Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - veljača 2010
petak, veljača 26, 2010

Kumbašeja, preuzeto sa službenih stranica općine Kanfanar
Kanfanar i okolica su na krškom terenu pa je ovdje niz jama. 
Kod sela Mrgani nalaze se dvije, dubine 45 i 95 m. Kod sela Burići nalazi se opet nekoliko jama. Tu je i jama Kumbašeja velika duboka 175 m. S promjerom od 50 m to je jama s najvećim otvorom na istarskom tlu tako da danje svjetlo dopire do njezinog dna. Uz nju je vezana legenda (vidi link). U blizini je i Kumbašeja mala. 
Kod Burića je 1996. godine otkrivena i nova jama, vrlo uskog ulaza, a speleolozi se došli do čak 127 metara dubine. Jama ima nekoliko dvorana, izuzetno bogatstvo stalagmita i stalaktita te slap vode. Otvor je vrlo uzak, a ulazak nije moguć, osim naravno speleolozima zbog velikih strmina za koje treba i puno više od želje da se jama vidi. Speleolozi jednu od otkrivenih dvorana drže najljepšom od svih koje su do sada vidjeli u Istri. 
Izvor: Kanfanar i Kanfanarština (tekst pod naslovom Jama kod sela Burići – Kanfanar pisao Silvio Legović)

swirl @ 19:49 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 21, 2010
Ovdje nije riječ o mjestu Banjole blizu Medulina već o arheološkom nalazištu blizu Sv. Foške u Batvačima (link) u okolici Vodnjana. Imala sam jedan pokušaj da je nađem, ali je na žalost pokušaj završio bezuspješno (da ne kažem fijaskom) jer sam se izgubila među bezbrojnim suhozidima Vodnjanštine.
Početkom 20.st. ovdje su u polju otkriveni ostaci trobrodne bazilike Sv. Mihovila. Bazilika je izgrađena negdje u 5. ili 6 st., a bila je u uporabi do 15.st. U 15.st. je u blizini sagrađena nova crkvica Sv. Mihovila, a u nju su ugrađeni i neki segmenti tada već urušene trobrodne bazilike. Godine 1975. drveni kipovi iz crkvice preseljeni su u Zbirku sakralne umjetnosti u župnoj crkvi Vodnjana (link).
Prije pronalaska ostataka bazilike iskapanja na ovoj lokaciji dokazala su postojanje prethistorijskog naselja na ovom mjestu, kao i postojanje rismog naselja u antici.
U antici je ovdje postojala i bogata rimska vila s vrlo raskošnim termama pa se pretpostavlja da su upravo terme presudne u nastanku naziva Banjole. Još je jedan ostatak iz antičke faze - otkriveni žrtvenik kojeg je podigao Caius Laecanius Iulius.
Prilikom iskapanja ostataka bazilike otkriveni su među ostalim i mnogobrojni ostaci njezinog interijera koji datiraju iz raznih faza, zatim sarkofazi, jednostavne grobnice iz 6.st., ostaci mozaika... Iz kasnijih faza otkriveni su ostaci s pleterom. Dio nalaza bio je 1927. godine pohranjen u lapidariju u Vodnjanu. No dijelom su nestali, dok je dio danas pohranjen u Arheološkom muzeju u Puli.
Izvor: Vodnjan i okolica (Marijan Jelenić), Istarska enciklopedija

Slika by Studioworks, na linku imate i poziciju Sv. Mihovila pa se nadam da ćete imati više sreće nego ja
swirl @ 20:39 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 17, 2010
Kraj crkve Majke Božje od Karmela nekada se nalazio i manji samostan. Crkva (link) i samostan nalazili su se van novigradskih zidina.
Crkva se zvala i Majka Božja od Puka (Madonna del Popolo), a u njoj su bili prvo dominikanci, pa augustinci, te konačno franjevci trećoredci (franjevci trećeg reda).
Trećoredci su odigrali važnu ulogu u povijesti Novigrada. Tako su, na primjer, pohvaljeni zbog izuzetne požrtvovnosti u pružanju pomoći mornarima broda Vittoria. Zahvala je dodijeljena 1785. godine. Brod Vittoria bio je usidren u tarskoj luci, s osamdesetak oboljelih od kuge. Trećoredci su dio oboljelih liječili u šatoru kojeg su podignuli na obali nedaleko od usidrenog broda, dok su teže bolesnike smjestili u samostan.
Sam samostan je izgrađen za potrebe dominikanaca 1495. godine. Odobrenje da samostan postane samostan trećoredaca dodijeljeno je 1725. godine. No i prije službenog dolaska trećoredaca u samostanu se smjestio svećenik trećoredac, Ivan Dobrilović sa svojim nećakom.
U doba kratkotrajne vladavine Francuza Istrom, kao i mnogi drugi samostani diljem Istre, raspušten je i samostan trećoredaca u Novigradu (1806. godine). Tada je gvardijan samostana bio opat Kocijančić, rodom iz Kaštelira čime je opat Kocijančić i posljednji gvardijan ovog samostana.
Općenito su trećoredce ljudi izuzetno voljeli, zbog njihove skromnosti, pružanja pomoći stanovnicima, ali i zbog korištenja glagoljice i staroslavenskog jezika. Tako su na dan Sv. Nazarija u katedrali u Novigradu uvijek služene mise na staroslavenskom, uz veliku pomoć trećoredaca.
U obnovi samostana i crkve tijekom 18.st. veliki su doprinos dali upravo trećoredci, samostalno popravljajući objekte, sređujući grobnice, ali i proširujući samostan.
Izvor: Iz istarske crkvene povijesti, dr. Dragutin Nežić
swirl @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, veljača 13, 2010
Sveti Mihovil pod Zemljom dao je sagraditi zemljoposjednik Telmone ili Selmone negdje u 9.st. 
Riječ je o benediktinskom samostanu u čijem je sklopu bila crkva čije je svetište bilo ukopano u zemlju, pa od tuda i dio naziva "pod zemljom“. Inače sam samostan je sagrađen na ruševinama antičke vile.
Ostaci samostana nalaze se južno od mjesta Labinci, na brdu Sv. Mihovil. Dio svetišta iz samostana kasnije je preseljen u crkvu Sv. Ivana Krstitelja u Labince.
Benediktinci u Svetom Mihovilu bili su glagoljaši, a dijelovi njihovog glagoljaškog brevijara sačuvani su do danas. Samostan je prestao s radom 1529., ali je samostanska crkva bila u uporabi još dugo nakon toga.
Na zapadnoj strani samostana otkriveno je antičko groblje.
Inače, i uz Svetog Mihovila pod Zemljom vežu se legende o tragačima za zlatom i njihovim iskapanjima, ali i krađa kamenja s ruševina koja se periodički dešavalo i u novije doba. Danas su ruševine poprilično zarasle.
swirl @ 18:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, veljača 9, 2010
Procjenjuje se da je u posljednjih 3.000 godina oko 2.000 plovila uz našu obalu nestalo u morskim dubinama. Uz istarsku obalu o nekoliko brodoloma je već bilo riječi (vidi ovaj link, pa link na Ližnjan i link na Rovinj).
Minolovac Coriolanus završio je na morskom dnu zapadno od Novigrada. Nalazi se na dubini od 11 do 25 metara, a ronjenje je dozvoljeno samo preko ovlaštenog ronilačkog centra jer je lokalitet zaštićen. Mjesto brodoloma je na otvorenom moru.
Brod je porinut u more 20. listopada 1940. Stradao je 05. svibnja 1945. godine čisteći minsko polje zapadno od Novigrada kada je i sam naletio na minu.
Consolidated B-24 Liberator je još jedno omiljeno mjesto za ronioce. Riječ je o avionu srušenom u ratnom vihoru 1944. godine. Nalazi se na morskom dnu jugozapadno od Vrsara. Detalji o ovom potonuću nisu poznati. Ipak, lokacija se smatra ratnim grobom te nije dozvoljeno, uostalom kao i na drugim olupinama, neovlašteno vađenje predmeta. Više o ovome, a pogotovo za ronioce, u knjizi „Tajne Jadrana – ronilački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana“ (Danijel Frka, Jasen Mesić).
Izvor: „Tajne Jadrana – ronilački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana“ (Danijel Frka, Jasen Mesić)
Na slici: obala Vrsara
swirl @ 17:49 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, veljača 5, 2010
Uz staru antičku cestu koja je vodila od Pule preko Nezakcija do Liburnije bila je sagrađena i crkvica Sv. Teodora koju su lokalni stanovnici nazivali Sv. Tudor. Crkvica je u burnoj prošlosti Istre vječito bila na granici (granica Histra i Liburna, granica agera u rimsko doba, granica Austrije i Venecije,...). Slijedivši ovu „graničnu“ tradiciju danas je na granici između općina Rakalj i Krnica.
O postojanju crkve prvi je trag zabilježio načelnik Barbana Josip Batel u 19.st. U njegovim zapisima piše kako je u barbanskoj arhivi, koja je većim dijelom uništena u požaru, pronašao podatak o postojanju crkvice Sv. Teodora iz 690. godine. I dan danas je okolica oko Sv. Teodora neistražena, ali se pretpostavlja da je područje bilo poprilično gusto naseljeno kako u pretpovijesnom razdoblju tako i kasnije. U njoj je otkriven zavjetni žrtvenik posvećen bogu Melosoku (link), a vlasnici zemlje u blizini pričaju o fragmentima keramike, pa čak i kosturima u zgrčenom položaju (način pokapanja karakterističan za brončano doba) na koje su nailazili obrađujući svoju zemlju.
Titular Sv. Teodor je 306. godine, dok su još trajali krvavi progoni kršćana, pogubljen kao mučenik jer se nije htio odreći kršćanstva. Bio je rimski legionar na području Anatolije, a postao je zaštitnik vojnika. Kako je sama crkvica sagrađena u vrlo nemirno doba, za vrijeme Justinijanovih ratnih pohoda, možda je odabir njezinog titulara, Sv. Teodora, logičan slijed strahova tadašnjih stanovnika.
Za vrijeme Venecije Sv. Teodor „gubi“ na važnosti, a regionalna situacija s ovim svecem reflektira se i na područje Raklja i Krnice pa crkva propada. Zapis iz 1635. godine govori o malo boljim vremenima za crkvu jer se skupljaju milodari s ciljem njezine obnove. Da je crkva doista i obnovljena svjedoči zapis iz 1696. o sklapanju mira između stanovnika Raklja i Krnice što se desilo upravo u crkvi Sv. Teodora.
Krajem druge polovice 19.st. crkvica ponovno doživljava loše dane, a njezine se vrijednosti sklanjaju na sigurnije mjesto.
Danas o postojanju crkvice Sv. Teodora govore samo ruševine.
Izvor: Franina i Jurina 2009. (tekst pod nazivom „Crkva Sv. Tudora između Raklja i Krnice - svjedok bogate i burne prošlosti“ napisao Anton Percan)
swirl @ 18:57 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare