Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - kolovoz 2008
nedjelja, kolovoz 31, 2008
U crkvici Sv Roka u Roču otkrivena su dva sloja fresaka. Stariji sloj datira iz 14.stoljeća. Ovaj sloj prikazuje mučenje i odsjecanje glave Sv. Pavla i prikaz legende o hodočasnicima Sv. Jakovu u Španjolsku.
Legenda govori o majci, ocu i sinu koji su na putu za Compostelu prespavali u jednoj krčmi. Krčmarica je «pala» na ljepotu sina i pokušala ga zavesti, ali bezuspješno. Zbog toga je odlučila kazniti mladića sakrivši među njegove stvari srebrnu čašu. Idući dana kada su htjeli nastaviti s putem, krčmarica objavljuje nestanak čaše koja se pronalazi među mladićevim stvarima. Kralj ga osuđuje na smrt vješanjem, a roditelji tužni i jadni nastavljaju svoj put. Po povratku nalaze obješenog mladića, ali živog jer ga je cijelo vrijeme držao Sv. Jakov.
Otkriven je i prizor raspetog Sv. Petra kojim se potvrđuju teorije kako je crkvica Sv. Roka prije imala drugog titulara, Sv. Petra. Tek je naknadno, negdje iza 1500. titular promijenjen u Sv. Roka.
Gornji sloj fresaka datiran je pomoću uparanih glagoljaških grafita u 15.st. Posljednji je grafit uparan ili 1466. ili 1464. (posljednje glagoljaško slovo kojim je naznačen broj je oštećen), a freske su nastale nakon grafita, negdje nakon 1470. Freske su rad majstora Ivana iz Kastva koji je dvadesetak godina kasnije oslikao i crkvu u Hrastovlju u Sloveniji.
Izvor: Iz Istarske spomeničke baštine, Branko Fučić
swirl @ 13:34 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 30, 2008
Velikim porazom Histra u ratu s Rimljanima (177.p.n.e.) u ruke Rimljana dolaze i tri histarske gradine na jugu Istre; Nezakcij (Vizače), Mutila (Medulin) i Faverija (vjerojatno Mutvoran).
Nakon toga život u Nezakciju doživljava promjene. Dio Histra koji je preživio sukobe i ostao ovdje živjeti postepeno se romanizira, dolaze neki novi stanovnici, novi običaji, nova vjerovanja… Život u Nezakciju nastavio se i nakon 177.p.n.e. tako da je Nezakcij nastavio svoju egzistenciju kao antički grad.
Istraživanja Nezakcija započela su početkom 20.st. kada je i otkriven, traju s većim ili manjim prekidima do danas, a odvijati će se i dalje jer mnogi dijelovi Nezakcija još nisu istraženi. Temeljitija istraživanja samog Foruma kao i trijade rimskih hramova uz Forum (na slici, slikano sa stražnje strane hramova) započela su uoči Drugog svjetskog rata, nastavila su se osamdesetih godina, a traju i danas.
Zamijećeno je kako se južni bočni hram (onaj najbliže Budavi, na slici desno) u svojim temeljima te dijelovima nekih zidova po tehnici gradnje razlikuje od ostala dva hrama. Osim toga, hram se razlikuje od ostala dva hrama po pregradnji njegove unutrašnjosti.
Na koncu je zaključeno kako je na mjestu južnog hrama postojalo svetište lokalnim božanstvima, izgrađeno nekako po padu Nezakcija 177.p.n.e. Histarsko svetište doživjelo je promjene te je naknadno poprimilo obilježja antičkih hramova. Također, tek poslije izgrađena su ostala dva hrama rimske trijade hramova čime je južni hram uklopljen u trijadu i postaje sastavni dio rimskog foruma.
Tek negdje krajem 1. i početkom 2.st. gradi se prvo sjeverni hram (na slici lijevo) koji je po dimenzijama identičan ovom južnom (tada se i južni hram donekle mijenja, a lokalnim božanstvima južnog hrama vjerojatno su već prije toga dodana antička božanstva), a tek se nakon toga između njih gradi centralni hram. U 3.st. je taj centralni hram dodatno povećan sa zapadne strane (sa strane gdje su vrata kroz koja ste ušli u Nezakcij) čime definitivno centralni hram postaje najveći hram rimske trijade.
Sam centralni hram napravljen je na mjestu prapovijesne nekropole pa je ispod njegovog poda otkrivena nedirnuta žarna grobnica.
Izvor: Kultna središta antičke Istre, prof,dr. sc. Vesna Girardi Jurkić

I mala dopuna: tko putuje u Njemačku preporučujem ovaj blog
swirl @ 13:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 29, 2008
Lindarski krov za škriljama
U ratovanju između Venecije i Habsburgovaca u Istri je na obje strane uključen hrvatski narod. Dok se nije aktivno ratovalo nastojalo se pljačkati u pograničnim područjima te su djelovi Istre pod Venecijom često bili opljačkani od onih koji su živjeli na austrijskom dijelu i obrnuto.
U prosincu 1615. godine uhićen je Frane Hlaj iz Gračišća koji je rašporskom kapetanu Tiepolu svjedočio kako su i seljaci iz Lindara odlazili na mletački dio Istre i pljačkali okolna sela.
Uhapšena je i Jela Medešić iz Karojbe i to godine 1616. kada je odvedena u Lindar. U njezinoj izjavi stoji kako su osim muškaraca i odvažnije i jače žene sudjelovale u pljačkaškim pohodima, a sam Lindar bio je svojevrsni «centar» gdje se dovozio ratni plijen kojeg su poslije uskoci slali u Senj, plaćenici svojim kućama od kuda su dolazili, a domaći ljudi nosili su svoj plijen obitelji kako bi se prehranili u tim teškim razdobljima u povijesti Istre.
Izvor: Lindarski zbornik, Povijesni fragmenti o Lindaru, Miroslav Bertoša
swirl @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 28, 2008
 
Sam Vodnjan je prepun crkvi i crkvica, a slično vrijedi i za njegovu okolicu. U Vodnjanštini ih je oko pedesetak. I tu je problem. Dok je popriličan broj mjesta u Istri vrlo dobro označio svoje znamenitosti pa ne tragate satima za onim što tražite, Vodnjanština za sada to nije napravila. Pa se sada snađite koja je crkvica ova koju baš gledate ili kako naći nešto što je van Vodnjana i van bilo kojeg naselja Vodnjanštine. Pa opet, imajući u vidu da je sam Vodnjan do unazad desetak i više godina bio grad u vrlo lošem stanju, neusporediv s onim što je danas, vjerujem da će se i to uskoro dotjerati.
Odmah po izlazu iz Vodnjana prema Balama nalazi se i ova ruševina. Riječ je o ruševinama crkvice Svetog Franje. Građena je negdje u 12.st. Polukružna apsida je pokrivena škriljama (slika desno). Segmenti fresaka vide se u donjem djelu unutrašnjosti apside. Na žalost crkvica odnosno nekadašnja crkvica je u lošem stanju, a unutrašnjost je totalno devastirana.
swirl @ 18:09 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 27, 2008
Malo turista koji šeću oko crkve Sv. Eufemije u Rovinju zna kako šeću starim rovinjskim grobljem. 
Oko crkve Sv. Eufemije i njezinog zvonika napravljeno je groblje u 18.st. (1782.). Na groblje se ulazilo iz ulice Grisia kroz prolaz kroz jedan toranj koji je srušen kada se gradila nova crkva. U 19.st. je groblje dodatno prošireno na plato ispod crkve. 
Godine 1897. donijeta je odluka o zatvaranju te o gradnji novog groblja. Novo groblje je na predijelu Laste gdje se nalazila pretpovijesna gradina, a počelo se graditi 1898.
Na novom je groblju 1997. otvoren lapidarij sa starim nadgrobnim spomenicima. Na stranicama Komunalnog servisa Rovinja naišla sam na podatak kako lapidarij ima i jedan nadgrobni spomenik sa starog groblja kraj Sv. Eufemije. Riječ je o spomeniku kojeg je podigla zaručnica Marietta Glezer svom nesuđenom Vittoriu Draschenbergu umrlom 20. svibnja 1855. godine.
Kraj zvonika Sv. Eufemije nalazila se i župna kuća.
 
Slike na dnu: nadgrobne ploče koje i danas stoje uz rubni dio terase ispred crkve
swirl @ 19:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 26, 2008

Kapitel Sv. Marije na Brijunima
Kako se današnja župna crkva u Balama gradila u drugoj polovici 19.st. na mjestu starije (točnije na mjestu više starijih crkva od kojih je najstarija iz 8.st.) tijekom gradnje ostaci starije crkve pažljivo su se pohranjivali u kriptu. 
U kriptu se tada ulazilo strmim stepenicama iz crkve, a prostor je bio bez električne struje. Na ovaj je način nastala prva «izložba» u kripti u Balama. Godine 1995. vođena su istraživanja na mjestu Sv. Marije Velike iz okolice Bala što je brojem nađenih kamenih fragmenata ubrzalo uređenje kripte u adekvatan prostor za izlaganje kamenih izložaka iz prošlosti. Probio se ulaz sa stražnje strane crkve, uvedena je rasvjeta, sređeni su zidovi, a sve na način da se ne naruši poprilično tajanstvena atmosfera crkvene kripte, s lukovima i stupovima.


Danas su u kripti eksponati iz prijašnjih crkava na mjestu današnje te iz crkve Sv. Marije Velike, Sv. Marije Male i Sv. Pavla.
Sveta Marija Velika nazalila se zapadno od Bala, udaljena par kilometara, u blizini stare rimske ceste na mjestu gdje se prije nalazio samostan. Sama crkva je izgrađena krajem 18.st, a napuštena je sredinom 20.st. Bogatstvo nalazišta je u crkvi «prethodnici» iz 8.st., trobrodnoj bazilici čiji se majstor s pravom naziva «Majstor od kapitela». Svaki kapitel stare bazilike bio je unikat, a po «stilu» ista je ruka radila niz drugih dekoracija interijera bazilike. Osim crkve istražena je i kapela koja se nalazila s druge strane samostanskog kompleksa dok poprilično veliki prostor gdje se nalazio samostan još nije detaljno istražen.
Druga crkva čiji su ostaci u kripti je Sv. Marija Mala, oko 2 km zapadno od Bala. Crkvica je usred polja, a obnovljena je (njezini zidovi) 1998. Riječ je o jednobrodnoj crkvi s dvije apside što je poprilična rijetkost. Unutrašnjost je bila dekorirana freskama.
Treća je crkva (Sv. Pavao) iz uvale San Polo. Tijekom istraživanja nađeni su kameni fragmenti koji datiraju čak do 7.st., a vjerojatno su ostatak još starije crkve.
swirl @ 17:33 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 25, 2008

Na Trgu na Mostu, s uskim visokim kućama danas uređenih fasada (na slici) nalazila se crkvica Sv. Antuna Padovanskog. Mala jednobrodna crkvica s dva prozora i vratima na pročelju te preslicom s jednim zvonom izgrađena je 1654. godine. Nalazila se na kopnenoj strani, s druge strane mosta koji je vodio na otok gdje je bio stari Rovinj. Poslije je otok spojen s kopnom, ali se i danas zato trg zove Trg na Mostu.
Crkvica je srušena negdje 1933. godine, a nalazi se još samo na starim razglednicama Rovinja.
swirl @ 18:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 24, 2008

Na vrhu poluotoka, nekada otoka, na kojem se nalazi stara jezgra Rovinja, nalazi se crkva Sv. Eufemije (link). Na slikama i kipovima Sveta Eufemija obično je s kotačem. S kotačem je i na zvoniku poznate rovinjske crkve (na slici). 
Eufemija je rođena 290. godine u uglednoj plemićkoj obitelji senatora Filofronija. Zbog prelaska na kršćanstvo u doba Dioklecijanovih progona kršćana bačena je u tamnicu, a zatim mučena na kotaču s nazubljenim oštrim noževima. Ni nakon ovih tortura nije se odrekla kršćanstva, pa su torture trajale i dalje. Mučena je u areni s lavovima. Po legendi jedan lav ju je ugrizao za ruku, ali je životinje dalje nisu napadale. Umrla je usred arene 304. u rodnom Kalcedonu (o legendi o Eufemiji više ovdje).
Na kipovima Sv. Eufemija često se prikazuje s kotačem, upravo simbolizirajući muke koje je prošla na kotaču ne bi li je prisilili na napuštanje kršćanstva.
Kip na zvoniku postavljen je 1758. godine. Prije toga je tu bio drveni kip koji je stradao od groma 1756.
Kip je u novije doba (1993.) skinut sa zvonika i odvezen u Varaždin gdje je restauriran i vraćen na vrh zvonika godinu dana poslije.
Još jedan detalj vezan uz kip Sv. Eufemije: 20. veljače 1936. vojni je zrakoplov srušio kip. Popravljen, kip se vratio na mjesto 8. srpnja 1938. godine.
swirl @ 11:15 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 23, 2008
U Vodnjanu, uz cestu koja vodi prema Svetvinčentu, neposredno prije raskršća gdje započinje Trgovačka ulica, nalazi se crkvica Sveti Križ (slika je takva kakva je zbog auta ispred). 
Nad vratima joj je upisana godina 1468.
Ovdje je bilo sjedište bičevalaca. 
O flagelantima (bičevalaci) već sam pisala jer im je jak centar bio i u Svetvinčentu. 
Njihove procesije održavale su se u kasnim večernjim satima uz svjetlo svijeća, a članovi bratovštine hodali bi u procesiji u pokorničkim haljama udarajući se bičem.
Inače kada su biskupi iz Pule dolazili u Vodnjan, prvo su dolazili u Sveti Križ. Tu bi se obukli i od tuda je počinjala procesija.
swirl @ 13:01 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 22, 2008
 
Kapela se nalazi na Trgu na lokvi, kraj Autobusnog kolodvora u Rovinju. Nekada je ovo bilo gotovo nenaseljeno područje, van starog Rovinja.
Datira iz 12.st. pa je najstarije zdanje na području Rovinja. To je romanička sedmerokutna građevina sa sedam niša, a posebno je poznata zbog tranzene (na slici desno) s prikazom Golgote.
Manje je poznato da je nekada i ona imala preslicu s jednim zvonom nad ulaznim vratima. Preslica se može vidjeti samo na starim razglednicama Rovinja s početka 20.st.
Sedmerokutna je u Rovinju bila i crkvica Majke Božje Snježne. Bila je sagrađena u 16.st. i u njoj se vršilo posebno bogoslužje za blagoslov polja. Crkva je srušena 1810. za vrijeme kratke vladavine Napoleona.
swirl @ 17:15 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 21, 2008
 
Nakon Butunige vratite se na cestu kojojm ste stigli i produžite prema Kršikli.
Malo izdvojena od naselja je crkva Sv. Kuzme i Damjana iz 19.st. (naravno da je prije toga tu bila starija crkva).
Unutrašnjost crkve krije glagoljaški natpis (slika lijevo): 
"Va ime Bože, amen, Let Gospodnjih 1572. miseca pervara dan 24. To je grob župana Martina Kisića. Činju pisati Tomaš Kisić, sin njega». 
Natpis je naslonjen na zid sakristije.
Dok je ovaj natpis sačuvan, za postojanje drugog zna se samo zahvaljujući zarečkom župniku Jakovu Volčiću. Po njemu drugi je natpis glasio: 
"Va ime Božje, amen, let gospodnjih 1572. miseca pervara, dan 25. To je škrila Grgura Petrovića. Va to ime beše vojska....».
Kako je između ovih natpisa samo dan razlike, a spominje se vojska nagađa se da je riječ o seljanima koji su umrli u pobuni koja je tih godina potresala Pazinsku grofoviju.
Možete produžiti i dalje, do Kišića (e dalje ne možete i da hoćete jer više ceste nema) i pogledajte županijski stol (slika gore desno) ispred jedne obiteljske kuće (točnije garaže za traktor ili tako nekako). Ne bi bilo loše imati pravi, originalni županijski stol u svom vrtu. Malo povijesti u vrtu ne škodi.
Izvor: Pazin srce Istre, Mirjan Rimanić,Pučko otvoreno sveučilište, Pazin 2007.
swirl @ 19:12 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 20, 2008
Već sam pisala o Cissi, istarskoj Atlantidi koja je nestala u jakom potresu negdje u 6. ili 7. stoljeću (link na legedu).
Dok je legenda o Cissi postala sastavni dio rovinjskih priča, tu istu Cissu neki povjesničari smještaju više na jug, prema Barbarigi. Kako postoji mogućnost da je Cissa bila i sjedište biskupa (na crkvenom sinodu 579. spominje se Vindemius, biskup Cisse, a spominje se biskupija u Cissi i 100 godina poslije) pitanje je da je li biskupija bila u potonuloj Cissi kod Rovinja ili pak u Barbarigi. Da konfuzija bude veća, neki povjesničari smještaju Cissu još južnije, na Pag.
U prvom tekstu spominjem ronioca koji je 1890. zaronio ispred Rovinja i potvrdio postojanje ruševina grada pod morem.
Godine 1955. organizirano je još jedno ispitivanje. Tada je zaronio Anđelo Butković. Nakon sat vremena ronjenja njegovo je mišljenje potpuno drugačije od mišljenja ronioca iz 1890. Zapisano je kako je riječ o „brežuljku“ pod morem, čije se strane strmo spuštaju prema dubini, a pri vrhu se nalaze okomite stijene koje djeluju poput zidova potopljenog grada.
No kako bilo da bilo, postoje legende o Cissi i mnogobrojne priče ribara o čudnim predmetima koje su izvukli pred obalom Rovinja sa svojim mrežama iz mora.
Izvor: „Rovinj na starim razglednicama“, Daniel Načinović, Marino Budicin
swirl @ 17:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 19, 2008
 
Kada je točno izgrađena crkva Svetog Jakova (link) ne zna se, ali se pretpostavlja da je riječ o 9.st. 
Sveta Katarina je nešto mlađa, ali definitivno ne mlađa od 14.st. jer joj unutrašnjost krije freske nastale negdje u 14.st. O njezinoj starosti svjedoči i način gradnje luka nad vratima na bočnom zidu (vrata su poslije zagrađena, ali se luk i dan danas lijepo vidi).
Sveta Katarina ima izbočenu polukružnu apsidu koja je i dan danas pokrivena škriljama.
swirl @ 18:07 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 18, 2008

Kada uđete u Trgovačku ulicu i idete prema Gradskom trgu, nakon stotinjak metara u jednoj od sporednih uličica s desne strane nalazi se crkvica Svetog Martina.
Nad ulazom stoji natpis (na slici) „ECCLESIA INQUISIT ISTRIAE“ jer je upravo tu bilo sjedište inkvizicije. Koliko je „heretika“ ovdje kažnjeno i na koji način - tko će znati. No našla sam podatak o dokumentaciji u Veneciji koja spominje 161 sudski proces koji je vodila inkvizicije protiv istrana (na cijelom teritoriju Istre). Velika većina tih procesa odvijala se u 16.st., a oko dvije trećine od ukupnog broja osuđenih bili su luteranci. Najviše takvih presuda bilo je na području Kopra, Pirana, Pule, Labina i Vodnjana.
Sveti Martin je sagrađen negdje u 13./14. st. U knjizi „Vodnjan i okolica“ vodnjanskog župnika Marijana Jelenića piše kako su u lijevom zidu sarkofazi Paoline Duodo i Giacoma Baroccia pokopanih 1631. godine.
swirl @ 19:00 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 17, 2008


Na trgu na kojem se nalazi zgrada općine nekada se nalazio kaštel. 
Nacrt starog kaštela napravio je Fioretto Benussi, arhitekt prije njegovog rušenja. Kaštel je srušen početkom 19.st., kada je na njegovom mjestu napravljen trg, a novac za uređenje trga Vodnjanu je poklonio stric Giovannia Andree dalla Zonce. 
Dalla Zonca je u nekoliko navrata bio gradonačelnikom Vodnjana, bavio se književnošću, a posebno područjem Vodnjana. Tako se upravo njemu može zahvaliti talijansko - vodnjanski i vodnjansko - talijanski rječnik zahvaljujući kome je „spašen“ onaj pravi vodnjanski govor koji danas polagano nestaje.
Danas su vanjski zidovi kaštela naznačeni na novo uređenom trgu pločama bijele boje.
Uz kaštel nalazila se i nezaobilazna loža, a na njezinom je mjestu palača Bradamante (na slici). Danas je u njoj Zajednica Talijana. Sam trg je prepun predivnih zgrada, jer tu je i obnovljena gradska palača, pa kuća Bembo, kuća Benussi….
swirl @ 18:34 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 16, 2008
Imao je i Vodnjan kapucinski samostan. 
Otvoren je 1748., a zemlju i gradnju financirali su stanovnici Vodnjana. Uz samostan se nalazila crkvica Sv. Josipa.
Samostan je osnovan zbog želje stanovnika Vodnjana kojima se svidjela jednostavnost kapucinskog reda.
Samostan je postojao samo šezdesetak godina jer su ga ukinuli Francuzi početkom 19.st. 
Godine 1807. je postao vojna bolnica što traje i za vrijeme Austrije, sve do 1894. godine. U toj je fazi služio i kao karantena za bolesnike od malarije. Poslije je bio dječji vrtić kojeg su vodile časne sestre, pa kino dvorana, a nakon II. svjetskog rata zid koji je okruživao samostan je snižen i tako je Vodnjan dobio gradski park.
Negdje sam naišla na podatak da je samostan napravljen na mjestu gdje su nekada davno bila gradska vješala. Podatak je neprovjeren pa ga uzmite s rezervom.
swirl @ 21:07 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 13, 2008
I pićanskom vizurom dominira zvonik izgrađen 1872. godine. Do njega je župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije koju je na mjestu starije crkve dao izgraditi biskup Antonius Zara iz Akvileje. 
Pićan je od 524.-1788. bio biskupija, koju mnogi smatraju petom biskupijom na svijetu. Posljednji biskup bio je Aldrago Antonio dei Picardi koji je pokopan odmah ispred župne crkve. 
Zbog siromaštva često su biskupe iz Pićana zvali «biskupima lješnjacima». No i oni su imali mjesto za bijeg, pogovoto za vrijeme ljetnih vrućina kada su se sklanjali u obližnje Gračišće.
Upravo zbog biskupa, u Pićanu je sakralno bogatstvo izloženo u župnom dvoru. Tu je i poznati relikvijar u obliku ruke u kojem su kosti biskupa Nicefora, onog istog biskupa o kojem postoji legenda (link). Uz niz bogatstava crkve tu je i komadić drveta s Kristovog križa, barem tako stoji u starim zapisima. A u crkvi su nađene note «Pićanske mise» koja se izvodi i dan danas.
Na groblju je pak crkvica Sv. Mihovila s freskama iz 15.st. i glagoljaškim grafitima.
Izvor: «Pod starim voltama» Daniel Načinović, Eduard Strenja
swirl @ 17:13 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 12, 2008

Osim Sv. Roka (link) pokraj škole, u Oprtlju i u njegovoj blizini nalaze se još dva bisera istarskog fresko-slikarstva.
Jedna je crkvica Sv. Jelene (na slici), a nalazi se malo van Oprtlja, u smjeru Livada, na brežuljku s predivnim pogledom. Crkvica je napravljena prije petnaestog stoljeća, a njezine je zidove negdje oko 1400. oslikao majstor Klergin iz Kopra (Cleriginus su zapravo tri rodbinski povezana majstora iz Kopra, Sv. Jelenu je oslikao Cleriginus II).
Negdje sam pronašla legendu o šterni kraj crkvice. Po toj legendi šterna je poklopljena kamenom, a ako bi netko taj kamen pomaknuo i otvorio šternu, navrla bi silna voda i potopila cijelu dolinu Mirne. Naravno da padam na te stvari pa sam sve pretražila ne bih li otkrila tog vraga od šterne. Lijepo molim, s obzirom da je moja potraga završila neuspjehom, zna li itko gdje je šterna neka mi javi u komentarima. Isto vrijedi i ukoliko uopće nema šterne. Možda me poštedite uzaludnog vršljanja po travi. Dakle, dok ne saznamo više o šterni, sve to uzmite s rezervom.
Druga je crkva na ulazu u Oprtalj sa suprotne strane. Crkvicu Svete Marije (napravljena negdje u isto doba kao i crkvica Sv. Jelene) slikala su čak četiri majstora. Dok je dio fresaka napravio Cleriginus III 1471. godine, dio je napravio takozvani Šareni majstor, a ostatak dva anonimna majstora.
swirl @ 17:29 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 11, 2008
Dragonera
Stari naziv Barbarige bio je Punta Cissana i pod tim nazivom spominje je još i Plinije stariji. Tek negdje u 16./17.st. mijenja joj se naziv u Barbarigu i to po članovima bogate obitelji Barbarigo koja je ovdje imala svoje velike posjede.
Okolica Barbarige neiscrpno je arheološko nalazište. Osim prethistorijskog tumula u uvali Marić (Porto Maricio), na području od Barbarige prema Betigi nalazi se niz ostataka života iz razdoblja antike. Osim toga ostaci dvije antičke vile nalaze se uz samo more, vrlo su blizu uvali Marić, i vrlo su slične onoj u Dragoneri.
Na Rtu Barbariga nalaze se ostaci antičke utvrde, a na istom je mjestu kasnije podignuta mletačka utvrda. Iz antičkih vremena pronađena je i nadgrobna ploča Tita Kornelija Krisomala, a po tekst ploče može se zaključiti da je i ovdje bila fulonika, zdanje za preradu i bojanje tkanina. Na području Barbarige otkrivena je jedna od najvećih antičkih uljara u Sredozemlju. Skladište za ulje omogućavalo je skladištenje čak 6.000 litara maslinovog ulja. U uljari se nalazilo i po deset pari tjeskova kojima se dobivalo ulje. Osim ove uljare, na području oko Barbarige nalazilo se još antičkih objekata za proizvodnju ulja, ali manjeg kapaciteta. Ulje se odvodilo iz uvale Marić koja je imala ulogu važne antičke luke.
Izvor: Vodnjan i okolica, Marijan Jelenić
swirl @ 16:52 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 10, 2008
U brončano doba pokojnici su pokapani u tumule, „grobnice“ od kamenih ploča koja su se u Istri pokrivale nabacanim kamenjem te su tako nastali humci. I sama je riječ „tumul“ nastala od latinske riječi tumulus (humak).
Tumul su obavezno činile 4 vertikalne kamene ploče, najčešće dvije kraće i dvije duže, koje su formirale oblik pravokutnika u kojeg se polagao umrli. Ove četiri ploče s gornje je strane pokrivao kameni poklopac. Izrada donje plohe poprilično varira. Kod nekih ispitanih tumula donji dio bio je napravljen od utabane zemlje. Neki su tumuli donji dio imali složen od manjih kamenih ploča, a neki su na dnu imali šljunak, morski pijesak ili puževe kućice.
Ovakvi grobni humci znali su biti i poprilično visoki, a kako su bili smješteni na uzvišenjima bili su i lako vidljivi iz okolice. Upravo zbog takvog strateški važnog smještaja, dio njih je u novijoj povijesti uništen gradnjom vojnih objekata (pogotovo na jugu Istre).
U tumul se moglo pokapati jednog pokojnika, ali i više njih, obično u sjedećem ili skvrčenom položaju, a tumuli su mogli biti osamljeni ili po više njih na istom mjestu.
Jedan tumul je pronađen u blizini Vodnjana, kraj sela Škicini. Možda su u njega pokapani stanovnici Lakoršaga, pretpovijesne gradine u blizini. Vrlo blizu su ostaci Vrčina, također pretpovijesne gradine, a postoje zapisi koji spominju velik broj tumula oko same gradine (Schiavuzzi). Tumuli su otkriveni pokraj sela Čabrunići, na niz lokacija u blizini Limskog kanala, Rovinjskog sela, Rovinja (jedan od njih je i Maklavun), u Balama i u okolici Bala, pokraj sela Krmed, kod Premanture gdje se tumul nalazio u središtu pretpovijesne gradine (ostaci ovog tumula danas više ne postoje), u Banjolama, u Puli i okolici, na Brijunima, u okolici Fažane, Peroja i Barbarige, kraj Krničkog Porta, u blizini Nezakcija
Tumuli su danas samo manjim dijelom ispitani. Dio njih je odavno prekopan pa su eventualni nalazi zagubljeni. Postoji niz kamenih gromača za koje se pretpostavlja da kriju još neistražene tumule. Veliki dio tih gromača nalazi se u blizini pretpovijesnih gradina što samo povećava mogućnost da je doista i riječ o tumulima. Ponegdje su u istraženim tumulima otkrivene kosti davno umrlih ljudi, te nešto komada keramike, ukrasnih perli ili bodeža. I po ovim nalazima (perle, bodeži) pretpostavlja se da su se na ovaj način pokapali ipak važniji pretpovijesni stanovnici, ratnici i sl.
Krajem brončanog doba raste broj ukopa u kamene grobnice poput ovih u tumulima, ali koje se više ne pokrivaju kamenjem.
Izvor: „Škicini (Vodnjan) – Brončanodobni grob pod tumulom“, Klara Buršić Matijašić
swirl @ 12:41 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 8, 2008
Ne znam sjećate li se cijelog spektakla koji se svojedobno zbivao oko Seusovog blaga. Inače riječ je o kompletu od 14 srebrnih posuda, iz razdoblja kasne antike (4.st.), a ujedno i najskupljem i najljepšem srebrnom posuđu Rimskog Carstva. U kompletu su srebrni tanjuri, posudice i vrčevi za vodu…. Na jednom od tanjura (teškom 10 kg) upisan je Seus kao vlasnik posuđa i po tome je cijeli komplet prozvan „Seusovim blagom“.
Vrijednost mu je procijenjena negdje 1990. na više od 40 milijuna funti, mada se vjeruje da bi se mogla postići i znatno viša cijena.
Spektakl počinje devedesetih godina prošlog stoljeća kada ga je vlasnik, lord Northampton, htio prodati putem aukcijske kuće Sotheby.
Sam lord ga je kupio osamdesetih godina. Ponudivši blago nekim muzejima jedan od muzeja ustanovio je da je dokumentacija o porijeklu Seusovog blaga falsifikat (po tom falsifikatu blago je iz Libanona). Kako je otkriće o falsifikatu otežalo prodaju, Sotheby je lukavo pokušao otkriti porijeklo kompleta objavivši da je u posjedu JEDNE posude (ne njih četrnaest) te je obavijestio sve zemlje koje su nekada bile pod Rimom. I tu na scenu nastupaju Mađarska (koja je tvrdila da je riječ o blagu iz Mađarske, točnije s područja Balatona jer je na jednoj od posuda upisano ime Pelso što je drevno ime za Balaton) i Hrvatska zbog tvrdnji da je Seusovo blago iz Hrvatske, iz okolice Barbarige. U New Yorku započinje sudski proces koji na koncu završava povoljno za lorda. Naime zaključak je bio kako lord nije znao da je riječ o falsificiranom dokumentu te da je kupio Seusovo blago „u dobroj volji“ dok dokazi Hrvatske i Mađarske o porijeklu blaga nisu dovoljno čvrsti.
U sporu s tadašnjom Jugoslavijom interesantna je činjenica da se u spor uključivala i JNA. Činjenica je interesantna i zbog toga što ne znam što bi JNA trebala imati u ovom sporu (osim što je trebala dozvoliti istraživanje i na dijelu Barbarige koji je tada bio zatvoren za javnost), ali i zbog toga što su svojedobno postojali svjedoci koji su tvrdili da je blago doista otkopano u Barbarigi. Svedoci su tvrdili da je u nestanak blaga uključeno nekoliko oficira JNA. Prije nekoliko godina čak se u medijima pojavila izjava Antona Cveka, nekadašnjeg inspektora SUP-a u Puli, koji je naveo da je i tada na području Pule, Fažane, Pomera i Peroja nekoliko svjedoka iz JNA koji znaju kome je, kada i kako Seusovo blago uručeno. Imena nisu objavljena nikada. O uključenosti JNA u nestanak Seusovog blaga s područja Istre pisali su čak i neki svjetski mediji pozivajući se na svoje izvore. Analiza minerala u tlu Barbarige te analiza minerala nađenih na samom kompletu podudarna je, što bi moglo značiti da je blago doista bilo skriveno u tlu Barbarige (prilikom ratova, opasnosti i slično nije prvi put da je netko sakrio bogatstvo zakopavši ga u zemlju, baš zbog toga i imamo toliko priča o zakopanom blagu).
U pokušajima da dokaže kako je riječ o hrvatskom blagu tada je bila vrlo aktivna tadašnja ravnateljica pulskog Arheološkog muzeja, Girardi Jurkić, koja je nastavila s pokušajima i kada je postala ministrica kulture. Godine 1996. cijeli je izvještaj uručila hrvatskoj vladi, a nakon toga je naravno Hrvatska pasivno promatrala vrlo aktivnu Mađarsku u dokazivanju mađarskog porijekla.
Relativno nedavno blago je po prvi put izloženo, negdje 2006. ili 2007., vjerojatno da bi se povećao interes među potencijalnim kupcima voljnima platiti koliko traži lord. U 2007. pojavile su se glasine kako Soroš kupuje blago s namjerom da ga pokloni Mađarskoj.
Sama Hrvatska teško da bi imala novce za tako nešto. Ali je interesantno da Hrvatska o Seusovom blagu  „mudro“ šuti u posljednjih niz godina. Pri tome izgleda da čak i rezultati ispitivanja nisu nikada objavljeni. Je li riječ o uobičajenoj pasivnosti, nesposobnosti diplomacije i ostalih ili nešto treće - ne znam.
No sama mogućnost o postojanju poveznice između Seusovog blaga i Barbarige vrijedna je spomena, kao i činjenica da su vrlo bogati antički objekti otkriveni na području Barbarige vrlo moguće nalazište ovakvog bogatstva.
swirl @ 17:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 7, 2008

Mada nema podataka o točnom razdoblju kada je ova crkvica sagrađena pretpostavlja se da je riječ o objektu iz 9.st. čime je Sveti Jakov najstarije sakralno zdanje na području Vodnjana. Nalazi se u najstarijem dijelu grada.
U 13.st. Sveti Jakov je bio i župna crkva, a upravo u njemu donesen je Statut Vodnjana. Inače statut je odobrila Venecija 1492. godine, a vrijedio je sve do 1797. i pada Venecije. Statut je imao četiri knjige od kojih se svaka bavila određenim "problematikom". Tako je npr. četvrta knjiga definirala kazne psovačima, ubojicama, krivotvoriteljima.
Crtica iz Statuta – statutom je bilo propisano da u vrijeme ljetnih vrućina svaka kuća mora pred vrata staviti posudicu s vodom kako bi žedni psi lutalice mogli utažiti žeđ. Naravno da ovo nije najvažnija stvar iz Statusa, ali mi se svidjela pa sam je zapamtila. Pretpostavljam da je to u prvoj knjizi statuta jer se ta bavila javnom čistoćom i zdravstvom.
swirl @ 17:20 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 6, 2008
Na području Fontane 1866. godine, uglavnom zbog gradnje starog svratišta «Funtana» otkriveno je više spomenika i predmeta iz antičkog doba kada je ovdje postojalo antičko naselje Piquentum. 
Uglavnom su izloženi u zavičajnoj zbirci u Buzetu, osim emajlirane čuturice iz kasne antike koju je otkupio Carski kabinet Franje Josipa u Beču. Čuturica je iz kasne antike.
Kada se gradio novi hotel «Fontana» 1978. godine nađeno je još nekoliko predmeta iz antike kao i četiri žarna groba. Datiraju se u razdoblje oko 2.st.
Uz staru rimsku cestu koja je vodila iz Buzeta prema Roču (lokalitet Pintorija) otkrivena je još jedna žarna nekropola. Nekropola je također iz razdoblja 1. i 2. stoljeća. U zemlju su se na Pintoriji pokapali, zajedno sa spaljenim ostacima pokojnika, mnogobrojni stakleni predmeti pa je Pintorija najbogatija do sada otkrivena nekropola sa staklenim predmetima na području cijele sjeverne Istre.
Uz same nekropole područje Buzeštine godinama je otkrivalo nadgrobne ploče u sekundarnoj upotrebi, najčešće ugrađene u kuće. Tako znamo da su ovdje živjeli i bili pokopani Apiaria Sabina, Calpurnius....
Izvor: Sjaj antičkih nekropola Istre, Arheološki muzej Istre
swirl @ 18:05 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 5, 2008
A. Facchinetti (1805.–1867.) bio je od 1831. župnik u mjestu Svetvinčenat i okolnim mjestima koji su pripadali ovoj župi. Inače je njegova obitelj živjela u Vižinadi, u kući na poznatom trgu sa župnom crkvom. Kuće u Vižinadi više nema.
Za razliku od niza talijanskih povjesničara njegov stav prema Slavenima bio je znatno drugačiji; možda i pod utjecajem J. Dobrile, ali i zbog struje koja se počela rađati u 18.st., a kojom se stav prema Slavenima, do tada smatranima «manje  vrijednim narodom», počeo znatno mijenjati. U njegovom djelu «O istarskim Slavenima» Facchinetti je pisao o običajima Slavena, načinu života, vrijednostima, ponekad pomalo idealistički, ali u svakom je slučaju riječ o vrijednom izvoru podataka o običajima Slavena, pogotovo onih koji su živjeli u i oko Svetvinčenta.
I dok su talijanski povjesničari uglavnom osporavali njegovo djelo, Ljudevit Gaj u Zagrebu na stranicama «Danice horvatske, slavonske i dalmatinske» objavio je njegovo djelo u deset nastavaka 1847. No kako su neki povjesničari osporavali njegove stavove, on je u knjizi upravo osudio takve stavove.

«Ostanimo daleko od one mrske i zlonamjerne predrasude zbog koje držimo da su Slaveni manje vrijedni od nas, po načinu koji osjećaju i na koji se ponašaju, a u odnosu na one ostale iz naše pokrajine koji govore kakvim talijanskim narječjem».
swirl @ 16:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare