Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - studeni 2016
nedjelja, studeni 27, 2016



Otprilike na pola puta između Poreča i Baderne nalazi se Žbandaj. Dok je staro naselje gotovo nestalo uslijed epidemija i ratova, 1570. na istom mjestu podižu novo naselje Juraj Filipin s 40 obitelji, svi pristigli s područja Zemunika. Naravno ovo nije jedino doseljavanje te se broj stanovnika ovoga kraja s vremenom znatnije povećao, kao i sukobi sa starosjediocima pa je znalo biti napeto. Za potrebe znatno povećanog broja stanovnika 1595. godine porečki biskup Cesare Nores osnovao je župu, a na mjestu starije crkvice gradi se veća crkva Svetih Ivana i Pavla Mučenika.

Kraj Žbandaja nalazi se kamenolom Kirmenjak. Kamen koji se ovdje vadi spada u najkvalitetnije na području Istre jer vremenske prilike na njemu stvaraju zaštitni sloj čime je njegova kvaliteta posebna. Poznat je od davnina pa se kamen iz ovoga kraja koristio za gradnju mosta Rialto u Veneciji, Teodorikovog mauzoleja u Ravenni, triklinijuma bazilike u Poreču... Kako je vrlo otporan na morsku vodu i danas se često koristi za obnovu zgrada u Veneciji.

Izvor: Zataj(e)na Istra (Srđa Orbanić, Aleksandar Žigant)

swirl @ 11:27 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, studeni 19, 2016

Dračevac je malo mjesto u blizini Poreča, otprilike na pola puta između Fuškulina i Žbandaja. Cijelo ovo područje bilo je naseljeno u prapovijesti, a gradinska naselja nalazila su se, uostalom kao i drugdje, na zaravnatim vrhovima blagih brežuljaka. Tako su se u blizini nalazile gradine Malovar, Picugi i Montižana.

Samo naselje razvilo se u srednjem vijeku i poznato je da je imalo malu utvrdu i obrambeni zid. Epidemije i ratovi doveli su  i ovdje do depopulacije pa je Venecija kraj naselila s ljudima koji su bježali pred Turcima. Tako je Dračevac između 1573. i 1577. naselilo 6 morlačkih obitelji. Na žalost i nove doseljenike znatno su prorijedile epidemije kuge pa je 1623. doseljeno još 19 obitelji.

U Dračevcu se nalazi malena crkvica Blažene Djevice Marije od Svete Krunice iz 16.st.

Zapadnije se nalaze Picugi (link). To su tri brežuljka na čijim su se vrhovima nalazile gradine. Svaka je imala 3 koncentrična bedema za zaštitu njezinih stanovnika, a pretpostavlja se da su sva tri naselja bili dodatno zaštićeni i međusobno povezani zajedničkim bedemom. Arheološki radovi na Picugima vođeni su krajem 19. i početkom 20.st. Tada je otkriveno 700 grobova, niz oruđa, oružja, keramike čime su Picugi uz Nezakcij najznačajnije nalazište u Istri iz prapovijesti.  

Samo mjesto ima nekoliko prelijepih kuća za iznajmnjivanje, naravno njegujući istarski štih, ali se u nekim vrtovima nalaze i bazeni. 

Izvor: Zataj(e)na Istra (Srđa Orbanić, Aleksandar Žigant)

swirl @ 16:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 13, 2016


Na Vodnjanštini nalazi se najveća koncentracija kažuna u Istri, ali i šire, na području cijelog Mediterana.

Kažuni su građeni isključivo od kamena. Kamen su ljudi vrlo jednostavno prikupili, „čisteći“ česticu od raštrkanog kamenja kako bi se ona lakše obrađivala. Tako prikupljen kamen istodobno se koristio u gradnji kažuna - kućice koja je služila za zaštitu ljudi kod nevremena, odlaganje alata…

Dok već godinama traje akcija obnove kažuna na Vodnjanštini (link) Vodnjan je dobio i pravu izložbu na otvorenom – Park kažuna. Nalazi se odmah na početku cestice za Salvelu (kružni tok na izlazu iz Vodnjana prema Balama).

Prikazane su četiri osnovne faze gradnje najčešćeg oblika kažuna, onog okruglog. U prvoj se fazi postavljaju temelji, zatim slijedi podizanje zida kažuna, pa postavljanje krova i posljednja faza je naravno potpuno dovršeni kažun.

U Parku kažuna učinjeni su i kažuni drugačijih oblika, koji se mogu također vidjeti na Vodnjanštini.

U ljetnim mjesecima organizirane su i radionice čiji je cilj naučiti ljude gradnji kažuna, ali i niz drugih aktivnosti.

http://www.vodnjan.hr/hr/sto-posjetiti-u-vodnjanu-/park-kazuna




swirl @ 13:53 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, studeni 5, 2016



Često kada se prošećem Fažanom zastanem kod stare crkvice Gospe Karmelske (link). Ispred nje, pod njezinim trijemom, često su izloženi predivni drveni predmeti. Ponajviše je riječ o obrađenom drvu masline, no definitivno je to uvijek drvo nabavljeno u i oko Fažane. Ima tu svijećnjaka, zdjela, nakita, privjesaka...

Nedavno sam se „počastila“ zgodnim svijećnjakom. Svijećnjak mi je upakiran u zgodnu papirnatu vrećicu, uz mini brošuricu o Sanisiu i malo veću brošuricu sa slikama niza proizvoda i njihovim web stranicama. Baš fora! Tako sam saznala malo više o Sanisiu, radionici skulptora i dizajnera Saše Matjašiča, koja proizvodi ove predmete, izlaže ih na izložbama te prodaje u trijemu Gospe Karmelske. Na njihovim web stranicama vidim da je moguće, uz najavu, posjetiti i radionicu.

Sanisio je, u dijalektu, naziv za dio Fažane oko crkvice Svetog Elizeja (link) i tako je radionica dobila svoj naziv.

Uz ljepotu predmeta važna je i lijepa priča, a Sanisio je definitivno ima.

Preporučujem web stranice (ima i web shop):

http://sanisio.com/hr/naslovna/

Nadam se da mi Sanisio neće zamjeriti jer je slika svijećnjaka upravo s njihovih web stranica.

swirl @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 3, 2016

Kada bi počinjalo nevrijeme istarski seljaci imali su svoje „metode“ za spašavanje od tuče i, naravno, mnogobrojnih štriga koje su bile krive za sve loše.

Tako su se u središnjoj, a često i u južnoj Istri, kada bi započelo nevrijeme, pred ulaznim vratima u kuću, znali nalaziti mnogobrojni predmeti kojima tu nikako nije mjesto: komoštra (verige s kućnog ognjišta), hvataljke ili trepiji (tronošci za lonac) koji bi obavezno bili okrenuti obrnuto, s nogama u zrak. Znale su se tu naći i vile (naravno, s oštrim krajem okrenutim prema nebu) kao i neki drugi oštri predmeti, i oni s oštricom prema nebu. Cilj ovakvih metoda bio je – ako se štrige previše približe kući da se nabodu.

S ciljem zaštite od nevremena često su zvonila crkvena zvona. Muškarci koji su imali puške pucali bi u oblake posvećenim barutom ili pak kuglicama učinjenim od listića blagoslovljenih maslina.

Naravno da su vjerovanja za svu štetu nastalu jakom tučom optuživala za posljedice štrige i štrigune. Obrana od tuče provodila se i nevezano za nevrijeme, paljenjem Ivanskog krijesa ili pak stavljanjem bočice s blagoslovljenom vodom ili grančice blagoslovljene masline, u zasađeno polje.

Izvor: Pazin između jutarnje mrzline i podnevne vrućine, Milan Sijerković

Na slici: sa šetnice između Fažane i Valbandona

swirl @ 21:30 |Komentiraj | Komentari: 0