Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - listopad 2013
srijeda, listopad 30, 2013

O slavnom slikaru 14.st. Paolu Venezianu iz Venecije i njegovom životu zna se vrlo malo Rodio se negdje prije 1300. te umro negdje nakon 1360. Njegova djela danas se mogu vidjeti u Veneciji, Vicenci, Bologni, New York-u, Londonu. U jednoj je fazi svojeg života, negdje između 1357. i 1358. izrađivao i mozaike. No jedno je njegovo djelo, antependij (predoltarje) “Krunjenje Djevice Marije“ eksponat sakralne zbirke i u malenom Dobrinju, u sklopu župnog stana. Proglašeno je spomenikom kulture. Isti takav antependij ovog umjetnika nalazi se u londonskom muzeju „Victoria and Albert“.

Antependij u Dobrinju otkriven je slučajno – bio je ugrađen kao otirač jedne obiteljske kuće. Sakralna zbirka u Dobrinju čuva i niz glagoljaških zapisa, relikvijar svete Uršule,  procesijsko raspelo. S jedne strane na raspelu nalazi se razapeti Isus, dok je s druge strane  Marija. Ovakva raspela izrazito su rijetka.

Izvor: TZO Dobrinj

Na slici: pogled na Dobrinj iz Klimna

swirl @ 18:54 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, listopad 26, 2013

 

Nekada ih je bilo sedam, što crkvi što kapelica. Jedna od njih, crkva Sv. Lovre, nalazila se na mjestu gdje je danas etnografska zbirka obitelji Barbalić.

Jedna se nalazila na gradskom trgu, a spominje se posljednji put 1780. godine. To je bila crkva Gospe od Anđela, sagrađena 1576. Natpis o njezinoj gradnji napisan je glagoljicom, do danas sačuvan, a nalazi se ugrađen u zid jedne zgrade kraj Place (slika gore lijevo).

Po Dobrinju ćete svako malo naići na koju ploču s glagoljicom. Tako je sačuvana i ploča o dogradnji novog svetišta crkve Sv. Stjepana iz 1510. godine 8slika gore desno).

Sveti Stjepan je župna crkva, potječe iz 12.st. mada je naknadno ponešto mijenjala oblike i dobivala novi stilski „štih“. Zvonik je potpuno odvojen od crkve, čak i ponešto udaljen.

U Dobrinju je i crkva Sveti Anton (Sv. Trojstvo) koja se prvi put spominje 1480. godine.

swirl @ 17:10 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, listopad 21, 2013

I ovo je jedna ljubavna legenda s tragičnim završetkom, kao i toliko puno drugih tužnih ljubavnih priča. To je priča o Franu i Lijani, zaljubljenom mladom paru čiju su ljubav sprečavale obitelji zbog različitih klasnih pripadnosti. Nesretan par predao se, skočivši u more s jedne stijene kraj Rudina… i u moru skončao svoj život. Žive dalje, već stoljećima, u legendi koja se prenosi s koljena na koljenu, u pjesmama, ali i u kipovima Frana i Lijane koji su uklesani na stijeni s koje se vjeruje da su skočili u more i smrt.

Jedna druga legenda vezana je za zvonik u Dobrinju. Legenda kaže da su prilikom njegove gradnje urekli zvonik. Tko vjeruje – vjeruje, tko ne – ne vjeruje, no zvonik je do sada nekoliko puta doživio udarac groma, a u 2. svjetskom ratu je i porušen.

I.... nije legenda, ali ću dodati u ovaj tekst.Embarassed Posjetite gumna. Dva su, jedan do drugoga (barem sam ih ja toliko vidjela, no lako moguće da mi je promakao još pokoji). Nalaze se na izlazu iz Dobrinja prema Sv. Vidu. Na okruglu površinu ograđenu malim zidićem stavljale su se žitarice, a zatim se, gaženjem po žitu, odvajalo zrno. Često je za ovakav „nožni“ rad angažirana i stoka.

Izvor: TZO Dobrinj

Na slici: gumno

swirl @ 20:44 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, listopad 18, 2013

Maleno staro mjesto na Krku ne smijete zaobići. Kamo god pogledate vidjeti ćete ostatke izrazito bogate povijest Dobrinja i Dobrinjštine. U doba Frankopana Dobrinj je bio utvrđeno mjesto, vanjski sloj kuća činio je njegove zidine. Na samom početku 12. stoljeća spominje se u glagoljaškom zapisu (vidi link na Sveti Vid). Kako šećete mjestom svaki čas naići ćete na glagoljaški natpis ili pak neki drugi podsjetnik na prošlost. Dio prošlosti možete vidjeti u Etno muzeju, u kući koju je Dobrinju poklonio novinar i publicist Ivo Sučić (1901-1980.), veliki zaljubljenik u Dobrinj. Ivo Sučić je, među inim, poznat po intervjuu s Charles-om Lindbergh-om (1902 –1974), američkim pilotom i izumiteljem. Na žalost prva asocijacija na spominjanje njegovog imena uvijek je grozna otmica njegovog sina, dječačića, čije je mrtvo tijelo nađeno nekoliko dana nakon otmice. Bilo je to 1932. godine. U Americi (a i šire) zavladala je uslijed otmice tolika medijska histerija da je obitelj neko vrijeme u tajnosti preselila u Europu da bi se tek 1939. vratili u Ameriku.

Što morate vidjeti u Dobrinju?

Puno toga J. Kada stignete na Placu malenim stepeništem popenjite se do parkića (Jardin). Kraj pošte, na dnu stepeništa, vidjeti ćete konjsku glavu (slika dolje desno). Najvjerojatnije je riječ o potpornju koji je nekada držao nečiji balkon ili bio potporanj nekom drugom dijelu kuće. U doba Venecije „konjska glava“ služila je kao mjera za dužinu („lakat“ tj. 63,5 cm). Do konjske glave nalaze se i dvije rupe u kamenu (slika dolje lijevo). To su tradicijske mjere za žito i ulje kojima se Veneciji plaćao porez.

Ne zaboravite potražiti i maskerona (slika gore). Nalazi se na suprotnoj strani Place. Ugrađen je na ugao jedne kuće. Riječ je o kamenoj glavi koju je izradio nepoznati umjetnik još daleke 1738. godine. Ne zaboravite na vidikovac s kojeg puca pogled na kopno, a iz daljine možete pogledati i Klimno, njegovu plažu s ljekovitim blatom i rivu (štradu).

Izvor: TZO Dobrinj

 

swirl @ 18:46 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, listopad 12, 2013

 

Blizu Dobrinja na Krku nalazi se i Kras. Iznad njega je brežuljak Kuševica, no najčešće ga ljudi zovu Sveti Juraj. Kada prolazite kroz Kras skrenite kod putokaza za ruševine Svetog Jurja.

Ruševine su na samom vrhu brežuljka. Riječ je o ostacima crkvice Svetog Jurja koja je sagrađena 1230. godine. Dao ju je sagraditi Juraj Pariježić, očito poprilično imućan čovjek koji je crkvi darovao i niz dobara. O ovom darivanju postoji i zapis na glagoljici, napisan 30. prosinca 1230. U istom zapisu piše da nakon smrti svojeg posljednjeg potomka crkvica ostaje župi Dobrinj. Već po zapisu iz 1780. crkvica je već tada bila u vrlo lošem stanju. Danas su od nje samo dijelomično sačuvani zidovi.

Ruševine se nalaze iznad mjesnog groblja. Kratka staza od groblja do crkvice, kao i okolina crkvice duhovito su ukrašeni kipovima samoukog umjetnika.

Stazom možete direktno od groblja, ali i oko groblja. Odaberete li ovaj zaobilazan put, vidjeti ćete putokaz i za najveću gromaču na Krku.

swirl @ 09:41 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, listopad 10, 2013

Za razliku od niza starih gradića na Krku, Šilo je novijeg datuma. Čak se ne spominje ni krajem 18.st. kada se u Dobrinju i okolici radio popis stanovništva. Pretpostavlja se da su naselje počeli razvijati stanovnici Crikvenice i ostalih naselja na kopnu koji su na ovom dijelu Krka imali svoje posjede.

Upravo je Šilo poznato po prvom trajektu na našoj obali Jadrana. Trajekt je počeo voziti 1958. godine. No i prije trajekta ovdje su dolazili brodovi koji su spajali Krk s drugim mjestima na kopnu. Tako je i „Krčko parobrodarsko društvo“ osnovano upravo u Šilu 1905. godine, a parobrod je vozio prema Vrbniku i Crikvenici. Povezanost Šila morskim putem s kopnom olakšavalo je nekada njegovim stanovnicima opstanak. Mogućnost zarade bio je i pijesak. Prvo su kopali pijesak u kavama između Polja i Šila, zatim se pijesak dovozio do luke i ovdje ukrcavao na brodovepa morskim putem dopremao na kopno i prodavao.

U blizini mjesta nalaze se ostaci rimske vile. Na Punti Šila možete vidjeti tuneru (više o tunerama ovdje). A samo mjesto meka je ronioca. U njegovom je priobalju stradao brod Peltastis (više o stradavanju broda ovdje).

Izvor: TZO Dobrinj

Na slici: tunera u Šilu

swirl @ 19:26 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 6, 2013

Crkvica je uz samo more u Klimnu, kraj parkića u kojem je izloženo i veliko sidro. Jedina je na Krku s titularom Svetim Klementom, a prvi se puta spominje daleke 1381. Po njoj je Klimno i dobilo ime.

Mada malena i izvana poprilično skromna, iznutra krije baroknu oltarnu reljefnu palu koja je proglašena nacionalnim spomenikom kulture. Crkvica je nekada pripadala obitelji Malatestinić iz obližnjih Solina. U nekim se izvorima ova obitelj spominje i kao Malatesta. Očito je obitelj bila ugledna. Spomen na ovu obitelj sačuvan je do danas jer je uglatom glagoljicom njihovo prezime uklesano na nadvratniku kuće u blizini crkvice, zajedno s godinom 1514.

Crkvica je djelomično obnovljena 1823., a temeljito 1926. godine.

Izvor: TZO Dobrinj

swirl @ 21:51 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, listopad 5, 2013

Na strani otoka Krka koja gleda prema Crikvenici i Novom Vinodolskom nalazi se i Klimno, malo mjesto uz more. Danas je Klimno poznato prvenstveno po ljekovitom blatu u uvali Soline. Uvala je izrazito plitka, jedna je od onih plaža gdje ulazite u more, hodate, hodate, hodate… i nikako doći do dubine.

U plićaku, uvaljeni u blato, mnogi po ljeti liječe svoje bolne kosti. I vraćaju se uvali i iduće godine.

Nekada se u uvali proizvodila sol. Još početkom 20.st. uvala je bila prepuna bačvi soli, koja se zatim transportirala na kopno i mijenjala u proizvode kojih nije bilo na Krku, a značili su život stanovnicima. Teško je danas zamisliti da je u uvalu još u 19.st. postojala tvornica crjepova. Uvalom dominira veliki uski mol.  U samom Klimnu nalazi se lijepi park uz more u kojem je izloženo i najveće sidro na Krku.

U Čižićima, na suprotnoj strani uvale, nalazi se i perilo („perilo pod topol“). Tu su žene u prošla vremena, dok nije bilo veš mašina, satima prale rublje. Jedno perilo sačuvano je i uz obalu u gradu Krku (upravo se obnavlja i perilo u Jazu u Bakru).

Usred uvale nalazi se i maleni otočić Škoj ili Kirinčić. Ruševine na njemu ostaci su nekadašnjeg restorana Veli Škoj.

Izvor: TZO Dobrinj

Slika: gore - pogled na uvalu iz Dobrinja, dolje - molo u uvali




swirl @ 16:32 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, listopad 3, 2013

Godine 1903. tiskana je knjiga Carla Marchesetti-a, skoro u potpunosti posvećena gradinama. U knjizi su opisane i lokacije gradina oko Žbevnice.

Jedna se gradina nalazila kraj sela Črnice, na vrhu stijene iznad sela. Zovu je Jačemica, Jašmovica, Staršnica ili Gradišće. Gradina je imala, naravno, oblik koji odgovara površini stijene na kojoj je nastala. Na južnoj strani nije imala obrambeni zid jer ovdje je strmina stijene bila dovoljna za zaštitu stanovnika. No zid se nalazio na sjevernoj, pristupačnoj strani. Uz gradinu, s južne strane, nalazi se ulaz u pećinu. Naselje je korišteno u vrijeme mezolitika, neolitika i bakrenog doba. Lokalitet nije temeljito istražen. Ostaci gradine vidljici su na satelitskim snimkama.

Iduća gradina nalazi se kraj Bresta (Brest pod Žbevnicom), a naziva se Gračišće. Naselje se nalazi na vrhu brda položenog u smjeru istok – zapad. Imalo je tri obrambena zida. Stanovnici ovog kraja nerijetko se ubrađujući polja nailazili na ostatke keramike. Na samom vrhu nalazi se masa kamenja te se pretpostavlja da se ovdje nalazio tumul. Ukoliko je pretpostavka ispravna, grob u sredini tumula je devastiran jer je prostor prazan.

U blizini Bresta nalazi se i brdo Sveti Bartul. Šesdesetih godina prošlog stoljeća učitelj u Lanišću, V. Bilen, istražio je tri srednjevjekovna groba pored kapelice Svetog Bartula. Najvjerojatnije datiraju u razdoblje 10. ili 11.st. Od gradine i danas su vidljive velike količine kamenja koje je nekad činili obrambeni zid.

Izvor: Buzetski zbornik 38

Na slici: pogled na Ćićariju iz Buzeta

swirl @ 18:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare