Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - studeni 2007
petak, studeni 30, 2007
Pogled na Montraker iz stare jezgre Vrsara
Poluotočić Montraker u Vrsaru nekada je bio kamenolom. Od 1991. tu se organizira ljetna kiparska škola. Škola počinje u zadnjem tjednu kolovoza i ukupno traje tri tjedna. Radovi napravljeni za vrijeme kiparske škole danas ukrašavaju Vrsar i Funtanu.
U okolici Vrsara nalazilo se niz kamenoloma od kojeg je izgrađen velik broj mletačkih palača. Kamenolomi su se koristili od rimskog doba pa do naših dana.
Na južnoj strani Montrakera nađena je rimska nekropola. Otkriven je i nadgrobni spomenik iz 2.st. s latinskim tekstom «Kućnim bogovima. Preslatkoj ženi Securi postavi Aurelius Crasces....».
swirl @ 16:03 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 29, 2007

Na zapadnom zidu humskog zvonika - kule nalazio se kamen s glagoljskim natpisom. Natpis je uništen 1921. kada su se njime „pozabavili“ fašisti iz Buzeta. Kopija tog natpisa danas je u prizemlju Polače (gradske palače koju vidite na slici, a kroz koju vode gradska vrata u Hum). 
Tekst glasi:
„1552, miseca marča na dan 16, va vrime župana… Gržinića. Meštar … Baštijančić iz Draguća… Pop Ivan Cvitić“.
Što nebrigom, a što namjerno, dio humskih glagoljaških zapisa (osim ovog) je isto uništen. Osim humskog grafita (LINK) u crkvici na groblju nalazi se oko 40 grafita. Osim natpisa na zvoniku, ista „ekipa“ fašista iz Buzeta uništila je 1921. još dva glagoljaška natpisa, ali su i oni kasnije rekonstruirani i kopije se nalaze u prizemlju Polače.
Hum je poput Roča bio centar glagoljice, a neki su njegovi stanovnici glagoljicu koristili još početkom 20.st.
swirl @ 18:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 28, 2007
 
Van starog dijela Buja sagrađena je vrlo lijepa crkva Sv. Marije. U crkvi se čuva gotički drveni kip. Uz lokaciju crkve i njezin kip vezana je pučka predaja. 
Po pričama naših starih, stanovnici grada već su isplanirani gdje će se sagraditi ova crkva, a prije početka gradnje nabavili su kip Bogorodice. Iznenada, preko noći, kip je nestao s mjesta gdje je pohranjen, a pojavio se drugi dan upravo na ovom mjestu. Pa priča kaže kako se odustalo od prethodne lokacije i crkvu sagradilo ovdje, na mjestu gdje je «osvanuo» kip.
Ispred crkve nalazi se vidikovac s još jednim od nezaboravnih pogleda na Istru.

Obavezno pročitajte komentare ispod ovog teksta. U komentarima obratite pažnju na one koje je napisao Alberi. Postoje dva komentara od Alberija, stariji koji govori o narodnoj predaji bujaca, noviji koji govori o tome kako je to Alberi saznao. Alberi pritom čak spominje i župne knjige kao izvor. U svakom slučaju za ljubitelje ovakvih priča i crtica iz istarske povijesti vrijedan "kolačić". Hvala Alberi
swirl @ 18:12 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, studeni 27, 2007
Na području Bujštine još iz doba prethistorije postojala su stara naselja, gradine kojih je bilo dvadesetak. Neke gradine su «preživjele» i do danas, Buje, Kaštel, Momjan.
Unutar gradskih zidina na središnjem trgu izgrađena je u 16.st. župna crkva Sv. Servola. Prvo je izgrađena kao trobrodna da bi kasnijim preuređenjem u 18.st. preinačena u jednobrodnu. U crkvi se čuvaju vrijedni drveni kipovi Bogorodice s djetetom iz 14. i 15.st. Zvonik je sagrađen u 16.st. Izgleda da je crkva sagrađena na mjestu gdje je postojao antički hram. Naime, u crkvu su ugrađeni mnogobrojni djelovi koji se mogu povezati s antičkim hramovima, djelovi stupova i stela, antičkih natpisa.... Na fasadi je ugrađena i nadgrobna stela braće Valeri.
I na koncu mogu reći da Buje imaju i pohvalnu stranicu na web-u (http://www.buje.hr/).
 
Nadgrobna stela braće Valeri vidi se na slici gore lijevo
swirl @ 18:09 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 26, 2007
 
Prva loža koja mi padne na pamet je ona u Novigradu (link). Tajna je u njezinom smještaju (uz samo more). Zatim mi drugo mjesto dijele loža u Motovunu (link) i ova u Oprtlju. Razlog – lijepa loža i još ljepši pogled. Na treće bih mjesto stavila ložu u Višnjanu. No o tome neki drugi put.
swirl @ 18:27 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, studeni 24, 2007
Nekada davno zvao se Pinguentum, Pinguent, Castrum Pinguent (dokument iz 1102.). Kako se sve vrtilo oko Pinguent-a malo je nejasno kako je nastao njegov današnji naziv - Buzet. 
No tu onda dolazi pučka predaja.

U davno doba Buzetom je harala kuga, a kako zlo nikada ne dolazi samo, na kugu su došli i pljačkaši i temeljito «prošli» gradom. Zavladala je teška neimaština, a na nju je došla i oštra zima. 
Usred te jake zime siromašni se dječak spustio s vrha brežulja u podnožje bos. U buzetskom narječju «bos» se kaže «bus» pa legenda kaže kako se polagano od busog dječaka ime grada mijenjalo u Bus i konačno je nastao naziv Buzet.
swirl @ 16:48 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, studeni 23, 2007


Teško se može pratiti bogata prošlost Oprtlja (od predhistorijske gradine preko rimske utvrde i dalje). Prvi povijesni podaci o Oprtlju kažu kako ga je 1102. istarski markiz Urlich darovao, zajedno s nizom svojih imanja, oglejskoj crkvi. Srednjevjekovni je Oprtalj, poput niza drugih gradova, imao zidine, a u grad je vodilo troje gradskih vrata.

swirl @ 19:19 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 21, 2007
Još od antičkog doba na Brijunima su postojali kamenolomi, a kroz povijest profiliralo se niz ljudi s Brijuna koji su bili smatrani vrhunskim stručnjacima u radu s kamenom (Antun Brijunski, Kristofor Brijunski, radili za vrijeme Mletačke Republike).
Alojz Čufar je početkom 20.st. počistio kamenolome i pretvorio ih u predivne zaštićene šetnice, nerijetko s klupama. Jedan takav je Kochov kamenolom odmah pokraj crkvice Sv. Germana. Njega obilježava rad austrijskog kipara j. Engelharta koji je izradio spomen ploču (reljef u mramoru) dr. Kochu (slika lijevo), a koja je postavljena u taj kamenolom. Spomen ploču mnogi smatraju izvanrednim djelom (dr. Koch je poslao članove svog tima na Brijune nakon što ga je kontaktirao Paul Kupelwieser te su oni omogućili vrlo uspješnu borbu protiv malarije, a i sam je posjetio Brijune).
Drugi takav kamenolom je Čufarov kamenolom. Isti je umjetnik i ovdje izradio spomen ploču koju je naručila obitelj Kupelwieser u spomen na velike zasluge vrlo vrijednog i kvalitetnog stručnjaka i prijatelja Alojza Čufara kojeg je samo rana smrt prekinula u njegovoj umjetnosti na Brijunima (jer ono što je Čufar napravio jedino se i može zvati riječju umjetnost). 
 
lijevo - Kochov kamenolom, desno - Čufarov kamenolom
swirl @ 19:49 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, studeni 20, 2007
Roč je nekada bio centar glagoljice Istre. Tu su nekad učitelji podučavali mlade glagoljaše Buzeštine, tu je bio skriptorij popa Šimuna Grebla, tu se pripremao tisak prve hrvatske glagoljaške knjige (misal iz 1483. godine).
U crkvi Sv. Antuna pustinjaka (na slici), odmah uz župnu crkvu, nalazi se i «Ročki abecedarij». Inače je ova crkva poznata i po zvoniku s asimetričnom preslicom.
Crkvu je u 12.st. posvetio buskup iz Trsta. Na mjestu gdje je u obredu posvećivanja znakom križa prstom umočenim u sveto ulje označavao zidove naknadno su crvenom bojom nacrtani križevi.
Na južnom zidu 1949. godine prof. Branko Fučić otkrio je dva takva križa. Oko križeva je ucrtana kružnica na koju su mnogi ročki đaci urezali glagoljičke natpise. Jedan je đak oko 1200. godine upisao ono što je kasnije nazvano «Ročkim abecedarijem» (redom sva slova glagoljaške abecede). 
Značaj ovog upisa je olakšano praćenje promjena u glagoljici, kako u obliku slova, tako i u samoj ebecedi. U abecedariju se nalaze i znak za jedan nazal i dva poluglasa, a točno se može odrediti brojčano značenje slova tog doba (glagoljica nema brojeve nego slovo ima značaj broja ako se prije i poslije njega stavi točka).
Pisano uz pomoć knjige «Terra incognita» B. Fučića i «Iz istarske spomeničke baštine» istog autora
swirl @ 20:51 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 19, 2007
Župna crkva Sv. Bartula u samom je centru Roča. Sagrađena je u 14.st., ali se poput niza istarskih sakralnih objekata mijenja, dograđuje, pregrađuje i današnji oblik dobiva sredinom 19.st. Uz crkvu je i ranobarokni zvonik iz 1676. godine. Do nje je i crkva Sv. Antuna pustinjaka, ali o tome neki drugi put.
swirl @ 20:07 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 18, 2007
  
Sa stražnje strane Welness centra započinje pješačka staza (na slikama gore) kojom možete doći na vrh stijene iznad Istarskih Toplica. Staza je strma, ali je super u odnosu na neke druge kojima sam se pentrala po Istri, kližući se po blatu (jedan od takvih „neslavnih“ uspona bio je i uspon na Kosmati kaštel (link), sva sreća da sam kod silaska konstatirala da postoji makadamska cesta malo dalje od te staze kojom se na Kosmati kaštel može doći i s autom).
Popnete li se na vrh iznenaditi će vas crkvica u ruševinama (slika gore). Da mi je znati tko je birao ova „luda“ mjesta za graditi crkvice?. I predivan pogled. 


Zahvaljujuć puzzu stavljam vam link na stranice gdje možete vidjeti panoramu s vrha stijene iznad Istarskih Toplica. Hvala puzz

swirl @ 15:11 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, studeni 17, 2007
Osim Huma (link na Hum) i Roč je bio jaki centar glagoljice. I njegova povijest započinje u prethistoriji, proteže se kroz rimsko carstvo, Bizant, a pravo urbano naselje nastaje u razdoblju od 12.-15.st. Roč je tada dobio gradske zidine, a u grad se ulazilo kroz dvoje gradskih vrata (sačuvana do danas). Velika gradska vrata (prvi red, slika lijevo) otvorena su prema Ćićariji, a Mala gradska vrata (drugi red slika, lijievo) gledaju na suprotnu stranu, na jug, gdje cesta ispod Roča vodi prema Buzetu (prvi red, slika u sredini). Na ovoj je strani napravljen i mali vidikovac s klupama (drugi red, slika u sredini). Bedemi su danas samo djelomično sačuvani (slike desno u oba reda).
  

  
swirl @ 14:37 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, studeni 16, 2007
Jeste li čuli za praščanje? Ja nisam, do ovih dana. Praščanje poprilično sliči hokeju, a pučka je igra kojom su se najčešće zabavljali istarski pastiri. Na travnatoj zaravni napravila bi se centralna rupa, te oko nje rupe kojih je trebalo biti za 1 manje od broja igrača. Svaki igrač bi imao rupu koju je morao štititi (i napadati ostale), dok je igrač koji je čuvao centralnu rupu morao napadati sve oko nje. Igralo se štapovima čiji bi donji dio bio malo zadebljan, pa se tim dijelom gurala drvena ili kamena loptica prema rupama ostalih igrača. Za razliku od pljočkanja (link na post) praščanje je skoro pa zaboravljeno.

(čudi me da je HDZ propustio angažman nekog praščara u predizbornoj)
swirl @ 20:43 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 15, 2007
Došavši na Brijune Kupelwieser, a zatim i Alojz Čufar, šumar kojeg je angažirao Kupelwieser, a koji se sa svojom obitelji zatim preselio na Brijune polagano stvarajući njihovu ljepotu, zatekli su močvarne otoke pune malarije. U spomen na te divlje, zapuštene i močvarne početke, ostavili su na Brijunima i jednu baru. Bara se nalazi malo iza hotela Neptun, odmah uz najpoznatiji brijunski drvored. Po njoj plivaju patke i neke druge ptice, a vegetacija oko nje je čarobna. Pogotovo sada na jesen, kada je i inače bogati spektar boja dodatno obogaćen jesenskim tonovima. Namjerno sam slikala i deblo stabla koji raste uz baru jer mi je famozno.

 

 
swirl @ 19:28 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 14, 2007

Više o Završju u  istoimenom "folderu" lijevo
swirl @ 19:40 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, studeni 13, 2007
Između Buzeta i Livada ispod strme stijene smjestile su se Istarske Toplice. 
Nije riječ o toplicama novijeg datuma jer tu su svoje boljke liječili još i stari rimljani brčkajući se u ljekovitoj vodi koja ima i do 36 stupnjeva. Uz otvoreni bazen toplice imaju i zatvoreni bazen. 

U Istri, zemlji legendi o divovima, štrigama, gusarima, sakrivenom blagu… i Istarske Toplice imaju svoju legendu.

Legenda kaže kako je nekada davno jedna djevojka nevino optužena. U želji da skonča svoj život, a i „dokaže“ svoju nevinost djevojka se popela na strmu stijenu. Prije no što se bacila s nje poželjela je da njezinu nevinost dokaže izvor ljekovite vode koji će nastati na mjestu njezinog pada.
I bi… ljekoviti izvor!
 
swirl @ 19:14 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 12, 2007

Cesticom uz more od hotela Neptun i „čamčarnice“ brzo se dolazi do plaže Saluga. Početkom 20.st. ovdje je bilo prvo kupalište (na slici). Po „protokolu“ tadašnjeg doba i ono je imalo dio za kupačice i dio za kupače dok su samo u jednom dijelu mogli kupači oba spola sjesti zajedno na kavici. Kasnije je „granica“ maknuta kako se i „protokol“ mijenjao. Danas je ovdje zgodna plaža, kabina više nema, a osoblje hotela povremeno, u slučaju posebnih prigoda, zna na plaži napraviti svečanu blagovaonicu pod vedrim nebom. Isto se zna desiti i u vrtu kaštela (često se takve stvari rade kada su na Brijunima kongresi, da ne zaboravih spomenuti da je u hotelu Neptun vrlo lijepa i velika kongresna sala).
swirl @ 19:09 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 11, 2007
  
Crkvica Sv. Germana na Brijunima izgrađena je 1481. godine (slika gore lijevo), ali je nastradala u požaru 1896. Obnovljena je 1911., a godinu dana kasnije dobila je i kapelicu izgrađenu u tipičnom istarskom stilu (slika dolje desno).
U crkvici je izložba kopija najpoznatijih fresaka Istre („Ples mrtvaca“ iz mjesta Beram,Prizori iz života Sv. Nikole iz mjesta Rakotule, Humski triptih (slika dolje lijevo) iz grobljanske crkvice u Humu, to su samo neke, stavila sam linkove na sve što već imam napisano na blogu).

Ples mrtvaca - Beram
Osim kopija fresaka u crkvici su izložene kopije nekih spomenika na glagoljici; „Bašćanska ploča“ iz 1200. (Jurandvor, Krk), Plominski natpis (Plomin, čak je i stariji od Bašćanske ploče), Krčki natpis (iz 11.st.), Grdoselski ulomak (12.st.). Ispred Bašćanske ploče nalazi se dio mozaika iz maritimne vile u zaljevu Verige (slika gore desno).
Tko je bio Sv. German? Za vrijeme rimskog progona kršćana German iz Pule se usprotivio progonu nastojeći zaštiti kršćane. Osuđen je na smrt i pogubljen 290. godine na cesti koja je vodila od Pule do Nezakcija. 
 
swirl @ 12:21 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, studeni 10, 2007
 Brijuni su toliko lijepi da je i običan vodič s par natuknica i nekoliko fotografija lijepa uspomena na izlet na Brijune. No postoji par malo drugačijih knjiga koje bih rado izdvojila. Neke od tih knjiga sam već spomenula na blogu.
Ukoliko vas zanima pročitati više o Kupelwieserom „stvaranju“ Brijuna preporučujem knjigu „Iz sjećanja starog Austrijanca“ gdje sam Paul Kupelwieser piše o otočju, kako su izgledali kada ih je kupio, te fazama stvaranja jednog od najpoznatijih elitnog turističkog centra s početka 20.st. Na Brijunima možete pogledati i izložbu s puno razglednica i fotografija toga doba (dio njih je i u ovoj knjizi).
Jedna zgodna knjiga puna vedrine je i knjiga koju je napisala Maria Lenz, žena liječnika koji je tridesetak godina živio i radio na Brijunima (dr. Otto Lenz). Njih dvoje su se upoznali za kratkotrajnog boravka Marije na Brijunima, vjenčali se u brijunskoj crkvici Sv. Roka, živjeli su u najčarobnijoj brijunskog zgradi „Čamčarnici“  gdje je dr. Otto Lenz primao i svoje otočke pacijente. Oboje su bili svjedoci predratnih, ratnih i poslijeratnih zbivanja na otočju (Prvi svjetski rat), a otok su morali napustiti pred Drugi svjetski rat. Tada odlaze živjeti u Opatiju gdje je dr. Otto Lenz i dalje radio svoj posao. Nekoliko godina nakon dolaska u Opatiju Maria Lenz napisala je po sjećanjima svoju knjigu «Izgubljeni raj Brijuni». Interesantan  predgovor, kao i svojevrsni «Who is who» od osoba koje Maria Lenz spominje, napisala je Mira Pavletić. Osim vedrog štiva i u ovoj knjizi nalaze se mnogobrojne fotografije Brijuna iz tog doba, kao i slike mnogih slikara na kojima su brijunski motivi. Još za vrijeme njihovog života na Brijunima dr. Otto Lenz napisao je i svoj vodič po Brijunima, ali ne znam može li se ova knjiga danas nabaviti.
Treća knjiga, koju sam već jednom spomenula na blogu je knjiga „Brijuni – prošlost, graditeljstvo, kulturna baština» (Vlasta Begović, Ivančica Schrunk). Savršeno opisuje izgled Brijuna u antici i kasnije, a dimenzije i raskoš Maritimne vile, Kastruma i niza drugih brijunskih spomenika prvi sam put shvatila i uspjela dočarati upravo čitajući ovu knjigu. Sve tri knjige mogu se lako nabaviti, a ne uspijete li drugačije možete ih obično kupiti i u brijunskoj suvenirnici.
swirl @ 16:17 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, studeni 9, 2007
Spomenuti ću samo neke od slavnih slikara, znanstvenika, kraljeva, grofova, princeza, glazbenika….:
Marija Jozefa od Saske (1867-1944): Marija Jozefa je majka posljednjeg austrijskog cara Karla I. Prvi put je stigla na Brijune 1906. pa je tako bila među prvim posjetiocima Brijuna dok još otočje nije nudilo smještaj „dostojan“ careva i carica. Na otočje se često vraćala, a njezin zadnji posjet bio je 1914.




Hugo Charlemont
(1850-1939): H. Charlemont bio je poznati austrijski slikar. Prvi put je i on stigao na Brijune 1906., a pretpostavlja se da je naslikao oko 150 slika s motivom Brijuna. Često je dolazio s kćerkom Lilly Charlemont, također slikaricom. Njihove su slike krasile hotele Paula Kupelwiesera, a nerijetko su izložbe njihovih slika s Brijuna imale svojevrsnu promidžbenu ulogu zadivljujući posjetioce izložbe motivima na slikama.


Franz Ferdinand
(1863-1914), austrijski nadvojvoda koji je 1914. zajedno sa suprugom ubijem u Sarajevu što je bio povod za Prvi svjetski rat. Nakon svojeg prvog dolaska na Brijune silom je htio izgraditi tamo kuću i na neki način „zavladati“ Brijunima. Ovime se protivio Paul Kupelwieser, ali je godinama bio izložen jakom pritisku. Nije uspjelo Franzu, ali je uspjelo nekima drugima nakon njega, zar ne?


Tamara Karsavina
(1885-1978), poznata ruska balerina






Jan Kiepura
(1902-1966) poznati poljski tenor, posjetio Brijune 1931., kao i mnoge goste tako i njega spominju zapisi Marije Lenz






Gustav Klimt
(1862-1918): njegov boravak na Brijunima spominje isto Maria Lenz. Njegov „Portret Marie Munk“ na neki je način isto povezan s Brijunima. Mlada Maria Munk šetala se sa svojim, barem se tako mislilo, budućim zaručnikom po brijunskom otočju, ostavljajući dojam zaljubljene i sretne žene. Očito je veza bila daleko od sreće jer je mlada žena nekoliko mjeseci od povratka s Brijuna napravila samoubijstvo zbog nesrtene ljubavi, a obitelj Marie angažirala je Klimta da napravi njezin portret.


Maria Valeria
(1868-1924): nadvojvotkinja i najmlađa kći austrijskog cara Franje Josipa i popularne Sissi, na Brijunima je bila 1910.




Neher Carola
(1905-1942), glumica, prvi put na Brijunima 1927. godine





Vojvoda od Spoleta
(1900-1948) proglašen kraljem NDH 1941., često je dolazio na Brijune, a na njima je čak sagradio manju vilu (danas je to vila „Lovorka“). U svojoj knjizi spominje ga i Maria Lenz kao vedrog čovjeka i strastvenog igrača pola i golfa.




Georg Bernard Shaw
(1856-1950) irski književnik, na Brijunima bio 1929. godine





Richard Strauss
(1864-1949) njemački kompozitor i dirigent






James Joseph Tunney
(1898-1979) američki boksač, na Brijunima je boravio nekoliko mjeseci sa svojom suprugom Polly odmah nakon vjenačanja: Polly se teško razbolila i u njezino je liječenje bio uključen i dr. Otto Lenz, kao i grupa drugih liječnika. Na koncu joj je život spašen operativnim zahvatom napravljenim na Brijunima, a James je njezino ozdravljenje svečano proslavio pozvavši i obitelj Lenz.
Portret Marie Munk, rad G. Klimta
Iz knjige: "Izgubljeni raj Brijuni" (Maria Lenz Guttenberg), dio knjige "Svijet Marije Lenz - osobe, slike, dokumenti vremena" pisala Mira Pavletić, knjigu toplo preporučujem, a sutra ću napisati par riječi o interesantnim knjigama o Brijunima
swirl @ 19:02 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 8, 2007
Brijune je stvorila priroda, ali ih je u velikoj mjeri, ovakve kakve poznajemo danas, stvorimo i Paul Kupelwieser. Od kraja 19. st., kada ih je kupio, na njima je napravio čudo, od uspješne borbe protiv malarije koju je omogućio, isušivanja močvara, kreiranja elitnog turističkog centra…
Ljubav prema Brijunima iskazana je i njegovom gradnjom obiteljske grobnice na Velom Brijunu, malo iznad crkve Sv. Marije.
Ovdje su pokopani Marie Kupelwieser, supruga Paula Kupelwiesera (preminula 1915. godine) i sin Karl Kupelwieser (napravio samoubojstvo puškom 1930. zbog lošeg poslovanja Brijuna i nezavidne financijske situacije zbog koje je obitelj mahom optuživala i njega, naime uz političke prilike koje su velikom mjerom dovele do financijskog kraha obitelji Kupelwieser na Brijunima, Karl je velika sredstva bespovratno trošio na promidžbu, ali i na polo koji se nije nikada financijski isplatio).
Epitaf na grobu Marie na njemačkom jeziku glasi:
 „Puninom je ljubavi, razboritosti i samoodricanja svome mužu Paulu Kupelwieser bila na pomoć njegova družica u najvažnijim djelima njegova života, u razvoju čeličana u Witkowitzu i uređenju Brijuna).
Pokraj grobova ja klupa, pa odmorom na njoj možete osjetiti čarobnu i svečanu atmosferu Brijuna uz pogled, sada već malo zasjenjen bogatom prirodom.
 
Ironijom sudbine Paul Kupelwieser je umro 1919. godine u Beču i nije pokopan u raskoši koju je sam stvarao i koju je tako volio. Na nadgrobnoj ploči u Beču ipak stoji napisano ime otočja koje je volio.
swirl @ 18:55 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 7, 2007

Pučka legenda kaže kako su u okolicu Galižane u davna vremena došli Grci. S grupom Grka stigao je i lik božanstva u obliku koze koja je polako postala simbol cijele Istre.
swirl @ 19:31 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, studeni 6, 2007
Na samom kraju Prvog svjetskog rata, u sveopćem kaosu koji je zavladao u vojsci poražene Austro-Ugarske Viribus unitis, carski vojni brod, potopljen je u pulskoj luci. Tonući velikom brzinom sa sobom je povukao nekoliko stotina njegovih mornara.
Da ironija bude veća, brod je potopljen jedan dan nakon njegove predaje u ruke novonastaloj državi Srba, Hrvata i Slovenaca (Carska odluka o predaji flote Austro-Ugarske mornarice Državi SHS donesena je 30. listopada 1918.).
31. listopada njegov zapovjednik postaje hrvat, Janko Vuković pl. Podkapelski, nedavno unaprijeđen u admirala čime je postao prvi hrvat admiral u povijesti. U rasulu kakvo je zavladalo na svim brodovima računalo se da jedino on, dobar i iskusan pomorac, hrvat, može uvesti na brodu red.
No desio se apsurd. Brod su samo dan kasnije, 01. studenog, potopila dva talijanska diverzanta, Raffaele Rosseti i liječnik Raffaele Paolucci. U zapisima sam našla da je priprema akcije uništenja broda u dobro zaštićenoj luci Pule bila dugotrajna te da dvojica diverzanata nisu niti znali da je brod prešao u ruke tadašnjih saveznika.
Dva diverzanta uspjela su pod Viribus unitis staviti jednu minu. Dok su pokušavali staviti i drugu uhvatili su ih mornari i doveli na brod pred Janka Vukovića. Shvativši o čemu je riječ zapovjednik Vuković naređuje mornarima hitno napuštanje broda, naredivši da u čamac sa spašavanje budu ukrcana i dvojica talijana. Nedugo potom došlo je do zaglušujuće eksplozije na boku broda i brod se vrlo brzo počeo naginjati na desni bok. Mornari su počeli skakati u hladno more. Dragutin Valušnig, koji je stajao do Vukovića, prije svojeg skoka moli zapovjednika da skoči s njime i da se spasi. Valušnig skače, a Vuković ostaje na brodu znajuć da ima još mornara. I to je bio kraj… kraj za brod, kraj za prvog hrvatskog admirala i kraj za stotine mornara.
Talijani su nakon rata brod razrezali i rastopili, dio pramca nalazi se u Pomorskom muzeju u Veneciji, sidra su u Rimu. Zbog gradnje novog plinovoda istraživački je brod Palagruža kod otoka Sv. Andrije u Puli relativno nedavno otkrio dio olupine potopljenog broda.
Velik broj mornara koji su nastradali i čija su tijela nađena pokopani su na Mornaričkom groblju u Puli (link na post o Mornaričkom groblju).  
swirl @ 18:40 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 5, 2007

Danas je Medulin najvećim dijelom moderno naselje lijepih kuća i vikendica. Starije kuće su skoro pa nestale. No naselje je počelo postojati u prapovijesti. Na rtu Kašteja i brežuljku Vrčevan u okolici nalaze se ostaci gradina. Tu se nalazilo i histarsko naselje Mutila. Naravno da su i rimljani uživali na ovom djelu, kao što su i na svim najljepšim djelovima Istre imali svoje ljetnikovce. Najraskošniji ljetnikovac izgrađen je na poluotoku Vižula (link na post o Vižuli). Na Vižulu dolazimo prolazeći kraj hotela Arcus. Dok se gradio Arcus i ovdje je otkrivena antička nekropola.
swirl @ 20:28 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 4, 2007
Slikano jučer na Brijunima...


Novosti - u folderu "Brijuni" ubačene moje slike
swirl @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare