Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - studeni 2012
subota, studeni 24, 2012

Na sjevernoj strani nalaze se ruševine crkve i benediktinskog samostava Sv. Petra iz 11.st. Osnovao ga je biskup Gaudencije. Današnji ostaci crkve čak su i manji od sakralne zgrade iz 11.st. Nekada je to bila trobrodna crkva, a jednobrodna je postala krajem 16.st. Na začelju crkve otkriveni su grobovi redovnika i uglednika, također datirani u 11.st. Na ovoj lokaciji provode se istraživanja od 2006. Samostan se napušta u 17.st.

Put koji vodi kraj groblja do uvale Bijar dovesti će vas do još jednih ruševina, onih u uvali Bijar gdje se nalazila crkva Sv. Marije od Anđela te franjevački samostan. Crkva je građena u 15.st., a napuštena u 19.st. kada započinje njezino propadanje.

U antici je Osor bio najveći. Glavna gradska vrata izlazila su na kanal Kavuadu, a u blizini nalazile su se lijepe zgrade i gradski forum. Glavnom ulicom se tada dolazilo i do istočnih vrata, u blizini današnjeg groblja, gdje se nalazio kapitolij i niz kultnih zgrada. Kada je dozvoljeno kršćanstvo tu je sagrađena prva osorska katedrala. Prostor je blago povišen, a vjerojatno je još i prije dolaska Rimljana služio kao kultno mjesto.

Današnja grobljanska crkva Sv. Marije nastala je u 18.st. na ostacima srednjeg broda stare i razrušene katedrale sagrađene u 5/6.st. Ta stara katedrala nastala je adaptacijama i proširenjima antičkih zgrada koje su ovdje postojale. Tako je u 5. ili 6.st. postojećem objektu pridodana apsida, a povišen je pod prezbiterija te se izgrađuju dva reda lukova čime crkva postaje trobrodna. Na južnoj strani pridodan je bočni prostor. Krstionica je bila fizički odvojena od crkve. Imala je šesterostrani „bazen“ koji je punio vodom iz obližnje cisterne, kao i dva ulaza od kojih je jedan nakdano uzidan. Vrata su se morala uzidati jer je između krstionice i crkve naknadno dodana još jedna mala zgradica, kapela koja je imala apsidu. Kapela je vjerojatno sagrađena kada su se relikvije Sv. Gaudencija iz crkve Porto Novo kod Ancone preselila u staru osorsku katedralu.

Izvor: Terra incognita, Branko Fučić



swirl @ 23:15 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 21, 2012



Dok još nije bilo struje, u neka druga vremena, prolaziti noću ulicama bilo je poprilično opasno. Pljačkaši i ini likovi lako su se mogli sakriti, sačekati žrtvu i tada učiniti štošta.

Na forsinisteznali.bloger-u sam pročitala kako se ovar problem nastojao spriječiti u Vodnjanu. U kutove idealne za sakrivanje ovakvih lopina, naknadno su se dodavale ovakve „konstrukcije“ koje su onemogućavale da u mraku postanu sklonište za lopove.

Izvor: forsinisteznali.bloger (link)

swirl @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 18, 2012

Vremensku prognozu za Istru, niz predivnih fotografije iz Istre, ali i mnoštvo interesantnih stvari možete naći na:

http://www.facebook.com/istramet

Smile


swirl @ 11:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 14, 2012

O životu sv. Gaudencija do danas su sačuvane mnoge legende. Vjeruje se da se rodio na Lošinju, odmah nasuprot Osora, u zaseoku Tržić koji danas više ne postoji. Bio je sljedbenik Sv. Romualda (link). Bio je i osorski biskup, u razdoblju od 1018. do 1042. Osuđujući bezbrojne grijehe mnogih stanovnika, zahtijevajući red i disciplinu među tadašnjim svećenstvom te napadajući brakove među krvim srodnicima naišao je na veliki otpor te je na koncu protjeran. Dok sam u jednoj literaturi naišla na podatak da je nakon progonstva otišao prvo u Rim, a zatim u Anconu, neki tvrde da je odmah otišao u Anconu gdje je i umro. No spominje se kao privremeno sklonište i spilja na Osorčici.  Osorčica je na sjevernom dijelu Lošinja. Legenda kaže da je ovdje prokleo sve zmije otrovnice na otoku Cresu i Lošinju te da od tada na tim otocima nema zmija otrovnica. Legenda dalje kaže da, posjetite li ovu spilju i uzmete iz nje kamen, do kraja svog života sigurni ste od ujeda svih otrovnih zmija.

Kako na Lošinju i Cresu doista nema zmija otrovnica mnogi vjeruju u ovu legendu.

U crkvici Sv. Gaudencija kraj osorske katedrale svetac je prikazan kako udjeljuje blagoslov s tri prsta. No mnogi stari ljudi s Cresa tvrde da prikaz zapravo označuje njegovu kletvu nemoralnim stanovnicima Osora. U crkvici se nalazi još jedan prikaz ovog sveca, na kojemu se u pozadini vide jedrenjak i zmija.

Izvor: Franina i Jurina 2011.

Na slici: crkva Sv. Gaudencija

swirl @ 19:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, studeni 9, 2012

Naselje je postojalo još u doba Liburna, a u razdoblju starih Grka i Rimljana ovo je zapravo bio najvažniji gradić na Cresu. Tada se zvao Apsoros. Imao je sva obilježja tadašnjeg gradskog života; forum, hramove, kazališta... Biskupija je u Osoru osnovana davne 530. godine. U vrijeme Venecije i cijeli Lošinj zvao se Isola di Ossero (Osorski otok). No s vremenom područje Osora zahvaćaju epidemije malarije i kuge, pa se  biskupija i mletačka uprava sele u Cres, a važnost Osora se umanjuje. Biskupija je konačno i ukinuta 1822. godine.

Prve zidine grad je imao još u predpovijesti. O njima govore nađeni kameni blokovi. U antici su zidine dograđene i obnovljene, a sam Osor je tada bio znatno veći, od kanala Kavuada pa sve do uvale Bijar. Preseljenjem mletačke vlasti u Cres Osor gubi na važnosti i njegova se veličina gotovo prepolovljuje. U najsjajnijim vremenima Osor je imao i po 20.000 stanovnika dok ih danas ima stotinjak.

Samo dijelić bogate povijesti Osora možete vidjeti na glavnom gradskom trgu gdje je u zgradi nekadašnje Gradske vijećnice izložena arheološka zbirka. U prizemlju se nalazi lapidarij (samo djelić je na fotki) dok je na katu izložena kolekcija keramike, stakla i metala, novac, čak iz razdoblja od 3-1.st.p.n.e, Osorski Credo (dva kamena ulomka s tekstom koji se govorio uoči krštenja, iz 5. i 6.st.)...  

Osorski Credo je najstariji sačuvani zapis kršćanske vjere. Sam tekst od kojega je sačuvan samo malen dio nastao je u prvim kršćanskim zajednicama u Rimu. Tekst se učio napamet i smio se izgovarati uoči samog krštenja. Negdje do kraja 5. st. tekst se nije smio zapisivati jer se smatrao tajnom.

O Osoru i njegovoj povijesti najbolje će vas podučiti šetnja, sve u svemu gradić je predivan.

swirl @ 18:38 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 4, 2012



Šetnja po Osoru dijelom je i šetnja među mnogobrojnim skulpturama. Kod zvonika je kip skladatelja Jakova Gotovca, rad Marije Ujević. Sve su ostale skulpture reprodukcije radova na temu glazbe poznatih hrvatskih kipara, među njima Meštrovića, Radauša, Kršinića.

No ima tu i jedna drugačija skulptura, kip kune, malene životinje. Nalazi se kraj crkve Sv. Gaudencija i rad je Belizara Bahorića. Upravo je kuna hrvatska današnja valuta. I upravo je kuna, točnije njezino krzno, bila platežno sredstvo u našoj povijesti. O tome postoji i najstariji nađeni zapis, iz 1018., upravo iz Osora. Dakle, današnja hrvatska valuta i Osor imaju itekakvu poveznicu.

swirl @ 15:20 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, studeni 1, 2012

Kanal Kavuada (Cavanella) prokopan je vjerojatno još u rimsko doba. Razdvaja Lošinj i Cres koji su nekada davno zapravo bili jedan otok. Spajala ih je upravo tanka prevlaka na ovom mjestu.

Preko kanala postoji most koji se ručno otvara dva puta na dan (u 9.00 i u 17.00).  Most je fiksiran na lošinjskoj strani, a otvara se na creskoj strani, kao što otvarate vrata ili prozor. Kanalom mogu prolaziti samo manje brodice maksimalnom brzinom od 5 čvorova. Most se zatvara za 15 minuta kada se njime nastavlja promet automobilima. Tijekom ljeta otvaranje mosta je svakodnevno, dok se u zimskim mjesecima most otvara po potrebi.

Dok je na sjevernoj strani kanal izložen udarima bure, na južnoj pak dominira široko. Katkada je u kanalu izuzetno jaka struja koja može dosegnuti i 6 čvorova.

Jaka struja u kanalu nije uvjetovana plimom i osekom već pojavom koja se zove seche po lokalnom izrazu na Genevskom jezeru gdje je zamijećena. Uzajamnim djelovanjem različitih sila stvara se dugački val kojeg se na pučini gotovo ni ne zamjećuje, a koji uzrokuje da se razine vode na dva dijela Genevskog jezera razlikuju. Tako je i u Osorskom kanalu. Baci li se u kanal papirić, on ubrzano putuje u jednom smjeru. No može i zastati, pa se početi sve većom brzinom kretati u drugom smjeru. Upravo je riječ o pojavi koja se zove seche.

Brzina struje potakla je neke da osmisle način kako da zarade novac. Tako je Francesco Solis de Papia, osorski patricij, osorskom gradskom vijeću uručio zamolbu da mu se odobri koncesija za izgradnju mlina na Kavuadi. Bilo je to u 17.st. Sličnu zamolbu predao je i jedan drugi osorski patricij koji je želio napraviti mlin na morski pogon u Jazu, uz grad Osor, gdje su nekada postojale osorske solane.

Na žalost u osorskom gradskom arhivu ne nalaze se i odgovori gradskog vijeća na ove zamolbe te se ne zna jesu li mlinovi ikada napravljeni. Podatak o mlinovima i pojavi seche našla sam u knjizi Branka Fučića „Terra incognita“.



swirl @ 12:24 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare