Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - srpanj 2016
ponedjeljak, srpanj 25, 2016



Uz župnu crkvu u Lovranu ova je crkvica jedina sačuvana unutar stare jezgre grada. Na ovom se mjestu prvo nalazila starija crkvica, sagrađena negdje u 12. ili 13.st. Spominje se u Kvaderni kapitula lovranskog (16.st.) no prvi detaljniji podaci o crkvici dostupni su iz studenoga 1658., kada je izvršio vizitaciju zastupnik pulskog biskupa. Tada je zabilježeno da se o crkvici brine i održava bratovština Sv. Ivana Krstitelja.

Izvor: http://www.qrlovran.org/ivan_krstitelj_opis.html

Na slici: Lovran, stara jezgra

swirl @ 14:28 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, srpanj 7, 2016



Okolica Barbarige izuzetno je bogata arheološkim nalazištima, a samo jedno od njih je uvala Marić.

Povrh uvale, na visini od dvadesetak metara, na najvišoj koti brda Komunal,  slučajno je otkriven tumul . Bio je sagrađen tehnikom suhozida.

Postoje različita tumačenja nastanka ovakvih «ograda» od suhozida oko tumula (ne postoje samo oko tumula u uvali Marić nego su i inače česte). Jedni obrazlažu postojanje suhozida kao zaštitu od negativnog utjecaja zagrobnog života. Drugi imaju upravo suprotno mišljenje tumačeći kako je vjerojatno riječ o zaštiti tumula od vanjskih utjecaja.

U sredini tumula bio je grob koji je odavno opljačkan pa nisu pronađene ljudske kosti već samo djelići keramike. U nekim fazama prošlosti namjerno su se razbijale stvari koji su se ukapale zajedno s pokojnikom. Slično je bilo i kod incineracije, pokapanja pepela mrtvih kada su se na lomaču znale bacati stvari namijenjene «drugom životu» pokojnika.

2007. godine temeljito je ispitano podmorje uvale Marić te je potvrđeno kako je antička luka imala čak 3 lukobrana, od kojih je najduži bio dug 90 metara. U blizini je otkriveno manje pristanište s dva mola. Vjerojatno je oboje bilo u funkciji prijevoza poljoprivrednih proizvoda iz obližnjih antičkih imanja, ali i opskrbu imanja svime što nisu sami proizvodili.

Na potezu od Barbarige prema Stanciji Barbariga okriveno je niz tumula  pravilno raspoređenih u osam redova u smjeru sjeveroistok – jugozapad.

Na slici: iz okolice Barbarige 

swirl @ 17:31 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, srpanj 1, 2016



Za nas laike ovo je pomalo morbidna tema, no u svakom slučaju riječ je o stručnoj i interesantnoj temi kojoj je posvećen dio kataloga br.82 „Na početku je bila peć“ Arheološkog muzeja Istre. O istraživanju u Puli, pokraj Arheološkog muzeja Istre više možete pročitati ovdje (link).

U sondi, u njezinom 3. sloju koji je datiran negdje u 6.st.p.n.e., otkrivena su 3 žarna groba. Jedan žarni grob otkrio je ostatke žene nepoznate dobi, drugi ostatke muškarca u dobi od četrdesetak godina, a treći ostatke djeteta u dobi od 1-3 godine.

Nekako zamišljamo da žarni grob sadrži isključivo pepeo pa je nama, laicima, teško zamisliti kako je moguće utvrditi bilo kakve činjenice nakon spaljivanja. Pokojnike se spaljivalo na lomači.  

Spaljivanjem na lomači kosti se mijenjaju, mijenja se njihov sastav, boja, mogu postati lomljive. Ostaci su se prikupljali i obično stavljali u posudu koja se polagala u zemlju. Prikupljanje ostataka, kao i stoljeća pod zemljom, te postupak prilikom otkrivanja spaljenih ostataka dodatno nanose štetu ionako malobrojnim sačuvanim ostacima kostiju.

Kod nalaza žare važno je pažljivo odijeliti od ostatka pokojnika ostale ostatke, ostatke keramike, životinjskih kostiju, predmeta koji su se znali, bilo namjerno, bilo slučajno, nalaziti uz žare.

Ponajčešće se ipak djelići kostiju pronalaze i ponekad su oni dovoljni za utvrditi barem nešto o pokojniku. Kod arheoloških istraživanja žarnih grobova često se pronalaze sitne kosti stopala i ruku. Vjerojatno se tijelo vrlo često tako polagalo na lomaču, da je vatra nanosila najmanju štetu ovim djelovima tijela. Naravno, riječ je i o dijelovima gdje se uz kost nalazilo najmanje masnih naslaga što je također utjecalo na jačinu vatre.

Nakon odvajanja kostiju od drugih ostataka potrebno je odrediti, koliko god je moguće, spadaju li kosti koje su pronađene, istoj osobi; osobi iste dobi, spola, veličine.... Tako se može odrediti da li je u žaru pokranjen pepeo jedne ili više osoba.

Po boji kostiju može se zaključiti ponešto o lomači i jačini utjecaja vatre na kost. Smeđe kosti upućuje na lomaču (ili dio lomače) s nešto nižim temperaturom. Kost postaje crne boje na temperaturi od 300 stupnjeva, dok temperatura od 600 stupnjeva dovodi do pojave sive ili plave boje jer kost nije u potpunosti oksidirala. Tek iznad 600 stupnjeva kost postaje bijela jer je u potpunosti oksidirala. Kosti istog tijela mogu imati i drugačije boje, ovisno o veličini lomače i temperaturi u kojoj je pojedini dio tijelo sagorijevao. Određivanje spola moguće je samo ako se pronađu ostaci kostiju koji su specifični za ženski ili muški spol. Morfološke promjene na pronađenim ostacima ponekad omogućuju i približno određivanje dobi pokojnika.

Djetetu je, u ovom slučaju, određena dob od 1-3 godine zbog otkrivenog ostatka vratnog kralješka i zuba koji se tijekom života mijenjaju. 

Kod djeteta je otkriveno područje nastanka nove kosti na ulomcima čeone i zatiljne kosti. Uzroci mogu biti razni: trauma, anemija, meningitis, tuberkuloza, rahitis.... Točnu patologiju nije bilo moguće utvrditi no u svakom slučaju u djeteta je postojala neka infekcija i krvarenje.

Izvor: Na početku je bila peć (Katalog br.82. Arheološkog muzeja Istre, Kristina Mihovilović)  

swirl @ 18:40 |Komentiraj | Komentari: 0