Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - ožujak 2009
utorak, ožujak 31, 2009
Osim Sv. Marije od Lakuća u okolici Dvigrada nalazi se niz crkvica. Na povišenom, odmah nasuprot Dvigrada (pređete cestu i popenjete se dvadesetak metara) nalazi se crkvica Sv. Antuna Opata. I njezine je zidove oslikao takozvani Šareni majstor, poput zidova crkve Sv. Marije od Lakuća (link).
Ako nastavite voziti bijelom cestom od Sv. Marije od Lakuća prema unutrašnjosti Istre, tu je Sv. Ilija. Do Sv. Ilije nisam stigla jer je oko crkvice sve obraslo pa sam je slikala iz Dvigrada. U Istarskoj enciklopediji piše da je nad vratima upisana 1492. godina kada je crkva pregrađena, a sagrađena je negdje početkom 14.st.
Ako pak vozite od Dvigrada prema Kanfanaru odmah uz cestu su ruševine Sv. Petronile. Crkva je imala istaknutu četverokutnu apsidu, a bila je sastavni dio benediktinske opatije. Građena je negdje u 13.st. 
Izvori: Istarska enciklopedija, Romaničke crkve u Istri (Damir Demonja)
swirl @ 18:15 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 29, 2009
Pred kraj 19.st. započinje razvoj turizma u Rovinju. Prvi podstrek dali su Georg Hutterott, a zatim i grof Milewski koji su stvorili carstvo, svatko na svom otoku (link 1 - otok Sv. Katarine, link 2 - otok Sv. Andrije ). 
G. Hutterott je osim kupnje nekoliko otoka rovinjskog arhipelaga započeo s kupovanjem parcela na Zlatnom rtu (Punta Corrente). Godine 1908. objavio je i svoj projekt o uređenju Zlatnog rta.
Do tada je dio otkupljenih parcela na rtu pospajao i započeo s uređenjem staza, pošumljavanjem i uređenjem livada. Njegov plan je bio luksuzno odmaralište s raskošnim hotelima, vilama i kupalištem u kojeg bi dolazili bogataši iz Europe.
Hutterott je umro 1910. godine zbog čega se njegov plan nije nikada ostvario. No njegove zamisli djelomično je ostvario sam Rovinj jer se nedugo nakon njegove smrti po Rovinju započinju otvarati hoteli.
No Zlatni Rt i danas odaje umješnost Hutterotta. Ljepota ovog poluotoka zakonski je zaštićena od 1948. godine, 1961. je proglašen parkom-šumom, a prije petnaestak godina odlukom grada Rovinja površina park-šume dodatno je povećana na dio predjela Škaraba.
U parku je obnovljena lugarnica, sagrađena 1930. u kojoj je muzejska zbirka posvećena obitelji Hutterott.
swirl @ 12:08 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, ožujak 27, 2009
Labinski top
Izvor ovih «priča» je «Labinska povjesna kronika» Hermana Stembergera. Mada knjiga obrađuje Labin, naravno da su se slične stvari događale i šire (a interesantno je u nekim stvarima raditi paralelu sa sadašnjošću).
Prva crtica:
Do 1632. godine područje labinske župe bilo je znatno veće, a tada su osnovane četiri seoske župe: Skitača, Sv. Lovreč, Sv. Martin i Sv. Nedjelja. Osim smanjenja površine za koju je nadležna, labinska župa ovime je imala i manji prihod. Zato su uslijedile jadikovke biskupu i Veneciji u kojima se nerijetko spominjalo osiromašenje labinske župe ovom promjenom, a nerijetko se navodilo da je labinska župa «prepuštena gladi i uništenju». Župnik Giovanni Battista Toscan Cargnel bio je jedan od tih župnika koji su poprilično vremena jadikovali nad tužnom sudbinom župe Labin.
Koliko je bilo to siromaštvo vidi se iz njegove oporuke: iza njega ostale su 3 kuće, stada stoke, 8 vreća dukata i drugih zlatnika, 2 čestice zemlje, te inventar pokućstva koji je zauzimao 5 strana oporuke.
Druga crtica:
Imetak umrlih koji su bili bez potomaka i oporuke uvijek se dijelio na tri dijela: jedan bi išao crkvi, drugi podestatu, treći općini. Ukoliko bi čovjek imao potomke i tada su postojala tri dijela oporuke, jedan koji bi (zar ste sumnjali) išao crkvi za spas duše umrlog, drugi potomcima, treći Veneciji. Vrlo često su svećenici istodobno bili i notari, dakle upravo su oni pisali tekst oporuke te mogli «lagašno» sugerirati kako to napraviti. Uopće ne sumnjam da je u pisanju oporuke notar – svećenik vrlo opširno opisivao pakao i muke svih vrsta ne bi li za spas duše čovjek crkvi ostavio i više od planiranog.
swirl @ 22:36 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 26, 2009
Dok je s jedne strane uvale gdje je Červar Porat bila jedna antička vila (link), s druge strane iste uvale nalazila se druga (Loron). Taman su mogli iz jedne vile škicati što rade oni drugi.
Vila je otkrivena u 19.st. zbog niza djelova amfora i antičke keramike koji su se neprestance otkrivali na ovom predjelu. I danas ih je mnoštvo.
Do danas je iskopan samo manji dio vile, pretpostavljam da arheolozi mogu ovdje raditi još godinama jer je kompleks ogroman. Istraživanjima koja traju duže od 10 godina istraženo je tek nešto više od 6.000 m2 dok je ukupna površina kompleksa oko 50 hektara.
Proizvodnja keramike ovdje je započela u 1.st. Vlasnica vile u jednoj fazi bila je Kalvia Krispinila, žena sumljivog morala koja je Neronu organizirala orgije i za čiji je život bilo vezano niz skandala. Ovo nije bila jedina vila u njezinom vlasništvu na Jadranu.
Osim proizvodnje keramike ovdje se proizvodilo maslinovo ulje, a u moru su otkriveni ostaci vivarija, antičkog uzgajališta ribe.
swirl @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 25, 2009
U samom dnu Limskog zaljeva nalazi se put kojim možete doći do Romualdove pećine (link). 
Iznad pećine se nalazi crkvica Sv. Martina (na slici dolje lijevo), a do nje možete doći i s druge strane, bijelom cesticom koja vodi od posljednjeg sela do same crkvice (ne sjećam se kako se zovu sela, no prema njima skrećete sa ceste Rovinj - Kanfanar).
Preko puta brda gdje je Sv. Martin, dakle na suprotnoj strani Limskog zaljeva, nalazila se gradina. Bila je smještena na izvanrednom mjestu - s pogledom koji je garantirao kontrolu nad okolinom. Na dvije strane od gradine je strma klisura koja je bila dovoljna zaštita naselja pa je samo s druge dvije strane imala obrambene bedeme. Na gradini su otkriveni grobovi iz razdoblja od 11. do 8.st.p.n.e., a postoje dokazi da se u njoj živjelo sve do antike.
Kada vozite prema Limskog zaljevu, dok je s lijeve strane cesta koja vodi upravo u zaljev, s desne je bijela cesta kojom se možete voziti po Limskoj Dragi (slikala sam Limsku Dragu s brežuljka gdje je Sv. Martin). Cestica je idealna za bicikliste, ali se može proći i s autom pogotovo ako je suho. Izaći ćete kod Sv. Marije kod Lakuća (link) ispod Dvigrada (mada se može i dalje, ali je taj drugi dio ipak malo opasniji za vožnju autom). Proći ćete i ispod onog visokog vijadukta kod Kanfanara (slika dolje desno).
Sama Limska Draga završava tek kod Berma tako da joj je dužina oko 30 km. Pretpostavlja se da je to nekada davno bio tok rijeke Pazinčice.
 
swirl @ 18:07 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 24, 2009
Najvećim ruševinama grada u Istri, Dvigradom, dominira crkva Sv. Sofije. Nekada se nalazila u centru naselja, danas je dio Dvigrada iza Sv. Sofije još neraskrčen.
Vjerojatno je sagrađena negdje u 5.st. kao znatno manja jednobrodna crkva. U 8.st. crkva se širi i dobiva tri upisane apside. Iz toga razdoblja datiraju freske, koje time spadaju među najstarije freske Istre. Prvi opis crkve, kao i opis prikaza fresaka (uglavnom iz Starog zavjeta) dao je novigradski biskup Tommasini. Kada je on posjetio Dvigrad naselje je već propadalo, ali je Sv. Sofija bila u dobrom stanju. Opise crkve i njezine tlocrte ostavili su i mnogi nakon Tommasinija tako da pretpostavljam kako se ovim opisima služe restauratori.
Crkva je naknadno dobila krstionicu, pa zvonik, a u 14.st. sakristiju. S izuzetkom sakristije negdje u 13. stoljeću dobila je svoj definitivan izgled.
Crkva je napuštena 1714. godine kada je župa preseljena u Kanfanar. U crkvu Sv. Silvestra u Kanfanaru preseljena je i propovijedaonica iz Dvigrada.
Napuštanje Sv. Sofije značilo je i definitivan kraj Dvigrada.
Posljednjih godina traju restauratorski radovi na Sv. Sofiji. Slike su od prije par dana. Unutra sam prebrojila skoro dvadesetak grobnica, većina njih već pokrivena mramorom dok su u jednoj, još nepokrivenoj, vidljive ljudske kosti. Ne znam koji je to bio stanovnik Dvigrada, svećenik ili moćnik jer - samo su se oni pokapali u crkvama, no nekako zaslužuje da ga brzo pokriju i vrate mu mir.
Izvori: Istarska enciklopedija, Romaničke crkve u Istri (Damir Demonja)


swirl @ 18:33 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 19, 2009

Prva moderna zvjezdarnica u Hrvatskoj osnovana je u Puli, na brežuljku Monte Zaro. Osnovao ju je Hidrografski ured i to 1871. godine, a zvala se Mornarička zvjezdarnica. Nakon propasti Austro - Ugarske njezin uspješan rad prestaje, a opljačkani su i njezini instrumenti i bogata knjižnica. Dodatni udarac zadan je zvjezdarnici u bombardiranjima Pule krajem II svjetskog rata kada je zgrada pretrpila znatna oštećenja.
Godine 1973. u Puli je osnovano amatersko Astronomsko društvo Istra, a promatranja su na početku vršena s jedne zgrade u Flanatičkoj ulici. Kupola bivše zvjezdarnice na Monte Zaru obnovljena je nekoliko godina kasnije, 1979. godine. Sjaj nekadašnje zvjezdarnice nije vraćen i zbog materjalnih sredstava, ali i zbog svjetlosnog onečišćenja. No društvo podučava i regrutira mlade snage, možda i neke poznate buduće astronome.
Usred Višnjana je zato napravljena kupola namijenjena astronomiji. Astronomsko društvo u Višnjanu osnovano je sedamdesetih godina, kao plod rada i interesa djela nastavnika osnovne škole u Višnjanu. Prvi teleskop , u potpunosti napravljen u Višnjanu, počeo se koristiti 1977. godine, a kupola je dovršena tri godine kasnije. Višnjanska zvjezdarnica funkcionirala je i za vrijeme rata, a 2002. godine uključena je u mrežu od 19 centara svijeta namijenjenih edukaciji. Krajem stoljeća Višnjan dobiva novi teleskop,a rezultati rada postaju čudesni jer je Višnjan samo u jednoj godini otkrio više asteroida nego neke zvjezdarnice u svojoj cijeloj povijesti. Zbog problema sa svjetlosnim onečišćenjem kvaliteta rada postaje ugrožena te se gradi nova promatračnica između Višnjana i Karojbe, na brdu Tićan (na slici). 
Do sredine 2003. zvjezdarnica Višnjan ukupno je otkrila čak 1748 otkrića te je svrstana u jednu od deset najboljih zvjezdarnica na svijetu. Između ostalog otkrili su i 4 asteroida koji su dobili nazive Višnjan, Poreč, Otonkučera i Učka. No i danas je sačuvana tradicija obrazovanja malih zaljubljenika u astronomiju te se svake godine održavaju škole za djecu. Nezaobilazno ime naše astronomije je poznat Korado Korlević. Baš sam ga prije par mjeseci slušala na Radio Puli.
Osim imenovanih, postoji preko 1000 još neimenovanih asteroida koje je otkrio Višnjan. Nebo krije još «istarskih» asteroida, jer je zvjezdarnica u Puli otkrila Polanu, Adriu, Istriu.
Izvor: Istarska enciklopedija
Photo by Kljujuc
swirl @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 18, 2009
Ne trebam reći da obožavam Rt Kamenjak jer ima već dosta tekstova na ovom blogu koji su mu posvećeni. No evo, tek listajući istarsku enciklopediju našla sam podatke koji govore o nečemu što do sada nisam nigdje drugdje pročitala.
Premantura, najjužnije istarsko mjesto, već se nalazi na Kamenjaku. Sjevernije od Premanture nalazile su se dvije prethistorijske gradine, a južnije isto dvije. 
Nazivi gradina su Volam, Gradina, Kastril, Debeljak.
Rt Kamenjak bio je poprilično gusto naseljen i u antici te su na nizu lokacija otkriveni nalazi iz antičkog razdoblja. U uvali Močila otkriveni su ostaci zgrade i cisterne te rimski novčići, seosko imanje je postojalo u Polju, antički nalazi otkriveni su i u Sv. Martinu. Na Kastrilu otkriveni su ostaci debelih zidova te je moguće riječ o ostacima vojne utvrde, naravno je one od JNA već i kasnoantičkog razdoblja. Vjerojatno toga ima još, u svakom slučaju preporučujem da nabavite Istarsku enciklopediju.
Inače sama Premantura, najjužnije istarsko naselje, razvilo se tek u kasnom srednjem vijeku.
Izvor: Istarska enciklopedija
swirl @ 17:38 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 5, 2009

Malo mjesto Vrh u blizini Buzeta poznato je po proizvodnji pjenušca. Jedna legenda kaže kako je za kratkog pripadanja Istre Napoleonu jedan francuski vojnik, vjerojatno ljubavi radi, odao tajnu proizvodnje pjenušca nekoj domaćoj ljepotici. Druga legenda govori da je način proizvodnje pjenušca sa sobom donijela neka osiromašena austrougarska plemkinja.
Od berbe do degustacije potrebne su čak četiri godine, a u Vrhu pjenušac proizvode od malvazije, crni od terana te rose od mješavina starih autohtonih vrsta. 
Izvor: Franina i Jurina 2005. (tekst «Vrhunski vrhuvski pjenušac» napisala Gordana Čalić Šverko)
Photo by: Vučko
swirl @ 17:43 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 4, 2009

Malo je istarskih gradića čija je daleka povijest tolika nepoznanica. Poznato je te iz toga doba postoje dokazi da je Novigrad postojao u ranoj fazi kršćanska, no njegovo postojanje u antici je nejasno. U starim dokumentima postoji na nekoliko mjesta spominjanje Emonie ili Aemonie te neki drže da je riječ o antičkom Novigradu. Sličnost naziva s Ljubljanom koja se u antici nazivala Emona samo otežava spoznaju.
Na području stare jezgre nije nikada vođeno istraživanje te su ostaci iz eventulnog antičkog grada zapravo nepostojeći. Nema ga niti zacrtanog na antičkim kartama Istre. Kako najstariji dokazi s područja grada datiraju iz 5. i 6.st. ipak se ovo razdoblje smatra početkom postojanja Novigrada. Uglavnom je riječ o grobovima, kojih je dosta nađeno upravo kraj župne crkve, ali ih ima raštrkanih i na području cijele stare jezgre grada.
Kao Neapolis Novigrad spominje u 7.st. Anonim iz Ravene (nepoznati pisac iz ravene koji je između 6. i 7.st. napisao djelo «Cosmographia» bazirano na tada postojećim putopisima). U 9.st. spominje se kao Civitas Nova na Rižanskoj skupštini (804. godina).
Godine 996. car Oton III spominje grad Civitas Nova ponovno i to u dokumentu koji spominje ili nedavno utemeljenje novigradske biskupije ili njezinu obnovu.
U 12. st. osim naziva Civitas Nova ponovno se pojavljuje taj «antički» naziv Emonia, a Emonia je ponavlja sve negdje do prve polovice 12.st. od kada je u uporabi isključivo Civitas Nova ili Neapolis. No zato u ranom srednjem vijeku Novigrad doživljava pravi procvat.
Poput cijele Istre tako je i Novigrad u nekoliko navrata doživio velika razaranja. Jedno od poznatijih je ono što su ga godine 1380. učinili Genovešani, dok su 1687. grad opljačkali Turci.
Izvor: Novigrad istarski između 7. i 12.st., Miljenko Jurković
swirl @ 18:15 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 2, 2009

Među tekstovima na blogu već sam puno puta spominjala glagoljaške grafite. I uvijek mi poneki promakne jer tek kasnije u knjigama naiđem na njegovo spominjanje.
Neki grafiti izrugivali su se nekim osobama, pa su tako u Lindaru jednog popa na zidu prozvali «Ivan Sablja». Nije Sablja bio jedini, u Barbanu je spomenut pop «Panceta». Ne sumljam da je bio debeljuškast.
Barban je prepun glagoljaških grafita. U Sv. Antunu zapisano je 1508. godine kako je Venecija zauzela cijelu Istru «Zauzeše gospoda Bnetci vsu Istru». Sukob između Venecije i Austrije tih godina spominju i grafiti u Raklju i Humu. U Barbanu je i zapis iz 1587. «Žito beše pomrlo», a grafit u Sv. Jakovu spominje kako je zavladala teška oskudica žita i ulja. Sveti Antun krije zapis o velikom krvoproliću u Barbanu i zapis kojeg je 1491. ostavio Baldasar Polderštan, pa pop Vid sin Pavlov iz Like (1453.). Nepismeni su umjesto glagoljaških slova u freske znali uparati slike, pa je u Sv. Antunu crtež Barbana u vrijeme neke svečanosti. Barbanski crteži pokazuju kako je prije izgledala župna crkva, a jedan prikazuje bradatog popa glagoljaša.
U Draguću je glagoljicom zapisano kako su Uskoci zapalili Draguć. Glad spominje pop Gregorović koji je u zid Sv. Roka upisao kako je gladan pšeničnog kruha.
U Humu «politička kolumna» prati isto vijesti s bojišta, a vodio ju je uparavajući je u zid pop Šimun Greblo iz Roča. Na slici je poznati humski grafit.
U Gologorici 1567. godine čitamo kako je jaka tuča uništila cijeli urod.
Lovranski komični grafit spominje kako tamo više vole piti vino nego vodu. No nije vedar onaj grafit koji spominje naglu smrt pedesetorice ljudi u Lovranu 1588. godine.
U Bermu je netko glagoljicom upisao svoju molitvu «O Isuse, kruh andjelski, odzami od nas vsaki greh teški», a vrlo česti su i «komentari» ispod prikaza na freskama.
U Oprtlju u crkvi Sv. Silvestra isto je napisana molitva «Ovo pisa Urban žakan – za preporuk svetomu Šalvestru moli».
U Dvigradu se jedan pop glagoljaš jada «1532. Totu bi pop Mihovil z Berma, budući vele tužan, zač mi se velika nepravda činjaše va vrime ovo. Bože pomozi!».
U Pazinu je 1557. godine pop Grgur Jerković zapisao kada je imao svoju prvu misu, ali je spomenuo da je tada u Pazinu vladala «velika morija». Istu epidemiju, vjerojatno kuge ili kolere spominje grafit iz iste godine u Boljunu.
Žminjska kapela Sv. Antuna ima glagoljicom zapisane godine smrti svojih plovana. Takvi grafiti nalaze se i u nizu drugih mjesta. No grafiti spominju i smrt najbližih. U Svetvinčentu u Sv. Katarini 1575. pop Mihel Belulović spominje smrt svog oca, žakan Ivan iz Barbana u Dvigradu je grafitom obilježio smrt svog strica, u Bermu je 1552. zapisano kako je umrla Fumija, glagoljaševa djevojka, a 1551. umrla je i Anica čije je ime oca netko zapisao, ali je izgleda time otkriven nekakav skandal jer je naknadno očevo ime precrtano.
Daleko od toga da su navedeni svi grafiti, ima ih mnoštvo koje svjedoči o davnim vremenima, svjetskim događajima, malim ljudskim sudbinama...
Izvor: Iz istarske spomeničke baštine, Branko Fučić
swirl @ 18:51 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare