Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - srpanj 2012
ponedjeljak, srpanj 30, 2012

Jedna anegdota koja se prenosi s koljena na koljeno je i ona o posjeti dvorskog izaslanstva na početku 19.st.

Anegdota kaže kako su dvorsko izaslanstvo na Ponte Portonu dočekali istarski župani, među kojima je bio i onaj iz Oprtlja. Kada je došao red na njega da pred habsburškim dvorom ishvali Oprtalj, župan je sav ponosan želio reći da u Oprtlju ima čak 72 stanovnika koji znaju čitati i pisati. Pri tome je župan pogriješio pa je izjavio da Oprtalj ima čak 72 literata.

Tako je dvorsko izaslanstvo ostalo poprilično zbunjeno jer eto jedan mali Oprtalj, ima čak 72 književnika.

Izvor: Pod starim voltama (Daniel Načinović, Eduard Strenja)

Na slici: Oprtalj

swirl @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, srpanj 26, 2012

Po zapisu iz 1512. poznate su nam visine različitih globa koje su plaćali stanovnici srednjevjekovnog  Roča. U usporedbi s nekim drugim gradovima toga razdoblja, kazne su znatno blaže, izostaju one prestrašne kazne batinjanjem, sakaćenjem i sl. Ovo vjerojatno upućuje na jedan viši standard života u Roču i bolje pridržavanje reda.

Za psovanje Boga i Majke Božje kazna je bila 5 libara i mjesec dana zatvora. Uobičajeno za Veneciju, pola novčane kazne išlo je u mletačku „kasicu“, a pola denuncijantu („cinkarošu“) koji je prijavio psovača. Psovanje drugih svetaca nije se držalo tako teškim prekršajem pa je kazna bila samo novčana (3 libre). Jednu libru plaćalo se nepridržavanje javnog reda, hodanje po ulicama Roča u mraku bez nošenja svjetla, rad u blagdane... Čak 10 libara plaćala se kazna ukoliko se nešto mjerilo pogrešno, nepropisnim mjerama ili varanjem na „vazi“.

U 16. i 17.st. ročka župa relativno je dobro živjela što je evidentirano kupovinom novog inventara, nabavom vjerskih knjiga. U to vrijeme župnik i njegova tri pomoćnika žive od 100 dukata na godinu što ostaje manje više konstantom i do 17.st. U odnosu na neke druge župe njihovi godišnji prihodi i nisu naročiti. No puk je imao obavezu ugostiti župnika i njegove pomoćnike na blagdane. Roč je, poput drugih mjesta, imao obavezu ugostiti i dolazak rašporskog kapetana i njegove pratnje što je iznosilo po posjeti oko šesdesetak libara (evidencijom ovih troškova Roč je 1604. platio za ovakav posjet 64 libre, a otprilike isto i 1594., račun iz 1594. precizno je specificiran pa i danas znamo koliko je Roč platio za hranu za konje, koliko je iznosio trošak hrane koju je pojeo rašporski kapetan s pratnjom....).

Izvor: Roč i Rošćina

swirl @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, srpanj 22, 2012

U vrijeme uskočkog rata Lindar je bio prepun uskoka. U Lindar su dovodili mnoge uhapšene, ali i dijelili plijen do kojeg bi došli pljačkanjem mletačkog dijela Istre. Uskoci su većinu svog plijena slali u Senj, a u te su svrhe imali na raspolaganju šesdesetak konja. Stanovnici Istre koji su živjeli u austrijskom dijelu Istre (Kraljevci), a koji su sudjelovali u ovim ratnim/pljačkaškim pohodima slali su plijen svojim kućama, dok su plaćenici također pronalazili načine da plijen pošalju svojim obiteljima.

Detaljniji opis Lindara, uskoka i tadašnjeg načina života dokumentiran je i nalazi se u mletačkim arhivima u vidu vrlo detaljnih zapisnika s preslušanja Jele Medešić. Prvo saslušanje Jele bilo je u četvrtak 5. svibnja 1616. Dan nakon toga uslijedilo je i drugo. Sama Jela bila je rodom iz Savičente, no odrasla je u Karojbi. Neko je vrijeme služila u Veneciji, a svjedokom uskočkog rata postala je kada se vratila u Istru da posjeti rođake. Nabasavši na Kraljevce i sama je izjavila da je iz njihovog dijela Istre. Nekoliko je dana provela u kući u Lindaru u kojoj je boravio uskok Mihalić iz Senja. Tu je odgovarala, već kako je znala i umjela, na niz postaljenih pitanja o Veneciji, njezinoj snazi, ljudstvu, planovima. U kratkom razdoblju koje je provela s Kraljevcima izgleda da nije i sama sudjelovala u pljačkaškim pohodima na mletački dio Istre, no njezino svjedočanstvo navodi koliko je stoke opljačkano, koliko ima uskoka, Kraljevaca i ostalih u napadima, kojim naoružanjem se koriste... Jela navodi kako je u kraljevačkim pljačkaškim pohodima sudjelovalo i dosta žena. Svjedočila je o plijenu kojeg su doveli u Lindar nakon napada na područja Motovuna, Pule i Zamaska. Poprilično kratka Jelina „kraljevačka epizoda“ završila je kada su je iz Lindara poslali u mletački dio Istre, sa zadatkom da prikupi što više informacija o ljudstvu, snazi i eventualnom plijenu na drugoj strani.

Arhivi Venecije ne otkrivaju kako je skončala Jela.

Izvor: Doba nasilja, doba straha (Miroslav Bertoša)

Na slici: ostaci zidina lindarskog kaštela

swirl @ 11:34 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, srpanj 21, 2012



Nije riječ o srednjevjekovnom kaštelu, riječ je o lijepoj zgradi napravljenoj 1910. godine. Zgrada je odmah do mora, zgodno uklopljena u onodobnu arhitekturu elitnog ljetovališta na Brijunima. U ta zlatna vremena na Brijunima je živjelo puno ljudi koji su radili na otočju i živjeli upravo od turizma. S obzirom na zahtevan posao na otoku, na Brijunima su živjele cijele obitelji. Dok su zaposleni radili, njihova su djeca polazila školu. Upravo u ovom kaštelu nalazila se škola za male đačiće na Brijunima, sve do 2. svjetskog rata.

swirl @ 16:18 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 3, 2012

Župa u Kraljevici osnovana je 1790. godine. Prvi župnik bio je Ivan Mrzljak, a župni stan uređen je u Starom kaštelu, gdje se nalazi i danas.

Crkva Sv. Nikole postojala je otprije (spominje se još u 16.st, tada je uz nju postojao i samostan dominikanaca), no u jednoj je fazi nasilno pretvorena u skladište za sol (kraj 17.st.). Pritisak vjernika i župnika vratio je crkvi njezinu ulogu, a crkva se i proširila.

Jedno proširenje crkve zbilo se početkom 18.st. Razlog je jasan, to je bila razvojna faza Kraljevice pa je povećan broj stanovnika i stara crkva postala je premala. Tada su tijekom radova na crkvi otkriveni temelji, najvjerojatnije starijeg sakralnog objekta, ali i tri ljudska kostura. Tko je to ovdje pokopan – nije poznato.

Zvonik je sagrađen 1790. godine. Čak je sredinom 18.st. postojala inicijativa gradnje potpuno nove crkve na novoj lokaciji. Lokacija je izgleda pronađena, no od inicijative se odustalo. U 18.st. napravljen je novi ulaz u crkvu. Do tada se u crkvu ulazilo iz Starog kaštela. Crkvene orgulje naručene su u Beču i postavljene 1863. Presudnu ulogu u njihovom financiranju odigrala je donacija mjesnog trgovca Stjepana Tomca. Godine 1824. crkva je dobila dva zvona. Na žalost niti jedno nije preživjelo do danas. Prvo zvono razbilo se sedamdesetih godina 19.st. Drugo je uzela Austrija krajem I svjetskog rata i iskoristila ga za lijevanje topova. Ovo zvono ljudi su zvali „begovica“ jer je zvono kupila žena trgovca Nikole Bega.

Posebno svečano je u kraljevičkoj crkvi na dan Sv. Nikole, zaštitnika pomoraca.

Na koncu, u dvije knjige koje navodim, a kojima sam se koristila, naišla sam na neke oprečne informacije. Dakle, mogućnost postojanja grešaka u mojim tekstovima, kako o župnoj crkvi tako i o cijeloj Kraljevici, što je posljedica mojih interpretacija baziranih na povremeno potpuno suprotnim navodima korištene literature.

Izvor:Iz prošlosti Kraljevice 1790 – 1990, Slijedom gospodarske prošlosti Kraljevice (Želimir Mandekić)

Na slici: crkva i dio rive, slikano početkom 20.st.

swirl @ 21:32 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 1, 2012

U blizini Motovuna nalazi se Kaldir, još jedno od istarskih naselja na uzvisini gdje se u davnini nalazila gradina.

Posebnost Kaldira je orijentiranost njegovih stanovnika na uzgoj voća pa su oko mjesta mnogobrojni veliki voćnjaci. Nad selom bdije zvonik župne crkve Sv. Ivana Krstitelja. Crkva je izgrađena 1875. godine, na istom mjestu gdje je stajala starija crkva. Osim župne crkve Kaldir ima i crkvicu sv. Trojstva. Nije toliko stara (izgrađena 1909.), ali ima natpis pisan glagoljicom iz 1592. Natpis je iz starije crkvice koja je postojala na istom mjestu. Nalazi se na kamenici za blagoslovljenu vodu.

Na padini prema Karojbi nekada se nalazio samostan Sv. Elizabete. Napravili su ga benediktinci koji su ovdje živjeli u razdoblju od 9. do 13.st. Nakon njih samostan su preuzeli pavlini, ali ga napuštaju 1579. godine.

Izvor: Istarska enciklopedija

swirl @ 14:31 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare