Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - prosinac 2017
subota, prosinac 16, 2017

Danas u Borutu postoje dvije crkve: župna crkva Svetog Mihovila i crkvica Svetog Duha.

Župna crkva je sagrađena negdje u 13.st., ali je izgled značajnije promijenila adaptacijom u 18.st.

Iznad pročelja crkvice Svetog Duha nalazi se glagoljički natpis koji navodi 1560. kao godinu njezine obnove koju je omogućio Vid Vitulović.

Treća crkva vezana za Borut je ona Svetoga Bartula. Svetog Bartula navode stari zapisi mada se danas ne zna točna lokacija gdje se nalazila.

Četvrta je crkva Svetog Kocijana. Nalazi se iznad sela Dausi, na povišenom, i postoje samo njezine ruševine. Kako je na teže dostupnom mjestu predpostavlja se da su se za njezinu izgradnju založili pastiri iz Ćićarije. Kada je sagrađena, služila im je kao odmorište, orijentir i božje mjesto na putu njihovih sezonskih seoba. Naime, prije zime stoku su tjerali prema jugu Istre, gdje su zime ipak puno blaže dok bi se vraćali na Ćićariju na proljeće, jer je Ćićarija ipak hladnija, a ima i više vode.

U prilog ovakvom tumačenju izgradnje ove crkve govori i njegov titular, Sveti Kancijan (kasnije se ime promijenilo u Kocijan) kojem je posvećena i crkva u Lanišću.

Osim važnosti crkvice za pastire, svako proljeće posjećivali su je mnogi stanovnici iz okolice, a zadnja ovakva procesija bila je 1870., čak i nakon što je crkva napuštena.

Crkvica je očito imala preslicu jer je manje zvono u crkvi Svetog Mihovila u Borutu upravo iz ove crkvice. Ne zna se točno kada je crkva sagrađena.

Uz nju je vezana i legenda. Naravno riječ je o legendi o zakopanom blagu. Legenda kaže kako se ispod poda crkve zakopano vrlo vrijedno blago te su se neki lopovi uhvatili kopanja kako bi ga opljačkali. Po legendi javila se neobična sila koja je sve lopove u čas odbacila na veliku udaljenost od crkve.

Izvor: Franina i Jurina 2016. (tekst „Crkva Sv. Kocijana kod Boruta“ napisao Ivan Milotić)

swirl @ 16:06 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, prosinac 9, 2017



Fuškulin je malo mjesto u blizini Poreča. Prvi puta spominje se u 11.st., dok se malo više podataka nalazi tek od 16.st. nadalje. Tada se ovdje naseljava niz hrvatskih i albanskih stanovnika koji su pobjegli pred Turcima. Mjestom dominira trobrodna crkva Sv. Roka. Sagrađena je 1750. godine na mjestu starije crkve, a 1829. je ponovno  proširena i obnovljena.

Zvonik je sagrađen nešto kasnije, 1860. godine.

U blizini, u podnožju brdašca Sv. Anđeo, 1961. godine otkriveni su ostaci crkvice Sv. Petra. Ova se crkvica prvi puta spominje 1270. no definitivno je i znatno starija jer su otkriveni segmenti crkvice tipični za starokršćansko razdoblje. Zasigurno se zna da je postojala još 1454. 

Izvor: Zataj(e)na Istra (Srđa Orbanić, Aleksandar Žigant)

swirl @ 15:43 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 3, 2017

O stanciji sam već pisala ovdje (link). Cijeli posjed dolazi 1720. godine u vlasništvo obitelji De Franceschi. Sagrađena vila nije samo svojom vanjštinom dokazivala bogatstvo vlasnika, njezini su interijeri bili izrazito raskošni. U vili su se nalazili i antikni namještaj i violina talijanskog graditelja Giovannia Battiste Guadagnina (23.06.1711 – 18.09.1786) kojega mnogi smatraju trećim najvećim graditeljem žičanih instrumenata.

U vili je postojala i vrijedna biblioteka čija je sudbina, barem njezinog najvećeg dijela, nepoznata. Ne postoje dokumenti koji bi svjedočili gdje je preseljena, osim što su stanovnici kraja pričali da su je razvozili kamioni tvrtke Vuja. Naime, vila je 1946. nacionalizirana, naseljena radnicima, a neki kažu da se prostor biblioteke pretvorio u kuhinju te da je dio knjiga spaljen. Dio knjiga je u Rijeci u Državnom arhivu, dio je u Puli u Sveučilišnoj knjižnici. Godine 1950. Sabirni centar knjižnih fondova koji je djelovao u Portorožu u razdoblju od 1950.-1953. pokušao je preseliti knjižnicu u Portorož no uslijedila je sudska parnica s nasljednicima vile iz obitelji De Franceschi, začinjena pokušajima pregovora, eksproprijacije… Na koncu je sudbina najvećeg dijela biblioteke ostala nepoznata.

Izvor: Franina i Jurina 2017. (članak „Nepoznata sudbina knjižnice iz Segeta“ napisao Zlatan Varelija), wikipedia

swirl @ 13:43 |Komentiraj | Komentari: 0