Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - travanj 2009
utorak, travanj 28, 2009
Nebrojeno puta u svojoj povijesti stanovnici Istre bili su međusobno u sukobu, jedni zbog povijesnih prilika uz jednog osvajača, drugi uz drugog, a kada bi zakuhao sukob, uz osvajače borili su se i Istrijani, ubijajući i pljačkajući se međusobno za tuđe interese.
Tako su za vrijeme rata između Venecije i cara Fridriha III na suprotnim stranama našli stanovnici Mutvorana i Starog Raklja.
Sukob je bio dodatno podgrijan nesređenim imovinskim odnosima između ova dva mjesta. Na koncu su stanovnici Mutvorana unajmili plaćenika Zuan Maria de Soldatisa, gusara iz Muggie.
Godine 1510. Zuan Maria de Soldatis, sa svojom gusarskom ekipom, doplovio je ispod kaštela starog Raklja (ruševine kaštela na slici). Usred noći kaštel su napali, opljačkali manje više sve vrijedno, opljačkano ukrcali na gusarski brod. Osim kaštela opljačkana je i crkvica Sv. Agneze do kaštela, a na brod su ukrcana i ukradena crkvena zvona.
Sad u ovu gusarsku priču ulazi i malo legende. Jer priča kaže kako se u trenutku gusarskog odlaska umiješala Sv. Agneza koja je „kaznila“ gusare učinivši u trenutku jako nevrijeme. More je podivljalo, a valovi su razbili gusarski brod, potopili sve gusare, a na morsko dno povukli opljačkano blago.
Izvor: Istarska meteorološka škrinjica, Milan Sijerković
swirl @ 18:57 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 26, 2009
U 15.st. vodile su se borbe za hrvatsko-ugarsko prijestolje. Za tu je borbu vezana jedna legenda – legenda o kruni kralja Tomislava.
Kralj koji bi vladao ovim područjem morao je biti okrunjen s obje krune, hrvatskom krunom kralja Tomislava i ugarskom krunom Sv. Stjepana. Za ustoličenje se dakle trebalo dočepati i jedne i druge krune.
U 15.st. na jednom brodu koji je kretao od sjevera prema Napuljskom kraljevstvu  nalazila su se i obilježja vlasti hrvatskog kralja, njegova kruna, žezlo i kraljevski plašt. Saznavši to, pobornici suprotne strane ukrcali su se na svoj brod i krenuli u potragu za brodom i, naravno, krunom, ali se brod s hrvatskom krunom sakrio u uvalu Blaz (link). Zbog straha da će se neprijatelj dočepati vrijednog tereta broda, barem tako kaže legenda, sva su obilježja vlasti sakrivena na tajno mjesto u uvali Blaz. Od tada se svemu gubi svaki trag.
I.... nakon 300 godina muka, barem tako kaže legenda, u jednoj se prilici ponovno pojavila kruna, a zatim i opet nestala bez traga.
Bilo je to za vrijeme Venecije, kada je mletački namjesnik radio „đir“ po Istri i sakupljao porez. Kod obilaska svakog mjesta seoski župan ga je morao počastiti, a, već s obzirom na ture koje je namjesnik radio, trebao mu je pružiti i prenoćište.
Tako je mletački namjesnik došao u selo Belavići blizu Blaza, a navečer je trebao večerati i prespavati kod seoskog župana Grge Belavića. Bile je to poprilično bogata večera, uz to se popilo i podosta vina tako da su se tijekom večere i župan i njegovi gosti ponapili. U takvoj pijanoj atmosferi Grgo Belavić je nakratko nestao, da bi se nakon kratkog vremena pojavio... ali na sebi je imao imao krunu kralja Tomislava, kraljevski plašt i žezlo. Nakratko prošetavši pred nacvrcanim gostima Belavić se povukao, te vratio kao da se ništa desilo nije.
Idući dan, otrijeznivši se, svjedoci tog neobičnog događaja priupitali su ga, još nesigurni što su to uopće vidjeli, o detaljima prethodne večeri. No Grgo Belavić zadržao je ipak tajnu za sebe, pa je tako sve pripisano vrlo veseloj atmosferi te pretjeranoj konzumaciji alkohola.
No, kako god, Grgo je dao štofa raznim tragačima za blagom te i dan danas područje Blaza i okolice pretražuju oni do kojih je došla ova legenda.
Izvor: Franina i Jurina 2004.
swirl @ 17:16 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, travanj 25, 2009

Crkva Gospa od Milosrđa (Misericordia) još je jedno crkveno zdanje u staroj jezgri grada Pule. Nalazi se na Danteovom trgu.
Po predaji, lokacija za njezinu gradnju odabrana je zato što se na ovom mjestu ukazala Gospa. 
Crkva je sagrađena 1389. godine, a obnovljena u 15.st. od kada, pa sve do kraja 18.st., crkvom upravljaju augustinci. Početkom 16.st. augustincima su prepušteni obližnja crkva i samostan Sv. Maria del Caneto te samostan na otočiću Veruda.
Misericordia je stradala u požaru 1858., ali je i opet vrlo brzo obnovljena.
Uz crkvu se nalazilo i prvo kazalište u Puli čiju je gradnju financirao Pietro Ciscutti (link).
swirl @ 18:40 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 23, 2009

Snijega na Učki može biti i do metar i pol. No nije hladno samo na Učki. Hladna zna biti i Ćićarija. Vrlo hladan zimi (a vruć ljeti) je Pazin, ali se znaju i drugdje zabilježiti temperature koje su nam obično nespojive s Istrom.
U veljači 1956. (16. veljače) u Pazinu je bilo -21,6OC . Noviji hladni „rekord“ u Puli izmjeren je 12. veljače 1929. kada je temperatura dosegla -12,0 OC.
U daljoj prošlosti teško je direktno pratiti kakve su bile zime u Istri, ali postoje zapisi koji spominju velike hladnoće na sjeveru Italije ili u Hrvatskom primorju pa nije teško zaključiti da su te zime i u Istri bile ledene.
U nekoliko navrata u povijesti dokumenti i stari zapisi spominju i zaleđenu venecijsku lagunu i rijeku Po ili pak zaleđeno Jadransko more da su se čak zaprežna kola mogla kretati po ledenim rubnim djelovima mora.
Jedna od najhladnijih zima u Europi bila je ona 763./764. godine kada su se rijeke zaledile već u listopadu 763. Godine 829. ljude su po zaleđenom Jadranskom moru vukli konji sa sanjkama.
Malo „ledeno doba“ trajalo je od sredine 16.st. pa do sredine 19.st. Godine 1561. i 1562. na Krku je zabilježena jaka zima s katastrofalnim posljedicama.
17. siječnja 1561. na Krku je počeo padati snijeg koji je bez prestanka padao 4 dana te su ljudi bili zatrpani u svojim kućama. Zime 1607./1608. ledilo se vino u bačvama u Padovi, a 1620. stari zapisi spominju led u vinskim bačvama na Krku. Godine 1723. u veljači je danima padao snijeg, a te je godine snijeg u Hrvatskom primorju padao čak u svibnju.
Zna se da je bila užasna zima i 1739./1740. kada su hladnoće trajale 8 mjeseci, a u Padovi je padao snijeg još u svibnju. Godina 1782. imala je strašno hladnu veljaču kada je pet vojnika na trgu Ponte Rosso u Trstu umrlo od hladnoće pa su iduće godine za čuvanje straže u zimskom razdoblju u Trstu traženi Slaveni iz Istre.
Godine 1929. hladnu je zimu zabilježio i lindarski župnik Josip Vanik (link).
Zna biti jakih bura, pogotovo u zimskim mjesecima. Tako je bura u ožujku 1910. prevrnula vlak na uskotračnoj pruzi. Vlak su namjerno zadržali zbog bure na stanici, a da se smanji mogućnost okretanja na vlak je bio prikopčan vagon pun kamenja. Ali ni to nije spasilo vlak. U prevrtanju vlaka poginule su 3 osobe, a bilo je 13 ranjenih.
I Dante Alighieri u Božanstvenoj komediji spominje „ledene slavenske vjetrove“. U Plominu je 1978. udar bure dosegnuo brzinu od 188 km/h.
Izvor: Istarska meteorološka škrinjica, Milan Sijerković
Na slici: Učka by MountMan
swirl @ 18:58 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, travanj 21, 2009

Sve do razvoja Pule kojeg je potakla Austrija Pula je i dalje imala gradske zidine, doduše u vrlo lošem stanju. Njezino tada malobrojno stanovništvo (link) nije trebalo rušenjem zidina stvarati dodatan prostor za širenje grada jer je umiranjem velikog broja stanovnika bilo dovoljno mjesta i unutar zidina. 
Nagli razvoj Pule u 19.st. po prvi je put zahtijevao širenje grada van zidina. Zato se zidine ruše s izuzetkom manjeg dijela koji se može vidjeti i danas. Rušenje se odvija 1838. kada se ruše  i  ostaci trostrukih vrata (Zlatna vrata) koja su bila u sklopu zidina, a na koje se prislanjao Slavoluk Sergijevaca.
Godine 1888. na prostoru Giardina napravljena je zelena tržnica. No kako se vrlo skoro, već 1903. otvorila nova tržnica (na slici) prostor Giardina ponovno je uređen i dobio je potpuno novu namjenu. Posađene su ladonje koje i danas daju Giardinima hlad. Već godinu dana kasnije Giardinima vozi tramvaj (link), a prostor oko trga prepun je dućana i radnji i postaje najživljim dijelom Pule.
swirl @ 18:29 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 20, 2009

Poput zvonika u Novigradu tako je i zvonik u Lovrečici izgrađen krajem 19.st. 
Ideja za gradnju oba zvonika potekla je od biskupa Dobrile. Zvonici su između ostalog trebali olakšati orijentaciju brodova koji su plovili ovim dijelom Jadrana.
I jedan i drugi zvonik sagrađeni su nakon Dobriline smrti. Zvonik u Novigradu, uz župnu crkvu Sv. Pelagija, sagrađen je u samo godinu dana, a visok je 45 metara. Za razliku od novigradskog zvonik u Lovrečici (na slici) gradio se duže, čak deset godina. Inače, postoje dokazi da je Lovrečica u 15. stoljeću imala utvrdu koja je služila, osim za obranu, i kao svjetionik.
Gradnja zvonika u Lovrečici započela je 1883., a dovršen je 1893. godine.
Izvor: Franina i Jurina 2009. (tekst «Zvonik Lovrečice kao pomorski orijentir napisao Ivan Milotić)
Photo by Kljujuć
swirl @ 18:14 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 9, 2009
U istarskoj enciklopediji piše o njima ovako:
«Voda je radioaktivna (do 693 Bq/l), visoko sumporovita (33 do 38 mg H2S po litri), a od ukupno 13 minerala najviše sadrži natrija, kalcija, klora».
Taj sumpor osjećate u zraku, tako da se morate malo priviknuti na taj zrak.
Prije dosta godina tamo mi je bila jedna prijateljica. Razlog – nikako nije mogla ostati u drugom stanju. No Istarske Toplice, osim liječenja steriliteta, koriste liječenju nizu drugih zdravstvenih problema. Osim reumatskih bolesti, preporučuju se i kod bolesti dišnih organa, za oporavak nakon nekih operativnih zahvata, kod nekih oboljenja kože.
Već sam pisala o tome da su ljekovitu vodu Istarskih Toplica znali cijeniti u antici. Kako je to tada izgledalo teško je zamisliti, no postoje dokazi iz antike jer su otkriveni novčići, antički nakit i natpisi. Ja si nekako zamišljam terme s puno mozaika, onako kako su terme izgledalo u velikom broju antičkih vila po Istri. Naravno, ovo je moja imaginacija, koliko je blizu istini – tko će ga znati. No Rimljani su znali uživati, a estetici su posvećivali puno pažnje pa možda i nisam pogriješila.
Prva analiza vode u Istarskih Toplicama učinjena je u 19.st. Tada je sve ovo bio posjed vlasnika Kosmatog kaštela (link), obitelji Gravisi, koji su zatim podignuli u Istarskim Toplicama dvije drvene zgrade kao lječilište.
Izvor: Istarska enciklopedija
swirl @ 17:57 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 8, 2009

Picugi su tri brežuljka blizu Poreča na kojima su bile prethistorijske gradine. Bez obzira na starost ovog nalazišta, Mordele su oko 1000 godina stariji dokaz života u Poreštini (više o nalazištima Mordele i Picugi ovdje).
Mordele su danas ljubiteljima Istre najpoznatije po kamenim blokovima. Slični kameni blokovi postojali su i na Rtu Kamenjak, ali ih je JNA uništila jer su se nalazili na mjestu vojnog poligona.
Zato Mordele imaju sačuvane kamene blokove, vrlo slične engleskom Stonehenge, a mnogi stručnjaci smatraju da je riječ o najstarijem kultnom mjestu otkrivenom na Jadranu. Riječ je o narodu koji je ovdje živio prije dolaska Histra.
Imitacija kamenih blokova s Mordela postavljena je kraj zvjezdarnice Tićan (link).
swirl @ 18:12 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 6, 2009
Možda bi veliki dio istarske povijesti ostao zauvijek izgubljen da nije bilo G.F. Tommasini-a, dugogodišnjeg novigradskog biskupa. Tommasini je živio u razdoblju od 1595. do 1655. Bio je vrlo školovan čovjek, doktor teologije, pisac mnogobrojnih djela iz raznih područja.
U istarskoj povijesti uloga mu je značajna zbog djela «De Commentari storici geografici della Provincia dell' Istria, libri otto» objavljenog 1641. godine.
Djelo je nastalo na osnovu niza tadašnjih saznanja o istarskoj povijesti, pomoću djela drugih koji su otkrivali njezine segmente, ali i nizu posjeta raznim krajevima Istre gdje su bilježeni običaji istarskih stanovnika, njihov način života, njihova vjerovanja.
Veliku pomoć u tom radu pružio mu je P. Flego te su u djelo uklopljeni i njegovi originalni zapisi.
Na ovom blogu novigradski je biskup spomenut već puno puta, od navođenja povijesnih činjenica, preko opisa izgleda nekih gradova Istre koji su nam često danas gotovo neprepoznatljivi, do legendi i vjerovanja. Tommasini je tako zabilježio legendu o nastanku Vodnjana ujedinjenjem sedam starih naselja Vodnjanštine (link), pa otkriće divovskih kostura prilikom uređenja korita Mirne (link). Zahvaljujući njegovim dokumentima danas znamo kada je počeo raditi i rudnik Minjera (link)...  
Sličnu priču, ali o labinskim divovskim kosturima (link) ipak nije zabilježio biskup Tommasini nego Richard Francis Burton.
Izvor: Istarska enciklopedija
swirl @ 18:26 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, travanj 4, 2009

U antici su na Brijunima postojali veliki maslinici (link). O količini maslinovog ulja koje se ovdje proizvodilo i danas svjedoče ostaci antičkih vila u kojima se u posebnim posudama (dojle) čuvalo ulje.
Jedan od tih antičkih maslinika nalazio se na brdu Antunovac, jednom od brežuljaka u blizini raskošne maritimne vile u uvali Verige (link), a vjerojatno je bio sastavni dio ovog imanja. Najstarija maslina (link) na Brijunima bila je njegov sastavni dio.
Nekoliko desetaka maslina iz toga doba sačuvano je u šumi crnike na Antunovcu. Na osnovu pravilnog položaja danas postojećih maslina pokušao se rekonstruirati izgled i mogući urod ovog prastarog maslinika.
Masline su bile uzgajane od vrha brežuljka pa sve do njegovog dna gdje danas počinju velike livade. S obzirom da samo četvrtina brežuljka tijekom dana nema dovoljno sunca, masline su se uzgajale na ostalom dijelu, na tri četvrtine blagih padina Antunovca. Bile su posađene u pravilnim koncentričnim krugovima (dobro, ne baš krugovima jer fali ta četvrtina kruga).
Masline su bile prvo posađene u 12 redova. U prvom redu promjera 40 m (oko vrha brežuljka) procjenjuje se da je postojalo 12 stabala. U drugom redu 21, trećem 28, pa 35, 42, 48, 54, 61, 68, 75, 83. Posljednji je red mogao imati 90 stabala. Nakon toga postojalo je nekoliko desetaka metara bez maslina, ali se maslinik nastavljao na nekoliko donjih terasa. Terasa je bilo 8.
Računa se da je u masliniku moglo biti ukupno 1607 stabala maslina, a u godinama kada su dobro rodile od njih se moglo dobiti čak 9.024 litara maslinovog ulja.
Pretpostavka je da je u srednjem vijeku, s izuzetkom nekoliko stabala na donjim terasama, maslinik postojao samo u gornjih 12 redova.
Danas je na Brijunima ostalo 423 stabala masline, starosti od 500 do 1600 godina.
Izvor: Fažanski libar 3 (tekst «Ostaci antičkih maslinika u šumi na padinama brda Antunovac napisao Anton Vitasović)
swirl @ 18:01 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, travanj 3, 2009
Za razliku od središnje Istre, obalno područje ima manje fresaka, a nerijetko su one i lošije istražene.
Sama Fažana ima freske čak u dvije crkve; u župnoj crkvi Sv. Kuzme i Damjana (link) i u maloj crkvici na Župnom trgu, Sv. Mariji od Karmela (link).
U župnoj crkvi na nekoliko su mjesta vidljivi ostaci fresaka. Stariji sloj je vjerojatno nastao u drugoj polovici 15. st. To su djelovi freske na južnom zidu crkve.
U sakristiji se nalazi mlađi sloj zidnih slika. Zbog sličnosti u izradi te bojama koje je majstor koristio, smatra se da je ove freske napravio isti majstor kao i freske u Sovinjaku (Sv. Rok – link), Višnjanu (Sv. Antun Pustinjak – link) i Bačvi (Sv. Jakov). Autor zidnih slika je Dominik iz Udina. U Višnjanu se Dominik iz Udina i potpisao,
Ali je naznačio da je stanovnik Vodnjana (tal. Dignano). Zato se smatra da je, barem neko vrijeme, Dominik stvarno živio u Vodnjanu.
U crkvici Sv. Marije od Karmela također se nalaze dva sloja fresaka. Od starijeg sloja nastalog u 15.st. vide sa samo mali segmenti. Majstor koji je radio freske koristio je i tada izuzetno skupu plavu boju. Iz te su faze vidljivi i posvetni križevi.
Znatno vidljiviji sloj freski (na slici) nastao je krajem 15. ili početkom 16.st. Starost freski zaključena je po načinu izrade, ali i načinu ukrašavanja rubova svake pojedinačne scene prikazane na zidu. Freske prikazuju niz scena iz života nekog sveca. 
Izvor: Fažanski libar 3 (tekst "Šareni kaleidoskop fažanskih fresaka" napisao Željko Bistrović)
swirl @ 17:00 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 1, 2009
 
Na početku uličice koja vodi u staru jezgru Višnjana nalazi se kapela Sv. Antuna Pustinjaka. Crkva je sagrađena u 14.st., a zidove joj prekrivaju freske (slikala sam kroz prozor). U freske je uparana niz grafita, dio njih na glagoljici.
swirl @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare