Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - lipanj 2007
petak, lipanj 29, 2007

Noću 23. siječnja 1988. u Novigradu u Istri (točnije u 2.25 h) udarila je jaka munja. Institut za istraživanje u Švedskoj (Uppsala) utvrdio je da je riječ o najjačoj do tada obrađenoj munji. Jačina je bila 515 kA (tj. 515.000 ampera). Do ove munje smatralo se da su najjače munje jačine do 200 kA.

Iz članka "Najjača munja u svijetu", autor Antonio Simonetti, Franina i Jurina 2005.


swirl @ 17:32 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 28, 2007

Na najvišem dijelu brežuljka gdje se smjestila stara jezgra Pule, na istom mjestu gdje je u davna vremena bila prastara gradina, smjestio se Kaštel. Izgradila ga je Mletačka Republika u 17. st., po nacrtima francuskog vojnog arhitekta (Antoine de Ville). Nažalost za gradnju se najvećim dijelom koristio kamen Velikog scenskog kazališta iz rimskih vremena od kojega danas nije ostalo gotovo ništa (LINK).
Kaštel je nekoliko puta naknadno pregrađivan i zato na njegovom ulazu stoji natpis s godinom 1840., mada je građen od 1630-32.
Utvrda je takozvanog francuskog tipa (nije zalud francuz radio nacrte). Jezgru čini četverokut zidina iz čijih kuteva obranu dodatno pojačavaju peterokutne utvrde tako da iz zraka izgleda poput nekog cvijeta. Cilj kaštela je naravno - obrana grada i luke. Danas je ovdje Povijesni muzej Istre. U njemu se čuva dokumentacija o gradnji arsenala i mornaričkog zapovjedništva u Puli za vrijeme Austro - Ugarske. Sadrži i par komada originalnog namještaja iz mornaričkog kasina (izgrađen 1872. godine, danas je to Dom oružanih snaga), nešto posuđa, odora mornara i časnika tog doba, nacrti brodova koji su tada građeni u Puli. U posljednjoj od 4 manje prostorije je mornarička ljekarna (isto iz doba Austro Ugarske).



Šetnja po zidinama isplati se i zbog pogleda na Pulu (slike dolje).




swirl @ 17:45 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 20, 2007

U noći sv. Sebastiana (noć od 19. na 20. siječnja) 1599. Labin napadaju uskoci no Labin se neda.

Postoje dvije teorije, s primjesama legende, koje tumače što se stvarno dešavalo tu noć.

Teorija 1. koja je srcu labinjona draža pa uglavnom dominira kaže da je te noći gradonačelnik Marino Molim pobjegao ostavivši grad na milost i nemilost napadačima. Obranu grada tada preuzimaju Gianbattista Negri, Pietro de Rino i župnik Priamo Luciani. Legenda kaže da su, u trenutku kada je pad grada izgledao neizbježan, pribjegli lukavstvu. Niz strme ulice Labina pustili su bačve pune željeznih predmeta koje su pri svom koturanju stvarale veliku buku. Ovo je trebalo simulirati veliku vojnu snagu labinjona i... barem po ovoj verziji događaja... definitivno je upalilo.

Teorija 2. govori o poprilično drugačijem razvoju situacije. Naime, njezini pobornici kažu da je 17. siječnja 1599. grad Rovinj opljačkan od strane uskoka. Pri povratku, samo pedesetak uskoka ohrabrenih ratnim plijenom, ulazi u Labin i nanosi manju štetu, dok ih u daljnjem pohodu nije spriječila mala grupa hrabrih labinjona. Idući dan gradonačelnik Negri i župnik Luciani pišu pismo Veneciji veličajući svoju ulogu u obrani grada, a proporcionalno svojoj važnosti, naštimavajući (povećavaju nekoliko puta) broj uskoka koji je napao grad.

 

Sve u svemu, noć sv. Sebastiana slavila se u Labinu do pada Italije u 2. svjetskom ratu. Nakon „pauze“ od nekoliko desetljeća, 1999. godine, na 400-tu godišnjicu od događaja, prvi se put opet organiziralo slavlje.

swirl @ 18:57 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 18, 2007

17. kolovoza 1341. godine grad Labin donosi svoj statut, potvrđen kasnije i od Bertranda, akvilejskog patrijarha.
Statut je sličan statutima tog doba, ali ima svojevrsni specifikum - Zakon kotla. Zakon se primjenjivao kod teških prijestupa.

U župnoj crkvi pripremio se kotao pun vode i čekalo se da voda zakipi. U vrelu vodu stavio se kamenčić. Kotao se tada skinuo s vatre, a prijestupnik je imao 3 šanse (zamislite čak tri) da stavi ruku u vrelu vodu i nađe kamenčić. Ako je i imao sreću da nađe kamenčić, Tantalovim mukama ovdje nije kraj. Na ruku bi mu se navukla navoštena rukavica koja je trebala tu ostati 3 dana (naravno da je bokček bio sva tri dana pod budnim okom stražara). Nakon tri dana u gradskoj loži rukavica se skidala u nazočnosti suca. Ako je ruka bila bez opeklina prijestupnik je bio oslobođen optužbe.

Moja opaska: vrag bi ga znao što je u tom vremenu bio težak prijestup, moguće da su bile i svakojake bedastoće. Uopće ne sumnjam da je "niz ljudi oslobođen optužbe". Pada mi na pamet ovako nešto za kažnjavanje razno raznih mahera u našoj privatizaciji, ali pravite se da ništa nisam rekla.

swirl @ 18:53 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 17, 2007

Šesdesetih godina 20. stoljeća stari Labin bilježi vrlo tužno razdoblje. Rudarska okna pod gradom dovela su do slijeganja tla i staru su jezgru lagano počeli upropaštavati česta podrhtavanja tla. Stare se zgrade počinju lagano urušavati, sve češće pucaju zidovi stari nekoliko stoljeća, ali tadašnja vlast, umjesto da da prednost starom gradu i njegovim ljepotama i bogatstvu, daje prednost - ugljenu. Situacija postaje tako opasna da se donosi odluka zabranjivanja naseljivanja novog stanovništva u taj dio grada, a čak je i napravljen plan iseljavanja ukupnog stanovništva starog Labina. 
Drugim riječima, u ovoj je fazi od otprilike 250 kuća starog grada iseljeno sedamdesetak, urušilo se pedesetak, a daljnje je urušavanje prijetilo nizu zgrada. Ukupno je trebalo preseliti oko 2.500 ljudi.
Osim iseljavanja stanovnika počelo se raditi na preseljenju institucija koje su tamo bile smještene, staračkog doma, zgrade Vodovoda, škole, starog hotela... Neko je vrijeme na ulazu u župnu crkvu stajao natpis koji je vjernike obavještavao da ulaze na vlastitu odgovornost. Dodatno pogoršanje nastupilo je 27. svibnja 1966. kada je u jednom danu grad dodatno ugrožen nizom od tri jaka potresa.
Vrijednost spomenika starog grada zapravo je na neki način spasila grad. Doduše apel za spas starog Labina kojeg je uputila "Skuština konzervatora Jugoslavije" nekako je korelirala s nastupajućom krizom u rudarstvu, ali je bila jak i dobrodošao impuls koji je preokrenuo slijed događaja.
Do tada se već počelo s izgradnjom kompletno novih naselja, napravljeni su planovi za novu gradnju koja je trebala biti novi dom, kako stanovništvu koje je prebjeglo iz stare jezgre tako i onima koji su "trbuhom za kruhom" došli u Labin i našli posao u njegovim rudarskih oknima.
Jačanjem ideje o spašavanju grada napuštena je ideja o njegovom totalnom iseljavanju. Započela je obnova niza kuća, omogućeno je dijelu stanovnika povratak u njihove domove, niz praznih stanova ponuđeno je slikarima i umjetnicima što je dalo novi "štih" Labinu.


P.S. Dragi Labine, ovo je tvoj teren pa je tvoj svaki komentar dobrodošao. 
Slika Labina (svojih) za sada nemam pa ću ih naknadno umetati.


swirl @ 14:52 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 13, 2007


Pretpostavlja se da je mjestu današnje katedrale u rimsko doba bio hram Jupitra Konzervatora. Nađeni su i ostaci termi, a za vrijeme rimskog progona kršćana vjerojatno je i ovdje, kao i na mjestu gdje je crkva svetog Franje, bio prostor tajnog okupljanja kršćana.


U 4. i 5. st. ovdje je izgrađen cijeli kompleks starokršćanskih građevina. Na mjestu katedrale prvo je izgrađena manja crkva širine srednjeg broda današnje crkve. Sredinom 4. stoljeća sagrađena je i jednobrodna crkva sv. Tome, kasnije inkorporirana u produženu dvoransku crkvu (vjerojatno nakon 392.).

Godine 1860. u crkvi je otkriven relikvijski grob u obliku manjeg kamenog sarkofaga. U srebrnoj kutiji s nizom pregrada otkrivena su 2 relikvijara (danas u Beču), 12 zlatnih statua (poslije nestale bez traga i glasa). U srebrnoj kutiji nađena je i manja zlatna kutija, pretpostavlja se da su u njoj bili koštani ostaci sv. Tome, vjerojatno doneseni iz Konstantinopola u 5. st.

Današnja je katedrala dakle nastala širenjem prethodnih zgrada u 5. st. Bila je bogato ukrašena zidnim freskama i podnim mozaicima, od kojih je danas sačuvan vrlo mali dio (mozaik s imenima bračnog para DAMIANUS ET LAVRENTIA koji su zavjetno dali crkvi sredstva za 200 stopa podnog mozaika).

Prvi biskup koji je imao središte u Puli bio je Antonius. Spominje se u razdoblju od 510.-547. godine. Crkva je doživjela i neke promjene, među ostalim i probijanje ulaza na južnom zidu za vrijeme biskupa Handegisa (857.- 862.). Danas je taj ulaz zazidan, ali se na južnom zidu crkve još vide njegove konture. U 13. stoljeću je s južne strane dograđena i manja kapela.

Godine 1242. za vrijeme mletačkog napada crkva je djelomično porušena i zapaljena, a tek u 15. stoljeću rade se veći popravci i rekonstrukcije pa je time dodana cijelom zdanju i gotička nota.

Današnje je klasicističko pročelje dobila 1712., u vrijeme biskupa Bottaria. Godine 1707. završen je i samostojeći zvonik. Na žalost građen je većim dijelom od kamenih blokova uzetih iz amfiteatra. Pokraj zvonika nalazila se i krstionica. Bila je izgrađena u 5. st., a porušena je 1885.

Rekonstrukcija njezinog izgleda po Kandleru je na slici ispod. Poput Eufrazijane i njezine krstionice i u ovoj se nalazio šesterokutni zdenac za krštenja. 
Rekontrukcija krstionice po Kandleru


swirl @ 16:20 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 11, 2007

Iz sela, skud je i moja žena, su bile jena šći i mati štrige. Pile su krv blagu, a ne samo kršćanima. Na tu šćer se je namura jedan hlapac ki ni zna da su ona i njoja mati štrige. Ma ni one nisu znale da je on krsnik.
Jene noći kad je mladić doša u hižu, mati i šći su ga frmale na večeru, na paštu. Mati i šći su čekale da hlapac zaspe. Kad je mladić tobože zaspa, mlada i stara su mu stile u vrat zube zatući i krv kako na kanu piti. Ma su vraga pojile i vragu guzicu vidile.
Kaplja krvi od krsnika je otrov za štrige. Stara i mlada su va hip žvanpile. Tako ja povidan vami.

štrige - vještice
krsnik - brani ljude od štriga
hlapac - sluga
žvanpile - nestale, ishlapile
namura - zaljubio

Ovo je još jedna od pričica iz "Štorica o štrig i štriguni" Drage Orlića. Više o tome ovdje (LINK na moj post o Perojskom popu, također iz ove zgodne knjižice), a valjda će skoro i novo izdanje jer staro je odavno rasprodano.

swirl @ 20:12 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 10, 2007



U staroj jezgri Pule, između Foruma i Kaštela, nalazi se crkva Sv. Franje, jedan od najljepših spomenika srednjovjekovne Pule.
Franjevci su u Puli od 13. stoljeća. Crkva koju su izgradili od pravilnih kamenih blokova završena je 1314. godine, a paralelno s njom gradio se i samostan. Njezin vjerojatni graditelj je domaći fratar Jakov iz Pule. Poslije je poslan u Padovu da tamo nadgleda gradnju bazilike Sv. Antuna.
Crkva je jednostavna, ali joj nekoliko detalja daje izuzetnu ljepotu: rozeta i portal na njezinom pročenju, apside na začelju. Rijetkost je i vanjska propovijedaonica (na slici dolje) koja se nalazi nad strmom uličicom kojom se penjete uz crkvu prema Kaštelu.
U crkvi su pohranjeni ostaci Blaženog Otona (umro 1241. godine) kojem se pripisuju mnoga čudesna ozdravljenja.
Uz suprotnu stranu crkve od one gdje se nalazi vanjska propovijedaonica nalazi se samostan. Njegova 3 krila zajedno sa zidom crkve zatvaraju unutrašnje dvorište (slide show). U 1. stoljeću samostan je preuređen. Svojedobno je u njemu bila i privatna kapelica obitelji Castropola. U njemu je i mozaik iz rimskog doba. No tako je "dobro" prekriven (zaštićen) rešetkama da sam piljeći u rešetke na podu mogla samo zamisliti što je na njemu (baš lijepo da je stavljen mali tekst pokraj mozaika pa bar u teoriji znam što se nalazi na mozaiku). Pretpostavlja se da je i ovdje bilo mjesto tajnog okupljanja kršćana što tumači i pojavu tajnih kršćanskih obilježja na mozaiku. Tko ne zna - jedno od tih obilježja je bila i svastika.

Rozeta

Pročelje
Unutrašnjost crkve

swirl @ 17:23 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare