Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - studeni 2010
srijeda, studeni 24, 2010

Mrvek je star samo 8 mjeseci, a nalazi se u pazinskoj udruzi „Happy end“ koja se brine o napuštenim životinjama.

Nađen je u Zadru. U akciju spašavanja napuštenog slatkog peseka uključeno je nekoliko osoba, a nesebičnom pomoći članova pazinske udruge Mrvek je doputovao iz Zadra u Pazin gdje se sada nalazi. Mali psić za velika putovanja.Smile

Mrvek je tek izmijenio mlječne zube, psić je malen i strašno dobar. Lijepo se slaže s macama i pesekima. Lako uči i već sada zna svašta, a volonteri udruge ga strašno vole i hvale. Ne voli biti sam, pa ga uvijek vraćaju u boks posljednjeg, kada je već ostatak društvanca u boksu, jer inače plače.

Mrvek traži dom, vlasnike koji će ga maziti i paziti i uživati u njegovoj igri. Za Mrveka, ali i za ostale peseke u udruzi Happy end zvati na broj: 099 7467 006

Mrvek je u prvoj polovici prosinca našao dom u Zagrebu, ali u Pazinu ima i drugih peseka koji žele svoj domSmile

swirl @ 12:39 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 21, 2010

Oduvijek je na Brijunima postojao neki poseban ljubimac, atrakcija koja je razveseljavala njegove posjetioce. Danas je to Koki, papiga iz vremena Tita, vrlo brbljiva i zabavna.

Početkom 20.st., dok je na Brijune dolazila svjetska elita, glavna zvijezda bila je čimpanza Missie. Missie je znala voziti bicikl, Missie je znala ponešto odsvirati na violini, jesti za stolom u blagovaoni, rukovati se s gostima Brijuna. Po manirama kao da je bila na nekoj „onodobnoj školi lijepog ponašanja Žuži Jelinek“. Missie je bila ovjekovječena na mnogobrojnim fotografijama, kako puši, pleše, zabavlja ljude, uživa u raskošima koje pružaju Brijuni. Kada je njezin čuvar otišao u I svjetski rat, Missie je počela odbijati hranu i vrlo je brzo uginula. Missie je trenirao Hagenbeck čije je ime vezano za nastanak ZOO vrta na Brijunima.

Carl Hagenbeck (1844. -1913.) upoznao je Paula Kupelwiesera godine 1910. Hagenbeck je inače bio njemački trgovac životinjama i reformator zooloških vrtova koji je u ZOO uveo znatno humaniji pristup prema životinja od dotadašnjeg. Osnovao je prvi moderan ZOO u blizini Hamburga 1907. godine. Godine 1911. dolazi u posjet Brijunima gdje predlaže da Brijuni postanu stanica za privikavanje na novu klimu raznim egzotičnim životinja prije njihovog odlaska u zoološke vrtove diljem Europe. Učinjene nastambe za životinje na Brijunima bile su vješto uklopljene u njegovu prirodu, prvenstveno kamenolome, a postale su i vrhunska atrakcija Brijuna na njihovom samom vrhuncu popularnosti.

ZOO na Brijunima imao je niz životinja: medvjede, antilope, rakune, majmune, muflone... Godine 1912. nasuprot ZOO podignut je prostor za uzgoj nojeva. Plan je bio ostvarivati zaradu prodajom nojevog perja, koja su tada bila vrlo moderna i sastavni dio ukrasa mnogih bogatih dama. No – moda se vrlo brzo promijenila, nojeva perja izašla su iz mode, zarade više nije bilo i brijunski su nojevi na koncu prodani ZOO vrtu u Rimu.

Šetnjom po Brijunima možete i danas vidjeti prostore napravljene za brijunski ZOO vrt. I u Titovo vrijeme ovdje je bilo životinja. Danas ih više u ZOO nema, osim ptica koje su u blizini ZOO vrta. No veliki broj životinja slobodno šeće Brijunima, a na Velom Brijunu nalazi se i Safari park.

Izvor: Izgubljeni raj Brijuni, Maria Lenz Guttenberg

swirl @ 13:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, studeni 16, 2010

 

U umaškoj župnoj crkvi nalazi se među oltarima i onaj iz crkve Majke Božje Žalosne. Crkva se nalazila u staroj jezgri grada, a porušena je 1954. godine. Prije njezinog rušenja oltar kao i kipovi anđela i Majke Božje Žalosne preseljeni su u župnu crkvu te smješteni na ovaj oltar zajedno s moćima Sv. Nicefora i njegova đakona Maksimilijana umrlih 546. godine.

Crkva MBŽ bila je sagrađena u 14.st. u čast svetih apostola Jakova i Bartolomeja. Poslije su je zvali hospicijem Sv. Jakova, a zatim i samostanom Slugu Marijinih. Oltar Majke Božje od Žalosti bio je posvećen 1573., a posvetio ga je tršćanski biskup Andrea Rapicio. Tek nakon toga crkva postaje crkvom Majke Božje Žalosne.

Crkva je imala preslicu s dva mala zvona, a svod i neke zidove krasile su freske, vrlo čest ukras tadašnjih crkvi po Istri.

Kada je župna crkva u 19.st. dobila zvonik počelo se razmišljati o gradnji zvonika i ove crkve. Nacrt je napravio Ottavio Scotti iz Umaga. Gradnja zvonika započela je u listopadu 1927., a zvonik je dovršen u travnju slijedeće godine. Bez obzira na obnove koje su u 20.st. vršene na crkvi, u fazi jačanja komunizma 1954. crkva se potpuno ruši, kao i samostan i mala sportska dvorana uz nju. Kako je politika poznata po tome da nikada ne kaže «popu pop, a bobu bob» tako su i razlozi rušenja bili «urbanizacija stare jezgre». Dakle, živjela urbanizacija!

No stanovnici Istre ipak su dobili novu crkvu istog titulara. Nova crkva Majke Božje Žalosne sagrađena je u Murinama, po nacrtu E. Legovića kojemu možemo zahvaliti niz novih crkvi u Istri modernog, ali vrlo interesantnog izgleda. Crkva je posvećena 1994. godine.

Izvor: Umag, Sergije Jelenić

swirl @ 21:14 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, studeni 12, 2010

Josip Ressel rođen je u Češkoj. Nakon osnovnog obrazovanja i topničke škole završio je studij šumarstva u Austriji.

Osim što je radio kao šumar bio je jedan od darovitih ljudi čija vječita potraga za inovacijom rezultira mnogim izumima, od kojih se neki i danas koriste.

Vjerojatno je najpoznatiji po izumu brodskog vijka. Prvi nacrt o tome kako bi trebao izgledati brodski vijak napravio je još 1812. Rad na vijku bio je dugotrajan, a prvi brod s njegovim vijkom zaplovio je morem 1839. godine. Mnogi smatraju da je ideju o izgledu vijka dobio u Motovunskoj šumi, promatrajući kružno kretanje pri padu sjemenke javora.

Napisao je dva djela koja se baš bave Istrom: „Plan ponovnog pošumljavanja za općinsko zemljište u Istri“ i „Povijest mornaričkih šuma“ gdje se ponajviše bavi upravo Motovunskom šumom. Ressel je smatrao velikim problemom u Motovunskoj šumi upravo - neodržavanje kanala. Dao je prijedlog da se dozvoli ispaša uz kanale, a ljudi čija bi stoka tamo pasla plaćali bi dozvolu ispaše čišćenjem kanala. Plan nikada nije prihvaćen.

Niti je Ressel bio samo šumar, a niti je bio samo izumitelj brodskog vijka. U „Franini i Jurini 2007“ tekt pod nazivom „Brodski vijak izumio u šumi“ napisao je Christian Gallo. Nadam se da mi neće zamjeriti na citatu jednog poglavlja:

„Kada govorimo o njegovom nešumarskom radu, osim najvećeg izuma, brodskog vijka, bavio se i čitavim nizom drugih stvari. Primjerice, dobio je patent za valjaonicu vrućeg željeza, proučavao je načine dobivanja boja iz biljaka, konstruirao je napravu za ishlapljivanje vode u procesu dobivanja soli koja je trošila znatno manje topline, izradio je nacrt za riječki tramvaj, izradio je geološku kartu Istre, proučavao je načine konzerviranja hrane, konstruirao je novi tip pluga, u njegovim raznim gospodarskim planovima dolazila je do izražaja njegova bliskost s ekonomijom.“

Prilikom 200. godina od njegovog rođenja Josipu Resselu postavljena je spomen ploča u Motovunu, a i jedan je trg dobio njegovo ime.

Izvor: Franina i Jurina 2007. („Brodski vijak izumio u šumi“ Christian Gallo)

Na slici: stado uz Mirnu

swirl @ 21:16 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 10, 2010



Kada vozite pulskom zaobilaznicom prema Punti Verudeli gdje se nalazi hotelski kompleks, nakon skretanja za Premanturu s lijeve je strane i skretanje za Pješčanu Uvalu. Uvijek sam mislila da je to dio Pule, no čini mi se da Pješčana Uvala spada u općinu Medulin. Naselje je lijepo, puno vrlo lijepih kuća, i na glasu je kao elitni dio Pule. Pješčana Uvala još ima jednu karakteristiku; u cijeloj Istri prepunoj starih crkvi i crkvica Pješčanom Uvalom dominira nešto posve drugačije, jedna moderna crkva. Gradnja je započela 1999., a crkva je blagoslovljena 2001.

Građena je po nacrtima Eliđa Legovića. Posvećena je Sv. Nikoli, zaštitniku pomoraca, a i njezin izgled je povezan s morem. Sama crkva ima oblik broda, a njezin zvonik je zapravo poput svjetionika.

Crkva je lijepa kao i naselje povrh kojeg je smještena. Lijep izlet i ugodna šetnja kada je dobro vrijeme.

swirl @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, studeni 6, 2010

U prvoj polovici 20.st. za Brijune je vezana i jedna komična priča o posjeti strašno bogatog Indijanca koji je bio „vlasnik“ naftnih polja, tvornica, vila...

Priča o njemu stigla je na Brijune i prije njegovog dolaska. Naime prije Brijuna posjetio je Italiju. Gdje god se pojavio, cijela se javnost uzbunila jer je raskoš kojom se okružio bila neviđena. Rasipao je novce „šakom i kapom“.

Na koncu se pojavio i na Brijunima. Tadašnje dame i gospoda s oduševljenjem su pričali o njemu nakon pokoje partije karata, šetnje, golfa, kavice s bogatašem.

Osoblje koje je radilo na Brijunima padalo je „u nesvijest“ od ogromnih napojnica. Bogataš je iznajmio niz soba, dijelio poklone optočene dijamantima.

Kulminacija njegove posjete Brijunima bila je večera pod maskama koju je upravo on organizirao. On se ukazao na toj večeri baš s indijanskom mondurom, a u plesnu salu gdje se cijeli događaj odvijao ujahao je na konju.

Brijunska cirkusada s rastrošnim Indijancem trajala je nekoliko dana. Tek niz godina nakon njegove posjete Brijunima raspetljala se cijela priča. A priča glasi: „bogati Indijanac“ bio je sin kanadske radnice, radio je u Kanadi kao vratar u kinu, a na svom poslu je morao biti obučen kao Indijanac. Domogao se para nakon što je obrlatio dvije bogatašice, majku i kćer, pa su mu one posudile novce dok „njegov novac ne stigne iz Amerike“. Naravno da nikakvog novca u Americi nije bilo, dame su ostale bez para, na koncu je bez para ostao i „Indijanac“, a cijeli je slučaj doživio i svoj sudski epilog.

Izvor: Izgubljeni raj Brijuni, Maria Lenz Guttenberg

swirl @ 19:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare