Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - svibanj 2007
srijeda, svibanj 30, 2007

U svojoj je povijesti Pula doživjela niz uspona i padova. Od sjajne rimske faze, preko uspavane mletačke faze i njezinog postupnog propadanja, do novog uzleta za vrijeme Austro – Ugarske.

Pred pad Mletačke Republike Pula je imala samo 600 stanovnika, bila je puna malarije, ruševina i korova. Podaci iz 1840. govore o 1.074 stanovnika i 214 kuća, od čega je dio u ruševnom stanju.

Odluka o početku gradnje brodogradilišta donesena je 1834. ngodine. Giovanni Casoni s grupom stručnjaka tada započinje rad na nacrtima, a prvi konkretni radovi započeli su 1846. kada su izgrađena 3 vojna skladišta.

Definitivan uzlet započinje odlukom o Puli kao glavnoj vojnoj luci Austro Ugarske. H.B. Dahlerup, inače danac, nakon posjeta Rijeci, Bakru, Kraljevici, Crikvenici, Zadru i Šibeniku definitivan glas daje Puli. Godine 1850. otkupljen je od privatnih vlasnika iz Premanture otočić Uljanik, koji je postao i jezgra, ali i simbol, novog brodogradilišta. Ime je dobio po svojim stablima masline (od kojih mi se čini da je jedno ostalo do danas), a ime Uljanik postalo je i naziv brodogradilišta.

09. prosinca 1856. kamen temeljac polaže car Franjo Josip I koji je s tim ciljem posjetio Pulu zajedno sa caricom Elizabetom (popularna Sissi). I tim datumom određena je daljnja povijest Pule, kao što je to i datum poraza opozicije koja se zalagala za luku u Trstu.

Čak ni epidemija kolere 1855. godine nije zaustavila rast Pule. Već 1857., samo godinu dana nakon polaganja kamena temeljca, broj stanovnika je 8.551, a 1867. stanovnika je 17.303. 

Prvi izgrađen brod je Kaiser, drveni jedrenjak s parnim strojem (1858.).

swirl @ 20:32 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 28, 2007

Poznavanje izgleda niza istarskih gradića, kao i običaja i vjerovanja (a i ne samo istarskih) možemo zahvaliti Valvasoru. Iza njega ostale su mnogobrojne grafike koje govore o srednjevjekovnom Tinjanu, Kringi, Gračišću, Pazu, Lupoglavu, Lindaru, Pazinu, Žminju...
Valvasor potječe
iz familije koja se u 12. stoljeću doselila u Kranjsku iz Bergama. Rodio se 1641,
školovao u Ljubljani kod isusovaca, proputovao veliki dio Europe i Afrike. Od 1670.-72. studira povijest, matematiku, magiju i alkemiju. U svom je životu čak bio vojnikom jedinica Nikole Šubića Zrinskog gdje se borio protiv turaka.
Godine 1672. kupuje dvorac kod Litje (Slovenija) i ovdje se godinama, uz pomo
ć suradnika, bavio sređivanjem svega što je prikupio; bogate knjižnice, umjetničkih djela koja je sakupio na svojim potuvanjima, rukopisa, grafika, novca... Dio grafika koje su ostale za njim njegovih su ruku djelo, dok je dio isto tako prikupio. Godine 1687. postaje članom Royal Society (London).
Njegova skupa strast dovela ga je do bankrota te na koncu prodaje i dvorac i zbirke
čija bi se vrijednost danas teško uopće mogla procijeniti. Knjižnicu i zbirku grafika 1690. kupio je tadašnji zagrebački biskup J. Mikuli ć čime je utemeljio Metropolitansku knjižnicu. Niz grafika danas se nalazi u HAZU u Zagrebu.
Kako ve
ć rekoh, bilježio je mnoga vjerovanja i običaje. Zapis o Juri Grandu, istarskom vampiru, možemo zahvaliti upravo njemu (LINK), kao i niz zapisa o vješticama, o običajima vezanima uz maškare, ....
Kršan

Pazin


swirl @ 17:44 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 24, 2007

S desne strane rijeke Mirne, zapadno od Livada, smjestio se mali istarski gradić Završje. Talijanski naziv mu je Piemonte d Istria.
Kako sam već ne znam koliko puta do sada na blogu napisala na ovom je mjestu prvo bila prethistorijska gradina. U rimsko doba izgrađena je rimska utvrda, a o ovom dijelu prošlosti Završja svjedoče okriveni rimski grobovi, natpisi na latinskom, otkriveni ostaci rimske ceste.
Prvi pisani trag datira iz daleke 1102. godine kada se Završje spominje u darovnici markiza Urlicha II (koji ga je darovao oglejskom patrijarhu). Neko je vrijeme bio u vlasništvu pazinskih grofova, dok ga nije osvojila Venecija (1348. godine).  Srednjovjekovni gradić bio je okružen dvostrukim zidinama, a u grad je vodilo dvoje vrata.
Danas je Završje gotovo napušteno. Pa opet, o "slavi davnih vremena" svjedoče njegove zgrade i crkve, Crkva sv. Marije od Krunice (u 16. st. ovdje je pokopan portugalski plemić Pietro Finees), crkva sv. Roka (16. st), ostaci kaštela i palače.
Ipak svojevrsni simbol Završja je zvonik Crkve sv. Marije od Krunice. Na vrhu mu je ravni krov i prsobrani koji svjedoče o burnoj prošlosti. Osim toga zvonik je nagnut 40 cm prema sjeveru tako da i Istra ima svoj kosi toranj.

swirl @ 19:46 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 23, 2007

Svaka "luknja" Istre krije svoje blago pa nisu iznimka ni Rakotule, malo mjesto jugozapadno od Motovuna.
U 14. stoljeću mletačka familija Barbo u Rakotulama dala je izgraditi crkvu svetog Nikole. Crkva je još jednom u jednom dijelu proširena (prijelaz iz 15. u 16. stoljeće). 

Kad smo kod obitelji Barbo, svojedobno su upravo oni bili vlasnici velikih posjeda u Belaju, Boljunu, Motovunu, Pazu... Posljednji "istarski Barbo"  je Francesco Karlo koji u 17. stoljeću prodaje sve istarske posjede.
Već sam pisala o Branku Fučiću kojemu možemo zahvaliti na većini otkrivenih freski u Istri (LINK). Do sada nisam (što ne znači da neću kasnije) spominjala don Luku Kirca, zaljubljenika u Istru, svećenika i narodnjaka kojeg su talijanski fašisti 1921. prognali u Rakotule gdje je i umro 1931. godine. Upravo njemu možemo zahvaliti otkriće rakotulskih fresaka. I on je, poput Branka Fučića kasnije, skidao slojeve i slojeve vapna ne bi li konačno došao do blaga.
Freske su rađene kada i crkva (14. stoljeće), a rad su dvojice talijanskih umjetnika koje je angažirala obitelj Barbo. Rađene su pod utjecajem velikog umjetnika Giotta i potpuno su drugačije od uobičajenik freski Istre toga doba.

Možda je najpoznatiji ciklus o sv. Nikoli:
1. jedna freska prikazuje njegovo rođenje,
2. druga freska prikazuje sv. Nikolu kako obara Artemidino drvo (a iz njegove krošnje bježe demoni),
3. sv. Nikola daruje propalog plemića tako da svaku večer kroz prozor baca vrećicu sa zlatom i to se ponavlja tri večeri, a svaka je vrećica miraz za jednu od tri kćeri.
I konačno, upravo je u ovoj crkvici ispod posljednje freske osvanuo i prastari glagoljaški grafit kojeg sam već spomenula (LINK).

swirl @ 18:27 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 17, 2007

Biska je autohtona istarska rakija. Radi se od komovice, imele i nekoliko vrsti trava. Naziv "biska" nastao je od latinskog naziva za imelu (Viscum album). 
Plodovi imele su otrovni, ali ostatak biljke ima ljekovita svojstva (relaksira, protuupalni učinak, regulira krvni tlak, poboljšava cirkulaciju, djeluje na rad srca i bubrega...). 
Biska može biti i u slađim varijantama, ali i u kombinaciji s medicom (također autohtonom istarskom rakijom, od meda). Kombinacija se zove medimela.
"Tajnoviti" dio priče o biski je njezino korištenje u druidskoj magiji kelta koji su obitavali na ovom području prije oko 2.000 godina. I kelti su biski "priznavali" ljekovit učinak, ali su tome pridodali ulogu u čuvanju od uroka i duhova. Znači, biska se prvi put radi u Istri prije otprilike 2.000 godina.
Naknadno je nađen recept za bisku u Istri napisan na glagoljici tako da biska ima i određeni kontinuitet. 
Najpoznatije su biske iz Huma ("Humskoj konobi" originalni TAJNI recept ostavio je humski župnik i travar (Josip Vidou) te iz mjesta Vrh, ali se radi i po cijeloj Istri.


swirl @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 15, 2007

Najstarije otkriveno ljudsko naselje na Brijunima staro je 4,5 tisuće godina. Naselje je bilo bez bedema, ljudi su živjeli u nekom tipu zemunica od ribolova, stočarstva, zemljoradnje (otkriven je sloj pougljenjene pšenice). I tijelo i tkanine bojali su pintaderama što je dosta rijetko na ovim područjima (pintadera je glineni žig , a može imati različite motive).
Mlađa naselja (iz razdoblja oko 2000 p.n.e.) nađena su na brdašcima Straža, Sv. Nikola, Gradina. Ovaj tip naselja već ima bedeme i to često čak u tri pojasa. Svaki bedem sastojao se od vanjske i unutrašnje strane, dok je šupljina između bila popunjena sitnim kamenjem. Stanovnici su počeli koristiti broncu, a   svoje su mrtve pokapali u zgrčenom položaju u "škrinje" od kamenih ploča koje su potom prekrivali kamenom gomilom. Tek krajem 2 tisućljeća započinje spaljivanje pokojnika na način kako su to radili i histri.
 Gradina
U antičko doba Veli Brijun i Mali Brijun drže se još zajedno, a cijelo se otočje naziva Insulae Pullariae. Na Brijunima je sagrađeno niz villa rustica, od kojih su neke imale više ulogu ladanjske vile, dok su neke bile više gospodarski orijentirane.
Iz tog doba su i ostaci vile u uvali Verige, definitivno najraskošnije i najveće vile na Brijunima.

Uvala Verige
U sastavu vile bila su tri hrama, najveća luka tadašnje Istre, najveći ribnjak, kupaonice, terme... Vjerojatno je vlasnik bio Gaj Lekanije Bas, tadašnji vlasnik tvornice amfora iz Fažane. Poslije je vila postala vlasništvo cara Vespazijana.
Verige

... to be continued ...sa zaljevom Dobrika



swirl @ 17:19 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 14, 2007

Vanga je najstariji naziv za ovaj otočić u obliku broja osam. Nađen je na starim kartama iz 1563. godine pa je faza forsiranja naziva "Krasnica" time prestala. Naziv "Krasnica" povezuje se sa stihovima "Krasna zemljo, Istro mila", a nikad nije bio toliko u uporabi kao u fazi kada smo/su hrvatski jezik nastojali napraviti "hrvatskijim" izvlačeći iz naftalina riječi koje se nisu koristile desetljećima, a i duže. 

Sada bih mogla tamburati poprilično dugo o neću i ne ću, ali bi ovo postala politička rasprava bez kraja i konca. Pratim politiku, ali barem na blogu nastojim zaboraviti takve stvari. Iz istog razloga neću napisati magisterij na temu "Boravak Tita na Vangi - megalomanija ili ne". Možda su za to najkompetentniji stanovnici Fažane kojima je desetljećima bio onemogućen bilo kakav razvoj i bavljenje turizmom (ups nisam još ni takla Fažanu na blogu).

Od najstarijih vrijednosti na Vangi treba spomenuti tragove dinosaura, kosti davno izumrlih životinja, okamine mikroorganizama. Znali su i rimljani što vrijedi pa je i ovdje postojala rimska vila. Danas su njezini ostaci uglavnom pod morem. O vlasniku vile ne zna se ništa, osim... da se bavio uzgojem maslina jer na Vangi i danas postoje prastara stabla maslina. Nakon rimskog doba vjerojatno su se na Vangu povremeno sklanjali ribari, ali je stoljećima bila pusta i neiskorišteno.
Godine 1949. "otkriva" je Tito i postaje njegov raj (i on je kao i rimljani znao što valja). I od tada je Vanga izolirana za obične smrtnike, ali posjećena od niza VIP-a. Sagrađeni objekti nisu predimenzionirani i u potpunosti se uklapaju u bogatu vegetaciju otoka. Gusta makija, tek mjestimično iskrčena ili "kultivirana", sakriva niske zgrade otoka. Od salona tu su: indonezijski salon, ribarski salon, slovenska soba, velika terasa, nešto pomoćnih prostorija, sjenica, a nešto dalje makedonski salon, radna soba, kovačnica (), fotolaboratorij....
U nekoliko desetljeća ove su prostorije nešto renovirane, nadograđivane, ali su srećom pošteđene nekih megalomanskih zahvata pa i dalje otok odiše divljinom. Posjetila sam i naširoko poznat vinski podrum i sam prostor djeluje famozno. U kakvom je stanju danas - ne znam, tada je pol boca bilo prazno ili nezačepljeno pa sadržaj podruma i nije baš impresionirao.
Niz vrijednih predmeta iz "Tito" faze pohranjeno je danas na druge lokacije. Osobno mislim da bi se trebali vratiti na Vangu i time bi Vanga u potpunosti dobila "Original_Tito_štih" (pobornik sam ideje Tito - brand). Kao što bi "režim" dolaska trebalo liberalizirati. Ne znam kako je sada, ali kada sam bila na Vangi za dolazak je trebalo odobrenje Ureda predsjednika. Pretpostavljam da se u tom smislu ništa nije promijenilo, kao što se nije ukinula zabrana fotografiranja (jedva nađoh ovu sličicu na internetu, ako ne vjerujete probajte sami).


swirl @ 19:57 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 13, 2007



Kao uvod u antičke nekropole prvo ću nabrojati nekoliko osnovnih činjenica:
a) u antičkoj Istri pokapanje pokojnika radilo se na dva načina: incineracijom (pokapanjem pepela pokojnika) i inhumacijom (pokapanjem tijela),
b) bez obzira na način pokapanja zamjetno je da je status određivao i lokaciju pokopa, bogati sloj pokapao se na atraktivnijim lokacijama, srednji sloj na malo manje atraktivnim dok su "obični smartnici" pokapani najjednostavije i ovakve su nekropole nađene u nizu mjesta u Istri (uz Pulu, u Medulinu, Nezakciju, Kringi, Katoru, Červaru,...),
c) uz ostatke pokojnika grobovi obično sadrže niz predmeta čija je uloga bila  "veza s ovim svijetom", ali i lakše snalaženje na "onom".

U gradu Puli na nekoliko mjesta otrivene su antičke nekropole.
Nekropola Marsovo Polje: Poput mnogih, otkrivena je slučajno, prilikom gradnje gradskog kolektora, pa nakon toga zgrade banke, robne kuće i nove zgrade policije. Dakle prvi je put otkrivena 1977. godine da bi daljnjim radovima svaki put bio otkriven novi niz grobova. Na ovoj je lokaciji nađeno niz predmeta koji svjedoče o tadašnjem životu, ali i pokojniku (nakit, koštani predmeti, uljanice, stakleni predmeti,...).
Nekropola u Koparskoj ulici: Nekropola je otkrivena u blizini amfiteatra. Između ostaloga otkriven je grob gladijatora za kojeg se pretpostavlja da je umro u borbi. U grobu je i opet nađeno niz predmeta, od keramičkih tanjura, uljanica do strigila (kako bi lakše uzmicali neprijatelju u borbi gladijatori su tijelo mazali uljem, a nakon borbe pomoću strigila čistili su tijelo od ulja i prašine). Treća je nekropola u Bulevaru B. Kidriča.
Najbogatiji su grobovi otkriveni na centralnoj nekropoli (u blizini Slavoluka Sergijevaca, Dvojnih vrata, katedrale). Kod Dvojnih vrata uglavnom su pokapani bogati obrtnici i trgovci, kod Slavoluka Sergijevaca administrativno osoblje i vojnici. 
Pažljivim iskapanjem i uz mnogo truda tako znamo da su u Puli pokopani: Q. Gellus Spendophorus, L. Maesius Terentius, Obbelia Maxima, Iulia Mellissa, djevojčica od 2. godine Geminia Hygia, Titia Eutychia, Caeporia Chresima i mnogi drugi (ne znam da li vas, ali mene je fasciniralo poznavanje imena ljudi koji su ovdje pokopani).
Nisam stručnjak pa neću ulaziti u razlike između nađenih stela, ara, cipusa i ostalih tipova nadgrobnih spomenika. Šteta je da je velik dio njih nepovratno izgubljen jer su u stoljećima koja su uslijedila iskorišteni u gradnji novih kuća i ulica. Niz zapisa s ovih spomenika ipak je spašen zahvaljujući fratru Antoniu Lavezzariu) koji je od 1671. do 1707. godine marljivo zapisivao nađene tekstove prije no što su nepovratno izgubljeni ugrađivanjem u temelje novih kuća i u zvonik pulske katedrale. 
Do sada je nađen i mali broj sarkofaga dok je najmonumentalniji tip grobnog spomenika (mauzolej) otkriven kraj Dvojnih vrata te se i danas vide njegovi osmerokutni temelji na kojima se nalazio ostatak mauzoleja.

Koga zanima više preporučujem nabaviti i pročitati "Sjaj antičkih nekropola Istre" (autori Vesna Girardi Jurkić, Kristina Đin, Arheološki muzej Istre, Monografije i katalozi 13, Pula 2003). 

swirl @ 15:23 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, svibanj 11, 2007

Prvi pisani trag o kaštelu datira iz 10. stoljeća što je ujedno i prvo spominjanje grada Pazina (uz kaštel unutar zidina razvijao se i gradić). Za razliku od ostalih kaštela, ovaj nije smješten na najvišoj nego upravo suprotno - na najnižoj točki povrh Pazinske jame. Pa opet, smještaj nije bio loš (dapače uz jednu iznimku Pazin je bio neosvojiv). Od viših brežuljaka okolo kaštela do samog kaštela udaljenost je bila prevelika da bi tadašnje oružje moglo ugroziti grad.
Vlasnici: U 12. st. vlasnik postaje Menhard von Schwarzenburg (Menhard, Majnhard ???), a način kako je dobio vlast nad kaštelom malo je upitan. Dok neki spominju darovnicu, drugi govore kako je jednostavno oteo pazinsku utvrdu. Majnhard je ujedno i osnivač Pazinske grofovije koja je uključivala i Brseč, Pićan, Gračišće, Kringu, Lindar, Boljun, Beram, Lupoglav… (podatak koji je zapisao Valvasor u 17.st). Godine 1248. Majnhardov rod izumire, a udajom Pazinska grofovija prelazi u ruke goričkih knezova pa 1374. u privatno vlasništvo Habsburgovaca. Dalje se kao vlasnici spominju Alessio Mosconi, grof von Ausperg, Antonio Montecuccoli iz Modene (1766.), a njegova je obitelj i posljednji vlasnik (do 1945.).

Izgled: iz početka u sastavu pazinske utvrde jesu; kaštel (prizemlje i dva kata), kula, zidine, zvonik i kapelica. Djelomična obnova napravljena je u 12. i 14. st. čime je kaštel dobio gotički štih. Nadogradnja je napravljena i u 15. st. Tada je kaštelu dodano niz dodatnih prostorija, ali je pojačana i obrana. Daljnje su izmjene u razdoblju od 1537. do 1548. kada su uz izmjene, a zbog „zakrčenosti“ porušeni zvonik i crkvica dok su izgrađeni sjeverno i istočno krilo. Oko kaštela bio je jarak, a u njega se ulazilo kroz petero vrata pomoću pokretnih mostova. Jarak je zatrpan početkom 19. stoljeća. Od 15. stoljeća povećavali su se prozori, skratila kula od čijeg se materijala popločilo dio ulica.

Zbog nemogućnosti daljnjeg širenja grada unutar zidina u 15. stoljeću počele su se graditi i kuće pokraj utvrde. Možda je najzanimljivija (barem meni) kuća Rapicio, nastala na samom rubu ponora, a i danas njezine ruševine djeluju impresivno. Spominje se i u knjizi Borisa Perića „Vampir“ i taman se uklapa u poprilično zastrašujuću "ulogu" koju ima u toj knjizi. Tršćanska obitelj Rapicio naselila se ovdje u 15. st, a kuća je teško stradala u bombardiranju za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon rata u njezinoj je blizini niz kuća koje su izgrađene u ovo vrijeme porušeno te je na njihovom mjestu napravljen mali park.

Pazinska grofovija pod Habsburgovcima najčešće je ratovala s mlečanima. No samo je jednom u svim stoljećima svojeg postojanja i došla u ruke neprijatelja (1508. okupirana je od strane mletačkog komandanta (Girolamo Contarini)).
Kuća Rapicio



swirl @ 17:59 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 8, 2007

Cezar
Kada je pao Nezakcij, područje kojim su vladali histri pripojen je Cisalpinskoj Galiji. Gaj Julije Cezar, zbog zasluga, postaje upravo namjesnik Cisalpinske Galije i to 59.p.n.e.
U posljednjih nekoliko godina prevladava mišljenje da je upravo Cezar (a ne kako se prije mislilo, August) zapravo osnivačem Pule. Nešto o tome sam spomenula
u postu o Herkulovim vratima u Puli (LINK). Ukratko, Lucije Kasin Longin, brat jednog od ubojice Cezara, bio je duovir sa zadaćom osnivanja rimskog grada Pule. Teško da bi mu takva uloga bila dodijeljena nakon što je Cezar ubijen, a i sama godina njihovog dolaska na područje Pule nije sigurna pa sve više jača mišljenje da se s osnutkom Pule započelo i nešto ranije no što se mislilo prije, za vrijeme Cezara.
Građanski ratovi Rima u to su doba bili mnogobrojni. Na primjer, 52 p.n.e. Cezar ratuje s Vecingetorix-om u Transalpinskoj galiji, a ovaj rat koriste japodi (pleme sjevernije od histra) i napadaju Akvileju. Ishod - jačanje Akvileje stacioniranjem jedne rimske legije u Akvileji.
U svim građanskim ratovima histri su (već ih prije nazvah pegulama) na strani gubitnika. I dok je Pula bila na strani Cezara, histri su bili kontra pa je Cezarova pobjeda kod Farsale (Grčka) indirektno još jedan poraz histra.
Slijedi još jedan poraz histarske struje. Godine 44. p.n.e. Brut i Kasije ubijaju Cezara, a i sami su ubijeni 2 godine kasnije (bitka kod Filipa). I ovo je pobjeda nad republikancima i opet poraz struje za koju su bili histri.
40. p.n.e. Antonije i Oktavijan dijele rimske provincije u dva dijela, a Oktavijan (August) dobiva cijeli Balkan. I opet mir ne traje dugo. Antonije i Kleopatra poraženi su 31.p.n.e. i Oktavijan postaje jedini nositelj vlasti. Pobjedu je izvojevao bitkom kod Akcija u Grčkoj, a upravo spomenik nastao veličajući ulogu nekih u ovoj pobjedi je
Slavoluk Sergijevaca u Puli (LINK). 
Pobjeda Augusta kod Akcija početak je carske epohe. Procvat Istra doživljava upravo za vrijeme prve carske dinastije (dinastija Julijevca - August, Tiberije, Kaligula, Klaudije, Neron) u trajanju od 27 p.n.e. do 14. n.e.
August


swirl @ 18:25 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 7, 2007

Kako sam već niz puta spomenula histre (jer pisati o Istri bez njih je nemoguće) malo sam se pozabavila i onim što  se o njima zna. Pa koga zanima you are welcome (ostali sorry). Slike sam napravila u Nezakciju.
Legenda o argonautima je
prvi zapis o histrima (LINK). No kako je riječ o legendi, idemo dalje - na povjesne činjenice. 
Dion Kasije prvi je pisao o histrima, uglavnom se koncentriravši na prvi histarski rat (221.p.n.e.). O drugom i trećem histarskom ratu ima više zapisa (Enije, Hostije, Livije). Dok Lukan opisuje borbu Cezara i Pompeja (a koja se zbivala pred obalama Istre), Plinije baš piše o ratovima koje su vodili rimljani ne bi li osvojili Istru i zagospodarili (barem za početak) njezinom obalom.

U svakom slučaju, bez obzira na neke djelove opusa Tit Livija koji su izgubljeni, upravo najviše povjesnih činjenica možemo zahvaliti Liviju.
Prvi histarski rat (221 p.n.e) bio je posljedicom njihovog gusarenja i pljačkanja rimskih brodova. Rimljani su histre napali s mora (jedina solucija koju su tada imali) pa se i rimska pobjeda nad histrima zapravo ograničila na priobalje. Pretpostavlja se da je u ovom sukobu nestalo histarsko naselje na mjestu današnje Pule jer se nakon toga više ne spominje. O tome kako su histri funkcionirali u razdoblju koje je prethodilo ovom sukobu ne zna se puno, ali izgleda da su imali neku vrstu organizacije i prije kralja Epulona.
Godine 183 p.n.e. rimski Senat donio je odluku o osnivanju nove kolonije, Akvileje. Svrha Akvileje bila je zaštita od prodora plemena u padsku nizinu, ali i novo, ovaj put kopneno, uporište za daljnje ratove protiv histra. Prvi pohod na histre započinje iz Akvileje već 178.p.n.e. Rat je trajao godinu dana, a po Liviju histri su pod oružjem imali oko 12.000 boraca. Procjene tadašnjeg broja histra u Istri (po Liviju) kreću se oko 160.000 histra. Ako i jesu pretjerane (jesu li???) umjerenije procjene današnjih povjesničara svađaju se na broj od 100.000 do 120.000 ljudi (do sada je otkriveno oko 520 histrarskih gradina u Istri). 
Za vrijeme ovog drugog histarskog rata izgleda da je sreća mijenjala strane. U jednom su navratu histri čak osvojili rimski logor. Izgleda da je histarska fešta potrajala malo predugo i po intenzitetu bila malo prežestoka jer su rimljani pospane i polupijane histre opet porazili i ušli u svoj logor (izgleda da je platilo ovu feštu životom oko 8.000 histra). 
Sukob završava 177.p.n.e. pobjedom nad Nezakcijem, Mutilom (na području današnjeg Medulina) i Faverijom (vjerojatno negdje oko današnjeg Mutvorana).
Opis pada Nezakcija, masovno samoubojstvo histra i histarskog kralja Epulona također možemo zahvaliti zapisima Tit Livija. 
Konačna pobjeda nad histrima cijelog poluotoka pripisuje se Gaju Semproniju Tuditanu koji je pod rimsku vlast stavio područje od Akvileje do rijeke Krke (129.p.n.e.).
Strabon, Pomponije Mela, Ptolomej i Plinije u svojim su djelima ostavili podatke na osnovu kojih se mogu zaključiti granice područja kojim su vladali histri prije rimskih osvajanja (granice od današnjeg Trsta jer su zapadnije bili karni, do vrha Učke i rijeke Raše). Na Ćićariji bila je granica prema Japodima, dok su dalje od Učke i Raše bili Liburni.
I kako mene ovo interesira, nastavak ide u slijedećem broju (ovo je najava o vrlo vjerojatnoj ulozi Cezara u osnivanju Pule, histrima koji su pegule pa su nekako uvijek bili na strani gubitnika, Julijevcima kao prvoj carskoj dinastiji....). I mala zahvala knjižari Castropola u Puli (ili bi oni morali zahvaliti meni jer im spadam u bolje kupce).
 


swirl @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 6, 2007

Dio kompleksa Eufrazijane u Poreču o kojem još nisam pisala je "friško" poslikan i stavljam ga ovdje u "folder" s ostalim tekstovima i slikama o Eufrazijani.
Kanonika (župni dvor)
Smještena je do samog ulaza u Eufrazijanu. Izgrađena je 1251. godine i smatra se remek-djelom romaničke arhitekture. 
Kanonika
Pra-Euefrazijana
Ostaci zgrada (takozvana Pra-Eufrazijana), bogati mozaicima, koje su prethodile Eufrazijani građenoj u šestom stoljeću (više o tome - OVDJE).




swirl @ 17:28 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare