Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - lipanj 2008
ponedjeljak, lipanj 30, 2008
Između Pule i Fažane nalazi se Štinjan, u rimsko doba poznat kao Astinianum.
U zaljevu Žunac i rtu Guc (Monumenti) otkriveni su ostaci antičkoga kupališta s mozaičnim podom i ostaci velike valjaonice vune (fulonika). No Štinjan je postojao još i prije dolaska Rimljana. Ostaci prethistorijskih naselja na brežuljcima Kašćuni, Kaštelir i Šeh kasnije su nestali, prvenstveno za vrijeme Austro-Ugarske kada su na istim lokacijama građene vojne utvrde koje su bile sastavni dio obrane Pule. Prije II svjetskog rata Talijani su u Štinjanu napravili hidrobazu, čiji su ostaci i danas vidljivi. Na mjestu hidrobaze bili su hangari, sustav za izvlačenje hidroaviona, tračnice, vojarne. Krajem rata, u jednom od bombardiranja Pule i okolice srušena je i  hidrobaza, a ono što je ostalo i dalje se uništavalo.
Za vrijeme Jugoslavije i Štinjan je, poput Fažane, «platio danak» blizini Brijuna kao i danak obrani luke u Puli tako da se u mjesto dugo nije ulagalo. U posljednje vrijeme konačno je nešto krenulo, pa tako Štinjan ima novu placu, konačno je asfaltirana većina ulica (proces je bio vrlo bolan), a u mjestu je puno lijepih obiteljskih kuća s uređenim vrtovima.
Obala nije sređena, a uređenje spada pod projekt «Brijuni Rivijera» o kojem godinama čitamo, kadkad manje, kadkad više, ali se i dalje ne zbiva apsolutno ništa. Grčevita borba Pule da zadrži Štinjan u sastavu Pule upućuje na njegovu pravu vrijednost. No nedaju se ni Štinjan ni njegovi stanovnici.
U 17.st. u Štinjanu je izgrađena župna crkva Sv. Margarite u kojoj se čuvaju ulomci pregradne ploče iz VI. st. U blizini je i vrlo lijep kamp na području malog šumotivog poluotoka Puntižela, a u blizini započinje i lijepa šetnica kojom uz more možete šetati sve do Fažane. Jedno vrlo lijepo mjesto koje obećava, a napreduje isključivo zahvaljujući štinjancima.

Link na http://stinjan.com/
swirl @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 29, 2008
 
Malo izvan Kanfanara (koliko se sjećam vozila sam prema Vidulinima) nalazi se crkva Sv. Agate poznata po freskama. Ne zna se kada je crkva građena, mada se vjeruje da je izuzetno stara. Nedaleko ispod crkve nalazi se izvor vode, oko koje su se često u prošlosti gradila naselja. Upravo zbog tog izvora neki misle da je vjerojatno u blizini još neotkriven kaštelijer kojeg je 1096. spominjao akvilejski patrijarh Volrih.
Po stilu gradnje zaključeno je da je crkva nastala negdje u prvom tisućljeću u predromanici. Njezine freske otkrivene su 1949. godine, a nalaze se na apsidi i na trijumfalnom luku. Najvjerojatnije su nastale prije 13.st. te spadaju među najstarije freske u Istri.
U apsidi je prikazan Krist sa svitkom na kojem piše REX IVDEORVM, dakle s pogrdnim natpisom koji je bio pribijen na križ na Golgoti. Oko njega su sveci i titularke crkve Sv. Agata i Sv. Lucija te samo jedanaest apostola. Za razliku od stila u Eufrazijani (bizantski), u ovim freskama bizantski je stil već poprilično izmijenjen mada se još može naslutiti. Ovakav stil fresko-slikarstva javlja se u razdoblju od 11.-13.st. 
Izvor: «Iz istarske spomeničke baštine», Branko Fučić

(obratite pažnju na opširan komentar od 07. kolovoza 2008.)
swirl @ 15:22 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 23, 2008
Ako dolazite cestom iz Buzeta pa skrenete u Istarske Toplice direktno ćete stići prema hotelu i stijeni o kojoj sam već pisala. Produžite li desno tom cestom, iza jedne kuće strmi je uspon kojim ćete stići do kamenoloma. Kamenolomi su specifični. Za razliku od drugih kamenoloma gdje se kamen vadi na drugačiji način, ovdje se kamen vadi na isti način kako se kopa ugljen u rudnicima.
swirl @ 17:40 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 22, 2008
Godine 1442. definiran je pravni status Labina i njegovih stanovnika. Uz ostale obaveze stanovnici Labina morali su dio svog vina dati mletačkom predstavniku u Labinu, a podestat bi to vino onda prodavao.
I tako dolazimo do 8. ožujka 1768. Podestatu Pasqualigu istekao je mandat pa je otišao u Veneciju,a u Labinu je ostala supruga Donna Angelica koja zbog visoke trudnoće nije mogla krenuti na put.
Donna Angelica uvela je promjene koje su dovele do prave bune. 
Umjesto dotadašnje cijene za vino od 4 solda vino odlučila je prodavati vino po skupljoj cijeni od 6 solda. I tu je Labinjanima «pukao film» i zavladali su neredi. 
Naoružane stanovnike vodili su Načinović iz Vetve, Gobić iz Labina, Massalin iz Plomina i braća Diminić iz Labina. Vikali su pred kućom Donne Angelice mašući oružjem dok su žene «začinile» atmosferu nabacivanjem psovki na račun podestatice pa se tako u mnoštvu čulo da je kurvetina, kobila....
Podestatica je na koncu spustila cijenu na 5 solda, a Vijeće Mletačkog Senata poslije je dugo vodilo istragu.
U doba konstantnih poskupljenja u Hrvatskoj malo sam se zamislila nad ovom pričom.
Izvor: Istra, Jadran, Sredozemlje – Identiteti i imaginariji» Miroslav Bertoša
swirl @ 12:48 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, lipanj 21, 2008
 
Od centra Pazina vozite prema Cerovlju. Prije izlaza iz Pazina skrećete lijevo za Grdoselo, a nakon par kilometara (prije Grdosela) imate tablu za skretanje za Kršiklu (ja sam zapravo apsolutna antireklama za mnogobrojne istarske pješačke i biciklističke staze kojih ima i u ovom dijelu Istre, ali zato u autu imam cijelu kolekciju razno raznih karti Istre).
Dakle, vozite prema Kršikli i nakon par malih naselja od po par kuća imate s desne strane cesticu koja vas vodi do još jednog naselja i grobljanske crkvice Sv. Križa poznate po freskama.
Freske su otkrivene 1909. godine (Kornelije Budinić), ali samo one na novijem sloju vapna.
Godine 1942. crkvicu su bombardirali Nijemci pa je ostala bez krova. Kako par godina krov nije obnavljan zidovi su se počeli ljuštiti sami i tako je otkriven još stariji sloj fresaka negdje iz 14.st. Veliki dio je nepovratno izgubljen u godinama koje su uslijedile. Preostali segmenti preventivno su skinuti 1950. (JAZU) i 1951. kada je još djeliće na isti način spasio prof. B. Fučić, dok su iste godine restaurirane freske u apsidi koja je ostala cijela u bombardiranju.
U centralnom dijelu apside nalazi se Maiestus Domini (prikaz Krista na prijestolju), dok je u donjem sloju poredano dvanaest apostola.
Ostatak crkve (lađa) imala je prikaze u dva niza, gornjem i doljnjem. Uglavnom su oslikavali prizore iz života Krista. Prizori su se morali promatrati s lijeve strane na desnu, te prvo gornji niz fresaka, pa zatim doljnji. Prikaz «Posljednje večere» na žalost izgubljen je u nepovrat zbog oštećenja crkve za vrijeme rata, dok su neki spašeni segmenti nakon spašavanja vraćeni u crkvu nakon njezine kompletne restauracije.
U donjem sloju u lađi nalazili su se i prikazi svetaca koje su posebno štovali ljudi s područja Butonige, kao i najstariji prikazi «mrtve prirode» nađeni na istarskim zidovima. Majstor koji je izradio freske ostao je anoniman, ali je, osim svog stila, na interesantan način u religijske prikaze uklopio modu iz 14.st.
Izvor: «Iz istarske spomeničke baštine», Branko Fučić
swirl @ 16:39 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 19, 2008
Od Pazina vodi cesta za Zarečje i Grdoselo. Prije Grdosela s desne strane je cesta koja vodi do Kršikle i završava u malom selu Kišići. Cestica vas vodi malim mostom preko potoka Butunige i ne zaustavite li auto i malo se potrudite spustiti sa ceste proći ćete slap od negdje 20 metara visine. 

Snimak od puzz-a pećine u blizini - klikni na link
Tko želi do pećine - u komentarima je puzz napisao kako stići do tamo
swirl @ 17:51 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 18, 2008
Loža na Crću
Kada dođete u Labin i krenete prema starom gradu nećete moći izbjeći Crć, trg koji je «centar» Labina. S jedne strane je stara labinska loža (na slici), a s druge zgrada općine – municipij.
Municipij je izgrađen 1900. godine. Puno prije toga na istom se mjestu nalazila crkvica Sv. Sergeja i Sv. Marinele oko koje je bilo staro mjesno groblje. Groblje se kasnije preselilo prema Sv. Marini gdje se i danas nalazi, a među stanovnicima Labina se i danas priča kako su tijekom gradnje municipija otkriveni ljudski kosturi (kad smo već kod kostura Richard Francis Burton zapisao je priču starih labinaca o kosturu čovjeka koji je bio visok skoro 3 metra, a nađen je kraj Kalića (danas Rialto).
Dio Labina s lijeve strane Crća najviše je stradao za vrijeme gorskih udara (četvrt Svete Katarine gdje se nalazila i istoimena crkvica). Kako se većina kuća srušila danas su ovdje uglavnom nove kuće.
«Znamenitosti» Crća su i «Molo kafe» i «Velo kafe». Dok je u «Velom kafeu» pijuckala labinska elita, «Molo kafe» bilo je okupljalište «običnih smrtnika». Blizu lože nalazio se i «Caffee Vecchio».
Izvor: Labinski album, Marijan Milevoj
Napisala sam nedavno u komentarima kako je lako pisati o Labinu. Zahvaljujući Marijanu Milevoju postoji niz lijepih knjiga koje sam pročitala i proučila s guštom pa ih ovim putem preporučujem:
"Labin tragom vjekova", Marijan Milevoj, Eduard Strenja
"Raša moje mladosti", Marijan Milevoj
"Rabac", Marijan Milevoj
"Labinski album", Marijan Milevoj
swirl @ 18:20 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 17, 2008
 
Prije sedamdesetak godina stanovnika Plomina bilo je deset puta više no danas. I neke od najljepših knjiga o Plominu možemo zahvaliti njegovim bivšim stanovnicima koji su ga ostavili, ali im je i dalje ostao u srcu.
Današnji posjetioci Plomina teško mogu zamisliti njegovu luku punu jedrenjaka, od kojih su neki bili u vlasništvu stanovnika gradića povrh zaljeva. Neki jedrenjaci prevozili su kamen, drvo i druge proizvode, dok su drugi bili putnički, na redovitim tjednim linijama.
Između Plomina i luke i danas je naselje Malini. Naziv Malini dat je zbog tridesetak mlinova koji su ovdje postojali, neki sve do kraja Drugog svjetskog rata. Danas ne postoji više niti jedan. Ne čudi onda ni podatak da je u ta vremena Plomin imao 4 gostionice i nekoliko prenoćišta.
Izvor: Franina i Jurina
Slika lijevo: Plominski zaljev, slika desno: pogled iz zaljeva na Plomin
swirl @ 18:35 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 16, 2008
Pokraj župne crkve u Žminju nalazi se mala gotička kapela Sv. Trojstva. Njezine zidove ukrašavaju freske iz 1471. otkrivene prije Prvog svjetskog rata. Točna datacija je moguća zbog natpisa uz slike. Autor fresaka ostao je nepoznat, ali se po stilu veže uz područje Slovenije. I ove su freske rađene po predlošcima iz Biblije siromaha (Biblia pauperum) što je olakšalo restauraciju uništenog dijela zidnih crteža. Dok se u većini sakralnih objekata s freskama, pojedini međusobno povezani prikazi nalaze linearno od početka do kraja istog zida, u crkvi Sv. Trojstva prikazi prelaze s jednog zida na drugi te se međusobna povezanost među njima prati obilaskom unutrašnjosti crkvice. Nakon toga, negdje u 15. i 16. st. i ovdje su uparani mnogi glagoljaški grafiti.
U Žminju je i crkva Sv. Antuna opata, sagrađena 1381., a radio ju je Armirigius što piše na crkvenom pročelju. U unutrašnjosti su oštećene freske iz 14.st, anonimnog majstora. Riječ je o prizorima iz legendi o Sv. Antunu Opatu, kao i nekih prizora iz Kristovog života. Kao i u kapeli Sv. Trojstva, ima glagoljaških grafita iz 15. i 16.st. Oltar je dao raditi početkom 18.st. žminjski župnik Sante Rovis.
swirl @ 18:40 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 15, 2008
T. Allason, Pogled s otoka Ulike na Pulu

T. Allason, zatrpana Dvojna vrata

T. Allason, Slavoluk Sergijevaca s ostacima bedema i Zlatnim vratima
T. Allason, Amfiteatar

A. Tischbein, Pogled na Pulu i amfiteatar
Nekada sjajan antički grad u nekoliko uzastopnih stoljeća u srednjem vijeku Pula sve dublje tone u jad. Grad je poharan nizom sukoba, a još ga gore razaraju epidemije kuge, malarije, raznih infekcija. Mortalitet uvelike premašuje natalitet i tužna Pula ima svega nekoliko stotina stanovnika. U ljetnim mjesecima, kada broj infekcija raste, svi koji mogu napuštaju Pulu i broj stanovnika postaje još manji.
Ta jadna Pula, s izuzetkom nekoliko bolje stojećih familija, bila je grad siromaha, grad bez važnosti, bez ikakve proizvodnje...
Uzrok bolesti bile su bare koje su se nalazile u blizini nekoliko potoka oko stare jezgre. Današnji Trg na mostu (trg s rotorom u blizini Autobusnog kolodvora) zove se tako zbog mosta koji je išao preko jednog potoka, a oko kojeg su bile močvare. U 19.st. upravo su zbog opasnih močvara most preko potoka prozvali «mostom groznice». Potok se ulijevao u blizini amfiteatra u more.
S druge strane stare jezgre, tamo gdje je danas pošta, nalazila se uvala Valle del Buso. Uvala je prije bila znatno dublja, a kasnije je što zbog naplavina potoka, što umjetno prilikom gradnje Arsenala, zatrpana. U Valle del Buso isto se ulijevao jedan potok čiji je tok počinjao negdje kod Škatara, a u njegovoj okolici (dio Pule Pragrande) nalazile su se i opet močvare. 
Ni u samom gradu nije se pazilo na higijenu. Mrtvi su se pokapali vrlo plitko, voda se u šternama često miješala s otpadnim vodama.
Početkom 19.st. vizura Pule gotovo da je neprepoznatljiva. Jedino amfiteatar i nekoliko zvonika podsjećaju sa starih slika na Pulu kakvu danas poznajemo. Uz amfiteatar se nalazila jedna viša zgrada. Zidine, u vrlo lošem stanju, i dalje su okruživale grad pa je izlaz na more (današnja riva) bio moguć samo na nekoliko mjesta kroz vrata u zidinama (ostaci tih zidina vide se na prvoj slici T. Allasona). More je počinjalo odmah nakon zidina jer je kasnije građena riva većim dijelom zasipavana, a na nekim mjestima oblik obale je potpuno izmijenjen. Na vrhu brežuljka bio je napušten mletački kaštel, oko njega maslinici i vrtovi, a kuće su postojale pri dnu brežuljka. Veliki dio kuća bio je napušten i u ruševinama. Prepoznatljivu notu gradu su davali samo zvonik katedrale, zvonik Sv. Franje, Sv. Nikole te Augustov hram.
Između Augustovog hrama i Komunalne palače nalazila se ruševna zgrada, a pogled na hram s Foruma bio je gotovo pa nemoguć zbog niza kuća koje su između njih i Komunalne palače ostavile samo uski prolaz.
Od gradskih vrata nekoliko je vodilo prema moru, a još su postojala vrata Sv. Ivana koja su iz antičkih vremena vodila prema amfiteatru i dalje prema Italiji (Via Flavia). Slavoluk Sergijevaca još je bio prislonjen uz ruševna Zlatna vrata, trostruka vrata u sastavu zidina oko grada koja su još iz antike vodila prema Medulinu (vidi treću sliku T. Allasona). Zlatna su vrata srušena 1838. pa je tako Slavoluk Sergijevaca ostao sam stajati na kasnije uređenom trgu Portarata.
Na mjestu gdje je danas casino (Giardini) bila je ruševna ranokršćanska crkva Sv. Stjepana kraj koje su nekada vodila iz zidina vrata Sv. Stjepana koja su početkom 19.st. već bila zazidana.
Svaki od četiri otočića u luci (Ulika, Sv. Katarina, Sv. Petar i Sv. Andrija) imao je ruševine bizantskih crkvica (kasnije je u fazi nastajanja Arsenala Ulika spojena mostom s obalom, a između kopna i Sv. Petra nasipana je zemlja).
Dr. Vincenzo Benini 1799. predlaže isušavanje lokvi, seljenje groblja van grada, snižavanje zidina kako bi se grad «prozračio», gradnju novih šterni.
No realizaciju toga započela je prvo Napoleonova vojska, a zatim Austro – Ugarska.
Izvor: Pula tri stoljeća mita i stvarnosti, Attilio Krizmanić
Slike: pronađene na internetu, većinom na www.istrianet.org
swirl @ 12:31 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, lipanj 14, 2008
Prije stotinjak milijuna godina «stanovnici» Istre bili su dinosauri. Od njih su do današnjih dana vidljive divovske stope u kamenu kod Rta Kamenjak (otok Fenoliga), u moru kod Barbarige, na Velom Brijunu. Doduše u ta je vremena Istra izgledala poprilično drugačije nego danas jer je današnji oblik poluotoka nastao tek negdje oko 2000 godine p.n.e.
Radom kamenoloma pokraj Pule u podnožju brežuljka Šandalja (San Daniele) 1961. i 1962. otkrivene su dvije spilje nazvane Šandalja I i Šandalja 2, međusobno udaljene desetak metara. U prvoj su otkriveni najstariji tragovi predljudi na tlu Europe (australopitek, evolucijska faza između majmuna i čovjeka, razdoblje od prije pola milijuna godina). Njima je pripadao i nađen kameni udarač i dio zuba s istog lokaliteta. U znatno mlađim slojevima Šandalje II (25.000 – 12.000 godina p.n.e.) nađeni su ostaci praljudi, kao i npr. u Romualdovoj spilji) i na još nekoliko lokacija u Istri. Ovaj sloj je izuzetno bogat oružjem i oruđem pračovjeka.
Nalazište je na području Otvorenog kaznenog zavoda.
Izvor: Pula – tri tisućljeća mita i stvarnosti, «Od iskona do prevlasti Serenissime», Robert Matijašić
Fotografija preuzeta s
www.zelena-istra.hr
swirl @ 14:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, lipanj 13, 2008

Pod ovim se nazivom krije niz reljefa u kamenu izrađenih negdje krajem 11.st. Otkriveni su u Mutvoranu gdje su bili dio neke porušene mutvoranske crkve, a danas se većim dijelom, osim u loži u Mutvoranu, nalaze u Puli.
Reljefi prikazuju životinje (bestiae). Pokraj svake divlje životinje nalazi se jedna pitoma i tako redom pa se tako janje nalazi kraj vuka, tele do lava... Ispod glave pitomih životinja nalazi se uvijek stilizirani list, dok divlju životinju uvijek karakteriziraju iskešeni zubi.
Vjerojatno je riječ o starom prikazu inspiririnom Starim zavjetom (knjiga proroka Izaije) jer redosljed životinja u kamenu odgovara dijelu knjige proroka Izaije. Poruka Izajinog teksta i ovih prikaza je vizija nekog novog boljeg svijeta u kojem će vladati mir, u kojem će i divlje i pitome životinje biti u slozi i miru. 
Kako i knjiga proroka Izaije kaže: «Lav će jesti slamu kao govedo» na Mutvoranskom bestijariju je prikazan i takav - miroljubiv lav.
Izvor: Terra incognita, Branko Fučić

swirl @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 12, 2008
Još malo o istočnoj obali Istre, ovaj put o Raklju, mjestu poznatom kao rodnom mjestu Mate Balote (Mijo Mirković), ali i lončarima koji su sami izrađivali lonce pa prodavali po cijeloj Istri. Za lonac se plaćalo pšenicom ili nekom drugom potrepštinom u količini koliko bi je stalo u «kupljeni» lonac (nazvano "mjera za mjeru" ili "mira za miru").
Prvo naselje, takozvani Stari Rakalj, nalazi se bliže moru, na uzvisini uz obalu Raškog zaljeva, a do ruševina Starog Raklja nalazi se crkva Sv. Agneze iz 1495. I dan danas se mladi Raklja i okolice vole vjenčati baš u Sv. Agnezi.
Inače na mjestu gdje je nastao srednjevjekovni kaštel nađeni su i ostaci pretpovjesne gradine, a poslije je tu bila i antička utvrda. Sam kaštel čiji se ostaci vide i dan danas vjerojatno je izgrađen početkom 11. st., a nešto kasnije se spominje pod nazivom Castellare de Rachir.
1535. godine Venecija dodjeljuje Stari Rakalj i Novi Rakalj obitelji Loredan, ali je kaštel u toliko lošem stanju da ga Loredani napuštaju i odlaze u Rakalj, današnje naselje. 
Na koncu, ono što vam ne mogu dočarati je miris, totalno lud i jak miris bilja koje u tolikom intenzitetu nisam još nikada osjetila.
Izvor: Korijeni istarskih gradova, Just Ivetac
swirl @ 18:30 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 11, 2008
Današnji Forum u Puli poprilično je izmijenjen, a od antičkog razdoblja nepromijenjen je samo Augustov hram (više o forumu ovdje). Svako kopanje, obnavljanje, ma što god taknuli u Puli otkriva do tada sakrivene djeliće najčešće antičke Pule. Tako je tijekom radova u razdoblju od 1987.-1988. otkrivena mramorna glava Agripine Mlađe (na slici, slika preuzeta s wikimedia.org - kliknuti na link na slici).
Portret je izvanredno napravljen, od samog lica preko frizure, mnoštva sitnih kovrčica po glavi i dugačkim kovrčama uz vrat. I sad – zašto trend seterica?
Agripina Mlađa ni u kojem slučaju nije bila neki anonimus, bila je žena cara Klaudija i majka cara Nerona koji je bio posljednji vladajući iz Julijevsko – Klaudijevske dinastije. Iskazivati svoje divljenje caru značilo je diviti se i ostatku njegove obitelji pa su tako uz kipove cara često bili izlagani i kipovi ostatka carske familije. Vjerojatno to tumači zašto se portret Agripine Mlađe i otkrio u takozvanoj Agripinoj kući pokraj Foruma.
Naravno da je „klanjanjem“, „slavljenjem“, „veličanjem“ (kako god to zvali) članovima vladajuće obitelji stil oblačenja i frizure vladajućih postajao modni hit..
Vrlo slični portreti Agripini Mlađoj otkriveni su tako na steli Obelie Maxime koja je otkrivena u Puli, portretu mlade žene otkrivenoj pokraj Galižane, nadgrobnoj steli koju je za sebe i svoju obitelj dao izraditi Gaius Rufellius Rufus sredinom 1.st. iz Nezakcijskog agera. Osim ovih otkriveno je još antičkih spomenika koji ukazuju na „kopiranje“ modnih trendova Agripine Mlađe.
Izvor: Agrippina's Portrait in Connection with Romain Female Portraits From Ager Polensis and Ager Nesactiensis, Vesna Girardi Jurkić, Kristina Džin
 
Inače, Agripina Mlađa imala je izuzetno jak politički utjecaj na Klaudija. Neron je dijete Agripine koje je Klaudije prihvatio, a došao je na vlast kada je Agripina Mlađa otrovala svog supruga, cara Klaudija. Neronovo se ime veže uz palež Rima, bezbrojne ratove, rastrošnost i bezgraničnu svirepost čak i za ono doba. Tako je dao ubiti vlastitog brata, pa majku Agripinu i niz kršćana. Rastuće nezadovoljstvo, kolanje priča o njemu kao krivcu za požar u Rimu, porast poreza na koncu su doveli do toga da ga je Senat proglasio neprijateljem rimskog naroda, a on sam u 31. godini počinio je samoubojstvo.
swirl @ 18:23 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 10, 2008
Još malo istočne obale Istre, puno ljepše no što sam mislila. Ovo je Krnički Porat, odmah ispod Krnice.
swirl @ 18:05 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 5, 2008
Nalazite li se kraj Pule, obavezno posjetite Valturu i Vizače, malo mjesto pokraj Valture gdje se nalaze ostaci histarske gradine Nezakcija (više o histrima i Nezakciju u "folderu" Histri s lijeve strane bloga). Konačnim slomom Histra 177. p.n.e. i tragičnim krajem histarskog kralja Epulona Nezakcij ne prestaje egzistirati već samo ulazi u novu, antičku fazu svog postojanja.
Pješačkim stazicama možete se spustiti iz Nezakcija prema moru u zaljevu Budava (mada ako dolazite iz smjera Šišana prije Valture imate s desne strane bijelu cestu kojom možete doći i s autom).
U svakom slučaju zaljev vrijedi posjetiti. Dug je oko 2,5 km, a potpuno nedirnute prirode. Vjerojatno to možemo „zahvaliti“ JNA koja je godinama zabranjivala pristup zaljevu pa nije došlo do njegove betonizacije i inih „mudrih proizvoda naše nedavne prošlosti“.
No nije samo JNA držala Budavu važnom jer Budava je nekada davno bila i histarska luka odnosno luka Nezakcija čime i sam Nezakcij dobiva jednu „novu dimenziju“ kako je zapravo riječ o lučkom gradu (Budava je otprilike 2 km udaljena od Nezakcija, ako ne i manje). Kako je nekadašnje brodovlje imalo poprilično male tehničke mogućnosti tako su i plovni pravci uglavnom vodili uz samu obalu, a svaka uvala koja je nudila zaštitu od vjetra i nevere bila je vrijedna kao zlato. Jedan je od antičkih pravaca iz Dalmacije vodio uz samu obalu sve do Trsata, pa dalje uz istočnu istarsku obalu i Budave preko zapadne obale Istre prema Italiji. Drugi plovni put direktno je povezivao Cres i Lošinj s Budavom te se nastavljao dalje prema zapadnoj obali Istre ili pak u smjeru Trsata.
Područje Budave nije bolje istraženo mada postoje zapisi o nađenim ostacima antičkih lučkih uređaja.
Danas je u Budavi jedino uzgajalište riba i školjki. Zaželite li se mira i prirode koju još nismo upropastili – pravac Budava! 
swirl @ 18:50 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 4, 2008
Neslavni kraj predivnog Dvigrada i niza drugih naselja, crkvice Sv. Roka po cijeloj Istri, smrt velikog broja starosjedilaca, naseljavanje novim stanovnicima… ovo su samo neke posljedice haranja kuge u Istri koje sam do sada spomenula na blogu.
U Istri je kuga svako toliko uzimala danak i to u razdoblju od 13.-17.st. Kako je uzročnik otkriven tek krajem 19.st., a do tada se bolest „dijagnosticirala“ prepoznavanjem simptoma i upisivala u stare dokumente pod raznim nazivima (npr. moria – vidi tekst o Šimunu Greblu) teško je reći kada se kuga prvi put pojavila u Istri. 
Nešto više podataka postoji za Dalmaciju i posebno Dubrovnik koji je 1377. prvi uveo karantenu (trajanje karantene bilo je bazirano na zapažanjima o tijeku bolesti, a sama karantena je uvedena kako bi se spriječilo širenje epidemije, ali i za vrijeme bolesti omogućilo funkcioniranje dubrovačke luke, Venecija je model karantene preuzela od Dubrovnika tek u 15.st.).
U nekoliko izvora naišla sam na drugačije podatke pa se tako broj epidemija kuge u Istri u 15. stoljeću kreće od 9 do 14, u 16.st. od 7 do 16 epidemija. No definitivno kuga je nosila za sobom smrt. Godine 1635. jedna od epidemija kuge u Puli dovela je i do rušenja pulskih zidina oko grada kako bi se grad „prozračio“ (link na post o gradnji rive u Fažani).
Nepoznavanje lijeka i prevencije srednjevjekovno je stanovništvo primoralo da traži spas na druge načine pa su po cijeloj Istri nicale crkve i kapelice posvećene Sv. Roku, zaštitniku od kuge. Osim Sv. Roka zaštitnicima su se smatrali i Sv. Sebastijan i Sv. Fabijan. 
Ukoliko bi se strahovalo od dolaska kuge u mjesto crkvice (najčešće im je titular u Istri ipak Sv. Rok) bi se gradile na ulasku u mjesto (crkvica na ulasku u mjesto smatrala se „branom“ za ulazak kuge, a ovakva lokacija crkvica vezana je uz legende o Sv. Roku gdje svetac zaustavlja ženu u bijelom, smrt s kosom, ili neki drugi oblik koji simbolizira kugu u legendama na ulasku u samo mjesto i tako ga brani od smrti). U znak zahvale (npr. ako je kuga poštedila mjesto) crkvice bi se gradile u centru naselja.
Upravo je kuga potakla srednjevjekovnu umjetnost na motiv „dance macabre“ („mrtvački ples“). Prvi „mrtvački ples“ smatra se da je naslikan u Parizu u 13.st. U Istri je naslikan u Bermu (Sv. Marija od Škrilinah) te u slovenskom dijelu Istre (Hrastovje). Naslikan „mrtvački ples“ od strane raznih majstora imao je i različit broj likova, ali je poanta uvijek ista: kuga ne bira, od kuge umiru i bogati i siromašni, i starci i djeca, i plemići i seljaci…
Izvor: „Kuga: Nastajanje identiteta bolesti“, Tatjana Buklijaš 
swirl @ 18:08 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 3, 2008

Ušće Mirne danas je potpuno drugačije nego što je bilo, a korito Mirne potpuno je izmijenjeno. Nekada je Mirna krivudala, danas je ponegdje stari tok rijeke prekinut cestama, sakriven šumom, a umjetno «smirena» Mirna u svom novom toku polagano teče prema svom ušću u more.
Ušće je na Antenalu gdje je nekada bila crkva Sv. Andrije. Dok nije izgrađena cesta ljudi su Mirnu do sredine prošlog stoljeća prelazili trajektom, a prije toga lađom. U ranom srednjem vijeku izgleda da je posred ušća postojao mali otočić jer su nađeni zapisi koji spominju drveni most koji je preko otočića spajao jednu i drugu stranu ušća.
Na strani prema Taru nalazi se Tarska vala. Njezine strme strane nekada su bile kamenolomi, a u davnini povrh vale nalazila se gradina. Zbog uvale izuzetno bogate ribom i sama je vala bila vrlo spominjana u starim dokumentima koji određuju tko joj je vlasnik, tko ima pravo ribolova.... Prvi put spominje se 983. kada Oton III daje pravo Porečkoj biskupiji na ubiranje prihoda od ribolova.
Tarska vala poznata je i po posebnom načinu ribolova: mrežama dugim do 2 km, a visokim do 12 m vala bi se zatvorila, ribe bi se opkolile, a potom bi ribari, kadkad sami, kadkad pomoću volova, potezali mrežu prema obali.
Osim ljepote koju ne znam je li moja «umjetnička ruka» priloženom fotografijom uspjela dočarati, Tarska vala postaje veliki ekološki problem. Veličina problema pogotovo je vidljiva za vrijeme oseke kada blato donešeno Mirnom izroni iz plićine. Zaljev je posljednji put očišćen 1928. godine, a slojevi blata dosežu i 20m.
Izvor: Franina i Jurina 2003., «Mitski zaljev u raskošnoj prirodi», Drago Orlić
swirl @ 19:45 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 2, 2008

Koje li se bogatstvo skriva po skromnim crkvicama istarskih groblja. Već sam u nekoliko navrata spominjala grobljansku crkvicu u Humu, crkvu Sv. Jeronima. Ovdje je prof. B. Fučić otkrio freske, a u njezine je zidove uparano niz grafita. Nekada je ovdje bio i «Humski triptih» čija je kopija na Brijunima u crkvici Sv. Germana dok je original u Poreču. Na slici je kopija s Brijuna, a sadrži samo oslikana polja dok se ne vide «pregrade» između tri slike, način na koji je na njih uklopljena luneta, te retabl na kojem se triptih nalazio.
Triptih se nalazio na oltaru, a rad je majstora Antuna iz Padove (vidi link o Padovi pokraj Kašćerge). Isti majstor radio je freske u Draguću i Oprtlju.
Triptih je nastao 1529. godine. Središnji dio prikazuje Bogorodicu s djetetom. Pri dnu je nacrtan Ivan Pečanić, tadašnji humski župnik koji je i dao izraditi triptih, a kraj njegova prikaza glagoljicom su upisana slova P I (pop Ivan). Desno je naslikan Sv. Jeronim (link), a lijevo je neki drugi svetac. Iznad glavnog dijela triptiha nalazi se luneta s Bogom i anđelima.
Stalak na kojem se nalazi triptih (retabl) vrijedan je glagoljaški spomenik. Branko Fučić otkrio je sadržaj glagoljaškog natpisa, odnosno veći dio njega koji je ostao sačuvan:
«V Hristovo ime, amen. Let rojstva togoje 1529, miseca sektembra dan 20, bi svršena ta figura v Humi na slavu Gospodinu Bogu i svetomu Jerolimu po meštri Antoni s Padove. I v to vrime biše v Humi plovan Ivan Pečanić rodom iz .....ate. I v to leto pokriše crikav sv. Jeronima i učiniše (?) figuru na antar svetoga Antona... i mali zvon postaviše i veće dobra stvoriše zač bihu v Humi muži dobri Juraj Gržinić i njega podžup Grgur Bakšić i ostalo dobri muži. I v to vrime car Selimbeg zauja ugrsku zemlju i biše po svem svitu rat, nevera, neljubav, hinba, užura. I to zapisah ja, pop Andrij Prašić rodom iz Bužan.
Zbog vrijednosti triptih se više ne nalazi u Humu, ali i dalje simbolizira vrijednosti koje čine Hum, ma koliko god malen on bio.
Izvor: Franina i Jurina 2002., «Humski triptih», Josip Šiklić
swirl @ 18:24 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 1, 2008

Nekada se Mirnom manjim brodovima moglo stići sve do ispod Grožnjana, a poznata luka bila je Baštija. Drvo, vino, žito ukrcavali bi se u Baštiji i Mirnom odvodili do Tarske vale, gdje bi se prekrcali na veće lađe i transportirali dalje.  U Tarskoj vali bi se pak ukrcavali pijesak, građevinski materijal, stoka ... i vozili se Mirnom do Baštije. Tu bi se teret pretovario na zaprežna kola i dopremao do Motovuna, Grožnjana...
Danas «pripitomljena» Mirna u svom umjetnom, ravnom koritu djeluje mirno, no nekoć je svojim krivudavim tokom dopremala ogromne količine blata. Tako je korito postajalo sve pliće i pliće i plovidba Mirnom postala je nemoguća. Zadnje lađe prošle su Mirnom prije šezdesetak godina, ali ih još pamte stariji stanovnici iz okolice.
U «Franini i Jurini» 2003. nalazi se tekst Lina Šepića «Zauvijek usidrene lađe» u kojem se spominje preminuli Antonio Mian iz Kostanjice koji je bio splavar po Mirni. Navedene su njegove crtice iz splavarenja Mirnom. Kada su nakrcane splavi išle nizvodno trebalo ih je gurati, kada su išle uzvodno, prema Baštiji, Antonio i drugi batelieri vukli su splavi ili lađe uz Mirnu. Kada je bilo vjetrovito plovidba je bila olakšana jedrima, ali bez vjetra plovidba je bila znatno teža. Tada bi se s obe strane Mirne poredali batelieri i vukli konopce te se tako plovilo Mirnom. Kadkad bi im vuču olakšali i magarci.
swirl @ 19:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
U blizini župne crkve u staroj jezgri Bala nalazi se i crkvica Sv. Duha. Građena je negdje u 15.st. Unutrašnjost njezinih zidova krase freske koje je radio Albert iz Konstanza. Za razliku od niza crkvica po Istri koje su vječito zaključane pa morate znati kome se morate javiti za ključ, ovaj mali biser freskoslikarstva u Balama uglavnom je otvoren (naravno da je slikanje unutra zabranjeno, ali kako ne koristim flesh gdje god to mogu s par klikova nisam ništa lošeg učinila... osim što i dalje brbljam o Istri).
swirl @ 09:58 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare