Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - veljača 2013
nedjelja, veljača 24, 2013

Na ovom je mjestu u prapovijesti bila gradina čije ostatke možete pronaći na brežuljku Sv. Bartolomea. U doba antičkog Rima ovdje se nalazila Res Publica Crepsa, a zatim su se redali Bizant, dolazak Hrvata, pa Venecija. Upravnu funkciju Cres je dobio 1459., kada ju je izgubio Osor (link).

Cres se smjestio u uvučenom zaljevu. Danas je cijela riva šarena zbog mnogobrojnih obnovljenih zgrada veselih fasada. Na rivi je i Trg Frane Petrića, filozofa koji je rođen u Cresu u 16.st. Zbog naprednih ideja u jednoj je fazi bio masovno osuđivan, no na koncu ga je spasio sam papa. Umro je u Rimu 1597., a njegov se spomenik nalazi u Cresu ispred palače Petris. Palača Petris je predivna, sagrađena je u 15.st., i baš je njegova rodna kuća. Kip Frane Petrića napravila je Marija Ujević.

Na trgu se nalazi i renesansna gradska loža iz 16.st.. Na njezinom se pročelju nalazio stup srama, a o vezivanju osuđenih i danas govore utori na srednjem kamenom stupu na ulasku u ložu. To su tragovi vezivanja prijestupnika. Do lože je toranj gradskog sata u kojem su jedna od nekoliko sačuvanih gradskih vrata. Prolaskom kroz vrata doći ćete na maleni trg na kojem je župna crkva Sv. Marije Snježne iz 15.st. Današnji je zvonik iz 18.st., sagrađen je na mjestu gdje se nalazio stari zvonik. Crkva ima bogat interijer.

Inače i Cres je u srednjem vijeku bio okružen gradskim zidinama, dok je ulazak u grad bio moguć samo kroz gradska vrata. Danas su sačuvana vrata ispod gradskog tornja sa satom (na rivi) koje sam već spomenula, zatim Vrata Bragadina i Vrata Marcela.

Još kada dolazite u Cres, u daljini vidjeti ćete i njegovu obrambenu kulu. Kula je sagrađena u 16.st. u vrijeme Venecije. Danas je jedina kula, nekada je bila samo jedna od obrambenih kula koje su štitile grad Cres. 



swirl @ 09:37 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, veljača 23, 2013

Dok Venecija ima svoga moretta, Primorje ima morčiće. Riječ je o naušnicama (mada se prikaz morčića može naći i na drugom nakitu) koje prikazuju glavu crne osobe s bijelim turbanom. Ljudi u Primorju prvi su kontakt s tamnom rasom imali u vrijeme saracenskih ratova. No, s vremenom, zbog turbana je morčić postao obilježje turaka. Zbog svoje svireposti ljudi u Primorju počeli su nositi morčiće kao amajlije, da se zaštite od zla. Naravno, najčešće su morčiće nosile žene, no katkada i muškarci, ponajviše ribari i pomorci koji su morčića imali u jednom uhu.

Uz morčić je vezana i legenda. Koga zanima molim vas da kliknete na link:

Slika: preuzeta s portala grada Rijeke

swirl @ 13:29 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, veljača 20, 2013



Legenda kaže da su nekada davno gradiće u Istri gradili vrijedni zidari. Kada su sagradili apsolutno sve što su htjeli, i kuće, i palače, i ulice, i trgove, ostalo im je još građevinskog materijala, većinom lijepog kvalitetnog kamena. Kada su raspravljali što će s tim kamenom, jedan je predložio da ga uzmu kući. No trebalo ga je prenijeti preko Učke što bi bio težak posao. Na koncu su odlučili da sagrade najmanji grad na svijetu, i to upravo na mjestu gdje su sjedili i pričali. I tako je, barem po ovoj legendi, nastao Hum. Legenda ima i više, a spominju sličan scenarij, mada u njemu glavne uloge imaju istarski divovi kojih su istarske legende prepune.

Izvor: Hum i Humšćina  

swirl @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 17, 2013

 

Na Aleji glagoljaša (link) nalaze se i Brnobići, malo selo između Roča i Huma. Jednobrodna crkvica Sv. Marije od Snijega sagrađena je u 15.st., a obnovljena je 1868. i 1904.  U crkvici je kameni oltar s drvenim kipom Blažene Djevice Marije s djetetom, također iz 15.st. Pokraj crkve je lapidarij (link) s odljevima najvažnijih glagoljaških spomenika.

Crkvica ima još jednu posebnost. Desno od ulaznih vrata u crkvu nalazi se uzidan kameni reljef. Na vrhu križa stoji natpis INRI (Iesus Nasarenus Rex Iudaerum). Na križu je razapet Isus, dok u doljnjem dijelu stoje dvije figure. Pretpostavlja se da je ženski lik (s lijeve strane) lik Bogorodice, dok je s lijeve strane prikazan svetac. Vjerojatno je riječ o Sv. Franji Asiškom ili Sv. Antunu Padovanskom. Svetac ima u desnoj ruci cvijet ljiljana, a između Bogorodice i sveca nalazi se vaza s ljiljanovim cvijetom.

Izvor: Hum i Humšćina

swirl @ 12:45 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 14, 2013
Istra je dobila još jedan 3D model. Ovaj put je riječ o 3D modelu pazinskog kaštela. (link na Google Earth i model)

Stipe, a da se preseliš iz Opuzena u Istru? Bilo bi jednostavnije Smile

(više o autoru modela, ali i prvom modelu kojeg je izradio ovdje)



swirl @ 18:16 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, veljača 12, 2013

Crkvica je sagrađena u 15.st., u gotičkom stilu. Naknadno je dobila i barokni štih. Godina 1442. upisana je i na vanjski i na unutarnji zid crkve, no crkvica je i starija. Temeljita restauracija crkve otkrila je njezino pravo bogatstvo, do tada prekriveno nizom premaza vapna. Na zidove su bili nacrtani mnogobrojni crteži, neki od njih i ne toliko važni zbog ljepote no izrazito važni jer govore i životu i razmišljanju u Veprincu prije niz stoljeća. Na unutarnjim zidovima ucrtano je 12 križeva crvene boje, dok je pored križa u apsidi ucrtan i hrvatski pleter. Na lijevoj strani apside crteži prikazuju novozavjetne teme, a upisana je i godina posvećenja crkve (1562.). Na desnoj strani nalazi se prikaz Sv. Trojstva te upisana godina 1442. U donjem dijelu apside nalazi se prikaz mora, jedrenjaka i biskupa. Zidovi otkrivaju i glagoljaške natpise.

Dio crteža izgubljen je u nepovrat, no bogatstvo otkrivenih je veliko.

Izvor: Istarska danica 2009.

swirl @ 20:12 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, veljača 8, 2013

U Istri se još i danas, mada rijetko, može čuti ova uzrečica koja ismijava Ćiće, stanovnike Ćićarije.

Možda kao stanovnici kopnenog dijela Istre i nisu kroz povijest dali veliki broj pomoraca, no imali su veliku, ali nedovoljno poznatu ulogu u pomorstvu.

Mletačke galije 15. i 16.st. pokretale su se sa 166 ili 175 vesala. Među galijotima našao se i poneki Ćić. No najbolja vesla bila su upravo ćićka vesla. Vrijedno su ih tesale upravo ćićke ruke stolara Buzeta i Ćićarije. I bila su to u ovo doba najkvalitetnija vesla. Proizvodnja vesla ugasila se negdje tijekom 16.st.

Sama uzrečica pojavila se negdje u 19.st. kada je „politička kuhinja“ nastojala omalovažiti vrijednost hrvatskog naroda ne birajući pritom sredstva.

Izvor: Istra, Jadran, Sredozemlje – Identiteti i imaginariji (Miroslav Bertoša)

Na slici: pogled prema Ćićariji iz starog Buzeta

swirl @ 18:22 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 3, 2013

Kada nije bilo liječnika, liječenje se provodilo na razno razne načine, što smisleno, što bazirano na praznovjerju, što koristeći narodne recepte koji i dan danas mnogima doista pomažu kod raznih bolesti.

U Kranjcima je nekada živjela Antica Glavičić rođena Gobo. Zvali su je i Tonina Mrdalica. Kod Mrdalice se odlazilo po pomoć ukoliko vas je gušilo i kada ste osjećali opću slabost. Bila je travarka.

U Labinu je živjela Skira, žena koja se „specijalizirala“ za uganuća nogu i ruku. Koristila je „rašelinku“, grančicu vrste bjelogorice. Od nje bi napravila križić, uz molitvu bi ga koncem vezala na bolno mjesto. Nakon nekoliko dana konac bi olabavio jer bi ispod njega oteknuće prolazilo. U Drenju je živio Alojz koji je liječio ljude i stoku nakon ugriza zmija ili uboda pauka. Trebalo se posjetiti Alojza, reći mu ime čovjeka ili životinje koju je ugrizla npr. zmija i tada bi se on povukao u svoju sobu, ne znam što tamo napravio. I ljudi su ga hvalili.

Kada bi se netko porezao na ranu su stavljali paučinu (vrlo logično, danas se obično ne stavlja paučina, ali postoje za neke dijagnoze posebne mrežice koje se stavljaju na ranu i olakšavaju zatvaranje rane).

Naravno da su se koristile trave, razni plodovi itd., a mnogi ovakvi recepti koriste se (i stvarno pomažu) i danas.

Za neke „recepte“ ne vjerujem da pomažu ;)

Tako se na primjer,  kada je bila prva grmljavina u godini, a ako imate bolna leđa, leđa se moralo nasloniti na zid kuće i trljati ih.

Bradavice su se „liječile“ tako da su se natrljale metalnim novčićem koji bi se onda bacio na put. Onaj koji bi ga podignuo bi eto trebao dobiti bradavicu, a ona prva bradavica koju bi se natrljalo metalnim novčićem bi tada nestala.

Izvor: Narodni običaji Labinšćine, Božo Glavičić

Na slici: Labin

 

swirl @ 19:42 |Komentiraj | Komentari: 0