Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - travanj 2010
srijeda, travanj 28, 2010
Veliki broj istarskih običaja polagano nestaje. Sjećaju ih se samo najstariji stanovnici ili se o njima čita u knjigama koje su izašle prije dosta vremena, a u kojima su zabilježena sjećanja staraca.
Jedan takav običaj bilo je - zazivanje kiše, uglavnom na području Ćićarije, a u cijeli „proces“ bile su uključene perperuše i dodole.
Nekada bi se, za vrijeme ljetne suše, djevojke ili mladići (kako u kojem selu) okupili u grupu, izabrali svojeg predvodnika kojega bi cijelog prekrili zelenim granama i lišćem ostavivši mu samo nepokrivene oči kako ne bi bilo padova po selu. Cijela grupa, predvođena tako izabranom perperušom (ili dodolom) kretala bi se po selu, pjevala pjesme, pogotovo one kojima bi zazivali kišu, te pred svakim vratima zastali u očekivanju da im domaćica pokloni jaja, kobasice i slično. Osim pjesme bilo je tu i plesa. Nakon darivanja, svaka bi domaćica „predvodnika“ odnosno „predvodnicu“ polila vodom uz tekst kojim se zaziva kiša.
Na kraju sela, cijela bi grupa podijelila dobivene darove te prionula poslu kako bi napravili zajedničku večeru.
U nekim je selima po Istri postojao i „recept“ za borbu protiv tuče. Rano ujutro na Sveta Tri Kralja trebalo je na 3 ugla od polja ili vinograda u zemlju ukopati po bočicu blagoslovljene vode. To se trebalo napraviti vrlo rano jer se moralo vratiti kući prije izlaska sunca.
Slično se radilo na Uskrs, također vrlo rano ujutro, kada je vodom u kojoj su se kuhala jaja, trebalo poprskati jednu vrstu korova. Ovo je bio „recept“ za borbu protiv štetočina.
Izvor: Istarska škrinjica, Jakov Mikac
Na slici: polje lavande kraj Kanfanara
swirl @ 22:09 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, travanj 24, 2010
Vozite li od Buja prema Sloveniji dolazite do Kaštela, malog mjesta s novijim kućama. Kada pomislite da ste prošli mjesto, na nizbrdici prema Sloveniji s desne se  strane nalazi crkva Sv. Sabe s grobljem. Crkva je sagrađena na mjestu starije 1869. godine, a ima nekoliko vrlo vrijednih kipova kao i propovjedaonicu. Pokraj crkve započinje strma uska makadamska cestica kojom dolazite do stare jezgre Kaštela odnosno nekadašnjeg kaštela koji je ovdje postojao.
Kaštel je nastao na mjestu prethistorijske gradine. U prilog tome svjedoči otkrivena nekropola iz razdoblja od 8. do 6. st. p.n.e. Ne zna se je li ovdje postojalo naselje od tada pa sve do do 11.st. Ipak, u nekoj je fazi naselje nastalo jer ga povjesna dokumentacija spominje 1064. godine. Nemirnu prošlost Istre dijeli i kaštel (dvorac) koji je stradavao u raznim ratovima, malo u sukobu patrijarha s Austrijom, pa u sukobima s Mlečanima. U duhu s novijim zbivanjima oko pripadnosti cijelog ovog područja naravno da su se prepucavali i Buje i Piran.
Danas se ostaci nekadašnjeg kaštela naziru tek na vrhu brežuljka. Tamo gdje se nalazi mala kapelica, na ulazu u kompleks kojeg danas čini nekoliko kuća, nalazila su se vrata u kaštel. Dio kuća se danas obnavlja, a pogled je savršen. Na žalost dan kada sam ja posjetila Kaštel nije bio baš idealan, pa ni vidljivost nije bila savršena. Inače, na dnu makadamske cestice kojom se penjete u Kaštel dočekala me mirna kujica crne boje. No odmah je iz pravca stigao Buja njezin vlasnik, stariji gospodin na biciklu, kojeg kujica uvijek čeka na ovom mjestu. Simpatični gospodin i njegova kujica jedini su stalni stanovnici ove stare jezgre Kaštela.
Izvor: Istarska enciklopedija

Pogledati komentare od 05. svibnja.
swirl @ 16:19 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, travanj 20, 2010
 
Po izlasku iz Umaga u pravcu Novigrada, vrlo brzo dolazite do znaka za mjesto Seget (s ceste skrećete lijevo).
Područje je izrazito plodno pa nije ni čudo da je bilo gusto naseljeno još u antici. Vječito govorim kako su Rimljani znali gdje se mora naseliti, bilo da je riječ o odabiru savršeno plodnog tla za poljoprivredno imanje, bilo da je riječ o vrhunski odabranim lokacijama za vile bogatih, hedonizmu naklonjenih Rimljana.
U 17. st. na ovo su područje naseljene izbjeglice iz Dalmacije, ali vrlo brzo cijeli posjed dolazi u vlasništvo obitelji Venier. Početkom 18. st. posjed kupuje obitelj de Franceschi.
Obitelj je na svom imanju sagradila veliku vilu u barokno klasicističkom stilu. Cijeli kompleks zgrada na imanju pravilno je razmješten oko vile, a bio je ograđen zidom. Pretpostavljam da je zid bio i s prednje strane, gdje je danas imanje mjestimično neograđeno. U kutu imanja, uz cestu, nalazi se i kula čudnovatog oblika. Prsobrani na njezinom vrhu su originalni (takve prsobrane do sada na području Istre nisam vidjela). Kula je napravljena u duhu romantizma ni nedavno je obnovljena. Unutar kompleksa sagrađena je i kapela s vrijednim inventarom iz razdoblja od 17. do 19 st.  Do kule je boćalište, omiljena zabava starih Istrijana, ali se nerijetko boćanjem zabavljaju i mlađi.
Inače, ukoliko želite temeljitije istražiti Umag i Novigrad, mala informacija – na kiosku obično možete kupiti dobru kartu gdje vam je ucrtano niz lokacija koje su interesantne za posjetiti u oba grada, ali i njihovoj okolici.
Izvor: Istarska enciklopedija
swirl @ 21:04 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 18, 2010
 
Spustite li se od crkve Sv. Nikole (link) na maleni trg sa originalnom javnom slavinom za vodu iz 1880. godine (slika desno), kraj nje se nalaze Franjevačke stube. Dovesti će vas do još jednog malenog trga na čijoj su lijevoj strani franjevački samostan i crkva Pohođenja Marijina.
Crkva je građena od 1463. do 1477., a od tada je doživjela niz preinaka. Već je 1481. produžena kako bi mogla poslužiti većem broju franjevaca koji su te godine dobili dozvolu za osnivanje samostana.
Legenda kaže kako je kod kopanja temelja crkve nađeno nekoliko zlatnih grumena te su crkvu neko vrijeme nazivali i crkvom Majke Božje na zlatnoj rudi.
Unutrašnjosti crkve i samostana kriju vrijedne sakralne predmete među kojima je i  triptih Girolama da Santacroce iz prve polovice 16.st. Na žalost, samostan nije otvoren za posjete turista.
Samostan je na početku bio znatno manji od današnjeg. Južno krilo samostana sagrađeno je naknadno, početkom 18.st. Blagovaonica u ovom krilu stoljećima je bila najraskošnija pazinska dvorana. Slike za blagovaonicu djelo su vodnjanskog slikara Veneria Trevisana (link). Upravo u ovoj blagovaonici potpisan je dokument o hrvatstvu Istre za Mirovnu konferenciju u Parizu.
U povijesti samostana u njemu su bile bolnica, ljekarna, biblioteka u kojoj je i danas nekoliko tisuća vrijednih knjiga od kojih su neke inkunabule. Neko vrijeme je ovdje bila osnovna škola koju su vodili franjevci, a u 19.st. ovdje je postojala i gimnazija.
U samostan se ulazi kroz zvonik sagrađen 1729. Kupola koja se nalazila na njegovom vrhu krajem 19.st. zamijenjena je piramidom čime je zvonik dobio današnji izgled.
Izvor: Pazin srce Istre, Mirjan Rimanić
swirl @ 10:19 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare