Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - kolovoz 2009
nedjelja, kolovoz 30, 2009
Između dva svjetska rata Italija je u Istri imala državni monopol nad uzgojem duhana. „Guardia di financa“ prijavljivala je sve koje bi zatekla u ilegalnom uzgoju duhana, kazne su bile novčane, pa čak i zatvor, osim što bi se naravno zaplijenio duhan uzgojen „na crno“.
S druge strane, ni kupnja legalno uzgojenog duhana nije baš bila jeftina, pogotovo za siromašne seljake (kojih je bila većina jer je doba pod Italijom bilo vrlo teško) pa je i kupovina duhana mnogima bila skoro pa nemoguća misija.
U takvim prilika našao se nevelik broj ljudi, pogotovo s područja na slivu Mirne, oko Svetvinčenta i Sv. Petra u Šumi, koji su se snašli. Sami su u tajnosti sadili duhan, a točna se lokacija skrivala jer je Italija imala i svoje špijune koji su za nevelik novac otkrivali tko je i gdje posadio stabljike duhana.
Sadnice su se na crno nabavljale iz Sv. Petra u Šumi gdje se legalno uzgajao duhan za tvornicu duhana u Rovinju. Po koja stabljika nabavljena tim putem zasadila bi se na teže pristupačan predio ili čak usred polja s nekom ratarskom kulturom. Duhan se poslije sušio po tavanima, a frkalo ga se u cigarete pa makar i s novinskim papirom. No bio im je gušt... izbjeći talijanske regule i „zadimiti“ svoj proizvod.
Italija je proglasila i monopol nad destiliranjem rakije. No i tada su Istrijani našli moduse pa se u svakoj kući pila rakija bilo da je nabavljena od krijumčara ili ju je domaćinstvo samo peklo „poskrivečki“.
Sve ovo sam pronašla u knjizi Justa Ivetca „Žuti kruh“, a djelić vam citiram:
Budući da se od jake istarske rakije širi svojevrsni miris, pri pregledavanju sumljivih seljačkih vozova i magaracam financi su u prvom redu koristili svoj njuh. Zanimljivo je da su i krijumčari, kada su sa svojim natovarenim magarcima prolazili kroz sela, da bi dali na znanje da imaju rakiju na prodaju, upotrebljavali znak: hvatali su se s dva prsta za nos“.
swirl @ 17:16 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 27, 2009
Vrlo blizu Sv. Roka nalazi se i ova mala crkvica. Datira iz 15.st.. Iznad vrata nalazi se natpis čiji sadržaj do danas nije odgonetnut, te datum 2.9.1443. godine. S vanjske strane crkve vidljiv je niz spolija s pleternim ukrasima, izrađenih negdje u 10. ili 11. st. Pretpostavlja se da su tri grčka križa na pročelju uklesani sa starijeg sakralnog objekta koji se vjerojatno nalazio na istom mjestu prije gradnje ove crkvice
swirl @ 18:14 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 23, 2009

Dok je srednjevjekovna Pula bila grad bijede i bolesti (link) Vodnjan je bio pun prosperiteta, a u potpunosti pošteđen epidemija. Mnogobrojni obrtnici, veliki maslinici, mnogo stoke – sve je to obilježavalo tadašnji Vodnjan.
Sv. Antun Opat je zaštitnik domaćih životinja. I naravno da je Vodnjan (koji je i dan danas pun crkvi i crkvica, a tada ih je bilo i znatno više) imao crkvicu Sv. Antuna Opata. Nalazi se u velikom dvorištu Rehabilitacijskog centra. Dolazite li u Vodnjan iz smjera Bala, skrenete u Fažansku ulicu i tu se nalazi Rehabilitacijski centar i crkvica. Svetac, kojeg se zove i Sv. Antun od praščića (vidi link) često se prikazuje i s praščićem. Stoga je i iznad vrata ove crkve prikazan lik sveca s malim praščićem (slika dolje, hvala Studioworks85 na slici).
Prije se, na dan ovog sveca 17. siječnja, ispred crkve dovodila stoka na blagoslov. Crkvica je stara, apsida je i dan danas pokrivena kamenim škrilama. Zidovi crkve imaju segmente fresaka učinjenih u 13. i 14.st.
Inače, rehabilitacijski centar je otvoren 1888. godine. Tada je to bila Zakladna bolnica Cecon. Financiranje gradnje bolnice omogućio je Angelo Cecon, veliki vodnjanski dobrotvor.
swirl @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 20, 2009
Slikar Albert iz Konstanza živio je u 15.st. na Bodenskom jezeru, a svoj je trag ostavio i po malim i malo manje malim crkvama u Istri.
U plominskoj župnoj crkvi koja datira iz 15.st. godine 1475. napravio je veliku zidnu sliku (triptih) umjesto oltara. Freska je otkrivena slučajno i to relativno nedavno, prije desetak godina. Tada se veliki drveni oltar koji potpuno sakriva fresku pripremao za restauraciju te se odmaknuo od zida i konačno otkrio djelo Alberta iz Konstanza. Na jednom dijelu triptiha nalazi se prikaz Sv. Kuzme i Damjana čija su imena upisana u njihove aureole glagoljicom. U triptih si upisane godina stvaranja i ime umjetnika te je bez dvojbe ukazano tko je izradio fresku. Na slici je zvonik plominske crkve.
Osim Plomina Albert iz Konstanza oslikao je grobljansku crkvicu Sv. Vida u Pazu (link). I ovdje je freska datirana tako što je glagoljicom upisano i ime njezinog tvorca. Freska je nastala 1461. godine.
Veliki istraživač freskoslikarstva Branko Fučić pretpostavio je, zbog sličnosti u stilu slikanja, kako je isti slikar naslikao freske u Jasenoviku te u mjestu Vranja.
Izvor: Istarska enciklopedija

Detalj freske u Plominu gdje je Alberto iz Kostance napisao na glagolici: TO PISA MESTAR ALBERTO NA ČAST SVETE MARIIE SA SVOIE GREHI - LET GOSPO(D)NI(h) ČUND (1475). Ispod, u aureoli sveca piše : S. DOMIAN

Fotografija freske iz crkve Sv. Vida u Pazu na kojoj se vidi zapis na glagolici iz 1461. godine.
Hvala Jerolimu na fotografijima freski.
swirl @ 20:23 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 17, 2009
O povijesti Roča govori između ostalog i Kvaderna bratovštine Sv. Bartula i knjiga računa Roč koja je nastajala u razdoblju od 1523. do 1628. Uvezani rukopis ima oko 550 strana (270 listova papira), a original se čuva u Arhivu HAZU.
U ovom dužem vremenskom razdoblju Kvadernu je naravno pisalo nekoliko ljudi.
U razdoblju od 1527. do 1553. niz zapisa ostavio je Lukša Bulavac koji je nekoliko puta bio starješina u Roču. Čak je i njegova smrt (1553.) zapisana u Kvaderni.
Pedesetih godina 16.st. u Kvaderni je niz zapisa ostavio Baldo Benčić, onaj koji je s Jerolimom Greblom putovao u Veneciju. Od 1547. pa do 1578. zapise upisuje župnik Jerolim Greblo, za kojeg se misli da bi mogao biti sin Šimuna Grebla mada postoje i mišljenja da je riječ o nećaku. Jerolim upisuje sve račune, pa se kroz njih može znati kada su bili radovi u crkvi, kada je putovao i gdje. Jerolima spominje i izvještaj vizitatora 1558. Vizitator piše kako je zadovoljan sa zatečenim stanjem u Roču, ali spominje i činjenicu da su župnik Jerolim Greblo i pomoćnik župnika Bartol Juretić oženjeni, a u braku nije jedino pomoćnik Vid (u to je doba bio vrlo mlad).
Jerolim Greblo spominje se kao prodavatelj knjige Kvarezimal koju je napisao Šimun Greblo. Kvarezimal je prodan popu Mateju Majeku za „1 spud pšenice i 2 spuda masture i sira libric 40….“.
U Kvaderni je i famozan račun za putovanje u Veneciju. U današnjem pomanjkanju transparentnosti trošenja novaca u Hrvatskoj kojem na žalost svakodnevno svjedočimo oduševljava način kako je župnik Jerolim Greblo evidentirao svaki trošak na putovanju kojeg su učinili on i njegov pomoćnik Baldo Benčić. Upisani su svi detalji, od toga gdje se noćilo, koliki je trošak svake faze putovanja, koliko se potrošilo na jelo i piće…. Inače na put su put Greblo i Benčić nosili skoro 200 dukata, što je trebalo poslužiti popravcima crkvenog inventara, nabavci novog, te putnim troškovima, kako za bratovštinu Sv. Bartula tako i za ostale bratovštine s područja Roča i okolice.
Kasnije upise u Kvadernu rade najčešće notari, a među njima je i notar Ivan Benčić čija je većina zabilješki s kraja 16. i početka 17.st.
Pojedine male epizode iz života Roča, osim u Kvaderni, nalazimo i u ostalim glagoljaškim knjigama napisanima u Roču te u glagoljaškim grafitima uparanim u šarene freske u crkvama.
Tako znamo da su Roč 1511. zadesili potres i glad, zapis spominje čak i broj žrtava. Godine 1512. harala je neka epidemija (najvjerojatnije kuga – zapis Šimuna Grebla u knjizi „Misal kneza Novaka“), 1580. znamo da je ročka župa imala 1.200 stanovnika, glad je vladala 1528., pa 1591. i 1592...
Izvor: Roč u srednjem vijeku, Zdenko Balog
swirl @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 14, 2009

U okolici Vodnjana nalazi se Gajana (skretanje s desne strane kada vozite od Vodnjana prema Rovinju). Danas Gajana ima dvadesetak kuća, a krajem 2. svj. rata spalili su je Nijemci i ubili 15 stanovnika.
Ovdje se nalazilo pretpovijesno naselje. Poput cijele Vodnjanštine, gusto naseljene u antici, smatra se da je ovdje u antici bio veliki posjed Caiusa te je tako nastalo ime Gajana. Iz razdoblja antike ovdje su otkriveni grobna ploča i sarkofag.
Današnje naselje nalazi se oko kilometar južnije od starog naselja Gajana. Na mjestu nekadašnje lokacije naselja i danas stoji poprilično sačuvan zvonik romaničke crkve Sv. Ivana Evanđelista (photo by Studioworks 85, na linku je priložena i karta kako tamo stići). Zvonik je iz 12.st. Crkva koja se nalazila uz zvonik porušena je 1926. a tako dobiven građevinski materijal iskorišten je za gradnju kuće.
Inače i Gajanu su poharale srednjevjekovne epidemije te je i ona ostala pusta, a poput niza istarskih sela naknadno je naseljavana uglavnom stanovništvom koje je pred Turcima bježalo iz Dalmacije.
Izvor: Istarska enciklopedija, Vodnjan i okolica (Marijan Jelenić)

Na kraju: pročitati komentar od Studioworks85 ispod ovog teksta
swirl @ 21:10 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 11, 2009

Sjeverno od Premanture, uz cestu koja vodi od Premanture prema Puli, na brdašcu Gradina nalazi se spilja ispitana 1999. godine. Današnji privid pećine s dva kanala nastao je urušavanjem dijela tavanice spilje kojim je ona podijeljena u sjeverni i južni „kanal“. Sjeverni je zatrpan, a južni ima dužinu od oko 100 m, a visinu do 6 m.
Inače, na području Premature i Rta Kamenjak (na slici) postojalo je nekoliko pretpovijesnih gradina, pa antičkih vila, a moguće je i postojanje antičkih vojnih utvrda (link).
Nalazi iz spilje iz razdoblja prije Rima vrlo su rijetki - najvjerojatnije tumačenje je da ih je otplavila voda. Iz ovog razdoblja otkrivena je pretpovijesna željezna sjekira.
Ono što čudi je niz predmeta iz razdoblja antike koji upućuju na kontinuirani život u spilji od druge polovice 1.st.p.n.e. do kraja 3.st.n.e.
Iz ovog perioda otkriven je veći broj ostataka amfora, posuđa koje je služilo u svakodnevnoj uporabi, predmeta od kosti koji su se uglavnom koristili kao ukras, predmeta od kamena kao i nekoliko rimskih novčića (dva iz razdoblja vladavine Klaudija, jedan za vrijeme Antonija Pia). Otkriven je i veliki broj uljanica koje su se koristile za rasvjetu. Različiti tipovi uljanica svjedoče o dužem vremenskog razdoblja iz kojega potiču, kao i različitih radionica koje su ih izrađivale.
Ono što je čudno u očito stalnom boravku u spilji u antici je činjenica da u prvim stoljećima Rimskog carstva ovakav život u spiljama nije bio uobičajen. Spilje su se tada  najčešće koristile samo za privremeni boravak, obično pastirima i njihovoj stoci (link na spilju Pupićina peć).
Stoga se misli kako postoji neki razlog koji bi rastumačio stalni boravak ljudi u antici u spilji kod Premanture. Teško je dokazati koji je to razlog bio, no postoje mišljenja kako su spilju koristile „persone non grate“, moguće kakvi odbjegli robovi, zločinci… ili čak oboljeli od gube.
Izvor: Pećina na Gradini kod Premanture, Katalog 63, Arheološki muzej Istre
swirl @ 18:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 9, 2009

Ispod Sv. Eufemije Bregovitom ulicom (link) doći ćete do Svetog Tome, a malo dalje je Oratorij (crkva Gospa od Sedam Žalosti). U srednjem vijeku (1475.-1852.) tu se nalazio hospicij za bolesne i starce, a dio je bio namijenjen smještaju putnika. Uz hospicij je sagrađena mala crkva 1482. godine. Blagoslovio ju je tadašnji pićanski biskup. Kasnije se crkva širila, upravo na račun hospicija pa je polagano nastajalo sadašnje zdanje. Crkva ima oltar iz 1788. s kipom „Žalosne Marije“.
Ulaz u crkvu nalazi se s dvije strane, iz obje ulice između kojih je oratorij.
Hospicije su općenito u prošlosti počeli osnivati neki crkveni redovi, a kasnije i bratovštine. U Istri su ih uglavnom osnivali templari da bi, po zabrani templarskog reda, hospicije vodili ivanovci. Prvi istarski hospicij bio je u Puli, osnovan u 12.st., ali ih je bilo, osim pulskog i rovinjskog, u nizu istarskih gradića (Pazin, Pićan, Novigrad, Motovun, Labin,...). Na početku su služili kao konačišta hodočasnicima i putnicima općenito, zatim i za pružanje skrbi potrebitima; bolesnicima, siromasima, invalidima, nemoćnima...
swirl @ 13:59 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 3, 2009
Roč se spominje, osim u povijesnim dokumentima i u nizu „crtica“ zapisanih rukom pokojeg popa glagoljaša, na osnovu čega se mogu, barem ugrubo, rekonstruirati pojedini djelići srednjevjekovne ročke svakodnevice. Niz zapisa nastalih u doba Mlečana danas je u arhivima Venecije (vidi link).
Što se tiče izgleda grada, i do danas su sačuvane zidine. Zna se da su srušene prije 1412. kao kazna Roču jer je u sukobu između patrijarha i Mlečana zauzeo „krivu stranu“. Mlečani, pobjednici ovog sukoba, ipak su dozvolili njihovu obnovu. Tako je 1412. dužd Thomas Mocenigo odobrio Roču obnavljanje gradskih zidina i o svojoj odluci obavijestio rašporskog kapetana.
Zidine su prostorno limitirale širenje Roča čije su kućice male, a raspored uličica zbijen. Možda je koji niz kuća dodan i na račun nekog većeg trga ili drugog praznog prostora. Dokument o prodaji jedne zidane kuće mogao bi značiti da naša današnja vizija sabijenih kamenih kućica srednjevjekovnog Roča možda i nije ispravna jer se, barem na osnovu ovog zapisa, može zaključiti da nisu sve kuće bile zidane od kamena. Osim toga, zna se i da je broj stanovnika Roča u 15. i 16.st. uvelike premašivao njegov današnji broj.
Bez obzira na premoć obližnjeg Buzeta, očito je Roč bio gradić s popriličnim prosperitetom. Tome u prilog govori njegova sakralna baština. Na istom trgu, jedna pored druge, nalaze se čak dvije crkve, crkva Sv. Bartula (danas župna crkva) i crkva Sv. Antona Opata, sigurno izgrađene u 12.st. ako ne i ranije. Ovakav smještaj čak dva sakralna objekta jedan do drugoga je rijetkost. Lako je moguće da je svaka od ove dvije crkve imala svoju bratovštinu koja se o njoj brinula. Dakle, očito su bratovštine bile poprilično jake kada se nisu odlučile za dva oltara u istoj crkvi već za dvije odvojene crkve na istom trgu. Osim njih postojala je i treća crkvica, ona Sv. Petra (danas je to crkvica Sv. Roka) za koju se vjerojatno brinula treća bratovština. 
Sv. Bartul i Sv. Antun Opat bile su manje crkve no danas. Obje se obnavljaju i šire krajem 15. i u 16.st. Sv. Antonu Opatu proširenje se radi sa stražnje strane čime je crkva poprilično produžena, dok je Sv. Bartul doživio veći broj promjena čije se faze tek nagađaju. Misli se da je prvo bio jednobrodna romanička crkva (u 12. i 13.st.). Kasnije je dozidan odvojeni zvonik te se sa stražnje strane dozidala apsida, dok u 16.st. dobiva sakristiju s desne strane i atrij s prednje strane. Ostale preinake Sv. Bartul je doživio u 19.st. kada poprima današnji izgled te širenjem jednobrodne crkve na trobrodnu nekada odvojeni zvonik postaje sastavni dio objekta.
Bilješka iz 1568. govori o obnovi crkvenog inventara. Bilješka spominje etape puta i sve troškove koje su napravili župnik Jerolim Greblo i starješina bratovštine Sv. Bartula (Baldo Benčić) koji su otišli u Veneciju zbog popravka i nabavke crkvenog inventara. To je učinjeno ne samo zbog bratovštine Sv. Bartula nego svih bratovština na području Roča i okolice (bratovština Sv. Antuna. Sv. Marine, Sv. Maura, Sv. Petra, Sv. Ivana, Sv. Tome, Sv. Marije i Sv. Andrije). Dakle, u 16.st. definitivno su postojale tri bratovštine koje su se brinule o tri crkve unutar zidina Roča. Sve crkve navedenih bratovština inače i danas postoje (u Roču i okolici), s izuzetkom Sv. Marije za koju se ne zna gdje se nalazila.
Stanovnici srednjevjekovnog Roča za koje danas znamo jesu: Šimun Greblo (link), Ilija Pećarić (dugogodišnji župnik Roča prvi put kao župnik zabilježen 1497.), žakan Jurij, Jerolim Greblo, župnik Bartol Turek koji se spominje u Valierovoj vizitaciji iz 1580., a koji je očito naslijedio župnika Jerolima Grebla, notar Ivan Benčić….. Njihovo postojanje potvrđuju glagoljaške knjige Roča, centra glagoljice, te mnogobrojni glagoljaški grafiti upisani njihovom rukom.
Inače, bez obzira na Veneciju, Roč je imao svojevrsnu samoupravu, doduše ograničenog karaktera. No stanovnici Roča znali su reagirati na svaki pokušaj ugrožavanja njihove samouprave te su je uspješno branili od raznih tipova kojima obiluje ljudski rod, kako u njegovoj prošlosti, tako i danas.
Izvor: Roč u srednjem vijeku, Zdenko Balog
swirl @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 2, 2009
Na samom kraju 20.st. detaljno se istraživala Pupićina peć, spilja u Veloj Dragi (link).
Nađeni su tragovi života ljudi od kojih najstariji datiraju iz razdoblja od oko 12.000 godina p.n.e. Po otkrivenom može se zaključiti kako su u nekim fazama ljudi u spilji samo privremeno nalazili utočište, a u nekim su razdobljima spilju trajnije naseljavali.
Pretpostavlja se da su prvi stanovnici Pupićine peći stigli s dvadesetak kilometara udaljene morske obale, prativši tok male rijeke Boljunčice sve do Učke. Iz ovog razdoblja u spilji su otkrivene poprilično sitne alatke od kremena.
Pronađeni su i ostaci hrane tih davnih stanovnika Istre: kosti životinja ulovljenih u blizini, ostaci divljeg bilja, mekušaca i školjaka što govori o tome da se hrana nalazila i uz poprilično udaljenu morsku obalu. Školjke su se koristile, zajedno s jelenjim zubima i za izradu nakita.
Nakon više tisućljeća napuštenosti spilje otkriveni su dokazi ljudskog boravka iz razdoblja od više od 5.000 godina p.n.e. Kako se tada život promijenio jer je započeo razvoj stočarstva i obrade zemlje spilja je služila kao sklonište za stada stoje, nejčešće ovaca te njihovih pastira. Osim kostiju stoke otkriveni su ostaci lončarije te alatke, sada već znatno razvijenije i većih dimenzija. Za njihovu izradu koristio se kvalitetniji kamen, a nađene su i alatke od vulkanskog stakla kojega uopće nema u Jadranskom bazenu.
Daljnji razvoj načina života i ovdje je ostavio tragove pa su tako iz razdoblja od oko 1.500 godina p.n.e. otkriveni ostaci šivaćih igli i vretena te posuda različitih oblika, znatno ukrašenijih nego ranije.
Iz rimskog razdoblja otkriveno je vrlo malo ostataka jer se tada Pupićina peć koristila samo kao sklonište za pastire.
Izvor: Pupićina peć, katalog 56, Arheološki muzej Istre, Pula
swirl @ 12:19 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare