Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - lipanj 2013
srijeda, lipanj 26, 2013

   

Nepravedno, zbog blizine naftnog terminala, Omišalj se mnogima čini ne baš primamljivom destinacijom. No gradić je prelijep.

Savršenu lokaciju, iznad zaštićenog zaljeva, prepoznali su ljudi još u prethistoriji, tako da je povijest Omišlja vrlo duga. Stara jezgra sačuvala je štih povijesti. Ulice su, kako to obično biva u starim jezgrama, zbijene, krivudave, penju se i spuštaju, a stare kuće pričaju mnoge priče. Većinom su fasade obnovljene, tako da je gušt prošetati po gradu, kao i povremeno zastati u kojem kafiću.

U samoj jezgri je stara župna crkva s početka 13.st., a u blizini su ostaci ranokršćanske bazilike iz 5.st. te ostaci antičkog grada Fulfinija.

swirl @ 22:47 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, lipanj 20, 2013



U vrbničkoj crkvi nalazi se relikvija drva križa na koji je Krist bio pribijen. Barem se tako vjeruje.

Relikvija se čuva u lijepo izrađenom metalnom relikvijaru, a na Veliki Petak izlaže se vjernicima da je poljube. Pri tome je odavno postojao točno određeni red kojim se relikvija mogla poljubiti, a koji je bio pažljivo sačinjen uvažavajući trenutni „Who is who“, odnosno tko je u Vrbniku koliko važan.

Državni arhiv u Veneciji tako sadrži zapis u kojem je opisan događaj od 25. svibnja 1732.

To je bilo vrijeme kada je Venecija upravljala Krkom, pa je Venecija postavljala na mandat u trajanju od 36 mjeseci svojega plemića koji bi onda birao svoje podknežine, plemiće uglavnom iz reda domaćeg plemstva, a koji su imali ulogu njegovih zamjenika. Tako je potknežin te godine u Vrbniku bio Bernardo Franceschini. Kada je đakon proslijedio relikviju Bernardo se našao strašno pogođen jer relikvija nije odmah data u njegove ruke. Smatrajući kako je upravo on „najveća faca“ toga časa, i kako je upravo on morao prvi dobiti relikviju, a tek potom ostali, Bernardo se toliko naljutio da je oteo relikvijar i mlatnuo đakona po glavi.   

Izvor: Terra incognita, Branko Fučić

Na slici: stara jezgra Vrbnika

swirl @ 18:09 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 17, 2013

Roneći nedaleko otoka Plavnika osamdesetih godina 20.st. ronilac je prijavio lokaciju gdje je pronašao niz topova. Kako je drvena građa broda do tada propala, na osnovu samo malenih djelova konstatiralo se da je riječ o mjestu stradavanja jedrenjaka. Po izgledu topova zaključilo se da je riječ o topovima koji su se koristili u vrijeme Napoleonskih ratova, na početku 19.st. te je očito da je negdje u tom razdoblju jedrenjak i stradao.

Jedna od najatraktivnijih olupina za ronioce na Jadranu je olupina broda Peltastis. Brod je stradao u noći sa 7. na 8. siječnja 1968. u jakom nevremenu. Brod je popodne 07. siječnja krenuo iz Senja prema Rijeci, a na njemu je bilo mnoštvo drvene građe. Jako nevrijeme započelo je navečer, pa se usidrio kod Dramlja. No sidra su popustila, nevrijeme je bilo toliko jako da ni brodski motori nisu pomogli. Brod se nošen vjetrom i nevremenom polagano približavao Krku i nasukao na stijenama između Šila i uvale Soline.

Na brodu je bilo 12 mornara, spašeno je tek četvero. Slijedećih dana pronađeno je još 7 tijela, dok je zapovjednik broda Teodoros Belesis proglašen nestalim.

Brodovlasnik i agent iz Rijeke nisu nikada organizirali službeno pretraživanje olupine. No u proljeće olupinu su počeli istraživati ronioci, tako da je vrlo brzo nestalo niz predmeta s palube, ali su započele i priče da na zapovjedničkom mostu stoji neki čovjek. Tek podvodne snimke koje je učinio njemački turist Franz Mittzneg, a na kojima se doista vidi tijelo na zapovjedničkom mostu, aktivirale su nadležne. Izronjeno tijelo bio je nesretni kapetan Belesis. Mada izronjeno tek 10 mjeseci nakon stradanja broda, tijelo je bilo dosta dobro sačuvano uslijed saponifikacije. Tijelo nesretnog kapetana koji doista nije želio napustiti svoj brod i zapovjednički most pokopano je u Rijeci, na groblju Kozala 11. studenog 1968.

Izvor: Tajne Jadrana – ronilački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana, Danijel Frka, Jasen Mesić

Fotografija: preuzeto s  croatiaholidayshr.com (link)

swirl @ 21:51 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, lipanj 15, 2013

Skitnje po Istri malo su zamijenile skitnje po Cresu ove zime, ili po Lošinju ovo proljeće. Najnovija, lipanjska skitnja, je ona po Krku. Izlet je završio u Baškoj, a prijašnja je stanica bila Jurandvor.

Vrijeme kojeg nikada nije dovoljno nije mi dopustilo da se penjem do velog mrgara, no ne znači da će me spriječiti da o njemu pišem.

Nalazi se iznad Jurandvora, do njega se može stići samo pješice. Riječ „mrgar“ vjerojatno je nastala od latinske riječi mulgarium (mjesto gdje se muzu ovce).

U blizini, poviše Juradvora, uvijek je bilo puno ovaca. Slobodno su pasle u puno većem broju no što ih ima danas. Kada ih je trebalo musti ili šišati koristio se mrgar, kameni suhozidi koje su napravile ruke vrijednih ljudi, a koji su tvorili čudan kompleks. Centralni dio mrgara zove se sala, a oko sale nalazi se, poput latica, niz malih kamenih „separea“. Sve ovce, bez obzira o čijima je riječ, bi se natjerale  da uđu u mrgar – u njegov centralni dio (sala). Zatim bi se ulaz u salu zatvorio, a pomagači i pastiri među ovcama tražili su upravo svoje ovce. Kako bi ih nalazili, jednu po jednu bi ih kroz nizak otvor ubacili u takav „separe“, mali odvojeni dio gdje bi vlasnik ili netko tko bi već dobio zadatak, ovcu pomuzao ili ošišao. Kako se posao s jednom ovcom dovrši, ovca se iz malog ograđenog prostora pušta opet van, na slobodu, kroz vanjski otvor.

Uz salu je niz takvih separiranih malih prostora tako da istodobno veliki broj vlasnika ovaca može raditi na svojim ovcama. Posao bi trajao sve dok i posljednja ovca iz sale ne bi bila puštena van, na slobodnu ispašu.

Izvor: Terra incognita, Branko Fučić

swirl @ 17:43 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, lipanj 9, 2013

 

Kada posjetite safari park na Brijunima, morate otići i do stopa dinosaura. Po ulasku u Safari park, pogotovo želite li popiti pićence, cesticom se spuštate pa skrećete lijevo. Skrenete li pak na suprotnu stranu, cestica vas vodi do još jednih vrata. Izlazak kroz vrata uvodi vas u šumarak i vrlo brzo do statue dinosaura, dok je odmah ispod njega, u kamenu uz samo more, ostalo šesdesetak stopa troprstih dvonožnih dinosaura. Kako su izgledali pokazuje vam sam postavljena statua. Živjeli su prije 115 milijuna godina, u razdoblju donje krede. Pripadaju teropodima (grč. ther = zvijer, pod =stopalo). Bili su grabežljivci koji su se na dvije noge šetali u potrazi za plijenom, na obalama nekadašnjeg oceana Tethys.

Na Velom Brijunu nalaze se još tri lokacije s vidljivim otiscima dinosaura: Ploče, Kamik/Plješivac i Trstike/debela Glava. Otisci su nađeni i na otočićima Vanga i Galija.

swirl @ 22:19 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, lipanj 3, 2013

 

 

Idete li od luke Velog Brijuna prema Safari Parku, nešto prije Safari parka nalazi se na lijevoj strani puteljak. Malo se njime popnete, a zatim krenete na lijevu stranu, na obližnji brežuljak. Doći ćete do ostataka još jedne antičke vile na Brijunima. Lokalitet se zove Kolci.

Vila je imala oblik slova U, a zgrade oko centralnog dvorišta bile su prizemne. Uz same zgrade oko dvorišta nalazio se uobičajeni portik tako da je komunikacija između svih zgrada bila nesmetana bez obzira na vremenske uvjete. Za razliku od prizemnih zgrada, vjerojatno je izuzetak bila centralna zgrada kod koje se može zaključiti po debljini temelja da je možda imala još i kat. I ovdje su se slijedile upute Vitruvija, antičkog arhitekta, te je strana kompleksa prema suncu prvenstveno bila namijenjena smještaju ljudi koji su ovdje radili i živjeli. Skladište je pak bilo na zaštićenoj strani, kako od vjetra tako i od sunca, a opet je dobivalo dovoljno topline iz zatvorenog dvorišta vile.

Za razliku od vile u uvali Verige, koja je prvo bila gospodarska da bi s vremenom postala vrhunski raskošni rezidencijalni objekt sa svim potrebnim sadržajima za tadašnju elitu, vila na lokalitetu Kolci prvenstveno je bila gospodarska vila i to je i ostala. Uglavnom se bavila maslinama i proizvodnjom maslinovog ulja. Imala je 4 preše za masline i veliki podrum za skladištenje ulja (cella olearia) u kojem su se nalazile dolije, velike posude u kojima se čuvalo ulje (jedna od dolija nađenih na Brijunima nalazi se izložena na Brijunima kraj crkvice Sv. Germana). Pokraj celle olearie nalazila se prostorija za tještenje maslina. Do danas je dijelom sačuvan pod izrađen od malenih uskih ciglica (spicae) u tehnici opus spicatum (vidi gornju sliku lijevo).

Vila se datira negdje u 1.st.p.n.e. Pretpostavlja se da je bila u uporabi negdje do 3.st. Pri tome nije znatnije mijenjala oblik niti svrhu.

Izvor: Brijuni- prošlost, graditeljstvo, kulturna baština (Vlasta Begović, Ivančica Schrunk)

swirl @ 20:25 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare