kada su ga napustili, samostan je prešao u ruke franjevaca.
 Nekadašnji samostan vezan je i uz Sv. Julijana. Rođen je negdje oko 1300. godine u Balama, kao član uvažene baljanske obitelji Casarello. Proveo je niz godina po raznim samostanima u Istri, a veći dio svog života proveo je upravo u ovom samostanu. Kada nije bio u samostanu putovao je Istrom posebno se zalagavši za pomirenje posvađanih susjeda, članova obitelji…. Ljudi su počeli cijeniti njegovo nastojanje da uvede mir te su počeli dolaziti Sv. Julijanu u samostan Sv. Mihovila. Posjeta vjernika samostanu trajala je i godinama nakon njegove smrti. Sv. Julijan je pokopan u samostanskoj crkvi Sv. Mihovila. Franjevci su napustili samostan početkom 16.st. pa je naknadno tijelo sveca preneseno u župnu crkvu u Balama (1597. godine).Danas Bale imaju čak tri dana u godini kada slave Sv. Julijana, svog zaštitnika;
- 01. svibnja (01. svibnja 1349. u Balama je umro Sv. Julijan),
- 04. srpnja (tijelo sveca preneseno je iz samostanske crkve u župnu crkvu 04. srpnja 1597.),
 - 29. rujna (oltar Sv. Julijana posvećen je 29. rujna 1592.).
Crkva Sv. Mihovila koju danas vidite sagrađena je 1855. godine na mjestu nekadašnjeg samostana. Nekada je imala vrijedan inventar: sliku Sv. Mihovila te kipove Sv. Julijana i Blažene Djevice Marije, ali je sve pokradeno.
Na brežuljku je u davna vremena postojala još jedna od mnogobrojnih gradina ovog dijela Istre.
swirl @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 28, 2012

Po sredini otoka Cresa nalazi se Vransko jezero. Na žalost do njega ne možete jer je zaštićeno - služi za vodoopskrbu cijelog Lošinja i dijela Cresa. No s nekoliko mjesta možete ga vidjeti; kada vozite za Lubenice ili pak vozite li se po otoku glavnom cestom, a vidi se i s niza pješačkih staza kojih ima po Cresu.

To je slatkovodno jezero čija je površina i do 15 metara iznad mora, ali mu je dno  na 60 metara ispod morske površine zbog čega je jezero hidrološki fenomen, kriptodepresija.

No fenomenima vezanima uz Vransko jezero ovdje nije kraj. Pretpostavlja se, bez obzira što je jezero slatkovodno, da postoji njegova veza s morem. Dokaz – u njemu žive jegulje, slatkovodne ribe koje se rađaju i umiru u moru. U razdobljima od 3-4 godine u jezeru se smjenjuju plima i oseka. A fenomen je i samo jezero, veliko, s površinom od 5,5 četvornih kilometara, koje je na kraškom terenu.

Mnogi pokušavaju otkriti njegove tajne. Tako postoji mišljenje da je jezero nastalo u postglacijalnom razdoblju kada se za 100 metara podigla površina mora pa se razina udoline našla toliko ispod morske površine i nastalo je jezero. Neki smatraju da se jezero puni vodenim tokovima koji podzemnim putevima dovode vodu s kopna, neki pak da je riječ o kišnici. Jezero je izrazito bistro te se vidi i do dubine od 60 metara.  

Na slici: pogled na jezero s ceste za Lubenice

Izvor: Franina i Jurina 2003.

swirl @ 14:14 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


Uz cestu Vodnjan – Žminj, vrlo blizu Juršića nalazi se i mjesto Sv. Kirin s istoimenom crkvicom uz samo cestu, crkvicom Sv. Kvirina (Kirina).
Sakralni objekt na ovom mjestu izgrađen je u davnom 6.st. Bila je riječ o trobrodnoj bazilici s tri polukružne apside. Crkveni inventar bio je napravljen od kamena. Današnja je izgled crkva dobila u 16.st. Tada su porušene bočne lađe i apside, a ostala je samo glavna crkvena lađa.
Istraživanjem crkve otkriveni su mnogobrojni kameni spomenici iz razdoblja od 6 - do 10.st.
swirl @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, listopad 26, 2012

Valun je malo ribarsko mjestašce koje se nalazi nedaleko od Lubenica. Prvenstveno je poznato po Valunskoj ploči iz 11.st. Ova ploča s natpisom na glagoljici otkrivena je na  mjesnom groblju, a danas je uzidana u župnu crkvu Sv. Marije u malenoj luci Valuna.

Ploča je pisana latinicom i glagoljicom te na dva jezika: latinskim i starohrvatskim. Riječ je o dijelu nadgrobnog spomenika gdje su pokopana u 11.st. tri člana iste obitelji, baka, sin i unuk (Teha, Bratohna i Juna).

Blizu crkve nalazi se konoba Toš Juna u čije su zidove ugrađene replike poznatih glagoljaških spomenika. Konoba je nekada bila stara uljara, a danas je, osim po specijalitetitma, poznata i kao svojevrsan valunski muzej.

Staro naselje Bucevciji postojalo je kod crkvice na groblju, dok je današnji Valun bio njihova lučica. Kasnije su se i ljudi preselili u lučicu.

Mjesto je malo, pitomo, sa zgodnim plažama.

 

swirl @ 18:50 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Vjerojatno se sjećate filma „Moje pjesme, moji snovi“ s Christopherom Plummerom i Julie Andrews u glavnim ulogama. Ukratko, on (Georg von Trapp odnosno Christopher Plummer) je umirovljeni pomorski časnik Austro Ugarske, udovac s puno djece, ona (Marija Augusta von Trapp, rođena Kutcher odnosno Julie Andrews) je guvernanta koja između ostalog non stop pjeva i juriša s djecom po zelenim austrijskim bregima, planinama i livadama. Na koncu se oni zaljubljuju, uplovljuju u bračne vode, a na kraju filma bježe iz nacističke Austrije.

Film je sniman po autobiografiji Marije Auguste von Trapp te predstavlja stvarnu priču jedne obitelji.
Sam Georg von Trapp bio je najodlikovaniji podmornički kapetan,a postoji i njegova autobiografija.
No malo njih zna da je Georg von Trapp rođen u Zadru, 1880. godine, a dio svog života proveo je u Puli koja je postala glavna luka Austro Ugarske. Georg, školovan, ugledan već kao mlad zbog dokazane hrabrosti na nizu bojišnica, svoju prvu ženu, Agathu, i samu iz bogate familije, upoznaje upravo u Puli. 
10. siječnja 1911. njih dvoje se ženi i polagano počinje rasti familija von Trapp. Godine 1912. obitelj se seli u svoju vilu na Verudi, tadašnjem elitnom kvartu Pule. Vila još postoji, a nalazi se na današnjoj adresi Pina Budicina 11. U njoj je vrtić i nekoliko stanova.
Propašću Monarhije obitelj se vraća u Austriju, a 1922. djeca su obolila od šarlaha koji je na koncu koban za njihovu mamu, Georgovu suprugu Agathu koja umire 3. rujna 1922. Ovdje negdje počinje radnja filma „Moje pjesme, moji snovi“.
Postoji još jedna poveznica s Pulom. Roditelji Georga von Trappa pokopani su na Mornaričkom groblju u Puli (link).
Ove podatke sam pronašla u časopisu „Croatia“ (jesen 2009.) kojeg redovito prolistam za vrijeme leta s Croatia Airlines. Tekst pod nazivom „Von Trapp – romansa jedne obitelji“ napisala je Anika Rešetar. Ako budete u prilici, obavezno ga prolistajte. Osim lijepih fotografija uvijek se pronađe koji zgodan članak, a redovito je barem jedan tekst vezan uz Istru.
swirl @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 21, 2012

Kada se iskrcate s trajekta u Porozinama i vozite duž otoka prvo veće raskršće na samom hrptu otoka je ono za mjesto Beli. Isplati se stati jer imate predivan pogled na more, otok Krk, obalu Kvarnera. Umjesto da nastavite prema Cresu, skrenete lijevo i uskom cesticom vozite sve do mjesta Beli.

Mjesto je, pretpostavlja se, dobilo ime po ugarsko – hrvatskom kralju Beli IV koji se ovdje sklonio od Tatara. Njegova glava uzidana je u jednu od kuća starog centra mjestašca.

Beli je jedno od najstarijih mjesta na Cresu. Živjelo se ovdje u prethistoriji, a u rimsko doba Rimljani su ga prozvali Caput Insolae od čega je nastao naziv Caisole. Pred ulazak u mjesto nalazi se maleni most, a nedaleko od njega nalaze se ostaci rimskog mostića koji je služio istoj namjeni.

Gradić je prepun šterni, gotovo da svaka stara kuća ima svoju. Ulice su uske, s pravom primorskom atmosferom. U mjestu je nekoliko točaka s predivnim pogledom. Na glavnom trgu nalazi se romanička crkva Sv. Marije u kojoj je otkriveno nekoliko glagoljaških natpisa. Na groblju (na ulasku u mjesto) nalazi se gotička jednobrodna crkvica Sv. Antona.

Ispod mjesta je lijepa plaža.



swirl @ 12:53 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, listopad 19, 2012
Danas se vjeruje da je na području Istre postojalo 436 gradina. Postojanje njih 240 apsolutno je potvrđeno istraživanjima. Ostatak gradina teško je istražiti; neke lokacije nisu ispitane, neke je danas nemoguće istraživati zbog sadašnje namjene lokacije i upropaštenosti nalazišta zbog npr. obrade polja, postojanja kamenoloma...

Neka vas broj gradina ne čudi. Samo na području Pule dokazano je ili se misli da je postojalo niz gradina (Mulimenti, Valmarin, Kaštelir, Monte Grosso, današnji kaštel, Monte Zaro, Veruda, Vintijan, Stoja, Muzil, Kumpan, Valovine, Stoja - to su samo neke).
Gradine su rjeđe nastajale uz samu morsku obalu, na otocima ili poluotocima (mada ih je bilo i takvih; Poreč, Rovinj, gradine na Brijunima...). Češće su se nalazile u blizini morske obale, ali na povišenom jer je takav položaj bio sigurniji, a istodobno je omogućavao dobru kontrolu plovidbe kao i prehranjivanje stanovnika gradine ribom, školjkama... Najviše gradina postojalo je na području „Crvene Istre“. U „Sivoj Istri“ najveći broj gradina postojao je uz vodeni tok rijeke Mirne i Raše, a „Bijela Istra“ bila je najrjeđe naseljena.
Područje s najvećim brojem gradina na relativno nevelikoj površini nalazi se između  Limskog kanala i Bala. Nerijetko je gotovo svaki vrh brežulja imao svoju gradinu, a mnogi misle da ovakvo grupiranje gradina nije slučajno već namjerno. I danas se već samim pregledom na Google Earth mogu vidjeti „čudnovati“ vrhovi brežuljaka koji upućuju na zaravnjavanje vrha brežuljaka i ostatke davnih naselja.
Kako su izgledale kuće u gradinama?
Istraživanja Monkodonje, ali i nekih drugih gradina, dala su do danas napribližniji odgovor na ovo pitanje. Kod Monkodonje su otkriveni kameni ostaci kuća, kameni temelji, ali i udubine u stijeni za koje se vjeruje da su bile izdubljene kako bi se u njih stavili drveni stupovi koji su bili uporište cijele nastambe. Kuće su obično nastajale uz bedeme, tako da je bedem činio jedan njezin zid. U bedem su se u druge udubine polagale drvene grede na koje se prislanjala krovna konstrukcija. Time se vjerojatno dodatno olakšala obrana naselja jer se dobivao povećan prostor (površina krovova) s koje se moglo braniti naselje. Udubine u bedemima nisu ugrožavale sigurnost bedema koji su bili široki i nekoliko metara, najčešće građeni od unutarnjeg i vanjskog sloja slaganog krupnijeg kamenja dok bi šupljina među ova dva sloja bila popunjena sitnim kamenjem.
Na Monkodonji su otkriveni i ostaci vratnica, ognjišta, sakupljališta kišnice te izdubljenih kamenih utora kroz koje se voda s krovova prikupljala u te „cisterne“. Monkodonju (link) morate posjetiti. Osim dobro sačuvanih ostataka gradine zgodno je što su postavljene ploče s tekstom koje vas vode po gradini, tumače pojedine detalje, ali i pokazuju kako su neki djelovi gradine davno izgledali (npr. dvije rekontsrukcije izgleda nastambi u današnjem tekstu slikala sam upravo s tih ploča na Monkodonji).
Točan izgled nastambi ipak je teško rekontruirati. Dio kamene građe kasnije je iskorišten za gradnju drugih objekata. Drveni su djelovi vremenom propali. Također, rezultati istraživanja Monkodonje ne mogu garantirati da su druge gradine građene na potpuno isti način. Zbog ovakvih vrlo vjerojatnih razlika u gradnji na nekim gradinama nisu uopće otkriveni ostaci temelja nastambi pa se misli da su nastambe na tim mjestima bile građene od drva, šiblja i blata. U prilog tome svjedoče otkriveni ostaci pečene gline.
I danas se vjeruje da su istarski kažuni „ostavština davnih stanovnika Istre“. No u većem dijelu istraživanih gradina otkriven je četvrtast tlocrt nastambi. Tek u manjem broju gradina otkriveni su kružni tlocrti nastambi.
Izvor: Gradinska naselja (Gradine Istre u vremenu i prostoru), Klara Buršić Matijašić
- knjigu preporučujem svima koji žele o gradinama znati više, i meni kao amateru bila je vrlo interesantna za čitanje
swirl @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 18, 2012

Bilo je već krajnje vrijeme za izlet na Cres.

Cres je najveći jadranski otok, za „nijansu“ je veći od Krka. Dok je najduži hrvatski otok Hvar, iza Hvara je Cres sa svojih 66 km dužine. Najviši naš otok je pak Brač, a opet iza Brača slijedi Cres s njegovim vrhom Gorice visokim 648 m.

Voziti se po njemu je gušt jer vas svako toliko mami da stanete i uživate, u pogledu na more, u prirodi otoka koja je puna različitosti, u vizurama niza gradića po otoku od kojih svaki ima neku svoju priču. Mami vas da stanete i pogledate stada ovaca na ispaši jer Cres je poznat i po svojoj janjetini. Isprepleten je mrežom suhozida koji su ipak ponešto drugačiji od istarskih suhozida. Obala mu je prepuna uvalica, s nizom predivnih plaža.

Njegova priroda dom je bjeloglavog supa, izrazito ugrožene vrste. O bjegolavim supovima brine se u mjestu Beli „Eko centar Caput Insulae“. Centar je osnovan 1993., brine o supovima, njihovoj zaštiti, a liječi i bolesne supove. Bjeloglavi supovi mogu imati i do 15 kg, s rasponom krila do 2,8 m. Osamostaljuju se od roditelja tijekom prve godine života, nakon čega lete na velike udaljenosti. Ovaj "avanturizam" traje po 5 godina, nakon čega se vraćaju na Cres i mirno provode ostatak života sa svojim partnerom.

Rad centra može se pomoći volontiranjem, kao i donacijama.

swirl @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 15, 2012
Kako u starom istarskom gradiću s mnoštvom kamenih kuća na malom prostoru napraviti moderno znanje koje neće narušiti „štih“starog istarskog gradića, a opet će unijeti jednu novinu.
Možda je rješenje način kako je sagrađena dvorana u Balama? Osobno – meni se sviđa. 
Mada su konture zgrade vrlo moderne, dimenzije zgrade diktirane potrebama sportske dvorane, zgrada ne djeluje preveliko. Njezina vanjština napravljena je od kamena, imitirajući istarski suhozid. U Barceloni prošle godine, na prvom svjetskom festivalu arhitekture upravo je sportska dvorana u Balama osvojila prvu nagradu u kategoriji sportskih objekata


swirl @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 14, 2012

Slikano prije tjedan dana. Puno zgodnih istarskih tovarića, jahača, ali i nagrada - poznate istarske bukatele Smile



swirl @ 17:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 10, 2012


Dolazite li u Barbarigu, nastavite voziti kroz novo naselje sve do kraja asfaltirane ceste. Uz završetak ceste nalaze se zgrade koje su nekada činile Stanciju Barbarigo. Danas se ovaj dio, za razliku od novog naselja, naziva - Stara Barbariga.
To je bila stancija obitelji Barbarigo po kojoj je i cijelo naselje dobilo ime. U sastavu kompleksa nalazile su se raskošne stambene zgrade, te gospodarske zgrade i jednostavne zgrade za kolone, ljude koji su radili na velikom posjedu. Kompleks je imao i kapelu, ali je ona srušena u 2. svjetskom ratu. Mada je današnji izgled posljedica pregradnji novijeg datuma, na žalost uglavnom neplanskih, ipak je djelomično sačuvao jezgru nekada raskošnog posjeda oko kojeg se nalazio vrlo lijep i njegovan vrt. Izgled vrta danas je gotovo potpuno neprepoznatljiv.
Ipak veseli da su danas pojedine zgrade kompleksa lijepo obnovljene.
U masliniku koji se od stancije spušta prema moru nalazi se i mala vila obitelji Barbarigo. Cijeli ovaj kraj vrlo je gusto naseljen u antici te ima niz arheoloških iskopina iz tog doba. Na žalost, niti jedna nije označena, pa svako toliko neuspješno pretražujem (i redovito ne nalazim ono što tražim). 
swirl @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, listopad 6, 2012



I ovo je jedna zgodna priča iz istarske povijesti. Godine 1800. zbog nevremena u tarsku valu sklonio se brod s papom Piom VII, zajedno s pet kardinala. Glasina o ovom važnom, ali nenadanom posjetu, stigla je i u Grožnjan, do grožnjanskog župnika Dubaza. Župnik je odmah zajahao konja i brzo se uputio u Tarsku valu. Župnik Dubaz brinuo se o važnom gostu, a za uzvrat dobio je privilegije naznačene u buli „Dilecte Fili salutem...“.

Dobivši kanoničke ovlasti grožnjanski je župnik dobio i pravo nositi posebno kanoničko purpurno ruho. Možemo samo zamisliti župnikov ponos, ali i zadivljenost svijeta kada je grožnjanski župnik po prvi puta viđen u crkvi u svojoj svečanoj odori.

Izvor: Pod starim voltama (Daniel Načinović, Eduard Strenja)

swirl @ 21:15 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare