Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - lipanj 2010
srijeda, lipanj 30, 2010
Vozite li kroz Labin (cesta Pula – Rijeka) skrenite lijevo u Vinež. Ubrzo ćete vidjeti putokaze za Sveti Martin. Mjesto je poznato po vili obitelji Lazzarini Battiala. Obitelj je nastala ženidbom Margarithe, posljednjeg člana obitelji Battiala, s barunom Ludovicom iz obitelji Lazzarini 1825. godine.
Vilu čini cijeli kompleks zgrada, no za razliku od većine sličnih posjeda ovdje je stambeni dio vile (s fasadom crvene boje) manji dok su okolne gospodarske zgrade veće. U ovim su zgradama živjeli i svi koji su radili na velikom imanju. Kompleks je sagradila obitelj Lazzarini 1797. godine.
Kada gledate u glavnu zgradu kroz vrata kojima se ulazi u kompleks, s lijeve strane je krilo sa specifičnom kulom s dva sata, normalnim i sunčanim satom. Za razliku od mnogih veleposjedničkih vila iz ovog razdoblja, ova u Svetom Martinu se obnavlja, a u njoj je hotel s 4 zvjezdice. U hotelu je nekoliko apartmana, a priroda oko Sv. Martina je predivna. Mir ni ne trebam spominjati.
Obnova najvećeg dijela kompleksa je izvršena 2002. godine, mada se i dalje radi na obnovi gospodarskih zgrada koje se nalaze s desne strane od ulaza u dvorište. Nadam se da će na ovom primjeru naučiti mnogi u čijim su naseljima predivne vile u vrlo zapuštenom stanju.
Prije vile proći ćete pokraj crkve Sv. Martina izgrađene 1907. godine. Produžite li od nje uz krilo vile sa kulom stići ćete do zaštićenog spomenika kulture, crkve Sv. Marije od Zdravlja sagrađene 1632. godine, a nedavno obnovljene.

I ovdje su mi pomogle informacije s www.smrikve.com (link)
swirl @ 17:57 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, lipanj 27, 2010
 
Kada vozite starom cestom iznad Limskog kanala i skrenete prema Vrsaru, nakon mjesta Kloštar dolazite do mjesta Gradina. Stara jezgra mjesta nalazi se na brežuljku s lijeve strane ceste. Do nje dolazite uskom cesticom kraj groblja. Na groblju je crkvica Svete Djevice Marije.
Mjesto čini svega nekoliko kuća, no i ono ima svoju priču. Priča je počela u pretpovijesna vremena kada je ovdje bila gradina pa od tuda i sam naziv mjesta. Priča se nastavlja u rimska vremena kada se mjesto zvalo Castrum Calixedi. Kastrum je bio zaštićen utvrdom, a služio je prvenstveno za nadgledanje plovidbe Limskim kanalom.
Prva povijesna dokumentacija o Gradini datira iz 1040. godine kada je obitelji Vecelina darovnicom prepustila svoje vlasništvo nad kaštelom tršćanskom biskupu. Godine 1186. vlasništvo prelazi u ruke obitelji Giroldi iz Pule koja je vlasnik ovog područja sve do 1592. U ovom razdoblju mnogi su Gradinu nazivali Geroldia.
Zbog sigurnosti srednjevjekovno je naselje bilo opasano zidinama koje su pratile obrise pretpovijesne gradine.
U mjestu je crkva Sv. Andreja iz 1720. godine (slika lijevo). Uz crkvu je još jedna od zapuštenih istarskih vila, vila Giroldi (slika desno).
Izvor: Korijeni istarskih gradova (Just Ivetac), www.smrikve.com (savršene stranice o Istri, kliknite na link)
swirl @ 18:20 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 22, 2010
Kako u Istri postoji veći broj naselja s istim nazivom (Sv. Ivan), tako se među njima radila razlika dodajući nazivu neku specifičnost tog kraja. Tako je npr. Sv. Ivan kraj Umaga nazvan S. Giovanni della Corneta (corniolo znači dren, a riječ je o području s puno drenova). Ovaj Sv. Ivan zvao se (zove se i danas) S. Giovanni della Cisterna (Sv. Ivan od Šterne) i to zbog njegovog izvora pitke vode. Sveti Ivan se nalazi blizu Baderne.
Crkva Sv. Ivana Krstitelja (nalazi se uz cestu koja vodi kroz mjesto) sagrađena je 1670. godine. Na istom mjestu postojala je starija crkva iz 14.st.
U mjestu se nalazi kaštel sagrađen krajem 17.st. u čiji su sklop ugrađeni djelovi srednjevjekovnog zamka. Kaštel je dala sagraditi obitelj Polesini. Prije toga je posjed bio u vlasništvu obitelji Scampicchio, a postao je vlasništvom obitelji Polesini mirazom 1688. godine. Pretpostavlja se da je još u vrijeme obitelji Scampicchio nacrt za kaštel napravio slavni Andrea Palladio. Villu Polesini čini kompleks zgrada. Glavna, rezidencijalna zgrada je najveća, dok su okolne zgrade bile gospodarske. Stražnji izlaz iz vile vodi do šterne. Originalno stubište rezidencijalne palače krajem 19. st. obitelj Polesini preselila je na otok Sv. Nikole kraj Poreča gdje je također imala svoj posjed.
Inače, u antici je cijela Istra bila gusto naseljena, a imanja su se dodjeljivala kao nagrada rimskim vojnicima nakon uspješnih ratnih osvajanja. Tako je i ovo područje bilo naseljeno obiteljima rimskih vojnika. U 17.st. je tako ovdje otkrivena kamena ploča iz antike s uklesanim tekstom „Volginia kći Marcelle“.
Izvor: Korijeni istarskih gradova, Just Ivetac
swirl @ 17:14 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 13, 2010

Za razliku od velikog dijela istarske obale koja je uređena, štinjanska obala još čeka neke bolje dane. Plan uređenja ovog dijela obale u sastavu je „famoznog“ projekta „Brijuni – Rivijera“ koji već godinama postoji ... na papiru. Srećom, riječ je samo o manjem dijelu obale. već malo sjevernije postoji predivna obala i meni najdraža šetnica u Istri kojom dolazite sve do Fažane (link).
Na neuređenom dijelu obale ipak imate što vidjeti. Tu su hidrobaza i nekoliko objekata, doduše u ruševnom stanju, iz doba Austro – Ugarske. Isto ovo postoji i na obližnjem otočići Kozada.
Kad već spominjem hidrobazu, ovo je zgodan trenutak za kratku priču o razvoju zrakoplovstva u Istri.
Razvoj zrakoplovstva započinje s Austro Ugarskom godine 1910. kada na tome radi grof Rudolf Montecuccoli. Prvi let iznad Pule, dodouše ne naročito uspješan, bio je početkom 19.st. u balonu (vidi link).
Nakon niza poteškoća prvi avion proizveden u Puli poletio je 29. srpnja 1911. u Valturi gdje su bili pokusni aerodrom i pokusna mornarička zrakoplovna postrojba. Kasnije se oboje sele na otok Sv. Katarine u pulskom zaljevu na kojem je napravljen i hangar za ratne avione. Godine 1912. nabavljeno je iz Francuske još aviona te je ukupno u Puli bilo 10 aviona. Iste godine napravljene su hidrobaze na otočiću Kozada, a zatim i na obali Štinjana. Prvi zapovjednik mornaričkog zrakoplovstva u Puli je Viktor Klobučar iz Gospića. Početkom 1912. upravo je Viktor Klobučar radio na ispitivanju hidroaviona, aviona kojemu su ugradili plovke. Otvaranje većeg broja baza i uzletišta u Istri dovelo je i do osnivanja pilotske škole na otočiću Kozada.
Već krajem 1. svjetskog rata Austro Ugarska ima ukupno čak 268 hidroaviona,a više od stotinjak se gradi.
Razvoj civilnog zrakoplovstva započinje 1924. kada je Karl Kupelwieser počeo koristiti hidroavione za dolazak bogatih posjetioca na Brijune.
Danas Istra ima nekoliko manjih sportskih aerodroma (Medulin, Vrsar, postoji još nekoliko lokacija gdje mogu sletiti mali avioni). Raspitajte se ukoliko ste zainteresirani za panoramske letove. U tu se svrhu javite u Medulin (za njega sam sigurna), a vrlo vjerojatno i u Vrsar.
Veliki aerodrom je u Puli (u Valturi). Obnovljen je i proširen 1989. godine. Godišnje može imati oko 1 mio putnika.
Dok čeka na svoje uređenje, štinjanska hidrobaza postala je mjesto za učenje vožnje mladih vozača, mjesto za vesele piknike u prirodi gdje nerijetko ima i roštilja i muzike.
Izvor: Franina i Jurina 2010. (tekst s naslovom „Sto godina zrakoplovstva u Istri“ napisao je Josip Orbanić)
Na slici: Štinjan pod dugom
swirl @ 16:55 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, lipanj 12, 2010
Lanišće je još jedno mjesto na Ćićariji. U pisanoj dokumentaciji prvi se put spominje 1064. u darovnici kralja Henrika IV.
Njegova je povijest velikim dijelom vezana uz Rašpor. Rašpor je bio naseljen u prapovijesti, a veliki značaj imao je u doba Rimljana. Padom Zapadnog Rimskog carstva utvrda Rašpor je srušena, da bi ponovno doživio svoj procvat u doba Mlečana kada je neko vrijeme u Rašporu stolovao rašporski kapetan. U ratnim sukobima između Mlečana i Austrije stradavao je i Rašpor, ali i niz sela na Ćićariji.
Ćićarija je stradala i u kasnijem Uskočkom ratu (1615.-1618.), njezino stanovništvo je prorijeđeno i dodatno osiromašeno.
Lanišćem dominira velika crkva Sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile, sagrađena 1927. godine po nacrtima Ivana Berne, arhitekta iz Trsta. Na istom je mjestu postojala starija crkva, znatno manja i jednostavnija, sagrađena 1609. godine, a koju su sagradili domaći majstori Gašpar Marković i njegov sin Ivan. Natpis o njihovoj gradnji ugrađen je u zid zvonika koji je jedini sačuvan od tada do danas. Zvonik je tipičan za ovaj dio Istre gdje je stanovništvo bilo presiromašno da bi gradilo visoke vitke zvonike. Manje zvono na zvoniku napravljeno je 1677. godine, a preneseno je ovdje iz crkve u Podgaćama.
Mada novijeg datuma, crkva u Lanišću u svojoj unutrašnjosti krije i znatno starije sakralne vrijednosti; uglavnom iz 17. i 18.st. Tu je i drveno gotičko raspelo iz 14.-15.st. te kipovi svetaca koji pripadaju crkvi Sv. Luke u Brgudcu.
Izvor: Zbornik općine Lanišće 2008.

Poruka ljubiteljima peseka s mog bloga: Vučko je udomljen ovaj tjedan, Martica još čeka "svoje" ljudove, njihova priča je ovdje 
swirl @ 18:47 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 8, 2010

Mada je značaj Rašpora, malog sela na Ćićariji, znatno porasao za vrijeme boravka mletačkih kapetana u rašporskoj kuli, rašporska je kula i prije dolaska Mlečana imala zaštitnu ulogu.
Tada su njome, kao i okolnim područjem, vladali gorički grofovi. Upravo su oni dodijelili zemlju ispod kule nobilima. U tom selu su živjeli Fridrich Bechar, Iurse Sliver i Odorik, pa jedan seljak i tri udovice, a njihova je zadaća bila čuvanje i održavanje rašporske kule. Trag o ovim nobilima prestaje dolaskom Mlečana.
Interesantno je znati da je u izvješću rašporskog kapetala Girolama Cornera Ćićarija opisana kao nekada vrlo gusto naseljena, ali je velik broj njezinih nekadašnjih stanovnika napustio Ćićariju zbog niza nedaća koje su pogodile taj kraj. Izvještaj je napisan 1618. Najviše su tome „kumovali“ ratni sukobi između goričkih grofova i Mlečana. Na žalost niti novija povijest nije drugačija pa je i danas po Ćićariji niz napuštenih kuća u ruševinama.
Inače, povrh današnjeg naselja Rašpor nalazi se mala crkvica Sv. Nikole (na slici). Sagrađena je 1814. godine koja se spominje nad vratima. Nedavno je obnovljena.
Izvor: Zbornik općine Lanišće, 2008.
swirl @ 21:23 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 6, 2010
Ispod Štinjana, na vrhu poluotoka Puntižela, nalazi se jedna od mnogobrojnih austrijskih utvrda. Sagrađena je krajem 19.st.
Poluotok je na samom ulazu u zaljev Pule (sjeverna strana ulaza u zaljev) gdje je bila jaka mornariča luka pa je i utvrda sagrađena sa zadaćom obrane luke. Južnu stranu branila je utvrda Fort Muzil.
Taman sam nabasala na dječju priredbu u utvrdi tako da se njome odzvanjali dječji glasovi, a njezini hodnici bili su puni dječjih radova. Inače u Fort Punta Christo često se preko ljeta održavaju koncerti.
swirl @ 22:11 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare