Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - svibanj 2009
nedjelja, svibanj 31, 2009

I sam je Dvigrad (na slici) u brončanom i željeznom dobu bio prethistorijska gradina. Mada su materjalni ostaci tih davnih stanovnika uglavnom nestali izgradnjom kasnijeg Dvigrada, nešto ostataka keramike ipak je otkriveno 1906. godine kada se gradila cesta Kanfanar – Mrgani (cesta prolazi kraj Dvigrada). Nešto ostataka nađeno je i prilikom arheološkog istraživanja Dvigrada desetak metara od crkve Sv. Sofije.
Jedna gradina postojala je na brdu Marozula sjeverno od Mrgana. Zatim je postojala gradina kraj Limskog kanala te gradina Sv. Martin (link).
Cijeli taj kraj bio je u to davno doba gušće naseljen nego danas.
Posjetite li Kanfanar i produžite prema Vidulinima dolazite do crkve Sv. Agate (link). Ispod crkve (južnije od nje) nalazila se gradina Kašteljir. 
Gradina je imala tri sloja bedema. Gradina vjerojatno nije bila naseljena od rimskog doba pa sve do ranog srednjeg vijeka kada je na najvišem dijelu nekadašnje gradine napravljena crkvica Sv. Jakova čije ruševine postoje i danas. Život cijelog ovog kraja, pa tako i gradine Kašteljir, omogućavao je obližnji izvor vode te još nekoliko manjih izvora u okolici.
Oko Sv. Jakova pretpostavlja se da je u srednjem vijeku postojao samostan. Ruševine samostana vidio je i biskup Tommasini (link) te je i sam pretpostavio kako je riječ o nekadašnjem samostanu. U njegovo doba Sv. Jakov je još bio u uporabi. Područje oko Sv. Jakova bilo je i mjesto održavanja velikog sajma i to na dan sveca Sv. Jakova (25. srpnja). Njegujući tradiciju i danas se u Kanfanaru održava poznati sajam Jakovlja.
Lokalitet Kašteljir nije istražen, mada je ostavio traga u staroj dokumentaciji zaljubljenika u Istru. Anton Meden iz Kanfanara spada u današnje zaljubljenike u Istru pa otkriće niza keramičkih ulomaka na ovom lokalitetu možemo zahvaliti upravo njemu.
Izvor: Kanfanar i Kanfanarština (tekst pod naslovom „Kašteljir“ napisala Kristina Mihovilić)
swirl @ 15:53 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, svibanj 29, 2009
 
U starom dijelu Labina zvanom Rialto (sa suprotne strane Crća od stare gradske jezgre) nalazi se rodna kuća G. Martinuzzi. U dvorištu kuće nalazi se mletački lav, samo jedan od sačuvanih mletačkih lavova koje možete i danas vidjeti u Labinu (link).
G. Martinuzzi je živjela od 1844. do 1925. godine. Nakon školovanja posvetila se podučavanju djece pa je radila u Labinu, Galižani, Miljama... Osim toga radila je na nizu tadašnjih udžbenika namijenjenih djeci u osnovnoj školi.
Na najpoznatija je po svojem političkom angažmanu. Borila se za prava radnika, prava žena kao i za potrebu suradnje između hrvatskog i talijanskog naroda na istarskom tlu. Giuseppina Martinuzzi je pokopana na labinskom groblju.
swirl @ 17:46 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 27, 2009

Sjeveroistočno od Rovinjskog Sela nalaze se ostaci Karaštaka (slika dolje), još jedne istarske prethistorijske gradine. Za razliku od Monkodonje (link) koja je imala tri sloja bedema, Karaštak je imao dva sloja pa tako i dva dijela naselja. 
Tehnika građenja zidina uobičajena je za to doba – svaki bedem činila su dva vanjska zida građena od krupnog kamenja tehnikom suhozida, dok je šupljina među njima popunjavana sitnim kamenjem. Vanjski sloj zidina imao je vrata na istočnoj strani. Ispočetka su ta vrata bila jednostavna, ali kako je rasla potreba za zaštitom stanovnika gradine tako su i ova glavna vrata u naselje postajala složenija. Vrata na unutrašnjem bedemu i dalje su ostala jednostavna jer nisu imala toliko važnu obrambenu ulogu. Od njih (tih unutrašnjih vrata) je uz bedem vodio hodnik sve do najviše točke naselja. Značenje tog hodnika još je i danas tajna.
U blizini Karaštaka, osim tumula na Maklavunu (link) otkriven je i tumul na Žamnjaku visine 2 metra, a promjera 13 metara. Za razliku od maklavunskog, grobnica na Žamnjaku nalazila se točno u centru kružnice, a u njoj su otkrivena tijela 3 pokojnika. 
Sudbina maklavunskog tumula (na slici - na vrhu i do samog ruba kamenoloma) ne odiše optimizmom. Kamenolom je „stigao“ do samog ruba tumula i, nastali li i dalje napredovati, i ova će vrijedna ostavština pradavnih stanovnika Istre otići u nepovrat. A tada – tada će biti kasno!
Izvor: Zbornik radova "Kanfanar i Kanfanarština" 
swirl @ 17:47 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 26, 2009

U zaseoku Konobari koji spada pod Rakotule nalazi se crkvica Sv. Magdalene iz 12.st. 
I ona je od vremena njezine davne izgrdnje do danas doživjela niz promjena. Jedna od pregradnji napravljena je u 18.st., a financiranje je omogućio Raguzzi, veleposjednik iz Vižinade čiji su posjedi bili oko crkvice. Upravo je ova obitelj za zaštitnika crkve, bez obzira na njezino ime, postavila Sv. Blaža. Godine 1785. nastao je ugovor kojim je za otkup zemlje po povoljnijoj cijeni od obitelji Raguzzi obitelj Gregorija Pahovića na sebe preuzela brigu i o održavanju crkve. Mada su oslobođeni te brige 1875. i danas se ista obitelj brine o crkvi. Crkva ima grubo izgrađen kameni oltar. Zvono je napravio još davne 1607. godine Jakop Decalderaiis.
Izvor: Rakotule – od Močitada do Krvara
Photo by Kljujuć
swirl @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 24, 2009

Sv. Ivan je manja crkva uz cestu koja prolazi kroz Vižinadu. Crkva je dvoapsidalna, a datira se pomoću tehnike zidanja, načina kojim je izrađena rozeta na pročelju te prozora na začelju crkve negdje u 12.st.
Izvor: Romaničke crkve u Istri, Damir Demonja
swirl @ 16:30 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 21, 2009
Na vrhu poluotoka gdje je stara jezgra Rovinja nalazi se mala lanterna. Naravno da i ona s okolinom ima svoju malu priču.
Na istom je mjestu u 19.st. prvo napravljena željezna lanterna, a današnji zidani svjetionik zamijenio ju je tridesetih godina 20.st. 
Spustite li se putićem kraj svjetionika do mora (i putić i svjetionik su na slici), danas ćete naići na napuštene zgrade. U njima su se prije nalazile voštarnica «Cereria Istriana» obitelji Artusi, a 1882. dodane su terasa i zgrada u kojoj se proizvodio liker. Tvornicu likera držala je obitelj Petrali.
Od svjetionika do crkve Sv. Eufemije vodi cestica nekad zvana Ferdinandea. Sagrađena je 1844. godine, neposredno pred posjetu cara Ferdinanda I Rovinju pa je tako i dobila naziv.
Drugi rovinjski svjetionik sagrađen je 1906. unutar kompleksa rovinjske bolnice.

Izvor: Rovinj na starim razglednicama, Daniel Načinović, Marino Budicin (knjigu toplo preporučujem svim zaljubljenicima u Rovinj)
swirl @ 17:57 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 19, 2009

Kada vozite cestom Pula – Barban nekoliko km prije Barbana na desnoj je strani skretanje za Hreljiće. Mjesto je poznato marijansko svetište na području južne Istre.
Crkva Gospe od Zdravlja sagrađena je u prvoj polovici 18.st. (1726.), ali je vjerojatno na istom mjestu postojao i ranije sakralni objekt. Inače sami Hreljići kao i okolna naselja nastali su negdje u 16. i 17.st. doseljavanjem ljudi iz Dalmacije.
Zamolbu za gradnju crkve podnijelo je pet zastupnika okolinih sela: župan Matija Hrelja, požup Grgo Jakša, župan Ante Bratelić te Jakov Belavić. Zamolba je upućena Antoniu Loredanu, feudalnom gospodaru Barbana i okolice. Navedeni razlog za gradnju nove crkve bila je poprilično udaljena crkvica Sv. Dionizija. Inače crkva Sv. Dionizija postojala je do 1775., a danas od nje nije ostalo ništa.
Dozvola za gradnju crkve izdana je 27. ožujka 1724. godine. Radovi su završili u dvije godine, a njezin prvi župnik bio je Mihovil Bratelić. Godine 1752. napravljeno je i groblje.
Ima najveću lopicu (trijem) od svih ostalih crkvica na području Istre. 
swirl @ 18:34 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 17, 2009
Osim mora, Medulin ima i svoju lokvu. Vjerojatno se puni vodom iz Ližnjana. Nekada je bila kanalom spojena s more pa su stari medulinci u lokvi lovili jegulje. 
Sada je vode manje, nema miješanja s morskom vodom, ali i sada može biti duboka u središnjem dijelu čak do 7 metara. Tako i Medulin ima malo „jezerskog“ ugođaja.
Ispod ovog teksta među komentarima - pročitati komentar od Maria.
swirl @ 12:44 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
petak, svibanj 15, 2009
Nedaleko Višnjana nalazi se mjesto Bačva. Poput cijele Istre gdje su po raštrkanim crkvicama zidovi ukrašavani freskama tako je u Bačvi mala crkvica Sv. Jakova. Sv. Jakov se spominje u pisanoj dukumentaciji 1318. godine. Freske, od kojih su sačuvani segmenti, nastale su negdje u 14.st. Smatra se da je crkvica sagrađena negdje u 12. ili 13.st.,  dok su naknadno napravljene velika preslica i pročelje pa imaju i drugačija stilska obilježja.
Župna crkva u Bačvi je crkva Majke Božje od Karmela. U crkvi je pokopan župnik Stjepan Deković, umro 1581. godine. Na njegovoj ukrašenoj nadgrobnoj ploči nalazi se glagoljički natpis.
Izvori: Istarska enciklopedija (o župnoj crkvi), Romaničke crkve u Istri (Damir Demonja) (o Sv. Jakovu)
swirl @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 13, 2009

7. listopada 1958. Petrinjac Karvić je na moru kod Vrsara izbrojao pet pijavica. Nešto kasnije, oko 14.00 sati bilo ih je čak 17.
Pijavice su dosta česte uz zapadnu obalu istre. Traju u prosjeku desetak minuta, mada su zamijećene i one koje traju sat-dva. Najčešće se javljaju u jesen, mada ih ima i po ljeti, posebno u kolovozu.
Pijavice znaju prouzročiti i veliku štetu kada se vrtlog pijavice dočepa kopna. Tako je poznata pijavica (vjerojatno više njih) 14.srpnja 2002. zahvatila područje Rovinja i Vrsara, a na Crvenom otoku kraj Rovinja cijeli „pojas“ njezine „šetnje“ preko otoka ostao je bez drveća.
U Istri štetu znaju nanijeti i tuče. Znalo je biti gladnih godina u prošlosti jer je jaka tuča uništila cijeli urod. U prošlosti, ne imajući drugi način za borbu protiv tuče, u Istri se zvonilo na crkvena zvona, nadajući se da će zvona rastjerati zloduhe i rastresti oblake te ih spriječiti da nastane tuča. U prilikama kada je prijetila tuča uvijek bi se zvonjave ulovio onaj koji je bio najbliže crkvi, a takva se vrsta zvonjave zvala „na oblak zgon“. Postojalo je često i posebno zvono koje je imalo „ulogu“ borca protiv tuče, mada se kod jakih nevremena zvonilo i na sva ostala zvona koja je crkva imala, pa čak i na mala zvonca u unutrašnjosti crkve (što bi obično bio „zadatak“ manje djece).
I na koncu evo fotke slikane oko Uskrsa ove godine – pogled na Brijune obavijene maglom.
Izvor: Istarska meteorološka škrinjica, Milan Sijerković
swirl @ 21:23 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 11, 2009
Ako ste u Premanturi tada ste u najjužnijem mjestu istarskog poluotoka.
Na ovom području postojale su i gradine i antičke vile (vidi link).
Današnjom Premanturom protutnje tisuće ljudi na putu za Rt Kamenjak. No i sama Premantura je lijepo mjesto. Mjestom dominira (kao i obično) zvonik i to župne crkve Sv. Lovre. Zvonik je iz 19.st., a crkva je sagrađena sredinom 17.st. Poput velikog dijela Istre i ovaj su dio opustošile epidemije, a Mlečani su nastojali opustjele krajeve naseliti izbjeglicama iz Dalmacije. I ovdje je bio pokušaj naseljavanja Bolonjaca i to 1561 godine (možda je i to povezano uz pokušaj naseljavanja Bolonjaca u Pulu vidi link). No pokušaj naseljavanja Bolonjaca nije završio uspjehom.
Inače uz cestu malo ispod crkve nalazi se originalna krušna peć iz 18.st.
swirl @ 18:45 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, svibanj 9, 2009

Biskup Eufrazije koji je dao sagraditi savršenu Eufrazijanu, porečku baziliku (više o Eufrazijanu vidi pod "Poreč") svojedobno je bio proglašen «začetnikom zla» i «uljezom crkve»....
Biskup je živio negdje do 560. godine kada je u crkvi došlo do takozvanog «istarskog raskola». Raskol je nastao između Vatikana (pape) i Akvilejske crkve, a trajao je negdje od 558. pa sve do 698. godine.
Dok su u romanu «Ime ruže» (Umberto Eco) glave padale oko toga je li smijeh dozvoljen ili nije, u ovom raskolu crkva se podijelila na dvije struje, od kojih je jedna zastupala mišljenje kako je Krist bio čovjek dok je druga struja smatrala da je njegova narav isključivo Božanska.
Na Kalcedonskom koncilu održanom 451. godine osuđena su tri teologa koja su zastupala mišljenje o božanskoj prirodi Krista. Uslijedio je Carigradski koncil (održan 553. godine) gdje je, ne bi li se crkva ujedinila, usvojeno nešto tolerantnije mišljenje koje je bilo bazirano na dvojnoj prirodi Krista - i božanskoj i ljudskoj. No u svojoj biti Carigradski koncil nije se odmaknuo dalje od stavova Kalcedonskog koncila te je niz biskupa sa zapada prihvatilo i Carigradski koncil. Njemu su se protivili akvilejski biskupi, pa tako i cijela Istra.
Posebnu ulogu u raskolu na području Istre odigrao je Eufrazije. Sačuvana su pisma pape Pelagija iz razdoblja od 556. do 561. godine upućena ravenskom egzarhatu gdje papa Pelagije navodi potrebu da se istarski biskupi prestanu protiviti Carigradskom koncilu te da se crkva opet ujedini. U pismima se posebno spominje Eufrazije, spominju se njegova «nedjela», naziva se «začetnikom zla», «najvećim uljezom Akvilejske crkve»...
Izvor: Istarska enciklopedija

Na slici: ciborij i apsida iz Eufrazijane, smatra se da drugi lik s lijeve strane predstavlja Eufrazija dok drži u rukama maketu Eufrazijane 
swirl @ 16:38 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 6, 2009
Uz razne priče na mom blogu evo jedne poprilično misteriozne. Vezana je uz Kanfanar i njegovu župnu crkvu, crkvu Sv. Silvestra.
Prije desetak godina (negdje 1994.) u kanfanarsku je župnu crkvu udario grom pa je stradao i automat za zvonjenje i zvonjenje je trebalo „odraditi“ ručno. Tadašnji župnik Zorko Ritoša zamolio je Maria Paulića iz Kanfanara da svake večeri ručno uključi zvona. I tako je, jednog rujanskog dana u večernjim satima, kada je crkva tonula u mrak, Mario Paulić otišao u crkvu i prije paljenja svjetla otkrio – kanfanarski misterij. Pokazalo se da svake večeri u mraku s lijeve strane oltara izranja tajanstveni lik nekog starca.
Mnogi su tada izgled tog lika povezivali s tadašnjim papom ili nekim drugim, a u Kanfanar su počeli dolaziti i ljudi iz okolice kako bi se na vlastite oči uvjerili u neobičnu pojavu. Mise su bile neobično posjećene.
Pa sad, hoćete li vjerovati kako je riječ o fenomenu ili je rješenje samo u postavljanju reflektora te godine ispred crkve, ovisi o vama, no uspijete li u sumrak ući u crkvu i danas ćete vidjeti tajanstveni lik.
No u svakom slučaju priču vrijedi zabilježiti.
Kao i onu još tajanstveniju iz iste crkve 1930. godine (link).
swirl @ 18:36 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 5, 2009
U staroj jezgri Sv. Lovreča Pazenatičkog je župna crkva Sv. Martina, ujedno i najveća romanička građevina na tlu Istre. Crkva je trobrodna, s tri istaknute apside.
S unutrašnje strane su u apsidama ostaci fresaka. Stariji sloj sačuvan je tek u manjim segmentima, a učinjen je u 11.st. Mlađi sloj je ipak nešto vidljiviji, a datira s kraja 14. ili početka 15.st. Današnje je pročelje crkva dobila 1838. godine.
Pomoću starijeg sloja fresaka kao i načina izrade i dekoracije kapitela u crkvenoj unutrašnjosti cijela se crkva datira u 11.st. U crkvi je kip Bogorodice (14.st.) i poliptih iz 15.st.
Zvonik crkve je odvojen i nekada je bio sastavni dio gradskih zidina pa još i danas na vrhu ima prsobrane. Kroz zvonik su vodila još jedna gradska vrata koja su kasnije zazidana, ali se i danas s vanjske i unutrašnje strane grada vide lukovi nekadašnjih vrata. Uz bočni dio crkve postoji gradska loža, danas lapidarij.
U blizini gradskih vrata Sv. Lovreča, u glavnoj ulici kojom prolazite kraj stare jezgre nalazi se i mala crkvica Sv. Blaža iz 15.st. I ovdje se nalaze ostaci fresaka u koje su uparani glagoljaški grafiti.
Na groblju je pak crkva Sv. Lovre, datirana u predromaniku (8.st.).
I, na koncu, spuštate li se od poznatih gradskih vrata s Atilinom glavom po glavnoj ulici, nakon Sv. Blaža s desne strane ceste je ruševina Sv. Dorliga, točnije njezin južni zid s tri uska prozora jer je ostatak crkve srušen.
Crkva Sv. Dorliga je bila pravokutna crkva, a samo u temeljima je sačuvana i istaknuta polukružna apsida, Izgrađena je negdje u 11. st. tako da pripada u niz romaničkih sakralnih objekata Istre.
Izvor: Romaničke crkve u Istri, Damir Demonja
swirl @ 18:39 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 3, 2009
 
Idete li pješačkom stazom oko Paluda (link) već blizu mora doći ćete do ruševina crkvice Sv. Damjana.
Crkva je jednostavna, bez apside, a sagrađena je negdje u 11. stoljeću. Pretpostavlja se da je nekada imala apsidu, ali je apsida kasnije, u naknadnim dogradnjama, zazidana.
I za ovu crkvicu vezana je jedna pučka predaja. Po pričama, godine 1177. papa Aleksandar III iskrcao se s broda negdje u blizini i održao misu u crkvici. 
U blizini crkvice "poziralo" mi je i ovo:
swirl @ 17:08 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare