Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - prosinac 2012
četvrtak, prosinac 27, 2012

Na glavnom trgu nalazi se gradska cisterna. Zgrada u kojoj je muzej nekada je bila Gradska vijećnica s ložom. Zgrada datira iz prve polovice 15.st., a 1964. proglašena je spomenikom kulture. Osim nje, na trgu su i biskupski dvor, dok trgom dominira predivna katedrala.

Nekada je katedrala bila na groblju, a bila je sagrađena u 5/6.st. Prvo su je 9.st. srušili Saraceni, da bi ono što je preostalo srušila Genova u 14.st.

Sadašnja katedrala na trgu je iz 1497., na njezinom vrhu su kipovi Isusa, Sv. Nikole i Sv. Gaudencija (zaštitnik Osora i otoka Cres i Lošinj). Luneta je poput čipke, te ima kip Djevice s Djetetom. Katedrala ima vrlo vrijednu unutrašnjost, njezin barokni oltar te niz slika iz razdoblja od 16. do 18.st. kao i suvremena djela. Lijevo od katedrale je zvonik, sagrađen 1575. Osim katedrale vrlo blizu je i crkva Sv. Gaudencija, sagrađena negdje u 14.st.  

Svako ljeto u katedrali održavaju se Osorske glazbene večeri, u srpnju i kolovozu. U zgradi nekadašnjeg biskupskog dvora nalazi se pak muzej sakralne umjetnosti. 



swirl @ 22:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 25, 2012

Šećući Lovranom naišla sam na jednu špinu, a odmah kraj nje ploču s pričom o dvoje ljudi koji su godinama, u doba kada je Lovran bio bez vode u kućanstvima, živio noseći i prodajući vodu.

Zgodna priča pa zaslužuje biti i ovdje.

Uglavnom staru jezgru grada opskrbljivali su vodom dvoje vodonoša, Andre Lazarić Bak (bak je nadimak za nekog jakog kao bik) i Tonka Martinčić Lulu. Dogovorno su podijelili „teritorij“. Tonka je živjela u samoj staroj jezgri i na svojim je leđima, u brenti, nosila vodu u određene ulice. Andre – bak živio je u Tuliševici i od tamo nosio vodu put Lovrana, pa i do deset puta na dan.

Prve priključke na vodu Lovran je dobio 1896. No u prvim desetljećima nakon toga voda je bila dostupna samo rijetkim kućama. 

swirl @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 20, 2012

Predivan park koji je danas obilježje Opatije nastajao je u razdoblju od 1845. do 1860. Gradnja prvih vila i hotela na ovom području bila je popraćena i angažiranjem Carla Schuberta, ravnatelja bečkog carsko kraljevskog društva za izgradnju parkova.

Površina parka je 3,64 ha, a podijeljen je u 60 polja. U južni dio parka ulazi se kod Slatine. U parku je i rasadnik, a dio biljaka za park uzgaja se u rasadniku u Ičićima. Sjeverni je dio parka nešto prirodniji, a njime dominira lovor.

U parku je posađeno niz biljaka koje su u elitno austrijsko odmaralište dopremane iz raznih krajeva svijeta. Tako je u park posađena i japanska kamelija (Camelia japonica) koja je postala simbolom Opatije.

Ovdje se nalazilo i staro kupalište, otvoreno 20. srpnja 1884. U odnosu na tadašnji park do danas malo toga je izmijenjeno: kupališta više nema, a sagrađena je ljetna pozornica.

U parku Angiolina nalazi se i bista Friedricha Juliusa Schullera, direktora Društva južnih željeznica koji je započeo s gradnjom prvih vila i hotela u Opatiji. U parku je i fontana „Helios i Selena“. 

swirl @ 20:15 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 17, 2012

Sama Opatija dobila je naziv upravo po samostanu (opatiji) koji vjerojatno datira iz prve polovice 15.st. Riječ je o benediktinskom samostanu. Već 1506. opat Šimun dograđuje samostanski kompleks. Iz toga doba datira i natpis nad portalom koji navodi 1506. godinu. Daljnje preinake rade se u 18.st., a veće proširenje je napravljeno i tridesetih godina 20.st. Znači teško je reći kako je opatija izgledala u prvoj polovici 15.st. kada je sagrađena. Danas je poznata i po tome što njezina unutrašnjost čuva repliku reljefa Pieta hrvatskog kipara Ivana Meštrovića.

Ispred crkvice nalazi se „Madonna“, kopija kipa kojeg je obitelj stradalog groga Arthura Kesselstadta naručila od kipara Hansa Rathauskog iz Graza. Original se čuva u villi Angiolini, a na mjestu gdje se nekada nalazio ovaj kip nalazi se „Djevojka s galebom“ kipara Zvonka Cara (link). Kip je postavljen 1956. Kipd „Djevojke s galebom“ imao je nekada još jednu sitnicu, galeb je u kljunu nosio ribu. No riba je nestala. Model za kip bila je Jelena Jendrašić iz Crikvenice.

Ispred opatije nalazi se još nešto, jedna sitnica, ali sitnica koja me oduševila. Na stalku se nalazi maketa opatije, natpisi za nas štreberske turiste, ali i isti tekst napisan brajlicom. I zato stavljam fotografiju makete, a ne fotografiju kompleksa Smile

swirl @ 18:20 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, prosinac 14, 2012

Važnost Osora bila je prvenstveno uvjetovana Osorskim kanalom. Da bi to razumijeli, moramo znati kako se nekada plovilo. Zbog opasnosti koja je na brodove vrebala na otvorenom moru, brodovi su, kada god je to bilo moguće, plovili uz obalu. Kada je vjetar postao nepovoljan, stajalo se na mjestu i čekalo da vjetar okrene i omogući nastavak plovidbe.

Zbog nekadašnjeg načina plovidbe, brodovi su kod Osora koristili prokopani kanal. Prolazak kroz kanal omogućavao im je umjesto plovidbe po otvorenom moru s lošinjske strane, nastavak plovidbe prema jugu uz jadransku obalu. Nekada poznata osorska luka služila im je i za opskrbu broda svim potrebnim za nastavak puta.

Važnost osorskog kanala počela je padati otkrićem „bordižanja“? Bordižanje je tehnika jedrenja koja se koristi kada je vjetar nepovoljan i ne puše u jedra, a počelo se koristiti tek negdje u 15.st. Bordižanje je omogućilo da, umjesto sidrenja jedrenjaka u vrijeme nepovoljnog vjetra, brod ipak napreduje, ali jedrenjem u cik-cak liniji. Mada je bordižanjem plodiba usporena, jedrenjak ipak napreduje.

Upravo otkrićem ove tehnike jedrenja lagano opada važnost osorske luke i gradića Osora. Daljnje propadanje ubrzale su epidemije malarije i kuge.

Izvor: Terra incognita, Branko Fučić

Na slici: Osor

swirl @ 22:25 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 9, 2012



Još 1859. Juraj Šporer zalagao se da Opatija postane klimatsko lječilište. Inače, bio je liječnik i književnik.

Umjetnički paviljon koji nosi ime Jurja Šporera sagrađen je u neposrednoj blizini poznatog opatijskog šetalište, u parku Sv. Jakova gdje je i ona crkvica. Paviljon je sagrađen 1900., u stilu neoklasicizma. Na početku je imao funkciju slastičarnice koju su posjećivali mnogobrojni nobl gosti Opatije na početku 20.st. 

swirl @ 20:43 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 3, 2012

Odavno sam vam ostala „dužna“ jer nikako da odem u novu, ovaj put uspješnu, potragu u okolicu Buzeta za kućom buzetske grofice.

Grofica Adelaide de Bise Sambuch živjela je u Škrbini gdje je i umrla 1839.

Da ne mislite da sam uspjela u potrazi, fotografije mi je poslao mailom Marin Bratetić iz Buzeta. Hvala Marine.Smile

Više o buzetskoj grofici na mom blogu ovdje (link). 



swirl @ 18:32 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, prosinac 1, 2012

Na nadmorskoj visini od 378 metara nalaze se Lubenice, predivno mjestašce u kojem postoji život već 4.000 godina. Kako je na samom vrhu, Lubenice su osim po svojoj ljepoti poznate i po buri. Ovaj listopad, kada sam ih posjetila, bura na Cresu nije baš bila jaka. Prošla sam skoro cijeli Cres, a jedino sam se borila s jakom burom upravo u Lubenicama.

Rimljani su mjesto zvali Hibernicia i ovdje su sagradili jako utvrdu. S istočne strane sagradili su obrambeni zid kroz koji su u gradić vodila dvoja vrata.

Na ulazu u mjesto nalazi se crkvica Sv. Antuna Pustinjaka, a na glavnom trgu je župna crkva Blažene Djevice Marije i zvonik iz 1791. Ulice su uske, mjestašce je zbijeno, a sa svih strana puca predivan pogled, na more, na Učku, na Cres....

Mjesto je poznato i po savršenoj plaži Sv. Ivana ispod mjesta. Mjesto je toliko visoko, a obala tako strma da do plaže možete doći ili pješice, strmom stazom (šetnja traje oko 45 minuta) ili barkom s morske strane. U oblizini je još jedna plaža (uvala Žanja) na kojoj je i modra špilja. Kako stići do Žanje? Pročitajte u komentaru od Maria :).

Po ljeti se u Lubenicama održavaju Lubeničke večeri.



swirl @ 16:59 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare