Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - ožujak 2013
subota, ožujak 30, 2013

Mali Lošinj je stoljećima dao mnogo pomoraca. No u doba kada je plovidba bila vrlo nesigurna - i izgubio je mnogo pomoraca za koje se nikada nije saznalo ni gdje ni kada su stradali.

U uvali Čikat, predivnoj uvali kraj Malog Lošinja, na rtu Annunziata, još 1534. podignuto je prvo zavjetno svetište. Crkvica je posvećena Navještenju Marijinom. Zbog velikog broja pomoraca sagrađena je pokraj nje nova, veća crkva 1858. godine. Tu se se ispračali brodovi i njihovi pomorci, a crkvica je bila prepuna darova – zavjeta. Sam Čikat dobio je naziv od glagola „čekati“ jer tu su mnoge majke, žene i djeca čekale na povratak pomoraca.

Nerijetko bi brod koji je netom isplovio iz luke, stao na rtu Annunziata, a mornari bi u crkvi izmolili krunicu, često s članovima njihove obitelji, pa se tek tada otisnuli na pučinu. Čak se i danas pokoji brod koji prolazi blizu crkve oglasi svojom sirenom. Obično je kapetan Lošinjanin.

Inače prije tridesetak godina niz vrijednih zavjeta je opljačkano, pogotovo slika čiji su okviri pronađeni u okolici. No mnogi donatori nadomjestili su gubitak i vratili svetištu nekadašnji sjaj.

Nad ulaznim vratima crkve latinski je natpis „Ne skreći pogled s ove sjajne zvijezde ne želiš li u oluji stradati“.

Kako mnogi mornari s otoka Suska nisu prije plovidbe mogli doći u Čikat, na Susku su sagradili kapelu Gospi od Najveštenja, upravo na rtu s kojega se vidi Čikat.

Izvor: Franina i Jurina 2008.

swirl @ 17:08 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 25, 2013


Krk? Cres? 

Dugo se mislilo da je naš najveći otok - otok Krk. Tek krajem 20.st. pojavila se nova spoznaja – Krk i Cres potpuno su iste veličine. Napredak u geodetskoj struci tako je doveo do „revizije“ onoga što sam i ja učila kao klinka.

E, ni ova tvrdnja nije dugo trajala jer se početkom 21.st. znanstveno dokazalo da je Cres veći od Krka. Nije riječ o velikoj razlici, negdje o 500 kvadratnih metara, no dovoljno je da ispadnete neznalicom izjavite li da je Krk naš najveći otok ;)

Izvor: Franina i Jurina 2009.

 

swirl @ 17:22 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, ožujak 22, 2013

Vozite li od Rovinja prema Balama, u mjestu Kukuletovica na lijevoj stani nalazi se znak za Monkodonju, prethistorijsku gradinu (link). Nastavite li pak voziti dalje prema Balama, nakon otprilike 2 km na lijevoj strani je još jedna bijela cestica (stavljen je i znak „Mušego 2 km“).

Za razliku od Monkodonje gdje se nekada davno živjelo, Mušego je nešto posve drugo, to je nekropola elitnih stanovnika Monkodonje. Ovdje su otkriveni grobni tumuli, neki promjera do 11 metara. Građeni su pažljivim slaganjem kamenja, dok je u sredini tumula kamena škrinja u koju se polagalo tijelo umrlog. Svaka tako učinjena „škrinja“ imala je kameni poklopac. Na žalost, pljačkaši grobova su ih odavno uklonili. No pronađene su perle i bakreni ukrasi. Otkriveni su i ostaci kostura. Kako su nepotpuni, pretpostavlja se da su tijela umrlih prvo bila izložena na nekoj drugoj lokaciji, a zatim, tek po raspadu tijela, preseljena u tumul.

Istraživanjem najvećeg tumula ustanovljeno je da je proširivan u fazama. Prvom je  tumulu dodan drugi te su naknadno povezani u veliki tumul. Tumuli su, bez obzira što su niski, bili vidljivi izdaleka. 

Za sada stavljam dvije fotke. Fotki imam više, no photobucket ima trenutno update pa momentalno ne postoji opcija slideshow.






swirl @ 16:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 17, 2013

Vilinska pećina nalazi se na obronku iznad Krapna, iznad ceste Labin – Pula. Do nje nije jednostavno stići, a i ulaz je vrlo teško naći tako da morate imati vodiča. Nakon ne baš impresivnog ulaza u pećinu slijedi prošireno predvorje, zatim vrlo uski prolaz, a zatim veliko proširenje.

Trdačina je oko 15 minuta hoda udaljena od sela Bartići. Nalazi se kraj planinarskog puta koji vodi od Sisola do Skitače. Trdačina se nalazila na posjedu obitelji Schampichio. Koristili su je kao hladnjak, za čuvanje namirnica u doba dok nisu postojali frižideri. Pretpostavlja se da je pećina bila i znatno dublja no što je danas, jer je dijelom urušena. U pećini su pronađeni ostaci keramike iz prethistorije, prije no što su ljudi sagradili gradinu koja se nalazi u blizini, Bulingrad.

Negrijeva spilja je velika pećina s vlastitim jezercem. Tu su dva izvora, jedan koji nikada ne presušuje, drugi koji ima vodu samo u hladnijem dijelu godine. Mada zbog šume nemate dojam da je pećina blizu grada, pećina se doista ne nalazi daleko od zidina Labina. Zato jer uvijek u povijesti koristila kao izvor vode njegovim stanovnicima. Ime je dobila po Negriju, jednom od članova bogate labinske obitelji (vidi link na palaču Negri) koje je volio šetati ovdje i razmišljati u špilji.

Do spilje dolazite pješačkim putem koji vodi od Labina do Rapca. Od uređenog puta odvaja se neuređeni putić koji vas dovodi do spilje.

Izvor: Franina i Jurina 2013

Na slici: pogled na potporni zid starog Labina (link)

swirl @ 12:50 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, ožujak 14, 2013

Na mjestu gdje su danas crkva i samostan nalazila se u 12.st. mala crkvica Sv. Ivana Krstitelja. U neposrednoj blizini bio je i samostan grčkih bazilijanaca. Napušteni samostan i crkva darovani su redovnicima Svetog Franje Asiškog, vjerojatno negdje sredinom 13.st. Prvotni samostan izgrađen je u 14.st., dok je današnja zgrada samostana s početka 16.st. Do kraja 15.st. samostan nema neku veću ulogu no od tada dao je niz crkvenih odličnika od kojih je dio zaslužan za reformiranje reda Sv. Franje. Osim školovanja mladih, u samostanu je u 16.st. čak otvorena i bolnica. U 16.st. u njemu se dogodio čak i skandal (u crkvenim očima) jer je upravo ovdje labinski svećenik Baldo Lupetina otvoreno propagirao luteranske ideje te izrazio neslaganje s nekim stajalištima crkve.

Kompleks ima dva klaustra. Uz jednu stranu većeg klaustra nalazi se crkva s vrlo vrijednim inventarom. Mali klaustar ima uz dvije strane trijemove s različitim stupovima dok je šternu dobio 1503. I veliki klaustar ima trijemove, jednostavnije stupove i šternu koja se gradila tijekom 16.st. U klaustru se nalaze pokopani članovi poznatih creskih obitelji, a izloženo je i niz poprsja važnih ljudi za samostan.

U samostanu je danas i muzej.

 

swirl @ 18:35 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 10, 2013

U Cresu je toliko crkvi i crkvica zbijenih u uskim uličicama, tako da ćete se lako pogubiti između njih i zaboraviti koja je koja. Imati ćete još jedan problem – fotografiranje. Najčešće su uličice oko njih toliko zbijene pa ćete uspjeti fotoaparatom zabilježiti samo pokoji detalj.

Crkva Sv. Izidora je najstarija sačuvana crkvica do danas. Nalazi se baš u tim zbijenim ulicama stare jezgre Cresa, a sagrađena je u 12.st. Ima malenu preslicu sa zvonom iz 14.st. (najstarije zvono na cijelom Cresu). U njezinoj unutrašnjosti nalazi se nekoliko drvenih skulptura iz 15.st. Inače, Sv. Izidor je i zaštitnik grada Cresa.

Osim Sv. Izidora u Cresu su i male crkvice Sv. Jakova, Sv. Marka, Sv. Barbare, Sv. Gaetana, Sv. Jurja. 



swirl @ 12:35 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, ožujak 8, 2013



U 19. i 20.st. u Istri posude od Gline proizvodile su se u Raklju koji je po tome i danas poznat. No manje je poznato da nisu samo stanovnici Raklja radili glinene posude; radili su ih i stanovnici Pavletića, Zubina i Ćukarije. Za razliku od Raklja, lončarstvo je u ostalim mjestima zamrlo tijekom prve polovice 20.st.

Lončarstvom u Pavletićima i Zubinima započeli su se baviti njihovi stanovnici početkom 19.st. pod utjecajem slovenskih lončara. Prvo je prestala proizvodnja u Zubinima (1910.), potom i u Pavletićima (1935.).

U Ćukariji je cijela priča počela dolaskom obitelji Tomac iz Gorskog kotara, a zadnje posude napravljene su 1947.

Postojalo je niz razlika između lončarstva u Raklju i ostalim selima. U Raklju su se lončarstvom bavile i žene i muškarci, nekoliko cijelih obitelji. Posude su izrađivali na ručnom kolu, radili su veliki broj posuda koje su potom prodavali po cijeloj Istri. Upravo je to i razlog zašto su rakaljski lončari bili najpoznatioji.

U Pavletićima, Zubinima i u Ćukariji posude su se izrađivale na nožnom lončarskom kolu. Ovime se bavio maleni broj ljudi, uglavnom muškarci. I proizvodnja je bila manjeg opsega pa su svoje proizvode prodavali lokalno.

Lončarstvo Ćukarije nazivalo se i humskim lončarstvom ili pak lončarstvom Sv. Tome (peć za pečenje gline nalazila se u ruševinama crkvice Sv. Tome). Time se bavila obitelj Tomac,a za sada najstarija posuda nalazi se u Etnografskom muzeju u Pazinu. Najvjerojatnije ju je učinio Ante Tomac 1847. godine. Za razliku od ostalih centara jedino je u humskom lončarstvu bio uvriježen običaj urezivanja inicijala i godine proizvodnje na posude volumena većeg od 10 l. Posljednji humski lončar bio je Josip Tomac (1897.-1978.) koji je čak pokušao pokrenuti proizvodnju u obližnjim ciglanama.

Lončarstvo Ćukarije bilo je, u odnosu na druge centre, bogatije po oblicima posuda, a radile su se i male i velike. Ponekad bi i cijelo selo posuđivalo za posebne prilike lonce velike zapremine od onih koji su ih imali. Osim toga Ćukarija je, mada skromno, ipak imala bogatiju dekoraciju svojih lonaca. Jedini su radili i poklopce za posude. Postoji još jedna posebnost, Ćukarija je jedina proizvodila i posude za zagrijavanje kreveta. S topolom vodom ovakva bi posuda u hladnim zimskim noćima ipak zagrijala krevet. Radili su i posude s poklopcem koje bi se napunile žarom, a takve „grijalice“ obično su se koristile za spavaće sobe.

Izvor: Hum i Humšćina

Na slici: povratak u neka prošla vremena što svako toliko dočaraju stanovnici Huma i okolice

swirl @ 18:30 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 6, 2013



Na lokalitetima Mejica i Sovinjsko Brdo kraj Buzeta tijekom iskapanja otkrivena je i takozvana buzetska naušnica. Na Mejici je nađeno 18 naušnica, na Sovinjskom Brdu dvije. Naušnice se datiraju u 7.st. kada su bile sastavni dio nošnje tadašnjeg stanovništva ovoga kraja. Radile su se od bronce, a samu naušnicu činila je karika s tri malena obruča. Nakon otkrića naušnica je upisana su u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske 1968. godine. Naušnice su i u stalnom postavu izložbe Zavičajnog muzeja u Buzetu.

Srebrna inačice naušnice od 2010. godine postala je autohtonim buzetskim suvenirom. 

Slika preuzeta s web stranica grada Buzeta (link)

swirl @ 18:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 3, 2013

Na samom vrhu tog strmog gradića nalazi se njegova župna crkva, crkva Sv. Marka. Crkva je sagrađena u srednjem vijeku, ali je kasnijim dogradnjama poprimila barokni štih.

Ispred crkve nalazi se nekoliko grobova veprinačkih župnika. No i unutrašnjost crkve ima nekoliko nadgrobnih ploča koje datiraju iz 16.st.

Interijer je vrijedan, od korskih klupa iz 17.st., slike „Posljednja večera“ nepoznatog majstora venecijanske škole, do njezinih oltara.

Zvonik je odvojen od crkve, a sagrađen je u 17.st. Oko crkve nalaze se unutrašnje zidine koje su predstavljale onu zadnju zaštitu puka od neprijatelja.

Veprinačka loža nalazi se pak ispred ulaska u grad (kroz vanjski sloj zidina).

U blizini se nalazi još nekoliko crkvica.

Veprinac je nekada bio poznat po mnogobrojnim ovčarima. No poznat je i po statutu iz 1507. Statut ima samo 43 članka tako da je i najkraći srednjevjekovni statut na hrvatskom jeziku. Bio je pisan čakavštinom i to glagoljicom.

swirl @ 20:17 |Komentiraj | Komentari: 0