Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - svibanj 2010
nedjelja, svibanj 30, 2010
Maneštra, bobići, razne pašte, masline, pršut, ombolo, šparoge, domaći sir, dobra vina, rakije, tartufi, med – i sve je to Istra.
Osim biske, Istra ima izvrsne medice (slađa rakija jer se u nju dodaje med), rute (u rakiju se stavlja biljka ruta), orahovice... Od vina tu su malvazija, teran, muškat (vidi muškat ruža), ali i chardonnay, sivi pinot, cabernet sauvignon... Svakim danom postoji sve veći broj proizvođača koji kvalitetom vina spadaju među najbolja vina Hrvatske te polako nalaze svoj put i na strana tržišta (Kabola, Pilato, Coronica, Cattunar, Degrassi, Kozlović i mnogi drugi). Vozeći se Istrom svaki ćete čas naići na vinograde, bilo da su manji, onako „starinski“, do vrlo velikih modernih vinograda.
Istra ima velike površine pod maslinicima. U zadnjih niz godina (pred ulazak u EU koji će biti ne_znam_kada) Istrijani nisu gubili vrijeme. Istra je načičkana vrlo mladim maslinicima, od malih od svega nekoliko stabala preko većih do onog najvećeg kod Galižane (link). Istarska maslinova ulja postaju brand, gotovo svake godine dobivaju svjetske nagrade na raznim natjecanjima te ulaze u popise najkvalitetnijih svjetskih maslinovih ulja. I masline mame turiste jer osim cesti maslinovih ulja gotovo u pravilu svaki jači proizvođač može samostalno pripremiti degustaciju svojih ulja za grupu posjetitelja.
Manešte se rade na razne načine, i od različitih sastojaka. Tako imamo bobiće (u maneštru se stavlja kukuruz), ječam, jotu (s kupusom)... a nezaobizalan sastojak svake dobre manešte je suho meso, domaće kobasice, rebarca i slično.
Istra ima i svoju tjesteninu, šurle , pljukance (link), raviole (one slatke obožavam). Ima izvrsnih domaćih sireva, pa i onih s tartufima. Da ne zaboravim spomenuti skutu.
Ne smije se zaboraviti i ombolo (sušeni, lagano začinjeni svinjski kotleti bez kostiju), pa jela ispod čripnje (pod pekom).
Kao i Primorje i Dalmacija, tradicija Istre nisu baš kolači za nas koji se volimo utapati u tortama s čokoladom i inim slasticama. No nije da Istra nema svoje delicije, ima kroštule, fritule...
Lako moguće da sam zaboravila nabrojati neke specijalitete, no neće vam promaknuti obilazite li niz izvrsnih restorana po Istri, istarske konobe, ekoturizme...
swirl @ 13:53 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 23, 2010

Južnije od Umaga nalazi se malo mjesto Sv. Ivan s istoimenom crkvicom. Na talijanskom naselje se i danas zove S. Giovanni della Corneta. Na talijanskom corniolo znači dren, pa se ovim „della Corneta“ naznačivalo kako je riječ o mjestu gdje raste puno drena. Na ovaj se način Sv. Ivan kraj Umaga razlikovao od još nekih istoimenih mjesta (Sv. Ivan) u Istri.
U antici i srednjem vijeku naselje je bilo utvrđeno zbog vrlo važne luke. Pod morem uvale Sv. Ivan (na slici) nalaze se još vidljivi ostaci antičkog mola dugog 125 m, a širokog 13 m. Podizanjem morske površine more je polagano potopilo antičku luku, a srednjevjekovna luka se tim tempom postepeno pomicala. Luka se koristila sve do kraja 19.st., mada uglavnom za manje brodice. Prvenstveno je služila za ukrcaj/iskrcaj kamena i drva.
Izvor: Korijeni istarskih gradova, Just Ivetac

Pogledati komentar od 06. lipnja 2010. godine
swirl @ 15:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 13, 2010


U starim dokumentima Kaštel se pojavljivao pod nazivom Castrum Veneris. Jedno od tumačenja ovog naziva je i ono koje spominje mogućnost da je u antici, na vrhu brežuljka gdje je danas stara jezgra Kaštela, postojao hram posvećen Veneri, božici ljepote i ljubavi. 

Danas je gotovo nezamislivo da se u ranom srednjem vijeku Kaštel nazivao i Porto Venere. Naime, u antičko je doba more, danas poprilično udaljeno od padina ovog brežuljka, oplakivalo ove padine. Navodno su se još u 19.st. na stijenama brežuljka vidjeli ostaci vezova za plovila. (na slici, nažalost ne naročitoj jer je bilo loše vrijeme vidi se udaljenost mora od Kaštela)

Izvor: Korijeni istarskih gradova, Just Ivetac 

swirl @ 19:42 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 9, 2010

Iz Pazina u smjeru Cerovlja cesta vas vodi i do Pazinskih Novaka. Pazinski Novaki se lijepo vide i kada vozite ipsilonom, pogotovo njegova crkva Sv. Ulrika koja je sagrađena u 17.st.
Na području Pazinskih Novaka pronađeni su natpisi uklesani u kamen koji datiraju iz antike, dok je u pretpovjesno doba ovaj kraj naseljavalo keltsko pleme Sekusi. Danas je teško zamisliti, ali u 16.st. naselje je imalo svoje obrambene zidine. Kroz srednji vijek neprestance su se izmjenjivali vlasnici nad ovim područjem.
Godine 1341. seljaci iz ovog kraja provalili su na područje Motovuna kojeg su opljačkali. Tada je u Pazinske Novake doveden bogati pljačkaški „ulov“, a sve opljačkano podijeljeno je u Pazinskim Novakima učesnicima ovog „podviga“.
Na samom ulasku u Pazinske Novake nalazi se crkvica Sv. Roka iz 16.st.
Prvi se put Pazinski Novaki spominju 1341. kao središte feuda akvilejskog patrijarha.
Izvor: Istarska enciklopedija, Korijeni istarskih gradova (Just Ivetac)
swirl @ 19:33 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, svibanj 7, 2010

Među mnoštvom priča i legendi vezanih za  Dvigrad kraj Kanfanara (link) postoji i legenda o kugi.
Legenda kaže da se kuga u obliku mlade djevojke prikazala jednom dječaku koji je živio s obitelji u Dvigradu. Djevojka mu je pristupila vrlo kasno navečer i molila dječaka da je odnese na stijenu Sv. Anđela kraj Dvigrada (link). Dječak je bio zabrinut kako će to učiniti jer nije bio toliko jak no djevojka mu je rekla da je ona vrlo lagana. I stvarno! Dječak uprtio „djevojku kugu“, odnio je na stijenu Sv. Anđela i tamo je ostavio. Prije povratka u Dvigrad „djevojka kuga“ je rekla dječaku: „Ja sam kuga, ako imaš koga od svojih u Dvigradu, hitno se vrati po njih i izvedi ih iz grada van jer će svi ostali pomrijeti“. Dječak se vratio u Dvigrad, istog trena napustio grad sa svojom majkom, bratom i sestrom i otišao prema Kanfanaru. Po ovoj legendi upravo su oni prvi stanovnici Kanfanara.
Izvor: „Istarske narodne priče“, Maja Bošković Stulli
swirl @ 19:06 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, svibanj 1, 2010

Teško nam je danas zamisliti, ali nekada su stanovnici Šušnjevice između ostaloga živjeli i od ulova riba u Ćepićkom jezeru (vidi link).
Šušnjevica je poznata i kao najveće naselje Istrorumunja (vidi link na Ćiribirce) koji su se ovdje doselili u 15. i 16.st.
Šušnjevicu povjesni dokumenti prvi puta spominju 1340. godine, no živjelo se ovdje i ranije jer postoje nalazi s ovog područka koji datiraju iz antike, ali i iz pretpovijesnog razdoblja.
Mala kapelica na groblju ima segmente fresaka i glagoljaških grafita. Mjestom dominira crkva Sv. Ivana Krstitelja, sagrađena 1838. godine. Naravno da je sagrađena na mjestu gdje je postojalo starije sakralno zdanje.
Izvor: Istarska enciklopedija
swirl @ 15:21 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare