Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - srpanj 2010
petak, srpanj 30, 2010

Petnaestak kilometara od Pazina nalazi se Grimalda.

Smještena na vrhu brežuljka ima predivan pogled, naravno ako ne pogodite dan kada od magle ne vidite prst pred nosom (na žalost govorim iz iskustva). Ajde, drugi put sam imala više sreće.

Taj brežuljak je naravno bio pretpovijesna gradina u kojoj su živjeli Histri, a zatim je bio naseljen u antici. O tome govori niz antičkih natpisa koji su pronađeni u Grimaldi i njezinoj okolici. Nakon niza "stoljeća tišine" (jer o Grimaldi ne govore nikakvi dokumenti niti su iz tog perioda otkriveni kakvi nalazi) Grimalda se spominje u pisanom dokumentu 1202. godine.

Djeleći sudbinu istarskih gradića i Grimalda je u srednjem vijeku imala ulogu vojnog uporišta te je stradavala u mnogobrojnim sukobima. Mijenjali su se protivnici, ali je stalno bilo jedino ... razaranje (ponekad pomislim da je ono «Povijest je učiteljica života» zapravo totalno krivo, nikad ljudski rod ne nauči ništa).

Mala Grimalda ima čak dvije crkve, jednu Sv. Jurja iz 1891., a druga znatno starija je na groblju. Titular je isti, Sv. Juraj, samo što je grobljanska crkvica iz 18.st.

swirl @ 20:38 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 22, 2010


U razdoblju od 1806. do 1813. dio, a zatim i cijela Istra,  pod upravom su Napoleona. Uz niz dobrih odluka koje su Francuzi učinkovito proveli u ovom kratkom razdoblju, bilo je naravno i onih vrlo loših. No uvijek postoji ona konstanta... prije Francuza stanovnici su plaćali jednima, nakon Francuza plaćali su drugima.... No da ne dužim dalje evo crtica iz rovinjske povijesti:

Godine 1805. u Rovinj je stiglo ni manje ni više nego 26 francuskih vojnika s časnikom. Kako stanovništvo ne bi pomislilo da je lako svladati ovu malobrojnu četu uspješno su uvjerili rovinjce da je riječ samo o prethodnici. I odmah su zatražili da im se skupi 3.000 libara kruha, 3.000 mesa, 100.000 forinti i 1.500 bokala vina. Čim su prestrašeni stanovnici Rovinja uspjeli sakupiti sve traženo (a što i nije bilo jednostavno), francuska je vojska otišla iz Rovinja.

Krajem iste godine, ponavlja se cijela priča, samo je ovaj put u Rovinj stiglo 80 vojnika.

Kad smo već kod Francuza u Rovinju, pred kraj vladavine Francuza u Rovinju se odvijao pravi «gradski rat» gdje su se pristalice Austrije obračunavali s pristalicama Francuza trpavši ih u zatvor i maltretirajući ih. U otvoreni sukob između dvije strane uključili su se i Perojci, na strani Francuza. Konačan mir zavladao je tek pobjedom Austrije i dolaskom grofa Nemetha u Rovinj. Tada je u crkvi Sv. Franje sklopljeno primirje.

Izvor: Rovinj na starim razglednicama, Daniel Načinović, Marino Budicin

swirl @ 21:46 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 19, 2010


Gotovo zaboravljen običaj ljudi ovoga kraja prije desetak godina ipak je sačuvan od zaborava i danas postaje svojevrsni brand Mošćenica. Na tome se može zahvaliti Dušanu Rubiniću koji se založio da se ovaj genijalan običaj obnovi.

Nakon mise na Uskrs pa sve do uskršnjeg ručka traje natjecanje u gradskoj loži u picanju jaja. Poanta je u tome da se novčićem (1 euro) u pet pokušaja, s udaljenosti od 2,8 m gađa jaje. Jaje se mora ne samo pogoditi nego se novčić mora i zabosti u jaje.

Svake je godine natjecatelja sve više, tako da se moralo započeti i s organizacijom drugog kruga picanja u kojem sudjeluju najuspješniji iz prvog kruga.

Prije picanja svaki posjetitelj Mošćenica na gradskim vratima biva počašćen čašicom medice, kojom fritulu i jajem, a samo oni koji su se prijavili mogu i picati. Ima tu i starih i mladih, domaćih ljudi i stranaca, žena i muškaraca.... Svaki natjecatelj, s iznimkom djece, prije picanja mora popiti čašu vina.

Najbolji u natjecanju dobivaju nagrade. U nagradnom su fondu pehari, pršuti, crno i bijelo vino, ali i diplome.

Cijelo je natjecanje postalo poznato te na Uskrs mami u Mošćenice velik broj posjetitelja. Predstavlja samo jedan dijelić naše bogate povijesti koji i danas može biti savršena zabava, ali i način kako uspješno promovirati svoje mjesto.

Izvor: Franina i Jurina 2010. (tekst s naslovom „Picanje jaja u Mošćenicama“ napisala Slavica Mrkić Modrić)

swirl @ 21:25 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 4, 2010
 
 
Ova mala sela čudnovatih naziva u nizu su bisera Ćićarije... oaze mira.
Nalaze se malo dalje od Lanišća, uz lokalnu cestu kojom prvo dolazite u Podgaće (slike iz prvog reda), a zatim u Prapoće (drugi red slika).
U Podgaću je jedna od rijetkih sačuvanih starih crkvica na Ćićariji (iz 15.stoljeća). U crkvi se nalazi oltar iz 1654. godine. Datira ga natpis o gradnji od 29. travnja 1654. godine. Na natpisu piše da su oltar za crkvu Sv. Ane dali napraviti župan Andrija Meak i župnik Petar Kovačić. Natpis glasi:
IN TEMPO DEL R.P.Z. PIERO COVACIH
PIOVANO FV FATA QUESTA OPERA ET
ADI 29 1654 APRILE
GASTALDO ZVPAN ANDREA MEAC
Na bočnoj strani oltara zapisana je 1869. godina kada je oltar detaljno obnovljen. Iznad Podgaća je visoka stijena koja ga čuva od vjetra, a iz koje izvire potok koji je opskrbljivao stanovnike sela vodom.
Kaptirane izvore vode ima i Prapoće. Prapoće pak ima svoju crkvu Sv. Križa. Najstariji sakralni objekt na istom mjestu vjerojatno je sagrađen još u 15.st. Imao je znatno manje dimenzije (nalazio se na mjestu svetišta današnje crkve), a imao je zvjezdasti rebrasti svod. Crkva je proširena 1784. kada je rebrasti svod na žalost zamijenjen običnim. Nekadašnji trijem (lopica) bio je od drveta, istih dimenzija kao i sadašnji trijem koji je napravljen 1912. godine.
Crkva ima oltar iz 17.st. rad nekog od domaćih majstora. U crkvi se čuva Šćavet (misal) tiskan 1739. u Veneciji. U župnom uredu u Lanišću čuva se nekoliko drvenih skulptura svetaca iz Sv. Križa. Skulpture su rad nekog domaćeg majstora iz 18.st. Inače Prapoće je predivno za jednu lijepu šetnju.
Cijela Ćićarija, pa tako i ova dva mjestašca, nudi predivnu prirodu i tako potreban mir. Divno mjesto za jednodnevne, ali i višednevne izlete.
Izvor: Zbornik općine Lanišće 2008.
swirl @ 12:23 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, srpanj 3, 2010
 
O malenom selu Dane na Ćićariji sam već pisala (link). Oko Dana pronađeni su ljudski ostaci iz mezolitika ili pak nešto novijeg „datuma“. Mada je to danas selo sa samo 12 stanovnika (zadnji popis stanovnika iz 2001.) veseli me da, od mojeg prvog dolaska u Dane prije negdje 2-3 godine do danas ima podosta obnovljenih kuća, a potok koji prolazi kroz selo je friško sređen (slika desno). Jest da je selo malo i jest da je potok malen, ali preko potoka ima Dane čak dva mosta.
Uspjela sam pronaći ruševine crkvice Sv. Grgura (slika lijevo). Bila je to jednobrodna građevina pravokutnog svetišta. Danas se samo naziru njegovi ostaci, a zeleno prekriva zidove pa i od postojećih ostataka vidite vrlo malo.
Izvor: Zbornik općine Lanišće 2008.
swirl @ 13:13 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare