Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - kolovoz 2012
subota, kolovoz 25, 2012

Osim legende o Grcima i zakopanom blagu (link) uz Sv. Flor postoji još jedna predaja. Predaja kaže da je crkvicu dao sagraditi bogati zemljoposjednik čiju je zemlju obrađivao veliki broj seljaka. Njegova je ideja bila – kada počne kiša da se ljudi mogu skloniti u crkvu pa se odmah i pomoliti.

No – tko će ga znati, neka se svatko odluči na varijantu koja vam se više sviđa, pa birajte između zemljoposjednika i Grka s blagom.  ;)

Nekada je kraj crkvice bilo malo groblje. Postoji i priča o crkvenom zvonu Sv. Flora. Nekadašnje zvono je bilo veće, a ukradeno je negdje tijekom 1. svjetskog rata. Lopov ga je i prodao, no dolijao je kasnije, prilikom neke druge krađe. Priča kaže da se nije htio predati pa je na koncu ubijen.

Sadašnje je zvono (na slici) izliveno 1932. godine za crkvicu Sv. Gala u Lovrancima od kuda je preseljno na crkvu Sv. Flora 1966. godine.

Nedaleko od crkvice nalaze se dvije jame, ostaci iskapanja boksita između dva svjetska rata.

Izvor: Narodni običaji Labinšćine, Božo Glavičić

swirl @ 13:48 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, kolovoz 19, 2012

Arheološka nalazišta po Istri datirana u doba staroga Rima otkrila su i poneki ostatak egipatske kulture. Možda je riječ o predmetima stanovnika egipatskog porijekla ili tek pristiglim Egipćanima na ovo područje. U nekim je slučajevima riječ i o utjecaju Egipta na umjetnost i religiju staroga Rima.

Tako su u južnoj Istri otkriveni prikazi rimskog božanstva Jupitera, ali su tipičnom prikazu Jupitera (muška glava s jakom bradom i često s vrlo gustom kosom) pridodani savijeni rogovi, obilježje egipatskog vrhovnog božanstva Amona. Kult Jupiter Amon bio je popularan u gradovima uz more, štovali su ga mnogi moreplovci smatrajući ga zaštitnikom, dok su prikazi božanstva bili često prikazani na gradskim forumima. Niz prikaza božanstva Jupitera Amona danas se nalazi u Arheološkom muzeju u Puli. Točno nalazište im se ne zna, ali se pretpostavlja da su otkriveni u okolici Pule. Prikaz Jupitera Amona otkriven je i na jednom sačuvanom crkvenom oltaru u Puli.

U Savudriji i u Loronu kraj Poreča (link) otkriveni su mali kipići Izide, dok je u Galižani otkriven žrtvenik s njezinim prikazom. U žrtvenik su uklesani i simboli i instrumenti tipični za vjerovanje u Izidu, a ispod je uklesan latinski natpis „Po Izidinom nalogu Kvint Lutacije Jukund“. Žrtvenik se datira u 1. ili 2.st.

Božanstvo Hathor imalo je također ulogu zaštitnika. Prikazivao se s ljudskim licem i životinjskim ušima. Jedan prikaz Hathora izrađen od mramora otkriven je 1932./1933. u amfiteatru, prilikom rekonstrukcije dijela sjedišta za gledatelje.

Prikaz božanstva Aheloja otkriven je krajem 19.st. na Monte Zaru u Puli, među ostacima Velikog rimskog kazališta. U Puli je nađen još jedan prikaz istog božanstva.

U Puli je otkriven i prikaz božanstva Serapis (bog mrtvih). Serapis potječe od kombinacije egipatskih bogova Ozirisa i Apisa. U Puli je otkriven na nadgrobnom spomeniku Obelije Maxime, najvjerojatnije negdje blizu amfiteatra.

U Arheološkom muzeju u Puli nalazi se i nekoliko amuleta. Najčešće su se amuleti nosili kao nakit, a imali za zaštitnu ulogu. Obično su prikazivali skarabeje, sunčevo oko uđat ili demona zaštitnika kuće Bess.

Tu se nalazi i nešto ušebti figurica. Naime Egipćani su vjerovali da ih nakon ovog čeka život na drugom svijetu, ali jednak ovome. Zato su se pokapali s ušebti figuricama za koje su vjerovali da nakon njihove smrti ožive i da će i na onom svijetu obavljati niz zadaća umrlog.

Izvor: „Egipatska religija i antička Istra“, katalog 59 (Arheološki muzej Istre)

Slika: Izložba u Augustovom hramu

swirl @ 16:40 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 17, 2012





U moru kod Vele plaže na Carovu (jer ima Carovo i Malu plažu) nalazi se Gaetanska stijena. Po ljeti se često na nju popne koji kupač, uživa na suncu, a zatim skoči u more i otpliva na kopno svega nekoliko metara dalje. No i ova stijena ima svoju priču, malu, ali zgodnu pa je eto ovdje bilježim (bilježim je tim rađe što sam i sama kao dijete skakutala s društvom po Gaetanskoj stijeniSmile).  

Stijena je dobila ime po pokojnom Gaetanu Crnkoviću koji je na njoj provodio sate i sate. No Gaetan nije provodio vrijeme na ovoj stijeni u sunčanju i skakanju u more, on ga je ipak korisnije provodio jer je sa stijene pecao ribu.

Poslije su, nakon smrti Gaetana Crnkovića, kraljevički dečki na njegov imendan, na dan Sv. Gaetana, na stijenu znali staviti granu jasena.

Izvor:Iz prošlosti Kraljevice 1790 - 1990

Slika gore: Carovo, slika dolje Gaetanska stijena na Veloj plaži

swirl @ 19:35 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, kolovoz 15, 2012

Postojanje crkvice na ovom mjestu dokumentirano je u 13.st. Zvala se Majka Božja na Vrtlišću. U 15.st. sagrađena je nova crkva, za koju se uvriježio naziv Majka Božja od Anđela. Godine 1720. odmah kraj crkve odobrena je gradnja malog samostana oratorijanaca. Samostan je sagrađen, a oratorijanci ostaju u njemu do 1740. Već 1752. na njihovo mjesto dolaze dominikanci. Veća crkva na istom mjestu počinje se graditi 1747., a posvećena je 24. lipnja 1770. godine.

Dolaskom Napoleona i ova se crkva zatvara, a dominikanci napuštaju Poreč. Bilo je to 1806. godine. Na uporno zahtijevanje naroda da se crkva opet otvori, nakon što je financiranje crkve unaprijed dogovoreno, crkva je 1807. otvorila vrata puku,

Velika je, dvoranskog tipa (nema sporednih lađa) i ima 5 oltara.

Izvor: Iz istarske crkvene povijesti, dr. Dragutin Nežić

swirl @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, kolovoz 7, 2012

Između dva svjetska rata Labin i okolica doživjeli su pravi gospodarski procvat. Mnogobrojni rudari živjeli su u okolici i često su morali kilometre propješačiti da bi stigli do rudnika u kojem su radili. Neki su si uspjeli nabaviti bicikle (tada je to bio vrlo „skup“ sport). Kasnije je, negdje prije 2. svjetskog rata, započeo prijevoz rudara kovaricama (kova = rudnik), kamionima na koje su dodane drvene klupe za rudare.

No prije toga, Labinćina je dobila i svoj prvi kamion. Vlasnik mu je bio Valentin Višković zvan Šturla. Kamion je bio na parni pogon, pa su za paru koristili drva. Toliko je bio bučan da su ljudi bježali od njega.

Isti vlasnik imao je i parni mlin koji je kasnije preuređen u mlin na struju. Osim toga Šturla je punio i prodavao pivo i pašaretu, crvenu oranžadu koja je i dan danas popularna u nekim djelovima Istre, a mene uvijek asocira na moje odlaske u Istru dok sam bila dijete. Sve u svemu, i danas mi je gušt u Istri popiti pašaretu. Kiss

Izvor: Narodni običaji Labinšćine, Božo Glavičić

Na slici: glavni trg u Labinu

 

swirl @ 18:51 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 4, 2012

Malo mjesto kraj Labina naselila su, po predaji, braća koja su u ovaj kraj došla iz Kranjske po čemu je selo i dobilo ime. Pretpostavlja se da su stigli u ovaj kraj negdje u 17.st. jer ih već stoljeće kasnije spominje Herman Stemberger kao jednu od najbogatijih familija Labinšćine.

Braća su sagradila veliku kuću na manje plodnom tlu, kako bi plodnu zemlju sačuvali za korisniju namjenu. Trgovali su zdjelama, bačvama, sitima i nizom drugih stvari, imali su ogromne površine plodne i obrađene zemlje kao i mnogo stoke.

Negdje u 18.st. selo naseljava i obitelj Glavičić. Na početku je na neki način postojala stroga podjela ovih obitelji, ali je s vremenom polagano nestajala.

Cijelo selo imalo je vodu na izvoru Kadanj. Kadanj nije presušivao ni za najvećih suša pa su tada po vodu na Kadanj dolazili ljudi iz okolice i na vodu se čekalo u redu. Tako su čak iz Skitače, udaljene skoro 15 km, dolazi na Kadanj po vodu, bilo s vozom bilo pješice s brentom na leđima. Kadanj je presušio 1939. kada su u Gornjim Kranjcima izvodili neko bušenje.

Kada već govorimo o izvorima, obližnje selo Rogačan imalo je dva izvora, Volovik i Škrljevo (koristio se za „liječenje“ sifilisa (link)).

I malo selo Kranjci ima poveznicu sa slavnim brodom Titanicom još neslavnijeg potonuća. Stanovnik sela, Jakov Kranjac, radio je na brodu „Carpathia“ kao konobar. Upravo je „Carpathia“ spasila najveći broj brodolomaca po stradavanju Titanica (link).

Izvor: Narodni običaji Labinšćine, Božo Glavičić

swirl @ 22:15 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare