Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - prosinac 2007
ponedjeljak, prosinac 31, 2007
Vila Karla Baxe
 
U Lindaru pokraj crkvice Sv. Katarine nalaze se velika kamena vrata koja su nekada vodila u park oko vile Karla Baxe. I inače je obitelj Baxa bila među najbolje stojećim stanovnicima Lindara i u vlasništvu članova ove familije bilo je nekoliko kuća Lindara. Sve do 2. svjetskog rata oko vile je bio lijep park. U ratu je nastradala lindarska škola (mada je uglavnom Lindar pošteđen ratnih šteta) pa se neko vrijeme u ovoj kući održavala nastava.
I danas vilom dominira kula s prsobranima. Mada je zdanje vrlo zapušteno, kao i okolica kuće, još se i danas može zaključiti da je bila riječ o interesantnom zdanju nekada dobrostojećeg stanovnika Lindara.

"Neboder" u Lindaru

Zgrada na slici izgrađena je 1869. godine. Lindarci su je odmah prozvali «grattacielo» ili «neboder» jer je bila najviša kuća u Lindaru. I ona je pripadala familiji Baxa, točnije Vittoriu Baxa. 
Uz prizemlje i dva kata upravo krov čini ovu kuću jedinstvenom. Na vrhu je bila natkrivena terasa jer su stupovi nosili krov koji je štitio terasu od kiše ili jakog sunca. A na terasi je bila staza za boćanje.

Podatke o ovome našla sam u knjizi «Lindar sjećanja, zapisi, dokumenti o Lindaru dvadesetog stoljeća» Jopisa Fabrisa (C.A.S.H. Pula – Biblioteka Histria Croatica), kao i niz drugih interesantnih podataka o ovom malom mjestu pokraj Pazina.
swirl @ 15:25 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Ostaci kule iza župne crkve
U središnjoj Istri, oko 2 km od Pazina, nalazi se Lindar.
U razdoblju prije Rimljana ovaj su brežuljak naselili Seccusi (keltsko pleme) i vjerojatno naziv «Lindar» datira iz ovog doba. Doduše ima i tvrdnji da je naziv mjesta nastao po hrvatskom «Vilin dar». 
Nakon tisućljeća šutnje, jer pisanog traga o Lindaru nema, Lindar se opet spominje u 12. i 13.st. kada je sastavni dio Pazinske grofovije. Buran srednji vijek obilježile su mnoge borbe oko Lindara, najčešće između Mletačke Republike i Austrije. Napadali su ga i Turci, a u 17.st. oko Lindara je bjesnio Uskočki rat. U svim tim sukobima Lindar je uglavnom odolijevao i pobjeđivao. Srednjevjekovni Lindar gotovo da ne sliči današnjem. Lindar je imao manji kaštel nasuprot današnje crkve, a gradić su branile gradske zidine i kule. Ostatak jedne obrambene kule vidi se i danas, iza crkve Sv. Mohora i Sv. Fortunata. Zidine su počinjale oko ove crkve,a protezale se sve do crkve Sv. Katarine.
Nekadašnje bogatstvo Lindara ipak se vidi i danas, u njegove 4 crkve od kojih je namlađa ona iz 17.st.
swirl @ 10:30 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 30, 2007


Od Paza vas makadamska cesta vodi prema Belaju, jednom od najljepših istarskih dvoraca. Dvorac ima 4 krila koja zatvaraju unutarnje dvorište. Krila imaju dva kata, a uz dvorište s unutarnje strane nalaze se arkade. Izgrađen je krajem 16.st. što vjerojatno objašnjava njegov više stambeni, manje obrambeni izgled. U kapelici koja je u sklopu dvorca nalazi se nadgrobna ploča Martina Mojsejevića, jednog od gospodara Kožljaka. Ispisana je glagoljicom, a na njoj je i godina njegove smrti (1492.)
Na istom je mjestu prije izgradnje dvorca postojala vojna utvrda (prvi pisani dokument gdje se spominje Belaj datira iz 1367.).
U starim dokumentima iz 16.st. kao vlasnik dvorca spominje se Juraj Barbo koji je bio i vlasnik Kožljaka. Vjerojatno je upravo on izgradio današnje zdanje. Sredinom 17.st. dvorac dolazi u vlasništvo obitelji Auersperg, a ostaje u njihovom vlasništvu sve do kraja II svj. rata. Nakon rata dvorac je nacionaliziran, pa je neko vrijeme u njemu smještena i poljoprivredna zadruga. Danas je u privatnom vlasništu. 
swirl @ 18:22 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 25, 2007
Župna crkva u mjestu Beram posvećena je Sv. Martinu. Na zidu Sv. Marije od Škrilinah (link) jedna od fresaka prikazuje Sv. Martina, a Celestin Medović ga je 1912. naslikao na glavnom oltaru župne crkve.
Župna je crkva građena 1431. i od te građevine sačuvano je svetište do danas (nalazi se iza današnjeg glavnog oltara). U svetištu je glagoljski grafit «be zidan Sveti Martin, beše pop Pilad, prošt Didak» po kojem se zna i točna godina izgradnje.
Od fresaka sačuvan je segment koji prikazuje Sv. Martina kada dio svog plašta daje siromahu. S kraja 15.st. potiče kameni reljef Sv. Martina na konju, danas na zidu iza glavnog oltara. Današnje je crkveno zdanje sagrađeno 1910.
Tko je bio Sv. Martin zbog kojeg se danas slavi tako popularno Martinje? Martin je svetac iz 4.st, rođen na području Slavonije ili Mađarske. Mada se pokrstio i otišao u samostan, otac koji je bio vojni tribun izvukao ga je iz samostana i poslao u školu za konjanike u Galiji. Jedne zime je konjanik Martin kraj puta ugledao golog i promrzlog jadnika pa je podijelio na pola svoj plašt i drugu polovicu dao bokčeku da se ne smrzne. Kasnije je postao i biskup (u Toursu). Tada su biskupe još birali mještani, pa su tako i njega odabrali. Kako je bio skloniji ostati redovnikom sakrio se od mještana Toursa koji su ga tražili po mjestu, ali ga je odala guska koja je graktala da ju je cijelo selo čulo. Zato se uz Martinje veže i pokoja pečena guska,a guske se često nalaze na slikama ovog sveca. Osim toga, gdje se u Hrvatskoj nalazi crkva Sv. Martina znači da jeovdje bio jak franački utjecaj.
Inače poznata relikvija Sv. Martina bio je upravo njegov plašt (cappa), a osobe koje su bile zadužene za čuvanje cappe nazivale su se cappelanusi, od čega je i nastala titula kapelana.
swirl @ 16:01 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 23, 2007
www.rovinj.hr
Ispred Rovinja nalazi se mali otočić Banjol. Po 7 pinija koje su na njemu rasle mnogi su ga zvali «Otok sedam dlaka». Prije nekoliko godina jedna od pijavica prorijedila je «dlake» (da ne kažem da je došlo do depilacije), no naziv je i dalje ostao.
No otočić nije poznat samo po 7 pinija. Ako se zaroni s vanjske strane otoka nekoliko metara pod površinom mora, može se ući u uski tunel. Prolazak kroz tunel dovest će vas do sredine otoka i sunčanih zraka. Naime, usred Banjola nalazi se rupa s morskom vodom. I upravo ćete ovdje, usred otoka, izroniti.  
swirl @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, prosinac 22, 2007
www.istrianet.org
Iz Šavrinije, slovenskog dijela Istre, u našu Istru dolazile su prije žene koje su bile simbol trgovine, a prvenstveno simbol trgovine jajima. Popularno su ih zvali šavrinkama.
Najčešće su kupovale jaja od istih kućanstava, a zatim su jaja slagale u velike košare koje su nosile na glavama ili na magarce. Jaja su na magarcima bila u slojevima slame koji su morali amortizirati udarce. Najveći dio tih jaja šavrinke su prodavale po Trstu. Često su kućanstva Istre bila bez novaca pa su se jaja «trampila» za neku robu koja bi trebala kućanici. Bila je to vuna, razna roba koju su šavrinke nabavljale u Trstu «po narudžbi» pa ostavljale domaćici idući put kada bi došle po jaja, pa sol, voće, obuća, povrće...
Šavrinka je znalo biti i preko 300. Magarci koji su odlazili ili dolazili iz Trsta znali su formirati cijele karavane. Osim jaja šavrinke su znale u Trstu prodavati i pršute, sir, rakiju...
Šavrinke su tako trgovale niz stoljeća, a njihova trgovina je zamrla negdje na kraju II svjetskog rata.
swirl @ 15:25 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, prosinac 21, 2007
Nekoć su Ćići bili polunomadi. Živjeli su uglavnom od stočarstva. Za vrijeme ljetnih mjeseci na Ćićariji pastiri su bili sa svojim stadima. No oštre ćićke zime prisiljavale su pastire na privremeno napuštanje svog kraja u zimskim mjesecima. «Seoba prema jugu» obično je išla sporednim stazama po kojima su pastiri gonili svoje ovce, a neke od tih staza (npr. jedna staza kod Momjana) i danas se nazivaju «Ćićkimm stazama». Čak sam našla podatak da su neki znali stići sve do Brijuna i okolice Pule. 
Kada bi zatoplilo pastiri bi se istim stazama vraćali natrag, na Ćićariju S njima su dolazili i  pastiri s juga Istre kako bi umjesto suše i slabe ljetne vegetacije i njihova stoka pasla na zelenim padinama Učke i Planika. Zbog takvog načina života tek negdje u 16. st. Ćići počinju s gradnjom kuća. Do tada se živjelo po Ćićariji uglavnom u kolibama.
Neke «Ćićke staze» bile su u uporabi još u prvoj polovici 20.st. kada je na Ćićariji bilo oko 20.000 ovaca.
swirl @ 19:35 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 20, 2007
Nekada je Tinjan bio poznat po mnogobrojnim kovačima. I danas u okolici ima desetak kovača koji 28. listopada, na blagdan Šimunju, imaju natjecanje čiji je kosir najljepši. 
Od 2006. godine Tinjan se proglasio Općinom istarskog pršuta. Prije nekoliko tjedana sam čitala u novinama kako istarski pršut postaje brand, te lagano sustiže (ako već i nije prestigao) naširoko poznat dalmatinski pršut. Današnji Tinjan ima nekoliko registriranih pršutana (link na post o istarskom pršutu). 

swirl @ 19:07 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 19, 2007
Roksolani su bili narod skitsko iranskog porijekla. Njihov vođa Rasparagan ratovao je s rimljanima, a 118. doživio je u ovom sukobu poraz. Rimljani su ga zarobili i osudili na trajno izgnanstvo na otočić Uljanik kraj Pule. 
Rasparagan je živio na Uljaniku sa svojom obitelji, sa sinom i s njegovom obitelji. Na Uljaniku su i pokopani. U 19.st. otkriveno je na Uljaniku mjesto ukopa i ostaci sarkofaga. Bočna ploča sarkofaga izložena je u Puli u Arheološkom muzeju Istre.
swirl @ 18:13 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 18, 2007

Biblia pauperum (biblija siromaha) tiskana je u Holandiji, a kroz povijest doživjela je niz izdanja. Po svom izgledu slična je današnjem stripu, ali joj je tematika religijska. Osim mnoštva slika sadržavala je puno teksta pa su se njome često služili propovijednici kao svojevrsnim priručnikom za vršenje vjerske službe. Svi prikazi Novog zavjeta prikazani su kao logičan slijed događaja iz Starog zavjeta. Po njoj su mnogi umjetnici srednjeg vijeka stvarali vjerske slike, koristeći njezine prikaze poput predloška, što objašnjava sličnost među njihovim djelima. 
Kao predložak Biblia pauperum koristila se za oslikavanje crkve Sv. Nikole u Pazinu, ali i u Žminju i u crkvi Svete Marije od Škrilinah u Bermu (link). 
Današnje tumačenje prikaza nama laicima je poprilično nerazumljivo jer ne razumijemo nekakav generalni princip po kojem je nastala, a kojeg su razumjeli ljudi koji su je koristili.
swirl @ 16:56 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 17, 2007
 

Današnji naziv nastao je od Vicinius, Vissignanum, Vicianus (u blizini) i sličnih naziva koji su se prije koristili jer je Višnjan bio vrlo blizu Poreča, mada neki spominju da je i ovdje naziv nastao od imena rimskog veterana kojemu je dodijeljen ovaj dio zemlje.
Povijest Višnjana ipak nije počela s rimljanima. Na brežuljku Montemez nalazila se jedna gradina. Osim nje gradine su postojale baš na mjestu današnjeg Višnjana i na brdu Petrovac u blizini. U antici i ranom srednjem vijeku zapadnije od Višnjana postojalo je naselje Dijan kojeg danas više nema. U Dijanu je u 9.st. osnovan benediktinski samostan Sv. Mihovila pod zemljom. U 16. st. Samostan je dodijeljen drugom redu, a od 19. st. Nije uopće u uporabi te su danas od njega ostale samo ruševine obrasle šikarom.
Već u ranom srednjem vijeku Višnjan je bio okružen zidinama. Imao je dvoje gradskih vrata: Porta grande (velika vrata) i Porta Piccola (mala vrata) kraj današnje lože. Obrana grada bila je ojačana kulom. Zidine Višnjana porušene su u 18.st.
swirl @ 18:26 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 16, 2007
 

Negdje u 19. stoljeću nastao je običaj naslanjanja motika na zid pored lože u Višnjanu. Motike su se u predvečernjim satima naslanjale na zid, a njihovi vlasnici, redom siromašni seljaci, stajali su u blizini. Predvečer su u Višnjan dolazili i bogati zemljoposjedici ili njihovi upravitelji koji su pažljivo razgledali motke u toj «smotri». Obično bi odabrali onu koja je djelovala najkorištenije, jer su pretpostavljali da njezin vlasnik ima najviše iskustva. Odabirom takve motke odabrali su ne samo nju, nego i njezinog vlasnika koji je tada bio angažiran za rad na njihovom imanju. Motke su se često i posuđivale od susjeda ili prijatelja, jer kada je bilo hitno zaraditi neke novce pazilo se da se do Višnjana i «smotre motki» dođe s motkom koja bi mogla imati najbolju prođu.
I inače mi je loža u Višnjanu jedna od najljepših u Istri (vidi link).
swirl @ 15:54 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, prosinac 15, 2007

Već sam nekoliko puta (kod Brijuna i Fažane) spomenula obitelj Laecanii. Ovo se ime kod Brijuna veže za moguće vlasništvo nad najraskošnijom antičkom maritimnom vilom na obalama Jadrana (maritimna vila u uvali Verige - link). Ne postoje direktni dokazi koji bi potvrđivali njihovo vlasništvo, ali se ovo tumačenje bazira na mnogobrojnim žigovima na amforama i ciglama u uvali, dok ih na ostalim djelovima Brijuna nema. Žigovi su nađeni i u Fažani gdje je bila tvornica amfora koja je pripadala ovoj obitelji (link na post).
Lekaniji su bili jedna od najbogatijih familija antičke Istre. Njihovo bogatstvo može se tumačiti njihovom sposobnošću (tvornice, trgovina, uzgoj vinove loze, maslina), ali i prijateljstvom s tada vladajućom julijevsko – klaudijskom dinastijom Rima (neke se stvari uvijek ponavljaju, zar ne?). Vrhunac bogatstva i moći obitelj postiže u 1. st.n.e. Nakon Nerona na vlast dolazi dinastija flavijevaca što očito ne ide Lekanijima u korist. Gaj Lekanije Bas umire 64. godine bez muških potomaka te i tvornica i imanja prelaze u ruke cara Vespazijana. 
Na slici - Idejna rekonstrukcija maritimne vile, uvala Verige, Hugo Charlemont (link na post "Slavni gosti Brijuna na početku 20.st.)
swirl @ 14:31 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 13, 2007
 
Kada se cestom penjete prema starom Labinu, malo prije dolaska na trg Crć, prolazite pokraj crkve s trijemom (Marija od Zdravlja). Trijem je napravljen u 17. st., ali je crkva starija. Građena je 1420., doduše kao nešto manja, ali je naknadno proširivana. Danas je ovdje Zbirka sakralne umjetnosti, poznata po drvenim skulpturama i nekoliko ulja na platnu. Za ulja se pretpostavlja da je autor barokni slikar Moreschi iz 17. st. Eugen Kokot, i sam porijeklom labinjon, prije dvadesetak godina dovršio je njihovu restauraciju. 
swirl @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 12, 2007
Pokraj škole u Oprtlju nalazi se i mala crkvica Sv Roka, po svojem izgledu tipična istarska crkva s lopicom (trijemom). I opet tipično za Istru njezina je unutrašnjost oslikana freskama. Nacrtao ih je 1535. Antun iz Padove (već ga spominjem na blogu, nije riječ o Padovi u Italiji nego o Kašćergi u Istri). Crkvica je izgrađena početkom 16.st. (sliku sam napravila kroz staklo pa baš i nije nešto).
 
 
swirl @ 18:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 11, 2007

Poznata brijunska maslina (na slici) zasađena je negdje u 4.st.n.e. i jedna je od najstarijih na europskom tlu. Početkom sedamdesetih godina 20.st. jako je nevrijeme njezino deblo razdijelilo na dva dijela, ali maslina tipa buža i dalje daje plod.
swirl @ 19:09 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 10, 2007
 
Duboko u Ćićariji nalazi se Rašpor. Većina mjesta je danas napuštena jer je, poput niza ćićkih sela, i Rašpor izgubio niz svojih stanovnika koji su otišli «trbuhom za kruhom». Iznad Rašpora je brdo na čijem se vrhu nalaze ostaci najistočnije mletačke utvrde u Istri. Od tuda je Istrom od 1394. zapovijedao «capitan de Raspo» ili Rašporski kapetan (vidi link Lovreč Pazenatički). Nakon Rašpora kapetanat se seli u Buzet, ali i dalje se kapetani nazivaju Rašporskim kapetanima.
Ruševni zidovi imaju visinu od 1 do ispod 3 metra. Najveću štetu nekada moćnom zdanju nije nanijela priroda nego ljudska ruka.
swirl @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 9, 2007
Stanje crkve u 16. st. moglo se opisati slabom naobrazbom i lošom (ili nikakvom) disciplinom. Kako bi se stanje dovelo u red, pokrenuta je jedna od najvećih reformi, a pokretač reformi je Tridentski koncil koji je s prekidima trajao od 1545. do 1563.
U kontrolu provedbe reformi na teren su odlazili apostolski vizitatori koji su zatim podnosili izvještaj o zatečenom stanju.
Na područje Istre i Dalmacije koji su tada bili pod upravom Mletačke Republike, poslan je u vizitaciju Augustin Valier, biskup iz Verone. Vizitacija je bila 1579. i 1580. Zapisnik s vizitacije nalazi se u Vatikanu. Zapisnik je nevjerojatno detaljan, spominje ljude, običaje, i predstavlja neprocjenjivu vrijednost.
No sada i malo o nečem što bi nas moglo zabaviti, a dio je Valierovog zapisa. Citiram poglavlje iz knjige «Iz istarske spomeničke baštine» (B. Fučić):
...Više od 50% klera u Tršćanskoj biskupiji, osobito na Buzeštini, počevši od tršćanskih, miljskih i umaških kanonika do župnika, kurata i kapelana na selu i ladanju, žive javno i trajno s nezakonitim ženama, a te Fumice, Agnije, Katarine, Paskve i Urse, žene iz puka drže im kućanstva i u župnim kućama rađaju im brojnu djecu. Jedan od svečenika, ročki župnik Juretić, ima ih desetero. Crvenobradi Juraj Bojac, kapelan u Buzetu, «persona ignorantissima» (veliki neznalica) sin je svećenika i u Buzetu obavlja istu službu koju je obnašao i njegov otac, «prete Moro». I Mihovil Mizarić, svećenik u Zrenju, sin je popa Nikole Mizarića, zrenjskog župnika i nasljednik njegove službe. Svećenik Juraj Badovinić na službi u Sovinjaku šalje desetogodišnjeg sina da uči u Roču, naravno za popa – glagoljaša. Pop Karinović u Materadi ima dva sina s kojima zajedno živi. Jedan je od njih oženjen, drugi je zaređeni đakon koji ocu ministrira kod mise, što vizitator najstrože zabranjuje.....
swirl @ 16:34 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, prosinac 8, 2007

U jednom malom Labinu pogubila sam se od silnih crkvi i kapelica. 
Ovo je mala kapela uz cestu koja vodi od Crća prema labinskom groblju. Datira iz 14. st., gotičkog je stila. Kapela u 15. st. dolazi u vlasništvo obitelji Scampicchio. Kapelu spominju dokumenti iz arhive ove obitelji 1447. godine. Na podu kapele i danas su dva nadgrobna spomenika ove obitelji. Prije nekoliko stoljeća oko nje se pokapala tadašnja labinska elita.
Godine 1947. i ovdje je prof. Fučić skidao friški sloj vapna (vjerojatno su ga mrzili jer se često dešavalo da je grebao po tek sređenim zidovima, ali su mu praštali kada bi ispod niza slojeva otkrio danas toliko poznate istarske freske). Cijela unutrašnjost kapele imala je oslikane zidove, ali se na žalost dio motiva nepovratno izgubio zbog štete koju je nanijela vlaga. Stariji je sloj iz 14. st., a noviji je mlađi za jedno stoljeće. Na žalost danas je kapela u vrlo lošem stanju, barem što se tiče njezine unutrašnjosti.
 


swirl @ 16:53 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, prosinac 7, 2007
Potraga za dokumentima o povijesti Kršana dovela je do otkrića u bečkoj arhivi gdje je nađen zapis Ludwiga Karla Mosera. Moser je 1909. opisao svečanost 12. lipnja 1908., (60. obljetnica vladavine cara Franje Josipa), kada je ulicama Beča prodefilirala kolona od 12.000 ljudi, dugačka gotovo 8 km. U koloni se nalazila i mala grupa ljudi s područja Labinštine, a ovu je grupu predvodio tadašnji kršanski svećenik Antun Zidarić. Pretpostavlja se da je upravo Zidarić detaljno opisao i nošnje svog kraja i „Kršonski pir“ kojeg je Moser poslije i opisao.
Upravo po nađenom zapisu Mosera, KUD „Ivan Fonović Zlatela“ iz Kršana (Ivan Fonović Zlatela je inače bio domaći graditelj glazbenih instrumenata) uz pomoć Valtera Primožića i Branimira Šaine uvježbao je i na ovaj način oživio djelić kršanske tradicije. Predstava „Kršonski pir“ prvi put je izvedena 2006., ponovljena je 2007. i obogatiti će i ubuduće turističku ponudu ovog predivnog istarskog gradića.
„Kršonski pir“ je opis tradicionalnog kršanskog vjenčanja. Predstava se odvija u Kršanu, u njegovim kućama povrh kojih se nadvio kršanski dvorac, po uličicama starog Kršana, u njegovoj crkvi i oštariji. Kršonski pir u nekoliko scena opisuje udvaranje, zaruke i vjenčanje Morka s djevojkom Toninom, a posljednja je scena rođenje malog Mikule (molim – tek nakon 9. mjeseci od vjenčanja).
swirl @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 6, 2007
Legendu je zabilježio biskup Tomasini (17.st). Legenda kaže da je Vodnjan nastao zajedničkom odlukom 7 naselja Vodnjanštine. Neka od tih naselja nalazila su se na rubnim djelovima današnjeg gradića Vodnjan. Cilj takvog njihovog udruživanja bilo je jačanje zajedničke obrane. 
Odluka gdje će se razvijati novo naselje pala je u mjestu Sv. Lovro (danas na rubu općine Vodnjan) pa čak i danas ruševine Sv. Lovre vodnjanci nazivaju «grumazzo delle sorte» ili ostaci gdje je bačena kocka (odnosno donesena odluka).
swirl @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 5, 2007

Početkom rujna je najveći i sve poznatiji blagdan Buzeštine- subotina. Kako je Buzet «grad tartufa» na subotinu se radi u Buzetu mala, maljušna, malecka fritaja koja se sprema u nekoliko metara dugoj tavi. Recept za fritaju objavljen je u «Franini i Jurini» za 2004. godine, a recept sadrži 2004 jaja. Ili ga možete adaptirati za fritaju za 2008. pa raditi fritaju od 2008 jaja.

Subotina je prva subota nakon Sv. Marije Male, a dan poslije je «Subotina po starinski» kada starim Buzetom vlada duh prošlog stoljeća. Kovači rade u staroj kovačnici, peče se kruh u staroj i obnovljenoj pekari (djeluje famozno zar ne), bačvari rade bačve, ljudi šeću u staroj nošnji.... a i sve djeluje nekako ljepše i bolje od ove današnje gungule.  Subotina se inače spominje već 1754. godine u zapisniku Vijeća desetorice mletačkog Senata. U zapisniku piše kako je riječ o starom običaju u rujnu kada je u Buzetu sajmeni dan. 
Inače, sama Subotina počinje se organizirati i prije, negdje tijekom 16.st.

Djelić starog Buzeta, doduše s početka 20.st., može se dočarati čitanjem knjige "Istarski puti" (Franjo Horvat Kiš posjetio je Buzet u srpnju 1912. godine)
stara pekara

stara kovačnica (slikala sam kroz staklo)


swirl @ 18:32 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 4, 2007
Misal je iz 1368. godine, a spada u najljepše knjige na glagoljici. 
Pisao ga je knez Novak Disislavić iz Krbave. Namjera mu je bila da Misal dobije crkva gdje će biti pokopan, ali njegov sin Petar prodaje Misal 1405. godine mjestu Nugla u Istri. Danas se Misal nalazi u Beču. Pisan je na 544 stranice, a na svakoj su dvije kolone teksta. Njegovu ljepotu čine predivno naslikani inicijali kao i nekoliko minijatura.
Sama Nugla je kraj Roča, a ovaj Misal je predložak prve hrvatske tiskane knjige. Točno mjesto tiska nije poznato, ali je priprema za tisak učinjena u Roču. Tisak ima naslov «Misal po zakonu rimskog dvora iz 1483.». Na prijepisu za tisak žakan Jurij iz Roča upisao je: «Vita. Vita. Štampa nosa gori gre» očito ponesen skorim tiskom i uspješnim tijekom priprema za tisak. Interesantno je da je knjiga tiskana samo 28 godina poslije prve tiskane knjige u svijetu (Biblija, Gutenberg).
swirl @ 19:32 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 3, 2007
Roč ima i crkvicu Sv. Roka. U njoj su otkrivena dva sloja fresaka, mlađi iz 15., a stariji iz 14.st. Osim Ročkog abecedarija (link) koji je u Sv. Antunu Opatu, i ovdje i u Sv. Roku otkriveno je još glagoljaških natpisa. U blizini Sv Roka nalazi se i mletački top (bombarda iz 15.st.) okrenut prema Ćićariji.

swirl @ 18:18 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 2, 2007
Zbog zasluga u obrani od Turaka Petar Kružić, hrvatski plemić, dobiva od kralja Ferdinanda posjed u Lupoglavu (na slici ruševine kaštela u Lupoglavu iz 16.st.). U borbama po Dalmaciji Kružić je dugo uspjevao zadržati Turke od daljnjeg prodora. U jednom takvom okršaju Turci su ubili Kružića i po «dobrom starom» običaju odrubili mu glavu.
Potraga za odrubljenom glavom vraća nas ponovno u Lupoglav. Naime, godine 1541. u Lupoglavu pop Mihovil Sipa glagoljicom piše dodatak oporuci Jelene, sestre Petra Kružića. U dodatku se spominje niz stvari koje opisuju život višeg staleža u to vrijeme; nakit, odjeća, namještaj, razne stvari koje su došle u njezino vlasništvo kao ratni plijen (oružje, dva turska roba Dorut i Handžija...).
I konačno spominje se glava Petra Kružića. Jelena je Turcima platila 100 dukata i tako otkupila glavu svog brata. U otkupu je glavni akter bio Bariša Kačić koji je na konju vratio glavu u Trsat. Glava je i danas tamo, na Trsatu, pokopana u crkvi Majke Božje pokraj oltara Sv. Petra.
swirl @ 16:27 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, prosinac 1, 2007
swirl @ 14:41 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare