Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - prosinac 2010
četvrtak, prosinac 30, 2010

A što da kažem osim.... austrougarska oaza, „Pantovčak“ iz doba Austrougarske. Gotovo sve kuće u ulici sagrađene su krajem 19. i početkom 20.st. za bogate stanovnike austrougarske ratne luke Pule.

Puno više o vilama i njihovim tadašnjim stanovnicima možete pročitati u nedavno objavljenoj knjizi „Austrougarske vile i kuće u Puli – vraćanje memorije gradu“, Branka Perovića. Jedino ću izdvojiti vilu Horthy, čiji je vlasnik bio kontraadmiral Horthy. U ovoj vili, ili bolje reći dvorcu koji je miks svih stilova, živio je do 1918. godine kada je otišao u Mađarsku.

Upravo je Horthy dobio zadatak od cara Karla I predati Pulu predstavnicima Države SHS. U Mađarsku je uzeo i zastavu svojeg broda Viribus Unitis (link).

U blizini je i vila Von Trappa o kome sam već pisala (link) i čiji je dio života prikazan u filmu „Moje pjesme, moji snovi“.

Izvor: „Austrougarske vile i kuće u Puli – vraćanje memorije gradu“, Branko Perović



Sretna Nova, puno zdravlja, sreće, ljubavi Smile

swirl @ 22:29 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 27, 2010

Današnji Umag ima niz hotela. Da vidimo kako je to izgledalo i ne tako davno.

Još je godine 1877. u Umagu postojao hotel-restoran „Al Cervo D`Oro“, a postojala je i jedna kavana. Godinu dana poslije Umag je dobio nekoliko novih gostionica.

Godine 1881. otvoren je još jedan hotel „Al buon amico“, koji je iduće godine i jedini, a otvorena je i nova gostionica. U posljednjem desetljeću 19.st. na postojeći hotel pridodan je i novi „All`Istria“, a 1898. otvoren je „Al Leon D`Oro“.

Na samom početku 20.st. Umag ima tri hotela, a mali hoteli počinju nicati i u njegovoj okolini (Petrovija, Materada, Bašanija, Murine).

Godine 1910. prijestolonasljednik Franjo Ferdinand posjetio je Brijune, ali je svratio i do Umaga. Godinu dana nakon toga počinju se organizirati prvi izleti za savudrijski svjetionik (link), te Sipar (link).

Prvo kupalište odnosno njegovi planovi predstavljeni su u Kopru na regionalnoj izložbi još 1910. godine. Deset godina kasnije postoji nekoliko kupališta, a postoji i mogućnost iznajmljivanja kočija i kola.

Godine 1923. postoje 4 hotela, tri bifea i bara, tri gradske kavane, 3 gostionice, pansion na Punti i nekoliko kupališta. Jačanje turizma potaklo je osnutak „Društva za hotele i kupališta“ („Societa Albergi e Stabilimenti Balneari di Umago d`Istria“). Godine koje slijede imaju samo manje izmjene u postojećim kapacitetima, a broj turista u 1936. bio je 64.000, mahom iz Austrije.

Godine 1939. postojao je jedan hotel i niz pansiona, gostionice, jedan bar, dvije krčme. Te je godine uvedena turistička autobusna linija Umag – Portorož – Trst. Do tada se u Umag dolazilo morskim putem, parobrodima. Isprva je postojalo brodarsko društvo „Istria – Trieste“ smješteno u Trstu, da bi 1897. bilo osnovano brodarsko društvo „Umago – Trieste“ koje je trebalo dodatno osnažiti povezanost Umaga.

Kada govorimo o starom štihu, u ta se vremena niste mogli šetati oko stare jezgre današnjom šetnjicom uz more. Poput Rovinja danas, kuće u Umagu bile su do samog mora, doslovce su „izranjale“ iz mora, izložene neverama i valovima. Lungo mare je dovršen tek 1939. Svi koji su živjeli u staroj jezgri Umaga za prijevoz svega potrebnog za život koristili su isključivo uske uličice koje postoje i danas. Dio uličica uopće nije bio popločen, a dio je bio samo djelomično popločen. Taj uski dio, poput nekog pločnika duž blatnjave uličice, nazivao se „Salvascarpe“ (tal. čuva cipele). I na koncu, onaj veliki lukobran sagrađen je u 19.st. Na njegovom kraju isturenom u more nekada se nalazila kućica s čijeg su krova mulci skakali u more, a zelenim je svjetlom s vrha označavan početak lukobrana noćnim moreplovcima.

Izvor: Pozdrav iz Umaga, Niki Fakin

swirl @ 21:23 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, prosinac 25, 2010

I ne tako davno, na Mirni je bilo šesdesetak mlinova, točan broj je teško znati. Većina ih je prestala raditi u prvoj polovici 20.st. Oni slabije napravljeni više niti ne postoje, djelić po djelić vodenice odnosili bi nabujali vodeni tokovi u kišnim razdobljima. Od solidnije građenih danas postoje, ako ništa drugo onda, ruševine, dok se rijeđe mogu vidjeti i oni posve sačuvani ili barem restaurirani.

Na Ribičini, pritoci Mirne koja prolazi Benčićima i Kotlima, nekada je postojalo 7 mlinova. Godine 1822. samo su u Kotlima postojala 4 mlina. Danas je obnovljen jedino mlin prijašnjeg vlasnika Josipa Gržinića (na slici). Njegova je obitelj mlin prodala, a novi vlasnik ga je savršeno obnovio.

Za razliku od današnjih Kotla, nekada je mjestašce imalo niz obrtnika čija je egzistencija bila osigurana upravo radom mlinova. Kotle su tada imale dućan, nekoliko postolara, krojača, kovača.... Ljudi koji su dolazili u mlinove uvijek su obavljali niz drugih stvari pa su tako Kotle bile poprilično živahno mjesto.

Dva su mlina postojala na Dragi, kratkom vodenom toku koji izvire u Čiriteškom polju.

Samo na području Sv. Nicefora, gdje je oko tridesetih godina 20.st. napravljen vodovod, postojala su 4 mlina. Sva su zbog gradnje vodovoda otkupljena i srušena. Tri od četiri mlinara kasnije su se udružili i napravili novi mlin na dizelski pogon u Svetom Ivanu.

Osim ova 4 mlina, na malo širem području postojalo je još 6 mlinova. Svi su ovi mlinovi na izvoru Mirne bili veliki i radili su tijekom cijele godine. Samo kod jačih suša vlasnici bi se dogovarali tko će raditi, a tko odmarati, i tako se organizirali „na smjene“ sve dok ne bi bilo više vode.

Jedan je mlin postojao na potoku nastalom spajanjem malih potoka Sušaka i Rečice. Ovdje se voda prvo prikupljala u za to poseban „bazen“ i tek je tada dolazila do mlina. Na sličan se način voda prikupljala i za mlin na donjem toku Rečice.

Nakon izvora Sopot (iznad sela Mlini), postojalo je čak 5 mlinova. Jedan je obnovljen. Sopot je jedini pritok Bračane koji nikad ne presušuje. Ukupno je ovdje postojalo 10 mlinova i nekoliko stupa za stupanje platna.

Na Bračani je postojalo 12 mlinova. Na Potoku je postojao Šebastijanov mlin, po vlasniku Šebastijanu Zuganu. Poginuo je u ratu 1917. pa je mlin prestao s radom.

Nekoliko je mlinova postojalo na slivu Butonige, a niz njih je bio u vlasništvu vlasnika Kosmatog kaštela.

Najveći su mlinovi ipak bili na srednjem i donjem toku Mirne; kod Minjere, u Rušnjaku. Tri su bila na području Istarskih Toplica, a dva kod mjesta Gradinje.

Izvor: Mlinovi na rijeci Mirni, mr.sc. Božo Jakovljević, Buzetski zbornik 36;181-193

Sretan Božić svimaSmile

swirl @ 10:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 19, 2010

Šetnja ostacima utvrde Kosmati kaštel može vam samo dijelom dočarati njezin izgled u prošlosti. U utvrdu ulazite kroz glavni ulaz koji je na zapadnoj strani. Skrenete li od ulaza desno, uz unutrašnju stranu vanjskog bedema strmim uskim prolazom dolazite do srednjevjekovnog zahoda. Vratite li se do ulaza i nastavite ravno, šećete između vanjskog bedema i zida koji ograđuje središnji kompleks utvrde. Prolazite kraj  crkvice Sv. Marije Magdalene, a na završetku ovog prolaza je veći brisani prostor na kojem se nalazilo vanjsko dvorište. I ovdje su postojala mala vrata kojima se najvjerojatnije  dolazilo do obrađenih terasa izvan bedema. Na vanjskom dvorištu postojale su pomoćne zgrade. Potpun krug oko središnjeg kompleksa utvrde nije moguće napraviti jer je na južnoj strani središnji kompleks do samog ruba klisure i nema „međuprostora“ između bedema i središnjeg kompleksa.

Iz vanjskog dvorišta kroz uski zavijeni ulaz ulazite u središnji kompleks utvrde. Ulaz čine stepenice uklesane u stijenu i manja obrambena kula. Tek se sada nalazite u središnjem dijelu utvrde točnije u njezinom unutrašnjem dvorištu. Iz njega se ulazilo u palaču, reprezentativni dio koji je imao najmanje 4 kata. Palača je prislonjena uz  glavnu obrambenu kulu visine 19 metara. S obzirom da su zidovi kule bili široki 4 m, danas je ona najbolje sačuvana.

Daleko u prošlosti na ovom je mjestu vjerojatno postojala pretpovijesna gradina čiji su ostaci nestali gradnjom srednjevjekovne utvrde, ali su otkriveni segmenti  keramike datirani u 7.st.p.n.e. Naselje je vjerojatno postojalo i u antici (u blizini su otkriveni žarni grobovi).

Sama srednjevjekovna utvrda po prvi se puta spominje u dokumentima u 10.st. Mišljenja o tome kada je doista i nastala razlikuju se; neki je datiraju u 6.st., neki u 10.st.

Izgled utvrde kroz povijest doživio je niz promjena. Isprva je utvrdu činila samo glavna obrambena kula te nešto manjih građevina smještenih na površini već opisanog „središnjeg kompleksa“ oko kojeg je izgrađen obrambeni zid. Tada nisu postojali vanjski bedemi, vanjsko dvorište i crkvica. Bila je to manja, jednostavna utvrda namijenjena isključivo obrani, smještaju vojnika, možda i smještaju stanovnika u blizini u slučaju opasnosti. Naknadno je dio vanjskog zida pojačan i povišen. Nakon prve veće štete (vjerojatno krajem 12. ili početkom 13.st.) gradi se palača uz obrambenu kulu te se zbiva još nekoliko manjih izmjena u izgledu utvrde. Tada i obitelj Pietrapilosa započinje živjeti u utvrdi. Najvjerojatnije je tada izgrađena i crkvica koja je sastavni dio vanjskog bedema pa je za pretpostaviti da je tek tada utvrda dobila bedem koji i danas postoji te je dotadašnja utvrda počela činiti središnji kompleks, a bedem je formirao vanjski dio utvrde i vanjsko dvorište.

Nakon novog stradavanja (vjerojatno negdje 1274. godine) gradi se još jedna zaštitna kula na ulazu iz vanjskog u unutrašnje dvorište. Naravno ovo je samo dio izmjena na utvrdi, jer je izmjena bilo više. Na istraživanju utvrde potrebno je još raditi kako bi se eventualno odgovorilo na niz nejasnoća koje postoje.

Više o Kosmatom kaštelu nađite klikom na tag „Kosmati kaštel“ s lijeve strane bloga.

Izvor: Petrapilosa arhitektonski razvoj utvrde, mr. Josip Višnjić, Buzetski zbornik 37;49-76

swirl @ 17:16 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 12, 2010

Oboružana knjigom „„Austrougarske vile i kuće u Puli – vraćanje memorije gradu“ Branka Perovića otišla sam na Verudu (sva sreća da je u knjizi karta jer se baš i ne snalazim u Puli). Negrijeva ulica je na Verudi, sječe Budicinovu ulicu koja je doslovno austrougarska oaza. Uglavnom su svi objekti u Budicinovoj vile iz doba Austrougarske, a šetnja ovim dijelom, tadašnjim „Pantovčakom“ Pule dočarava atmosferu i raskoš tadašnje elite. Pomoću podataka o stanovnicima vila iz ove knjige te starih fotografija vila koje se također nalaze u knjizi mašta će proraditi sigurno, pravi „povratak u prošlost“.Wink

Parkirala sam na slijepom dijelu Negrijeve ulice u kojem se nalazi 5 vila (ujedno je to i jedinih 5 kuća uz ovaj dio ulice, peta se nalazi na uglu Negrijeve i Budicinove).

Jedna je vila grofa Otta Welserheimba, slijede vila Lanjus, vila Ammalia, vila Maximiliana Bisingera i vila Veruda.

Otto Welsersheimb u 1. svjetkom ratu bio je kapetan fregate. Po raspadu Austrougarske napušta Pulu i odlazi u Austriju.

Do ove vile je vila Lanjus. Vlasnik joj je bio vizeadmiral Karl Franz Graf Lanjus von Wellenburg. Poginuo je 22. kolovoza 1913. nesretnim slučajem kada su na Zlatnim stijenama testirali novi top „Škode“. Granata je eksplodirala u topu, ubivši 3 mornara, a od posljedica ranjavanja iste večeri umro je i Lanjus. Svi su pokopani na Mornaričkom groblju (link).

Na drugoj strani ulice su Vila Ammalia, sagrađena 1907. (vlasnici su bili Ammalia i Georg Kugler) i vila kapetana korvete Maximiliana Bissingera und Nippenunga sagrađena 1896. (i on je pokopan na Mornaričkom groblju).

Na uglu je vila Veruda čiji je vlasnik bio Emil Herdliczka. Kuća je iz 1892. (jednokatnica, današnji je izgled dobila 1902.). Emil Herdliczka je bio i ravnatelj zvjezdarnice na Monte Zaru od 1880. do 1883. godine. Proglašen je vitezom 1892. U mirovini je od 1909., a umro je 1919. te je pokopan na Mornaričkom groblju.

U nastavku Negrijeve ulice nalaze se još neke vile uz ovog razdoblja. Kupite knjigu i saznati ćete puno više!

Izvor: „„Austrougarske vile i kuće u Puli – vraćanje memorije gradu“, Branko Perović



swirl @ 19:04 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 5, 2010

Raskošan putnički brod Rex porinut je u more 1931. u Genovi. Koliko je to bio uspjeh vidi se po činjenici da su na njegovom porinuću bili talijanski kralj Vittorio Emanuelle III i kraljica Elena.

Brod je bio dugačan 268,2 m, a širok 29,58 m. Mogao je prevoziti 1400 putnika, čak je postignut maksimum od 1920 putnika. Manje više svi smo gledali film Titanic ili dokumentarne filmove o njemu. Raskoš Rexa bila je otprilike na tom nivou. U „Franini i Jurini 2010.“ gdje sam pronašla ove podatke, vidi se slika stubišta broda, a vrlo je slična onom fenomenalnom stubištu Titanica. Brod je imao bazene, barove, terase, sportska igrališta... dakle ploveći „hotel s 5 zvjezdica“.

Osim raskoši, brod je u tadašnje vrijeme bio vrlo brz i dobro opremljen te je 1933. postigao brzinski rekord u prelasku Atlantika.

I gdje je poveznica s Istrom?

Talijanskom objavom rata 10. lipnja 1940. brod je iz sigurnosnih razloga sklonjen u luku Napulj. Zatim je preseljen u Pulu, te je u Puli čak prebojan sivom bojom kako bi se smanjio rizik od bombardiranja. Od kolovoza 1940. pa sve do kapitulacije Italije brod je bio u Trstu. Po kapitulaciji brod dolazi u ruke Nijemaca.  I oni ga žele skloniti na sigurno pa je Rex 05. rujna 1944. krenuo iz Trsta. Cilj mu je bio Limski kanal gdje ga se trebalo usidriti. No tada je započeo neslavan kraj. Brod se nasukao između Kopra i Izole.

Nasukanog, u tri su ga navrata 8. rujna 1944. bombardirali saveznici. Iz broda je satima sukljao dim, a brod se nagnuo na jednu stranu.

Po završetku rata, 1948. tvrtka Brodospas iz Splita započela je s demontiranjem broda. Za ovu je svrhu napravljena naša tada najveća dizalica Veli Jože. Ostaci nasukanog broda vidljivi su još 1955., a brod je skroz demontiran tek 1957. Tiskarski strojevi koji su se nalazili na brodu spašeni su s broda te su još dugo nakon toga bili u funkciji.

Izvor: Franina i Jurina 2010.

Slika broda Rex preuzeta sa stranica Cruise Line History (link)

swirl @ 11:43 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, prosinac 3, 2010

Mjesto Pomer se nalazi u općini Medulin. Danas je Pomer poznat po turizmu, maloj lučici, ima kamp, nekoliko restorana...

Njegova lociranost uz uvučen dio zaljeva omogućila je da je cijelo područje naseljeno u prapovijesti, a zatim za vrijeme starog Rima kada je u marini postojala antička vila, a ostaci iz antike nađeni su i na otočiću Sv. Andrije.

U Pomeru je župna crkva crkva Blažene Djevice Marije. Crkva datira iz 14.st., a ima vrijedan inventar. Prilikom nedavne obnove posebno je istaknut kamen s pleterom s na vanjskom zidu crkve (možete ga vidjeti na jednoj od fotki). Na groblju je romanička crkvica Sv. Flora s čak tri sloja fresaka, najstariji iz romanike, najmlađi sloj iz 15.st. Freske su u njezinoj apsidi.

U Pomeru je još i crkvica Sv. Foške, a u njezine zidove ugrađeno je niz antičkih spolija. Danas je u njoj i nekoliko predmeta iz crkvice Sv. Flora.

Izvor: Istarska enciklopedija



swirl @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare