Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - ožujak 2014
subota, ožujak 29, 2014

Krajem 14.st., kada je stari kaštel pripadao obitelji Eberstein, vlasnica kaštela i cijele gospoštije bila je Anna, kći Mixa Eberstein-a. Anna je ostala udovica u svojoj 22. godini. Godine 1406. zaprosio ju je Ernest od Lobminga, ali je Anna odabrala drugog, kapetana Pazinske knežije Guntera Herberstein-a. Da stvar bude gora, upravo je Ernest od Lobminga dao zadatak Gunteru Herbersteinu da u njegovo ime zaprosi Annu.

Vjenčanje se održalo u Mayrhofenu. Druge noći od vjenčanja bila je velika oluja. Ovu je noć Ernest iskoristio, napao Mayrhofen te zarobio Annu i Guntera. Odveo ih u Štajersku gdje ih je držao u zatočeništu nekoliko mjeseci. Tek po intervenciji austrijskog nadvojvode Ernesta konačno ih je oslobodio. Za kaznu izgubio je plemićka prava, feud Eppenstein, a Gunteru Herbersteinu je morao ustupiti i gospoštiju Neuhausel u Kranjskoj.

Anna je 1409. svojeg muža Guntera proglasila nasljednikom. Umrla je 1411.,  a Gunter i službeno postaje jedinim vlasnikom kaštela. U vlasništvu njegove obitelji lupoglavski kaštel ostaje idućih 150 godina.

Izvor: Osebujno mjesto austrijske Istre – Lupoglavski kraj u srednjem i novom vijeku (Slaven Bertoša)

Na slici: stari kaštel Lupoglava

swirl @ 18:56 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 26, 2014

Kada bi mogla pričati, čuli bi mnoštvo priča; o stanovnicima kuća, o životu u starom Umagu, o običajima... No i bez toga - stara jezgra priča, kao i stare jezgre drugih starih gradića. Dovoljno je samo obratiti pažnju na detalje, a ukoliko imate i dobar vodič tada vam niz detalja, koje bi inače previdjeli, postaju svjedocima nekih drugih vremena.

S Trga Venezije gdje se nalazi župna crkva započinje niz malenih uskih uličica. Ako na Trg Venecije dolazite Ulicom Giuseppea Garibaldija između kućnih brojeva 19 i 21 znajte da su nekada na upravo ovom mjestu postojala gradska vrata ispred kojih je bio pokretni most (3. red, slika desno).

S Trga Venecije možete ući u Slijepu ulicu gdje je, na kućnom broju 5, grb obitelji de Franceschi. No grbova po starom Umagu ima još, kao i predivnih prozora.

U ulici Epifanio, na kućnom broju 3, ispod prozora uzidan je prednji dio ranokršćanskog sarkofaga koji se datira u 5.st. (1. red, slika lijevo).

U Ulici Maria Bemba, na broju 6, uzidan je iznad vrata natpis koji govori kako je kuća sagrađena 1782. voljom Pelegrina Bosea.

Ulica koja prati obalu je Riječka ulica. Ima niz predivnih starih zgrada, a na broju 39 i 41 ugrađeni su reljefi lopata (2. red, slika lijevo). Očito su stanovnici ovih kuća željeli obilježiti čime se bave, tako da su vjerojatno bili poljoprivrednici. U istoj ulici na broju 4 nalazi se natpis koji govori da je kuću dao 1749. sagraditi Zuanne Balanza.

Na niz mjesta pokraj prozora vidjeti ćete kamene izbočine s rupom po sredini (2. red, slika desno). Služile su stavljanju drvenog štapa u rupe, a tako se mogao sušiti veš, ali i staviti tkanina kojom bi se prozor zaštitio od sunca ili pak znatiželjnih pogleda.

Izvor: Umag – Savudrija, Povijest i kultura (Niki Fachin)

  

 

 

swirl @ 19:04 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, ožujak 23, 2014

U davno doba Histra, dok je na brežuljku gdje je mletački kaštel postojala histarska gradina, pradavni su stanovnici gradine pokapani na padini od vrha brežuljka prema Giardinima. Širenjem Pule, gradnjom kuća u Carrarinoj ulici i na Giardinima, otkriveno je oko 1000 uglavnom paljevinskih grobova, ali i nešto kostura iz nešto mlađeg razdoblja. Na prostoru Herkulovih vrata 1901. za potrebe izgradnje skladišta leda kopalo se vrlo duboko. Na dubini od 2 metra pronađeni su ostaci rimske ceste, dok su ispod ovih ostataka ostaci iz prapovijesnog razdoblja. U tadašnje doba Pula nije imala muzej, a gdje god se kopalo otkrivali su se razni predmeti i nekropole. Tako je i ovim kopanjem otkrivena, ispod ostataka rimske ceste, keramička žara s ljudskim ostacima. Ne znajući kamo sa žarom, žara je dodijeljena inžinjeru Von Presnitzu. Ovime tajanstveni grob pada potpuno u zaborav i nitko ga ne spominje desetljećima. Relativno nedavno obnavljao se podrum stare vile u Ulici Pina Budicina, upravo u vili gdje je nekoć živio Von Presnitz. U zabačenom podrumskom kutku otkriven je drveni sanduk, a u sanduku upravo keramička žara otkrivena 1901.

Žara je preseljena u Arheološki muzej Istre gdje je ispitana. Bogato ukrašena, nije se na prvi pogled znatnije razlikovala od sličnih žara bogatijih Histra koje su već otkrivene u Istri. No sadržaj žare bio je iznenađenje. Osim paljevinskih ostataka pokojnika u žari su bile mnogobrojne malene ženske figurice kao i neke druge figurice, u obliku konjića, ptice... Posebna je vrijednost otkriće histarskog pisma. Na ramenu grobne žare i na njezinom poklopcu upisane su ljestve - slovo H. Na rubu poklopca upisana su slova koja odgovaraju nazivu božice Eie, histarske božice plodnosti. Otkriven je i natpis „Melosocus“. Melosok je jedino histarsko muško božanstvo. U zemlji koja se nalazila oko žare u tom drvenom sanduku otkriveni su ostaci svirale koja se sastojala od dvije cijevi, ali i vjerojatno od dva jezička te bi bila neka pradavna verzija klarineta.

Po svemu nađenome pretpostavlja se da su u žari ostaci vrlo važne osobe za Histre, najvjerojatnije svećenice koja je imala zadatak podučavati Histre štovanju božanstava, ali i prenošenja znanja na iduće generacije. Grob se datira u 4.st.p.n.e.

Tajna groba prvi je puta otkrivena javnosti u Noći muzeja 2013.

Prilikom pisanja teksta kao izvor koristila sam katalog za izložbu:  http://www.ami-pula.hr/uploads/media/tajna_groba_katalog_web.pdf

U katalogu je navedeno da je sve plod fikcije, pa kako je izložba plod fikcije tako je i zapis na mom blogu plod fikcije, ne moje nego autora izložbeSmile  . 

Na slici: Herkulova vrata

Nešto više o Melosoku možete pronaći ovdje (link)

swirl @ 15:14 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 20, 2014

Srednjevjekovna legenda govori o strašnim napadima Tatara na posjede Arpadovića u 13.st. Tatari su, barem u legendi, potisnuli kralja Belu IV sve do Krka gdje je on uz podršku Frankopana sagradio sklonište kod mjesta Batomalj. S mjesta puca izvanredan pogled na more i obalu. Legenda kaže da su Tatari pokušati doplivati na Krk plivajući kroz Senjski kanal na mješinama od ovaca. Na Krku su pak bile uz obalu zapaljene mnoge vatre kako bi se vidjelo dolazi li neprijatelj. No s Velebita je zapuhala jaka bura te je niz Tatara umjesto do Krka stiglo na dno mora. Oni rijetki koji su uspjeli preplivati kanal zarobljeni su na obali. Legenda kaže da je jaku buru stvorila Sveta Marija, te se na blagdan Male Gospe i danas u mnogim dijelovima Krka pale krijesovi.

Istodobno, povjesničari smatraju da je sam Krk, ako je ikada i odigrao neku ulogu u ratu s Tatarima, odigrao samo sporednu ulogu dok je Bela IV pred Tatarima pobjegao znatno južnije uz našu obalu.

Izvor: Mitovi i legende Istre i Kvarnera 

Na slici: Baška

swirl @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 17, 2014

U blizini Brtonigle nalazi se i Nova Vas, zapravo niz manjih naselja. U davna vremena okolica je imala nekoliko gradina (Sveti Dionizije, Sveti Juraj, Valaron), a ostaci davnog života otkriveni su u spilji Srbani. Nekadašnje naselje, Stara Vas, pretpostavlja se da je bilo pokraj groblja, iznad doline rijeke Mirne. Činile su ga raštrkane kućice, Premještanje i nastajanje Nove Vasi vezano je uz pravo na ubiranje desetine koje je dobio licitacijom mletački plemić Alessandro Soranzo koji je nastojao raštrkane kuće bolje organizirati u jedno naselje. Naravno, nije ova odluka bila samo na dobrobit stanovnika, na jednom mjestu bolje i lakše ih se moglo kontrolirati. Preseljenju u prilog išla je i malarija u dolini Mirne. Sve se to dešavalo od 1549.-1550. Dokumentacija o raznim nesporazumima nastalima zbog preseljenja sačuvana je i u jednoj sudskoj parnici iz 1567., tako je sačuvana i izjava svjedoka (Ioannes de Altino iz Grožnjana).

Nakon Soranza izredali su se i drugi vlasnici posjeda, koji su ubirali desetine i koristili narod.

Nova Vas podijeljena je na četvrti; Palacon – kraj crkve, Dubci – gdje su uglavnom živjeli članovi obitelji Dubaz, Pelini – naziv je dio dobio po biljci pelin, Ronko – naziv se i inače koristi za livade na kosini, Bazoli – gdje su uglavnom živjeli članovi istoimene obitelji.

Župna crkva nekada bila je crkva Sv. Mihovila arkanđela na groblju kod naselja Srbani. I nakon preseljenja u novo naselje stanovnici su redovito odlazili u svoju staru župnu crkvu. Nakon 1540. sagrađena je u Novoj Vasi nova crkva Blažene Djevice od Milosrđa. Spomenuo ju je i Agostino Valier, 1600. godine. Nadnadno je crkva promijenila titulara i postala, kao i stara crkva u nekadašnjoj Staroj Vasi, crkvom Sv. Mihovila.

Izvori: Brtonigla i okolica, Niki Fachin

Na slici: zvonik crkve u Novoj Vasi

swirl @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, ožujak 11, 2014

  

   

Oko 2 km od Nerezina nalazi se malo mjesto Sveti Jakov. Još nakon II svjetskog rata imalo je 261 stanovnika, danas svega četrdesetak. Težak život uzrokom je masovnog iseljavanja, u Ameriku, u Australiju, Italiju...

Mjesto je poprilično razvučeno, a leži na brdašcu povrh dviju uvala. Sjevernija uvalica zove se Studenac, po izvoru vode, a u njoj je i mala lučica.

U mjestu su dvije crkve. Starija je crkva Svetog Jakova na groblju. Ima apsidu, romanička je, a nadograđena je 1624. Upravo ova godina uklesana je glagoljicom iznad ulaza u crkvu.

Župna crkva Svete Marije je velika, sagrađena je u 19.st. na mjestu starije crkvice. Starija crkvica koje više nema bila je posvećena Sv. Mariji od Oklada, a biskup Andrija Piperari 1517. godine proglasio ju je župnom crkvom. 

Izvor: Franina i Jurina 2001.

swirl @ 22:38 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 9, 2014



Mnogobrojni postolari još relativno nedavno imali su po Istri svoje radionice. Uostalom, nije li danas svugdje tako? Želite li pronaći postolara i u Zagrebu, morate danas dobro razmisliti. I ne tako davno, unazad desetak godina, nestale su mnoge postolarske radnje.

U Istri su se postolari zvali kaligarima. I tamo ih je bilo mnogo. U Rovinju 1852. postojalo je 18 postolarskih radionica sa 39 kaligara. I Vodnjan je bio poznat po mnogobrojnim postolarima. Tamo su se još početkom 20.st. radile vrlo fine cipele za ondašnju društvenu kremu (link). Neki kaligari zbog posla obilazili su sela, ostajali bi u selu onoliko dugo koliko je bilo posla, često i više dana.

Postolari i kožari imaju i svoje zaštitnike, Sv. Krispina i Krispinijana, mučenike iz 3.st., koji su danju propovijedali svoju vjeru, a noću izrađivali cipele.

Izvor: Franina i Jurina 2014.

Na slici: Vodnjan

swirl @ 10:31 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, ožujak 6, 2014


Skrenete li kod Lupoglava za Brest pod Učkom, ubrzo ćete s lijeve strane vidjeti groblje, a na njemu staru crkvicu Blažene Djevice Marije. Sagrađena je 1691. kada je sagrađena i lopica i zvonik visine 12 metara. A upravo je ova godina uklesana na nadvratniku. Današnji izgled crkvica je dobila prilikom obnove 1964. godine.

Crkvica se nalazi na 480 m nadmorske visine, a poviše nje, na visini od 530 m, nalaze se ruševine starog lupoglavskog kaštela.

Neki misle da je na mjestu današnje crkvice nedaka postojala crkvica koju spominju stari dokumenti pod nazivom crkve Sv. Stjepana. Zna se da je crkvica Svetog Stjepana doista i postojala blizu starog kaštela Lupoglav.

Izvor: Osebujno mjesto austrijske Istre (Slaven Bertoša) 

swirl @ 18:39 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, ožujak 3, 2014

Tit Statilije Sissena Tauro bio je rimski političar, general i konzul. Postao je konszul suffectus 36. god.p.n.e.

Bio je jedan od odanih ljudi rimskog cara Augusta. Borio se s Oktavijanom protiv Antonija, u poznatoj bitci kod Akcija 31.p.n.e. U istoj bitci sudjelovao je i Lucije Sergije Lepido, član slavne obitelji Sergijevaca. Članica obitelji, Salvia Postuma, platila je izradu slavoluka Sergijevaca (link).

tit Statilije Sissena Tauro je pak, za svoje novce, dao sagraditi prvi kameni amfiteatar u Rimu, na Marsovu polju.

Pretpostavlja se da je rođen u Istri. Dok neki zastupaju mišljenje da se rodio u Šišanu, postoje pobornici mišljenja da je riječ o buzećanu. Kako god, bio je slavan, a do danas su u Istri nađena čak 3 njegova nadgrobna spomenika; u mjestu Brkač kod Motovuna, u Poreču i u Buzetu. Spomenik nađen na jednoj stambenoj zgradi u Buzetu posvećen je smrti njegove kćeri Statilije. U Poreču je dao izgraditi tvornicu keramičkih proizvoda.

Izvor: Buzeština kroz povijest, Edo Merlić

Na slici: izložci u Augustovom hramu u Puli

swirl @ 23:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, ožujak 1, 2014



U rujnu 2008. prilikom radova na produženju lukobrana u lučici u Zambratiji arheološkim istraživanjem pod morem otkriven je niz drvenih ostataka. Danas je nalazište na dubini od 2,5 do 3,2 metra. Nekada je to bilo kopno, točnije vrtača, čiji je rub današnja obala, dok su rub s morske strane dva školja.

Naselje je postojalo u razdoblju od kasnog neolitika do  ranog bakrenog doba. Drveni ostaci jesu stupovi od hrasta, na kojima su se nalazile kućice stanovnika pretpovijesnog naselja. Kako su drveni stupovi uronjeni u morski mulj, dobro su očuvani. U prilog postojanja naselja govore i ostaci keramike, životinjskih kostiju...

Osim ostataka pretpovjesnog naselja arheolozi su otkrili još nešto od velike važnosti, ostatak drvene građe prapovijesnog broda. Ostaci broda otkriveni su na dubini od 2,2 m  ispod tankog sloja pijeska i morske trave. Brod je sagrađen vrlo zanimljivim načinom. Istraživanje ostataka broda nastavljeno je i 2011.

Brod se za sada datira u prvo tisućljeće naše ere. Potvrdi li se sadašnje mišljenje o dataciji, pronađeni brod bio bi najstarija brodica ovog tipa na Jadranu.

Izvor: Franina i Jurina 2014., Senzacionalni arheološki nalazi: Podmorje uvale Zambratija – riznica arheološkog bogatstva (link)

Slika: motiv iz uvale u Zambratiji

swirl @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 0