Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - ožujak 2007
subota, ožujak 31, 2007

Glavni gradski trg rimske Pule bio je Forum. Njegov današnji izgled poprilično je izmijenjen, a samo Augustov hram svjedoči o davnoj prošlosti trga.
Kako je to izgledao rimski Forum?
 
Slika 1. (iz knjige "Pula - antički grad")
Veličina foruma bila je 80x30 metara. S jedne strane (na Slici 1. na lijevoj strani) nalazila su se tri hrama. Na ostalim stranama bio je trijem sa stupovima, bogato ukrašen reljefima i kipovima tadašnjih moćnika. Iz tog natkrivenog dijela ulazilo se u vjerske, sudske i upravne institucije.
Prvi hram (Slika 1. lijevo dolje i Slika 2.) je Augustov hram, izvanredno sačuvan (dijelom obnovljen) do današnjih dana, jedan od simbola grada Pule i danas. Posvećen je i božici Romi, personifikaciji Rima. Podignut je na prijelazu iz stare u novu eru. U drugom svjetskom ratu je na žalost pogođen i znatno oštećen u bombardiranju, te je nakon rata obnovljen, dok su jedan kapitel te dio zidova nanovo izgrađeni. Ovo je oštećenje krivo i za gubitak natpisa na njegovom pročelju (trokutasti dio ispod krovišta). 
Srednji hram (Slika 1.) vjerojatno je bio hram Kapitolijske trijade (hram posvećen Jupiteru, Junoni i Minervi). Od njega nije ostalo gotovo ništa (temelji se nalaze ispod zgrade Vijećnice). Uzrok uništenju hrama je nesnošljivost koja se stvorila kod kršćana uslijed rimskog progona i kažnjavanja. Nakon pada Rima kršćani su jednostavno demolirali ovaj hram.
Treći hram (Slika 1. gornji hram s lijeve strane) je takozvani Dijanin hram. Bio je identičan Augustovom hramu. Bez obzira na njegov današnji naziv ne zna se kome je bio posvećen. Na mjestu gdje se nalazio danas stoji gradska Vijećnica. Sa njezine stražnje strane vidi se stražnji zid Dijaninog hrama koji je doslovno ugrađen u Vijećnicu (slika 3.).
Izgradnja Foruma razlog je zašto se zgrada s polukružnom apsidom (Slika 1. uz Dijanin hram) prije izgradnje ovog hrama rušila. Kako je za gradnju glavnog trga bilo vrlo malo mjesta, djelomično je trg nastao na nasipanoj obali. 

 Slika 3. Stražnji zid Vijećnice s ugrađenim stražnjim zidom hrama Dijane

 
Slika 4. Današnji forum s Augustovim hramom i gradskom Vijećnicom

Slika 5. Zaštita Augustovog hrama za vrijeme Drugog sjetskog rata te oštećenja nastala bombardiranjem u ožujku 1945. godine


swirl @ 18:08 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 28, 2007

 Najmanji grad u svijetu, a toliko priče o njemu da zavrijedi i svoj "folder" na mom blogu. Freske, grafiti, Hum, a vjerojatno će uslijediti i malo o konobi, Aleji glagoljaša, biranju župana...
Do Huma obično dolazite cestom Lupoglav - Buzet te skrećete lijevo na Aleju glagoljaša. Kada dođete do Huma, na desno je groblje sa svojom crkvicom i poznatim freskama. Lijevo je grad Hum. 
Jedna jedina zgrada nalazi se van gradskih zidina. Zgrada je iz 1892. godine, izgrađena za talijansku školu (u tom su razdoblju talijani na sve načine, a pogotovo u školstvu, nastojali u potpunosti omalovažiti hrvate).
I konačno ulazak u grad kroz dvostruka vrata (današnji su izgled dobila u 16. stoljeću). Ono što vidite nakon toga konture su grada koji je nastao još u 11. stoljeću, za vrijeme vladavine franaka. I tu je možda najveća vrijednost Huma, grad koji je u 11. stoljeću bio sličan ovom kojeg mi danas razgledavamo i po njemu šećemo (dok ne zapnemo u konobi). Plato na koji izađete nakon prolaska kroz gradska vrata prije je, od 11. stoljeća, bio rezerviran za kaštel koji danas ne postoji (kaštel je građen na ostacima utvrde). Uloga mu je bila uglavnom obrambena, a smještaj branitelja je ono što je stvorilo ovaj predivan gradić.
 
U Humu se ne možete izgubiti (ni jedno pravilo bez iznimke, pa eto znam nekog tko se umalo izgubio). Postoje samo tri reda kuća, a između njih su dvije uličice. Najstariji je srednji red. Naime, braniteljima Huma su dodjeljene male parcele za gradnju kuća za njih i njihove obitelji (kuće su naknadno nešto proširene). Sjeverni i južni red kuća izgrađeni su nešto kasnije (posljednji je bio sjeverni red jer je građen uz sjeverne zidine,a ova je strana zidina bila ključna za obranu Huma).
Koncepciju grada uvjetovala je potreba da i branitelji i stanovnici što prije dođu u kaštel. Branitelji zbog obrane grada, stanovnici zbog sklanjanja na najsigurnije mjesto.
Na žalost niti Hum nije pošteđen paleži. U uskočkom ratu (početak 17. stoljeća) gradić je spaljen pa je i Hum trebalo obnavljati. Veliku ulogu u kasnijoj obnovi grada odigrala je i Venecija (gradnja crkve kakva je danas, gradnja gradske lože pokraj crkve).

Crkva je građena na istom mjestu (kako to već biva) gdje je u ranom srednjem vijeku bila mala crkva, pa nešto veća crkva u 17. stoljeću pa konačno današnja crkva (1802.). Znatno premašujući veličinu prethodnih crkvi današnja je crkva razlogom širenja gradskih zidina zbog čega se zvonik-utvrda našao unutar gradskih zidina (prije je bio van zidina).
Grad Hum ima i svoj mali vodič "Hum - izlet u najmanji grad na svijetu", koristan, ali i lijepa uspomena na ovaj izlet. Ako ga ne nabavite drugdje, onda ćete ga nabaviti u Glagoljačkoj galeriji u Humu. Eto ima Hum i svoju galerijicu.


 


swirl @ 19:03 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 27, 2007

Tiha šetnja kroz povijest i kroz predivan park u Puli. 
Samo groblje je blizu Mornaričke crkve. Podignuto je 1862. godine i na njemu je pokopano oko 150.000 ljudi, vojnika i časnika Austro-ugarske, članova njihovih obitelji... Već dugo ovdje više nema ni sprovoda ni novih grobova tako da je svojedobno groblje postalo zapušteno i obraslo bujnom vegetacijom. Srećom je obnovljeno u razdoblju od 1989.-1991. I, kako sam rekla na početku, šetnja kroz njega je tiha šetnja kroz povijest i kroz predivan park.  




swirl @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 25, 2007

Na sam spomen grafita najčešće mi padne na pamet  nesuvisla nasprejana škrabarija na (i opet Murphy-ev zakon) nečijoj novoj fasadi.
I opet čitajući knjigu "Terra incognita" Branka Fučića pročitah da su ljudi i prije niz stoljeća imali sklonost grafitima. Najčešće su ih urezivali, a što je podloga bila šarenija grafiti su bili vidljiviji. I tako imamo po Istri (a i šire) niz grafita urezanih u freske. U srednjem je vijeku većina stanovnika bila nepismena, dok su pismeni obično bili popovi. I nekako je najveći broj grafita upravo njihovih ruku djelo. Tako se čak dešava da je isti  "autor" grafita u dužem vremenskom razdoblju urezao veći broj takvih natpisa te se može pratiti njegovo kretanje i, nerijetko, napredak u "crkvenoj karijeri".
 
Humski grafit urezan je upravo u crkvici Sv. Jerolima koju spominjem u prethodnom postu. B. Fučić je pretpostavio, po vrsti glagoljice,  da i on datira iz 12. stoljeća poput same crkvice. Humski pop glagoljaš je, nakon svake gregorijanske mise (niz od 30 uzastopnih misa) urezao po jednu crticu u fresku. Nakon posljednje, tridesete, glagoljicom je upisao: 
"Kovača Martina je vse 30 je ino ošće jedna vzeta".
Dakle, za kovača Martina odsluženo je svih 30 misa, ali se pop odlučio i za još jednu povrh ovih 30.

U Rakotolama je drugi glagoljaš urezao drugačiji grafit u fresku koja prikazuje legendu o svetom Nikoli (sveti je Nikola potajno kroz prozor, u kuću gdje su živjele tri siromašne djevojke, ubacivao za svaku kesu sa zlatnicima za njihov miraz). Tekst grafita je: 
"Daj meni niki soldin Miko, tako ti boga"
.

U Bermu je glagoljaš Levac Križanić upisao:  "1533. Sie pisa Levac Križanić", a drugim "rukopisom" dodano je ispod ovog grafita "pijani osal".  Eto tako je netko Križanića proglasio pijanim magarcem.
Inače upravo ovom Križaniću možemo zahvaliti na jednom od dva sačuvana primjerka prijepisa Istarskog razvoda (LINK).

Nađeni grafiti, osim ova dva duhovita koje sam izdvojila, govore i o nizu drugačijih sadržaja, kada je harala glad, kada je crkva opljačkana, kada je bila kuga...
U tekstu B. Fučića spominju se i grafiti nađeni u Pompejima i Ercolanu, potpuno sačuvani uslijed erupcije Vezuva i zatrpavanja oba grada.


swirl @ 21:27 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 22, 2007

Branko Fučić bio je povjesničar umjetnosti i kulture, stručnjak za glagoljicu i srednjovjekovno slikarstvo, profesor, akademik, predavač. U Istri je otkrio šezdesetak srednjovjekovnih freski dok je u Hrvatskoj našao više od polovice svih glagoljaških natpisa.

Od 92. do 94. svake je subote na programu Hrvatskog radija u Rijeci i Zagrebu držao kratke emisije u trajanju od svega nekoliko minuta. Na osnovi sadržaja tih emisija nastala je knjiga "Terra incognita" koju vam preporučujem, pogotovo želite li znati više o našim glagoljičkim zapisima, freskama Istre i Kvarnera, Istarskom razvodu,  glagoljaškim grafitima...


U svibnju 1947., zakasnivši na vlak za Rijeku, B. Fučić odlučuje provesti noć u Humu kojeg je već dobro poznavao. Na osnovu nađenih zapisa kojih se dokopao vršljajuć po prastarim dokumentima i zapisima o Istri, postojala je mogućnost da su zidovi stare kapele na groblju u Humu (točnije malo van Huma) bili ukrašeni freskama. Umjesto normalnog smještaja, Branko Fučić  odlučio je provesti noć u sv. Jerolimu. Uz svijeću te pomoću malog nožića počelo je pažljivo struganje svježe pofarbanih zidova (Murphy-ev zakon). I polagano su počele,ispod mnogobrojnih slojeva farbe, izranjati stare freske. Umjesto jednu noć, B. Fučić proveo je tu dane i dane. Zahvaljujuć njegovom trudu i upornosti danas je Hum poznat, između ostalog, i po ovim freskama (fragmenti prikaza Navještenja, djelić ciklusa iz Kristova života,  djelovi iz ciklusa Kristove muke : Posljednja večera, Judin poljubac, Raspeće, Skidanje s križa i Polaganje u grob). 
Humske freske datiraju čak iz 12. stoljeća, kada Hum pripada pod Akvileju. Autor je nepoznat. U zidove crkvice uparani su i mnogi glagoljski grafiti, među ostalima i Humski grafit o kojem više neki drugi put.
Godine 1963. izdana je monografija B. Fučića "Istarske freske".
Prva freska koju je prof. Fučić otkrio te noći je na slici dolje:


swirl @ 17:32 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 20, 2007

 Peterokutna kula
Zidine oko antičkog Poreča imale su 9 četvrtastih kula, a neki izvori spominju čak i 11 kula. Dio njih s morske strane vidi se još i danas. 
U strahu pred Turcima u 15. stoljeću kule prema kopnu dodatno su ojačane. Među njima je i ova peterokutna kula.
Prema "neprijatelju" orijentirana je svojim zašiljenim kutem što je umanjilo mogućnost pogotka, a s druge je strane omogućilo klizanje eventualnih "pogodaka" uz njezine strane. Sagrađena je 1447. godine, za vrijeme podestata Nicoloa Liona.
Na vrhu kule je mletački krilati lav s otvorenom knjigom (
više o lavovima OVDJE), dok su ispod njega grb i inicijali obitelji Lion. 
Umjesto uobičajenog natpisa u knjizi koju ima lav "PAX TIBI MARCE EVANGELISTA MEUS", u ovoj knjizi upisano je "Budite pravedni i dat ću mir vašem gradu", također iz Evanđelja Svetog Marka.
Inače, ovako jake kule zapravo su "kule u kuli".  Zbog njihovog ojačanja građene su tako da je vanjski zid od kamena, s unutrašnje strane kule isto je takav zid, samo manji, a šupljinu između njih popunjavaju sitno kamenje i zemlja.


swirl @ 18:41 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 19, 2007

 Sačuvana južna kapela 
Od 538. do 788. godine Pula je u sastavu bizantskog imperija. U 6. st. ravenatski biskup Maksimilijan, porijeklom iz Rovinja, gradi u Puli trobrodnu baziliku Svete Marije Formoze. Bazilika je bila duga 32 m, a široka 19 m (pretpostavlja se da su na ovom mjestu bile ruševine Minervinog hrama).
Po zapisima iz ovog i kasnijeg razdoblja može se zaključiti da je bazilika bila izuzetno raskošna (na ukrašavanju radili su carigradski majstori). U crkvi su bili mramorni stupovi, mramorni reljefi, freske, podni mozaici. Jedan zapis iz 16. stoljeća govori o kamenom sarkofagu nekog biskupa u memorijalnoj kapeli pa se također pretpostavlja da su kapele u to vrijeme imale ulogu mauzoleja. 
Trobrodna crkva imala je dvije kapele križnog oblika, potpuno simetrične. Postojao je i zvonik koji je danas (ili ako je išta ostalo od njega) ispod susjednih zgrada. Ostaci sjeverne kapele danas se vide samo manjim dijelom na zidu susjedne zgrade (slika lijevo). 
 U potpunosti je do današnjih dana sačuvana južna kapela. Već u 13. stoljeću crkva je toliko zapuštena i okružena močvarom te je nazvana crkvom Sv. Marije od Trstike. U upropaštavanju crkve veliku su ulogu imali mlečani, uzimajući njezine raskošne mramorne stupove i neke druge djelove koje su odnijeli u Veneciju i ugradili u niz zgrada ovog grada. U 16. stoljeću zapisi govore o potpuno razrušenoj crkvi.
Zapadno od bazilike nalazila se benediktinska opatija koja je također potpuno srušena, a njezini su ostaci locirani za sada isključivo arheološkim sondiranjem.
Kako je to nekad izgledalo? (iz knjige "Pula antički grad") 
deblje linije označuju djelove bazilike koji još postoje (zid koji je danas preuzeo ulogu ograde susjednog vrta, južna kapela (dolje desno)




swirl @ 19:02 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 18, 2007


Na samom kraju Decumanske ulice, vrlo blizu trga Marafor, nalazi se Romanička kuća. Datira iz 13. st. U prizemlju se nalazila staja,a kamene stepenice vode na prvi kat gdje je jedna velika prostorija s ognjištem namijenjena cijeloj obitelji. Unutrašnjim stubištem s prvog kata dolazi se na drugi kat gdje se nalaze dvije sobe. Duž zapadne i sjeverne fasade uz drugi kat nalazi se drvena veranda.


swirl @ 17:34 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 12, 2007

 






Recept:
- bijeli istarski kamen s Brijuna,
- rumeni mramor iz kamenoloma Oprtlja i Brtonigle,
- nekoliko arhitekata
- carska blagajna.

Ovime dokazujem svoje poznavanje  nečeg drugog (kad se već ne snalazim najbolje u kuhinji), a sad mogu dalje u revijalnom tonu.

Mornarička crkva Gospe od mora izgrađena je na brežuljku Sveti Polikarp u Puli krajem 19. stoljeća. Točnije, gradnja je počela 1891., a crkva je gotova 1898. Stil gradnje je mješavina neobizantizma i neoromantike, a svoj su biljeg na crkvi ostavili troje arhitekata, Von Schmidt, Victor Lunz i Natale Tommasi. Crkva je cijela građena od naimjeničnih redova bijelog istarskog kamena s Brijuna i rumenog mramora izvađenog u kamenolomima Oprtlja i Brtonigle. Bogatu vanjsku dekoraciju prati ništa manje bogata dekoracija crkvene unutrašnjosti. Uz crkvu je zvonik visok 28 metara, rađen po projektu Tommasi-a. Vrh zvonika je ravan, a na njemu je brončani kip anđela raširenih krila, djelo prof. Raffaette iz Trenta. Krase ga i gornji red kvadrifora (4 otvora koja završavaju polulukovima) i donji red trifora. Zvonik skriva 5 zvona.
Na svečanoj je inauguraciji bio nazočan i car Franjo Josip iz čije je blagajne crkva financirana. Anegdoda kazuje da je tijekom tog posjeta crkvi zagrebao o mramorni stup, na što su ga naravno prisutni (kako to već biva) zabrinuto pitali zar mu se ne sviđa crkva. Odgovor Franje Josipa bio je: Provjeravam samo je li ispod zlato, s obzirom na to koliko je gradnja crkve koštala.


swirl @ 21:05 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, ožujak 10, 2007


Herkulova su vrata najstarija gradska vrata na ovim prostorima. Djeluju donekle neugledno, bez posebnih ukrasa i ovako uklopljena i danas u ostatke zidina i dvije kružne kule. Potječu iz 1. st.p.n.e. Nalaze se u Carrarinoj ulici, odmah pokraj Giardina. Kroz njih se ulazi u Circolo, talijanski klub kulture.
Jedini ukras na vratima je relefni prikaz Herkulove glave te pokraj nje Herculova toljaga. U vrata su uklesana imena dvoje duovira, osnivača kolonije Pule i prvih pulskih gradonačelnika (Lucius Calpurniius Piso Caesonius i Lucius Cassius Longinus).
Od pada Nezakcija do negdje četrdesetih godina prije naše ere na ovim su područjima rimljani vjerojatno imali samo pokoju vojničku postaju. Tek oko 40 god.p.n.e. ovdje dolaze Lucius Calpurniius Piso Caesonius i Lucius Cassius Longinus sa zadatkom određivanja opsega bedema i postavljanja osnove na kojoj će se razviti Pula. 
Gaj Kasije Longin je bio brat jednog od ubojica Cezara, a Gaj Kalpurnije Pizon Cezarov svekar. Činjenica da je ovako važnu ulogu dobio Kasije Longin potiče rasprave o točnoj godini začetka Pule. Naime, mnogi smatraju da je nemoguće da je njemu kao bratu Cezarovog ubojice dodijeljena ovakva uloga te smatraju da je vjerojatniji začetak razvoja Pule u godinama koje prethode ubojstvu Cezara.


swirl @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 8, 2007

Najstariji grad u Istri je Nezakcij pokraj Valture (u oblizini pulske zračne luke).
Kao predpovijesna gradina naseljen je negdje u 15. st.p.n.e., dok u željezno doba postaje centar histra. Kobne 177. p.n.e. osvajaju ga rimljani i Nezakcij postaje važno rimsko središte. Ne spominje se na Rižanskoj skupini, a pretpostavlja se da je grad jednostavno napušten negdje u 7. i 8. stoljeću zbog napada avara i slavena.
Iskapanja Nezakcija započinju 1900. godine te se svako toliko nastavljaju. Radovi su otkrili niz nalaza iz najstarijeg histarskog doba te  kasnijeg antičkog doba.
Iz histarskog razdoblja (uz bedeme na strani gdje ulazite u Nezakcij) otkrivena je nekropola s mnogobojnim žarama (histri su spaljivali svoje mrtve, pepeo stavljali u žare i žare pohranjivali u grobove isklesane u stijenama). Osim nekropole otkriveni su i bedemi koji u širokom krugu štite današnje ostatke.
Otrivena je nekropola i iz antičkog doba (uz cesticu koja od zidina vodi prema Puli), zatim terme (manje ženske i veće muške), ostaci foruma, veći centralni hram te dva manja uz njega, niz zgrada oko foruma. Negdje u 6 st., nakon prihvaćanja kršćanstva, grade se i dvije bazilike.
Neki prapovjesni i antički nalazi danas se mogu vidjeti u Arheološkom muzeju u Puli. 
Želite li saznati više ili vidjeti mapu Nezakcija koja će vam pomoći u njegovom obilasku preporučujem ovaj link.

Legenda o kralju Epulonu:
Nakon dana i dana rimske opsade Nezakcija i sprečavanja dovoda vode u grad, vidjevši da neće uspjeti obraniti ovaj put Nezakcij, branitelji odlučuju da nikako neće živi dospjeti u ruke neprijatelja.
Poubijali su svoje obitelji, a potom i sami sebe, te mrtve bacali sa zidina. Među posljednjima umro je kralj Epulon, nasrnuvši sam na vlastiti mač. Odluka o nepredavanju neprijatelju poslije je opisana u nizu djela, a kralj Epulon postao je simbolom otpora.


swirl @ 18:55 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 7, 2007

Obitelj Sergijevaca stigla je u Pulu negdje tridesetak godina nakon dolaska rimljana na ovo područje. O ugledu ne treba previše polemizirati jer se dobro znalo tko može uopće doći na ideju podizanja slavoluka, pa činjenica da je slavoluk i podignut govori sama za sebe. Po nekim pisanim dokumentima zaključuje se da su srednjevjekovne štovane pulske obitelji Castropola i Nascinguerra nastale upravo iz obitelji Sergi.
Salvia Posthuma dala je "DE SUA PECUNIA" (iz svojih novaca , a što je i upisano u ovaj spomenik) izgraditi slavoluk negdje oko tridesetih godina prije naše ere. Spomenik je napravljen u čast tri člana njezine obitelji: Luzia Sergia Lepida, Gnea Sergia i Gaia Sergia, svih s visokim vojnim i upravnim funkcijama u rimskoj državi. Na vrhu spomenika tri su stalka za kipove sergijevaca s posvetnim natpisima, ali na žalost sva tri kipa nisu sačuvana.
Slavoluk, gledan od strane Giardina, nije ukrašen i to iz jednostavnog razloga. Na tu je stranu on bio prislonjen na Zlatna vrata (Porta aurea) kojima se ulazilo u Pulu kroz gradske zidine i koja su bila samo jedna od dvanaestoro pulskih vrata. Radovi prije petnaestak godina pokazali su da je izgradnja slavoluka bila popraćena i adaptacijom Zlatnih vrata (širenjem) te izgradnjom dvije kružne kule uz vrata čiji se ostaci i danas vide pokraj slavoluka. Zlatna vrata srušena su 1826. godine skupa s velikim dijelom zidina.
Sa strane prema starom gradu i Ulici Sergijevaca, slavoluk je bogato ukrašen reljefnim prikazima iz biljnog i životinjskog svijeta te prikazima rata. Prikaz orla u borbi sa zmijom simbolizira rat Rima (orla) sa rimskim neprijateljima (zmija).
U svakom slučaju riječ je o rijetkom slavoluku koji je izgrađen privatnim osobama i ne slavi kult cara.
Zapravo je nedovoljno ispitan utjecaj koji je Slavoluk Sergijevaca vjerojatno imao na umjetnost niz stoljeća nakon njegove gradnje. Posjetili su ga i proučavali, često skicirali mnogi umjetnici; Michelangelo Buonarroti, Andrea Palladio...
Izgleda da su po uzoru na slavoluk u Puli izgrađeni u onaj u Napulju (Castel Nuovo) i u Veneciji (portal Arsenala). Oba su radili rođaci, a možda i braća, Luciano i Francesco Laureano, porijeklom iz Zadra. 


swirl @ 18:19 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 5, 2007

Simbol Republike Sv. Marka je krilati lav. Prvi krilati lavovi u Istri su se pojavili krajem 13. stoljeća. Ima ih puno i dan danas, a podsjećaju na otprilike 500 godina mletačke vladavine nad Istrom.

Krilati lav može imati otvorenu ili zatvorenu knjigu.
Krilati lav sa zatvorenom knjigom znači da je grad u kojem se nalazi pao u ruke mlečana borbom. Gradovi koji su na miran način prešli u ruke mlečana imali su lava s otvorenom knjigom. Obično su imali natpis "PAX TIBI MARCE EVANGELISTA" (Mir tebi, moj Marko evanđelista).


Lav s otvorenom knjigom - Višnjan
Lav sa zatvorenom knjigom - Motovun
No postojao je još jedan lav za vrijeme vladavine mlečana i to onaj otvorenih usta (bocca di leone).
U lavlja usta ubacivali su se papirići kojima su se anonimno vladajućim mlečanima odavale tajne. Bilo je tu preljuba, krađa, laži, ali ono što je najviše zanimalo mlečane bile su; utaje poreza, šverc, tko je bezbožnik, tko se protivi njihovoj vlasti.


Godine 112. Plinije mlađi piše caru Trajanu iz Male Azije. I pita cara Trajana što učiniti s anonimnim dojavama protiv kršćana. Car Trajan mu odgovora neka zanemari anonimne dojave jer one nemaju snagu i ne mogu se koristiti u sudskom procesu. Osim toga, korištenje anonimnih dojava smatra nedostojnim toga vremena. Kako rekoh, bilo je to davne 112. godine.

- tekst korigiran 18. ožujka 2007.)
- slike lava iz Višnjana i Motovuna stavljene 17.04.2007
.

swirl @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, ožujak 3, 2007

Balbijev luk
Stari Rovinj imao je sedmero vrata kojima se ulazilo u unutrašnjost gradskih zidina. Danas je ostalo nepromijenjeno samo troje vrata; Vrata svetog Benedikta, Vrata na obali i Vrata pod zidom.

Balbijev luk
 nalazi se na mjestu prijašnjih Vrata stare ribarnice. Ova stara vrata srušena su u 17. stoljeću. Balbijev luk napravljen je na istom mjestu, a nosi naziv po Balbiu, tadašnjem gradonačelniku Rovinja. Na vrhu luka nalazi se lav, simbol mletačke republike,s otvorenom knjigom (znači da je Rovinj bez rata prihvatio vlast mletačke republike). U knjizi je natpis "VICTORIA TIBI MARCE EVANGELISTA MEVS". Na vratima su i turska i venecijanska glava, ali njihovo značenje nije odgonetnuto.
 


 Balbijev luk - turska glava

Od ulica starog grada nema one koju ne bi trebalo vidjeti:
Grisia, Trevisol, Ulica Svetog Križa, Bregovita, Montalbano, Casale, Monte, Ulica Vladimira Švalba...

Jedna od popularnijih ulica je Grisija (slika dolje desno). Tipična ulica starog Rovinja, ali prepuna malih galerija. Od 1967. godine druge nedjelje u kolovozu cijela Grisia postaje umjetnička izložba na otvorenom.
Uz legendu o svetoj Eufemiji vezana je Ulica Svetog Križa.  Vodi s glavnog gradskog trga prema crkvi Sv. Eufemije s južne strane poluotoka. Legenda kaže da je upravo ovdje doplutao kameni sarkofag s ostacima svetice, kao i da je ovdje izvučen. Ulica Sv. Križa danas ima niz kafića i restorana.
Sa sjeverne strane poluotoka prema crkvi vodi Ulica Vladimira Švalbe. Ulica je obnovljena 1844. godine prije dolaska cara Ferdinanda I i njegove svite, koji su se ovim putem penjali do crkve Svete Eufemije.
Nekoć je, blizu izlaza Porečke ulice u Grisiju, postojao i "Trijem bradatih" kroz kojeg se ulazilo u židovski dio Rovinja. Trijem je srušen u 18. stoljeću. 

Prilažem kartu starog Rovinja. Strelica na karti ovdje je i slučajno (a možda i nije). Za kontinentalca nema posebnijeg kafića od kafića "Valentino" čiju lokaciju pokazuje strelica.
Vlasnica Patrizia, njemica, došla je u Rovinj zbog ljubavne veze. Veza je pukla, ali je Patrizia ostala i napravila meni tako drago mjesto (pogotovo van sezone). Kafić nije velik, ali njegova posebnost su stijene uz samo more. Sjedite na jastucima na samoj stijeni pol metra od mora i guštate u pogledu, u kavi ili pokojem koktelčiću, u Rovinju, u tihoj muzici....



swirl @ 10:14 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 1, 2007

Batana i bitinada dio su bogate tradicije Rovinja.

Batana je barka ravnog dna  koju i dan danas rade u Rovinju. Svaka batana je unikatna i na neki način nosi potpis svog tvorca i graditelja. Oduvijek su se batane gradile po podrumima i skladištima kuća, sada i garažama pa veličinu batane između ostalog diktira i veličina prostora u kojoj se radi.

Bitinada je stil pjevanja kojeg su razvili rovinski ribari. Ruku zaposlenih mrežama i parangalima  svoju pjesmu nisu mogli popratiti i svirkom instrumenata. Ono što je bilo moguće to je imitiranje instrumenata glasovima. I to moguće rovinjski su ribari razvili do savršenstva.

"Kuća o batani" je eko muzej u Rovinju, smješten u starom dijelu grada. Ta ista "Kuća o batani" je i u užem izboru za nagradu European Museum Award 2007.

Već sam napisala puno i previše, i zato stavljam link na stranice "Kuće o batani". Tu možete saznati puno više o povijesti batana, gradnji, djelovima batane, sličnim barkama ravnog dna, što znači spacio. A sve to uz muziku koju možete sami birati, a izbor sadrži i bitinadu. Osim toga, riječ je o internetskim stranicama koje su primjer kako se nešto kvalitetno radi i kvalitetno oglašava uz puno ljubavi i uloženog truda.
 Kuća o batani

swirl @ 19:59 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare