Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - svibanj 2013
srijeda, svibanj 29, 2013

I na ovu priču naišla sam u knjizi „Terra incognita“ Branka Fučića. A priča govori o tome koliko je Lošinj bio hrvatski, o njegovoj tradiciji, ali i pobuni do koje je došlo kada su se ispriječile neke druge, ne-hrvatske, ideje.

Stoljećima je naime bogoslužje na Lošinju bilo na starohrvatskom jeziku. Notari su pisali dokumente također rabeći hrvatski jezik i glagoljičko pismo. Manje više je većina ljudi govorila hrvatski. No onda je osorski biskup Rakamarić došao na ideju da će modernizirati  biskupiju i iskorijeniti staroslavenski jezik iz liturgije.

Naravno da ljudi na Lošinju nisu znali što ih čeka nego su jednostavno, kao i svake nedjelje, došli na misu.  No ova misa 1802. godine bila je drugačija. Velološinjski župnik Fedrigo i njegovi kapelani održali su misu na latinskom.

Naravno, nastala je skoro pa pobuna, bilo je mnogo razočaranih, ljutih, tužnih.

03. veljače 1803. godine, kada se kao i svake druge godine održavao u Velom Lošinju godišnji sastanak, zatraženo je glasovanje o jeziku koji se ima koristiti u crkvi.

Čak 156 glasa (81,4%) bilo je protiv liturgije na latinskom, 9,3% bilo je suzdražanih, a 9,3% bilo je za latinski u crkvama. Na žalost (kako to već biva) nije se poštovala volja većine, poštovala se i dalje odluka osorskog biskupa pa je još neko vrijeme latinski jezik odzvanjao u crkvama.

Izvor: Terra incognita, Branko Fučić

swirl @ 21:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 26, 2013

Iznad Opatije i Rijeke, na brežuljku, smjestio se Kastav. Na mjestu današnjeg naselja otkriveni su ostaci ilirskog plemena Japoda, koji datiraju iz 11.st. p.n.e.

Život je ovdje tekao za vrijeme starog Rima, kada se Kastav zvao Castua, nakon njega uslijedio je niz naroda, moćnika, a u 7.st. dolaze Slaveni.

Koliko je Kastav bio moćan govore o njemu njegove obrambene zidine s 9 kula i niz feudalnih moćnika koji su se izmjenjivali u vlasti nad predivnim gradićem. Nekada je kastavština bila znatno veća no danas, protezala se sve do Učke.

Danas je Kastav poznat po nizu priredaba kojima mami posjetioce tijekom godine. Ima tu i slavnih restorana, među najpoznatijima je naravno „Kukuriku“. Tu su i prastare crkve i crkvice, predivne staze za pješačenje, Aleja velikana s Vladimirom Nazorom koji je 10 godina svojeg života proveo u Kastvu gdje je započeo pisati čakavštinom, Ivana Matetića Ronjgova, muzikologa i skladatelja, Vjekoslava Spinčića, Matka Laginje i Matka Mandića koji su u teškim okolnostima druge polovice 19.st. proveli u borbi za nacionalna i druga prava naroda.

Tu su i razne zbirke, kotlarska, Muzejska zbirka Kastavštine, bačvarska...

Dokumentacija bogate prošlosti Kastva većim je dijelom spaljena. Spalio ju je Ivan Thierry, pretposljednji kastavski gospodar, uoči revolucionarnih zbivanja koja su zahvatila cijelu Europu. 

swirl @ 20:58 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 25, 2013



U 17.st. epidemije su toliko prorijedile broj stanovnika u Puli da se broj stanovnika Pule sveo na svega nekoliko stotina. Vincenzo Bragadin, tadašnji pulski providur, odlukom mletačkog senata, naredio je rušenje gradskih zidina kako bi se Pula „provjetrila“, kako bi zrak u njoj bio čišći. Ova odluka uvelike je pogodovala razvoju Fažane. Fažana je rušenjem gradskih zidina Pule dobila puno građevnog materijala koji je korišten za izgradnju fažanske rive i luke. No provedba ipak nije bila savršena pa se nedugo nakon završetka gradnje Fažana našla pod more, potopljena. Uslijedilo je rušenje niza kuća u Fažani, kuća koje su se nalazile uz samo more. Pretpostavlja se da je tada srušena i fažanska lođa. Ulogu lođe kasnije je dobila lopica crkvice Sv. Gospe od Karmela.

Izvor: Fažanski libar 5

swirl @ 15:33 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 18, 2013

U posljednjih 2000 godina površina mora digla se za otprilike 2 metra. Tako su mnogobrojne antičke vile, luke i proizvodna postrojenja danas dijelom ili potpuno pod morem.

Snimak iz zraka nad uvalom Verige u Brijunima daje nam naslutiti dio nekadašnjeg kompleksa koji se danas nalazi pod morem.

Pod morem je danas dio termi, cijeli ribnjak, nekadašnje pristanište te dio prostora koje se vjerojatno koristilo za skladištenje uz pristanište.

Terme su bile izgrađene na dvije etaže. Viša etaža imala je veliku središnju dvoranu uz koju su bili bazeni za hladnu, toplu i vruću vodu (frigidarium, tepidarium i caldarium). Tu se nalazila i parna kupelj (sudatio). Ispod njih nalazile su se kotlovnice kojima se grijao pod ovih prostorija te voda. Interesantno je znati da je postojao maleni akvadukt  kojim je dopremana voda s izvora na brdu Gradina iznad uvale. Kako je izvor nedaleko, a razlika u nadmorskoj visina poprilična za tako maleno područje, trebalo je naći modus da se ublaži pad vode. Zato su cijevi polagane u cik-cak liniji.

Taj izvor na brdu Gradina povrh uvale bio je kaptiran, a izvorska se voda sakupljala u bazen (cisternu). Bio je četverokutnog oblika, a u njega se moglo ući niz 5 stepenica. Akvaduktom je voda dopremana u dva smjera, prema dijelu uvale Verige na kojoj je bila rezidencijalna vila te prema drugoj obali uvale, gdje su se nalazile terme, ribnjaci, fulonika.

Stara obala, sagrađena kamenom, danas je ispod površine mora. Pod morem je i pisina vivaria, bazen u kojem se uzgajala riba. Ribnjak je imao pregrade te je istodobno mogao služiti uzgoju nekoliko vrsti riba. Voda dovođena s izvora na brdu Gradina koristila se i u ribnjacima jer je omogućavala kontrolu saliniteta.

Naknadno je na ovom dijelu obale u uvali Verige napravljena fulonika, bojaonica tkanine. Smještena je na dijelu između termi i gospodarskog dijela, djelomično nauštrb starijeg zdanja koje je postojalo na ovom mjestu. Zgrada je imala unutrašnje dvorište u kojem se nalazio pravi proizvodni pogon. Izgrađena je u fazi kada vila u Verigama prestaje imati isključivo ulogu luksuzne rezidencije. Točnu lokaciju fulonike i danas ćete lako prepoznati, vide se ostaci njezinog vanjskog zida (slika u sredini), s vanjske strane vidite i ostatke stupova (uz vanjsku stranu fulonike postojao je portik). Tu su i velike posude, lacunae, uz koje su vrlo plitki maleni bazeni (slika dolje).

Uloga fulonika bila je velika, tolika da su redovito imale svoje nadglednike, prokuratore.  Najčešće su tkanine bile prvo čišćene. Sam proces je trajao i po nekoliko dana tijekom kojih se tkanina namakala u posudama (lacunae), uz gaženje i gnječenje. Voda se do posuda dovodila cijevima koje su se nalazile iznad njih, a koje su direktno bile povezane s akvaduktom. Plitki bazeni uz lakune služili su cijeđenju i dodatnoj obradi tkanine. Osim velike količine vode u namakanju su se koristili potaša, sapun, urin i pročišćena glina. Nakon toga tkanina se temeljito ispirala i tukla da se učvrsti tekstura. Nakon sušenja, tkanina se pročešljavala s posebnim četkama, kako bi se dobila ili pahuljasta ili grublja površina tkanine, već ovisno o potrebi. Ukoliko je očišćenu tkaninu trebalo dodatno bijeliti, ona bi se rastegnula, a ispod je sagorijevao sumpor. Poznati su nalazi sumpora u Istarskim Toplicama tako da ni doprema sumpora nije bila nemoguća misija. Bojanje tkanina provodilo se na različite načine. Najcjenjenije je bilo bojanje u purpurnu boju. Za dobivanje ove, plave boje, koristile su se najčešće školjke, i to vrsta volak. Ostaci mljevenih školjki ove vrste nađeni su kraj Barbarige, što je još jedan dokaz da se u fulonici radio i ovaj delikatni proces bojanja u purpur. Fulonike su se općenito radile uz more, jer je morska voda stabilizirala boju tkanine.

Izvor: Fullonica u uvali Verige na Brijunima, dr.sc. Vlasta Begović Dvoržak, dr.sc. Ivančica Dvoržak Schrunk

swirl @ 23:43 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, svibanj 16, 2013

Ispod Osoršćice, najvišeg brda na Lošinju, nalaze se Nerezine. Do danas imaju škver, malen, ali radi. Mjestom dominira zvonik franjevačke crkve sa samostanom (iz 15.st.).

O nekadašnjem životu u Nerezinama saznaje se poprilično iz „Nerezinskih kronika“, rukopisa kojeg je prof. Branko Fučić otkrio u trezoru Sveučilišne biblioteke u Rijeci. Rukopis je napisao Krizogon Karavanić na talijanskom jeziku, inače franjevac, koji je u nekoliko navrata bio gvardijan samostana u Nerezinama u razdoblju između 1857. i 1882.

U rukopisu nije zabilježeno samo kako se tada živjelo u Nerezinama već i predaja  iz još starijih vremena.

Tako je dio rukopisa posvećen načinu gradnje nerezinskih kuća, potpuno netipičnom za podneblje gdje se gradilo od kamena jer jedino je kamena bilo mnogo. Stari stanovnici Nerezina nekada su radili „cigle“ nabijanjem zemlje i slame te ih sušili na suncu. No način gradnje zapravo nas ne bi trebao iznenaditi. Ljudi koji su naselili Nerezine došli su iz unutrašnjosti Balkana, gdje je ovakav način gradnje bio uobičajen. Karavanić je opisao i stanovnike Nerezina, kao lijepe no često i vrlo visoke ljude, kakve su ćudi, a posebno je istaknuo Nerezinke. U vrijeme dok je najčešće udaju sklapala obitelj, odgovaralo to ili ne mladencima, nerezinke su i tada imale slobodu i nitko im se nije upletao u odabir muškarca. Odluka je bila samo supružnika, i presudna je bila – ljubav.

Opisani su i običaji stanovnika Nerezina. No ima i nekih drugih crtica iz života pa je tako zapisano kako je 17. kolovoza 1882. Nerezine, Sveti Jakov i Unije poharalo jako nevrijeme s pijavicom. Srećom – nije bilo ljudskih žrtava.

Izvor: Terra incognita, Branko Fučić

swirl @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 12, 2013

Nešto veća luka od one u staroj jezgri Velog Lošinja je Rovenska. Dobila je ime po buri koja „rove“ (ore).

Upravo zbog bure sagrađen je lukobran 1856. godine. Kamen temeljac dao je postaviti nadvojvoda Maksimilijan Habsburški.

Ovo je oduvijek prvenstveno bila ribarska luka, kao što je i cijelo naselje bilo prepuno ribara. U luku Rovenska stigao je incognito 6. svibnja 1885. nadvojvoda Karlo Stjepan čiji je dolazak totalno promijenio smijer razvoja Lošinja.

Nekada je Rovenska bila poznata i po proizvodnji bijele ribe konzervirane u želatini. U 17. i 18.st. ova je riba bila vrlo cijenjena i prodavala se u Veneciji za zlatnike. S obzirom na ograničen broj dozvola za ribarenje ribari su na lutriji izvlačili dozvolu za ribarenje za cijelu godinu.

Izvor: Turistička zajednica Mali Lošinj (link) 

swirl @ 19:42 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, svibanj 9, 2013

Riječ je o arhiviranom slučaju koji se desio u 17.st., točnije 1668. godine, i to ni manje ni više nego u creskoj župnoj crkvi. Naime, uglavnom je na Cresu korišten hrvatski jezik. Kako je Osor opustio, u Cres se preselio osorski biskup koji je sa sobom donio i neke druge običaje. Dok je fra Jerolim Draž držao korizmenu propovjed pred vjernicima i to na talijanskom, u crkvi se zaorilo „Padre di porco! (Oče prašće). Išlo je to na račun Jerolima, naravno, a usklik je bio od mladog Gaspara de Lia, stanovnika Cresa. Mada se obitelj de Lio doselila na Cres iz Venecije, posve su se udomaćili na Cresu pa su i oni govorili hrvatskim jezikom i smatrali se Slavenima.

Branivši se pred biskupskim sudom mladi je Gaspar usvrdio da cijeli tjedan korizmene propovijedi nije slušalo više od dvadesetak ljudi i da se osjećao kao da je u Osoru, upravo aludiravši na opustjelost Osora. Time je pokušao demantirati optužbe da je riječ o javnoj uvredi jer – javnosti gotovo da i nije bilo. Osim toga, u svoju je obranu naveo i slijedeće: „budući da smo mi Šćavoni (hrvati) malo nam se sviđaju propovijedi na stranom, tuđinskom jeziku“.

Bilo je to prije više od 3 stoljeća.

Izvor: Terra incognita, Branko Fučić

swirl @ 16:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 7, 2013

Sjevernije od Rovinja nalazi se uvala Saline (slika dolje), koja je zaštićeni dio krajobraza „Rovinjski otoci i priobalno područje“ i pod nadzorom je Nature Histrice.

Uvala je plitka, u nju se ulijavaju potoci iz okoline, a miješanje slatke i slane vode  te izmjena plime i oseke omogućili su razvoj specifične vegetacije. Niz biljaka koje se mogu ovdje pronaći spadaju u zaštićene vrste. U Salinama nisu zaštićene samo biljke, ona je stanište niza zaštićenih životinja. Iz tog je razloga u uvali zabranjeno uplovljavanje i sidrenje barki.

Zaštićenost uvale nije pogodovala samo prirodi. Uvala je najzaštićenija od vjetra u sjevernom dijelu rovinjskog akvatorija. Stoga je u antici ovdje postojala luka. Iz luke je vodila manja cesta koja je direktno izlazila na prometnicu Via Flavija, antičku prometnicu koja je spajala Pulu s Trstom. Osim antičke luke (otkriveni su i ostaci starog mola) tu su se nalazile i antičke solane pa naziv uvale (Saline) datira iz antičkih vremena. Pronađeno je i nekoliko ostataka antičkih grobnica i ostaci manjih kuća.

Na rtu Fuma kraj uvale nalaze se ostaci crkve Sv. Eufemije od Saline (slika gore). Pretpostavlja se da je na mjestu crkve prvo postojala mala bizantska bazilika. Zbog toga je do danas sačuvan toponim Basilica za plodno područje u blizini, na kojem su otkriveni ostaci groblja. Kako je u blizini u antici postojalo niz kamenoloma, mnogi i na samom poluotoku Sv. Eufemije, misli se da su na groblju uglavnom pokapani ljudi koji su radili u kamenolomima.

Postoje mišljenja kako je crkvica Sv. Eufemije sagrađena od kamene građe bazilike. Crkva Sv. Eufemije bila je u uporabi do 1946. godine. Uz nju su bile vezane procesije 18. svibnja i 13. srpnja. Naime, legenda kaže da su ostaci Sv. Eufemije vraćeni iz Venecije u Rovinj brodom 18. svibnja (kraj 13.st. ) nakon što su relikviju opljačkali Đenovežani 1380. Procesija 13. srpnja odražavala se zbog čudesnog dolaska sarkofaga s relikvijama ove svetice (vidi link na legendu o Sv. Eufemiji).

U blizini nalaze se i ostaci crkve Sv. Tome. Sjevernije od uvale Saline nalazi se Valalta, uvala koja je isto dobila ime po svecu, Sv. Ivanu od Valalte koji je, vjeruje se, živio na ovom području. Postojala je i crkvica s titularom Sv. Ivanom od Valalte, posvećena 1439. no danas su od nje vidljivi samo ostaci zidova.

Kada se gradilo turističko naselje Valalta otkriveni su ostaci rimske vile rustice, antičkih grobova i kašteljera. Još sjevernije nalazi se uvala Sv. Feliksa. Cijela je uvala dobila naziv po crkvici Sv. Feliksa iz 15.st. Ostaci se nalaze uz samu rivu.

Postoji još nekoliko sakralnih objekata iz 13. i 14.st. čiji su ostaci vidljivi i danas na ovom području.

Izvor: Franina i Jurina 2013. 

swirl @ 16:35 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 4, 2013
U moru oko Lošinja živi najveća kolonija dobrih dupina (Tursiops truncatus).

Često se mogu vidjeti, pogotovo idete li brodom prema Unijama. Odrasli dupini mogu biti dugački do 3 m, teški i do 300 kg. Plivaju i brzinom do 40 km/h, a mogu, mada rjeđe, doživjeti i 50 godina. Dišu kroz nosni otvor na gornjoj strani glave pa svako toliko (svakih 4 do 5 minuta) moraju izroniti zbog zraka.

U Velom Lošinju nalazi se edukacijski centar u kojem možete naučiti mnogo, kako o dupinima tako i općenito o lošinjskom moru i podmorju. Možete i „usvojiti“ dupina, a sredstva koja pritom uplaćujete potpomažu centar i skrb o dupinima. Pomažete i kupnjom suvenira. Također, postoji mogućnost volontiranja, koje obično traje po 2 tjedna.

I ove predivne životinje ugrozili su ljudi, svako toliko pogibaju zaplitanjem u ribarske mreže, pretjeranim izlovom ribe, štetama kojima smo tako skloni, onečišćenjem. Kako bi ih bolje upoznali, ali i zaštitili, na Lošinju je 1999. osnovan Institut za istraživanje dobrih dupina na Jadranu, Plavi svijet. Nalazi se u Velom Lošinju.

Posvećena im je i malena fontana na rivi u Malom Lošinju. Rad je riječkog kipara Vinka Matkovića.

Izvor: Upoznajte Kvarner - rivijere, otoci, gorje

Na slici. Fontana na rivi u Malom Lošinju

swirl @ 22:33 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 1, 2013

U antici zvali su se Apsyrtides (link na legendu o Jasonu i zlatnom runu).

Otok Lošinj bio je spojen s Cresom, ali su zbog plovidbe razdvojeni prokopanim prolazom kraj Osora (link).

Za razliku od Cresa koji je bio nastanjen još u davna vremena Lošinj je praktički nenastanjen sve negdje do 12.st. U 19.st. razvio se u vodeću pomorsku silu u regiji, a Mali Lošinj je, nakon Trsta, bio najvažnija jadranska luka. Pogotovo su bili cijenjeni ne samo kao pomorci nego i graditelji vrlo kvalitetnih jedrenjaka. Mali Lošinj je u 19.st. imao čak 6 brodogradilišta (kada vidimo što je preostalo od brodogradnje u Hrvatskoj danas možemo „sjest pa plakat“). U istom tom 19.st. Lošinj je imao čak 150 jedrenjaka što je više od ukupnog broja jedrenjaka u cijeloj Istri u istom razdoblju.

Danas je najveći grad na Lošinju Mali Lošinj koji ima 7000 stanovnika. Prvi stanovnici Malog Lošinja naselili su uvalu Sv. Martina, bili su poljoprivrednici, a misli se da je istodobno uvalu naselilo 12 hrvatskih obitelji.

Veli Lošinj danas ima oko 1000 stanovnika, no nekada je stanovnika bilo više nego u Malom Lošinju. Ovo ujedno obrazlaže zašto je Mali Lošinj veći od Velog Lošinja.

Turizam je započeo razvoj 1885. kada je dolazak nadvojvode karla Stjepana i njegova kupnja vile u Velom Lošinju cijeli otok učinila interesantnim austrijskoj aristokraciji. Njegov je dolazak uslijedio svega tjedan dana od vjenčanja za Mariju Tereziju, a kćeri Eleonora, Renata te sin Karl Albrecht pričešćeni su u župnoj crkvi u Velom Lošinju. Godinama su povremeno dolazili na otok.

Predivna blaga klima, pošumljavanje, sađenje biljaka donesenih iz cijelog svijeta, učinili su okolicu Malog i Velog Lošinja prekrasnima. Danas je cijeli otok premrežen šetnicama, nudi različite sadržaje i obara rekorde u broju turista.

Na slici: pogled na Mali Lošinj

swirl @ 09:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare