Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - rujan 2007
nedjelja, rujan 30, 2007
Kršan je gradić između Plomina i Pazina. Prvi se put spominje u ugovoru o miru između oglejskih patrijarha i pazinskih grofova koji su ga u međusobnim sukobima uspjeli i porušiti. Naziv je vjerojatno dobio od krasa, krši na kojoj je nastao (vidi sliku lijevo). Na glavnom pročelju kaštela je kameni «čovjek pas». Nađen je još u Dvigradu, Žminju, Vižinadi, a legenda kaže da je riječ o Atili.
Posljednji je vlasnik kaštela plemić Tonetti iz Plomina, poznat kao «crveni grof» (razloge ću objasniti u jednom drugom postu naknadno).
U Kršanu je u 19. stoljeću pronađen «Istarski razvod» (linkić na post "Istarski razvod"). Kaštel je zapušten, ali je izgleda započela restauracija. Ako se obnovi, Kršan bi mogao postati još jedan biser Istre.
Godine 1940. u prosincu zapalila se podna greda na drugom katu (u blizini peći) te je nastao požar. Potpomognut jakom burom požar se rasplamsao i progutao namještaj, knjižnicu, vrijedne slike iz 18. st., obiteljsku arhivu. Tada obitelj Tonetti definitivno napušta dvorac u kojem su do tada boravili uvijek dio godine.
 
Prijepis «Istarskog razvoda» našao je u Kršanu 1850. Giuseppe de Susanni. Pisao ga je Levac Križanić, popularan po mnogobrojnim glagoljaškim grafitima koje je zastrugao na istarskim zidovima. Zbog mnogobrojnih glagoljaških grafita Križanićevo se kretanje doslovce može pratiti po Istri. Drugi primjerak nađen je u Momjanu 1880. (našao ga je grof Stefano Rota). U oba je slučaja riječ o prijepisima «Istarskog razvoda» na glagoljici. Prije se mislilo da je momjanski prijepis pisao netko mlađi, neiskusniji, i da je zapravo riječ o njegovom prijepisu prijepisa kojeg je pisao Križanić. Postoji i teza da je oba prijepisa radio Križanić. Dok je momjanski radio kao mlad, kršanski je prijepis nastao kada je već postao iskusan notar. Sličnost u rukopisima ide u korist ove teze. 
 
swirl @ 18:08 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, rujan 29, 2007
Danas Čepićko polje još 1932. bilo je veliko Čepićko jezero. U studenom 1932. godine prokopanim je kanalom jezero isušeno, a voda je otekla u Plominski zaljev. Već nekoliko mjeseci nakon toga izgrađena je prva cesta kroz Čepićko polje.
www.istrianet.org

Pogled s Kožljaka na Čepićko polje
swirl @ 18:36 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, rujan 28, 2007
swirl @ 21:02 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 27, 2007
Niz kuća Plomina je na žalost u ruševinama. Veliki dio stanovnika napustio je Plomin nakon 2. svjetskog rata. Danas je skoro svaka od tih kuća s mnogobrojnim nasljednicima po cijelom svijetu; Italiji, Hrvatskoj, Argentini...  A kuće propadaju i nitko za sad ne može napraviti ništa kako bi se daljnje propadanje spriječilo i kako bi se mjestu vratio sjaj kojeg Plomin definitivno zaslužuje.
Ovdje sam naišla na genijalnu ideju (na slici) kako domišljato «oživjeti» napuštene zgrade.
swirl @ 18:29 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 26, 2007
Na vanjskom zidu manje plominske crkvice Sv. Juraj Stari iz 11. stoljeća nalazi se kamena ploča s uklesanim reljefom. Kip prikazuje muškarca u jednostavnoj antičkoj tunici s granom u ruci. Stari plominjani mislili su da je riječ o kipu kršćanskog Sv. Jurja, proljetnog sveca koji se slavi 23. travnja.
No reljef je znatno stariji, bez aureole nad glavom (koju bi imao da prikazuje kršćanskog sveca) i zapravo prikazuje antičko božanstvo Silvana. Silvan je bio zaštitnik voćki, žita, šuma, trava....
Pretpostavlja se da je netko pronašao antički reljef Silvana dok se gradila crkvica u 11. stoljeću, te je reljef ugrađen u nju, dok je zbog pogrešnog shvaćanja  reljefa i crkvica dobila ime Sv. Juraj.
U desnom gornjem kutu reljefa nalazi se poznati «Plominski natpis» (taj dio reljefa je povećan na slici dolje).  Netko je starom glagoljicom napisao SE E PIS'L S (ovo je pisao s....). Tko je taj s.... ne zna se jer nastavak fali. Po tipu slova glagoljice «Plominski natpis» je čak stariji od «Bašćanske ploče». «Bašćanska ploča» nastala je negdje oko 1100. godine, a «Plominski natpis» nešto ranije, u 11. stoljeću.
Znakovi štovanja Silvana nađeni su u Istri, osim u Plominu, i u Buzetu, Kanfanaru, Puli, Nezakciju, Labinu...
swirl @ 22:08 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, rujan 25, 2007
  
Šetnja traje kratko, ali je predivna. Uđete li u grad kraj gradske lože prolazite kroz usku uličicu prepunu grbova starih plominskih obitelji (vidi slike gore). Gradićem dominiraju dva zvonika. Uličica vas prvo vodi do višeg i župne crkve obično zvane Sv. Juraj mladi (slike ispod). 
 
Crkva je iz 15. st. (na pročelju je upisana 1474.). Poznata je po oltarnoj slici majstora Alberta iz Konstanze.
Tek malo dalje nalazi se crkva Sv. Juraj Stari (slike ispod), sa svojim nižim zvonikom. Ova je građena u 11. stoljeću, a zvonik je niži (15 m). Na njezinom je zidu poznati «Plominski natpis» (više o tome ovih dana).
 
swirl @ 18:54 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 24, 2007
Plominski zaljev
Iznad Plominskog zaljeva, uz staru cestu Labin – Rijeka prolazite kroz Plomin, jedan od najstarijih istarskih gradića. Stari naziv Plomina je Flavona, a daju ga svom naselju pretpovijesni stanovnici  (sufiks «ona» smatra se ilirskim nazivom za naselje). Naziv Flavona zadržali su i rimljani, a kanal između kopna i Cresa nazvali su po Flavoni Sinus Flanaticus. Prvi pisani trag o starom Plominu datira iz otprilike 100 godina p.n.e. (Artemidor iz Efeza). Na mjestu današnjeg Plomina nalazilo se pretpovijesno naselje, a rimska Flavona bila je niže, u Plominskom zaljevu. Za vrijeme srednjeg vijeka naselje se opet seli na pretpovijesnu lokaciju, brežuljak iznad zaljeva. 
Gradska loža
swirl @ 19:11 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 23, 2007
Nekim vatrogasnim šumskim putem koji započinje iznad mjesta Kožljak, a završava kod sela Zagrad uspjela sam stići malim terencem do Kožljaka. Postoje i pješačke staze no... bolje da vam ja o tome ne pričam, nije mi to jača strana. Pri tom vam neću niti reći da je promet tom cesticom kojom sam ja stigla do Kožljaka zabranjen.
Zamak je u ruševinama, ali vrijedi ga posjetiti. Prvi se put zamak spominje 1102. godine kada su ga vlasnici Ulrich II i žena Adelaida poklonili oglejskoj crkvi. Vjerojatno je izgrađen oko 1000. (markiz Orlamunde). Iz zamka puca pogled na Čepićko polje, nekad veliko Čepićko jezero. Ispod zamka nalaze se ostaci crkvice.
swirl @ 19:04 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, rujan 21, 2007

Na natjecanju WSA 2007 web strana "Kuće o batani" (link na post o ovom zgodnom rovinjskom eko muzeju posvećenom batani) proglašena je najboljom hrvatskom web stranicom u kategoriji e-kultura i predstavljati će Hrvatsku na globalnom WSA natjecanju. 
Predlažem da posjetite njihove internetske stranice . Mene su oduševile kada sam ih otkrila (u ožujku ove godine). Evo vam linka:
http://www.batana.org/  
Muzej "Kuća o batani" u Rovinju

swirl @ 14:18 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 20, 2007
Stara razglednica iz doba procvata Brijuna (doba Kupelwieser)
I ovdje je nekoć davno postojala vila rustika. Otkrivena je prilikom gradnje hotela krajem 19. stoljeća, ali na žalost nije nikada istražena. Sada se više i uz najbolju volju nema što istraživati jer su nađeni kameni blokovi ugrađeni u temelje hotela. Nakon vile rustike izgleda da je u uvali bilo svojevrsno «zatišje» dok se život odvijao u obližnjoj uvali Verige (maritimna vila) te s druge strane otoka u uvali Dobrika (vila rustika, kasnije Kastrum).
Prva gradnja u luci Brijuni započinje u 12.st., kada akvilejski patrijarsi na ovom mjestu grade romaničku kulu na dva kata. Na prijelazu iz 12. u 13.st. uz kulu je izgrađena i stambena zgrada (danas Etnološki muzej).
Brijuni priznaju vlast mlečana 1331. i uz kulu nastaje mletački kaštel. Dio kaštela je izgrađen ab ovo, a dio je nastao spajanjem postojećih objekata. U blizini kaštela izgrađena je mala crkva Sv. Germana. Napravljena je 1481., na temeljima starije crkvice. Iznutra je bila bogato ukrašena freskama, ali su na žalost stradale u požaru 1896. nakon požara crkva je obnovljena (obnovljena je i relativno nedavno). U njoj je danas izložba kamenih fragmenata iz rimskih vila nađenih na Brijunima, nadgrobne ploče koje govore ponešto o stanovnicima Brijuna u prošlosti. U pod je ugrađen mozaik nađen u maritimnoj vili. Ukoliko me sjećanje služi, na zidu je i kopija freske «Mrtvački ples» (Beram – link).
Nakon epidemije kuge 1504. napravljena je i crkvica Sv. Roka, zaštitnika od kuge.
Crkvica Sv. Germana
swirl @ 19:59 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 19, 2007
Nakon stoljeća progona i krvavih obračuna s kršćanima, Milanskim ediktom 313. godine Rimsko Carstvo dozvoljava kršćansku vjeru, a 391. godine kršćanstvo postaje službena vjera carstva.
U naselju Kastrum (LINK) vjerojatno je već od Milanskog edikta postojalo neko mjesto manjih dimenzija za vjerske obrede. Nije nađena točna lokacija, ali su nađeni mnogobrojni fragmenti s ranokršćanskom simbolikom (između ostaloga to su bršljan i vitice). S obzirom na gusto naseljeno naselje mjesta za veću crkvu nije bilo. Upravo zato je crkva Sv. Marije izgrađena van gradskih zidina, udaljena oko 100 metara od Kastruma. Crkva je građena u 5.st., no nakon toga je slijedilo niz pregradnji. Crkva je bez apside, trobrodna, a u nju su ugrađeni mnogi fragmenti hramova iz uvale Verige. Uz crkvu su se nalazila dva dvorišta, samostan, sakristija, hospicij. Nedaleko Kastruma nađene su i dvije nekropole.
U ranom srednjem vijeku veliki dio crkve otpada na benediktinski samostan. Bijegom stanovnika Kastruma pred kugom, crkva gubi svoje vjernike koji se naseljavaju u današnjoj luci Velog Brijuna, pa postaje samostanska crkva. Samostan je napušten u 19.st. za vrijeme napoleonskih ratova.
swirl @ 20:41 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, rujan 18, 2007
Dvigrad (link) dobio je takav naziv jer je bila riječ o dva grada; jedan na jednom, drugi na drugom, susjednom brdu.
Žminj se prvi put spominje u 12. stoljeću. Neki smatraju da je i njegov naziv nastao od prijevoda latinske riječi za blizance. Legenda kaže da je na brežuljku udaljenom nekoliko kilometara od današnjeg Žminja (u podnožju tog brežuljka je Gračišše) bio grad poput Žminja, grad blizanac. Zovu ga i «stari Žminj». Je li istina ili ne, ne znam, ali na tom brdu stvarno postoje ruševine.
U srednjem vijeku Žminj je bio opasan zidinama, a obrana je bila dodatno pojačana s 4 kule. Danas je ostala samo jedna. U središtu se nalazio kaštel.
swirl @ 18:54 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 17, 2007
swirl @ 18:12 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, rujan 15, 2007
Nasuprot Vange, na otoku Veli Brijun, u uvali Dobrika ostaci su naselja Kastrum. U 1.st. ovdje je prvo izgrađena vila rustika (LINK). Namijenjena isključivo proizvodnji vina u 2.st. se širi jer je dograđen prostor za proizvodnju maslinovog ulja. Vila rustika je uz samu obalu. U to doba svojom raskoši i značajem na Brijunima dominira maritimna vila (LINK) dok je funkcija vile u uvali Dobrika prvenstveno - proizvodnja. Uz vilu rustiku prva su proširenja skromna, vjerojatno namijenjena smještaju robova i radnika. Prva raskošnija zgrada napravljena je na prijelazu iz 1. u 2.st. (ako gledamo s mora, nalazi se na desnom rubu naselja prema kopnu). S obzirom na dimenzije i način gradnje pretpostavlja se da je objekt namijenjen nekom tadašnjem ugledniku.
Vjerojatno istodobno s gradnjom fulonike u uvali Verige, fulonika se gradi i u uvali Dobrika. Fulonika je izgrađena uz vilu rustiku koja se tada djelomično adaptira. S obzirom na značaj fulonika u Rimskom carstvu pretpostavlja se da je i u ovo naselje došao prokurator, koji se bavio upravom fulonike i koji je bio odgovoran za kvalitetu («ISO certifikat» na antički način). Porastom broja stanovnika naselje i dalje raste prema kopnu. Formira se pravilan raspored ulica, dok se najraskošnije vile nalaze oko trgova. Postojalo je 5 ulaza u grad. Raspored ulica iz toga doba gotovo da nije narušen ni do 16. stoljeća kada se Kastrum napušta.
Vjerojatno se prvi bedemi grade u 5.st., nakon provale Huna na sjever Italije, okruživši samo dio naselja. Za vrijeme Bizanta izgradnja se zidina nastavlja pa zidine okružuju cijelo gusto naseljeno naselje. U ranosrednjevjekovnoj fazi u zidinama ostaje samo dvoje vrata za ulazak u grad, dok su ostala zagrađena. U izgradnji su korišteni mnogi djelovi tada već napuštene maritimne vile.
Naselje se zbog niza epidemija napušta u 16.stoljeću, a stanovnici počinju naseljavati današnju luku na Velom Brijunu.
swirl @ 15:37 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, rujan 14, 2007

Odmah pokraj palače Manzini i palače Negri (s lijeve strane slike) nalazi se ova mala crkvica (s crvenom fasadom). U doba gorskih udara upravo je ovaj dio Labina najviše stradao pa je i crkvica sv. Karmela bila u jadnom stanju. Sredinom devedesetih godina slikar Vinko Šaina (link) uz pomoć općine radi na obnovi crkvice. Tu je danas njegova galerijica.
swirl @ 19:17 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 13, 2007

Za vrijeme mojeg posjeta Svetom Petru u Šumi nekako smo došli na temu glagoljice i glagoljaša. Pala je i konstatacija da tamo nije nađen niti jedan glagoljaški zapis.

Burek (kažem ja!!!!!).  Točnije, to sam rekla nakon Svetog Petra u Šumi.
Nađoh u jednoj od knjiga prof. Branka Fučića («Iz istarske spomeničke baštine» I dio) tekst o Supetarskom ulomku.


Supetarski ulomak dobio je naziv po Svetom Petru u Šumi gdje je slučajno otkriven. Godine 1982. urušio se južni zid pavlinskog samostana (pogledaj folder Sveti Petar u Šumi). Radovi na sanaciji započeli su 1986. kada je nađen ovaj kameni ulomak s dva vidljiva reda zapisa. Prvi red je pisan ćirilicom, a drugi glagoljicom. Usporedbom oblika glagoljaških slova (zapisano je muško ime Jakov) s već datiranim natpisima ustanovljeno je da je riječ o jednom od najstarijih glagoljaških natpisa nađenih na području Istre i Kvarnera (12. st.). Oba pisma (glagoljica i ćirilica) širila su se u naše krajeve preko Makedonije, pa je nalaz ćirilice dokaz da je čak do Istre vodio «južni put» slavenske pismenosti.

Supetarski ulomak pohranjen je 1987. u Etnografskom muzeju Istre u Pazinu.

swirl @ 17:54 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 12, 2007
http://www.liceostellini.it/brioni/lavilla.htm
Idejna rekonstrukcija maritimne vile, uvala Verige, Begović, Gregl
Od vile rustike u uvali Verige (vidi prethodni post) nastao je kompleks koji se protezao duž cijele uvale.
Vila je najraskošnije zdanje na Jadranskoj obali, po raskoši usporediva samo s najbogatijim vilama Napuljskog zaljeva i antičkog naselja Stabiae (i opet ću spomenuti knjigu «Pompeji» (Robert Harris) gdje možete saznati više o erupciji Vezuva, stradanju Pompeja i naselja u zaljevu, a gdje se između ostaloga spominje Stabiae).
Dakle, gledamo li s mora prema kopnu na lijevoj je strani uvale prvo bila vila rustika. Naknadno je proširena i uklopljena u raskošan stambeni dio. Na dnu uvale u obliku slova U nalazila su se tri hrama. Prvi (s lijeve strane) je Neptunov hram, za srednji se hram ne zna kome je posvećen, dok je treći (desni) hram bio hram Venere (ujedno i najbolje sačuvan). Hramovi su međusobno povezani portikom, kao i cijela obala. Dakle ni kiša ih nije smetala u šetnjama.
Na desnoj obali šetnjom kroz portik dolazilo se do «sportskih» i «gospodarskih» sadržaja. Od sportskih tu su: terme s nekoliko bazena (s toplom, hladnom ili mlakom vodom), parne kupelji (i opet podjeljene po temperaturi). Bila je tu i sportska dvorana, dvorana za odmor... Nakon sportskog dijela započinjao je proizvodni dio.
Obala cijele uvale bila je potpuno sređena, a u uvali su se nalazila dva mola, lijevi kojim se dolazilo u stambeni dio i desni koji se koristio za dolazak u proizvodni dio. Između njih bio je lanac kojim se otvarao ili zatvarao ulaz brodovima u uvalu (zbog čega i jest uvala prozvana Verige). Uz kompleks nalazili su se terasasti vrtovi.
Cijeli se kompleks koristio kišnicom koja se skupljala u cisterne s krovova, ali i izvorom prirodne vode s obližnjeg brda. Pokraj izvora bio je Nimfej kao i vodospreme.
Od ljepote i raskoši maritimne vile danas nije ostalo puno. Kako je vila propala?  S obzirom na pronađene predmete koji se točno mogu datirati i novčiće iz razdoblja od 1. do 4.st. smatra se da je vila egzistirala duže no što se prvobitno mislilo, a sam kraj se odvijao u nekoliko faza. Prvo je gospodarski dio vile obogaćen fulonikom (bojaonica tkanine), pri čemu su dijelom «stradale» terme koje su postale sastavni dio fulonike. Krajem 4.st. kršćanstvo postaje službena vjera čime tri hrama postaju poganski te su vjerojatno prvi «razgrađeni», a njihov građevinski materijal iskorišten za gradnju drugih zdanja na Brijunima. U 4. i 5.st. na mjestu termi napravljena je starokršćanska bazilika. Kako se ostatak zgrada koje su činile maritimnu vilu napuštao, tako su zgrade, poput hramova, razgrađene i kamen iskorišten za gradnju. Niz kamenih fragmenata vile nađeno je iskapanjem Kastruma, naselja u uvali Dobrika. Dio podnog mozaika može se i danas vidjeti u crkvici Sv. Germana.
swirl @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 10, 2007

Villae rusticae su gradili rimljani, a bile su bazirane na proizvodnji (vina, maslinovog ulja,...). Ponekad su bile nešto skromnije, a u nekim slučajevima nije se štedilo na gradnji. 
Spomenimo na početku Vitruvija, rimskog arhitekta prije 2000 godina. U djelu «De architectura» Vitruvije, koji je uvelike djelovao na arhitekturu rimskog carstva (pa tako i brijunskih vila rustika) istu pažnju polaže upotrebljivnosti, postojanosti i ljepoti zdanja (zamjećujem kako bi niz današnjih arhitekata moglo prolistati Vitruvijeva djela). Vile na Brijunima, barem one koje su istražene, u potpunosti zadovoljavaju ova načela, funkcionalne su, zaštićene od vjetra, rezidencijalni dio je okrenut suncu, proizvodni i skladišni dio su zaštićeni od nepovoljnih faktora, uglavnom sve imaju dvorišta koja su s 3 strane ograđena zgradama, uz obavezan natkriven prolaz, dok s četvrte otvorene strane puca pogled na morsku pučinu....
 
Započnimo virtualni (ili tko može - manje virtualan) posjet vilama iz luke gdje stižemo brodićem iz Fažane. Iz luke krenut ćemo na sjever pa "skočiti" do Malog Brijuna. Vratiti ćemo se južnom obalom Velog Brijuna i tako napraviti puni krug oko Velog Brijuna. Spomenut ću i Vangu na koju ćete stići samo uz dozvolu Ureda predsjednika.

U luci Velog Brijuna gdje smo se iskrcali, a gdje su hoteli, nalazila se jedna vila rustika. Na žalost otkrivena je kada je počela izgradnja hotela i nije nikada istražena. Danas se nema što istraživati, nađeni ostaci ugrađeni su u hotele. 

Krećemo prema sjeveru, prema golf igralištu i put nas vodi cesticom koja premošćuje uvalu Ribnjak. U antičko je doba uvala bila prića, a baš se koristila kao ribnjak. Kontrolirao se ulaz i izlaz vode iz uvale, a za smanjenje slanosti ovako plitke morske vode koristio se mali akvadukt čiji su ostaci danas pod morem. Ovdje je bila druga vila, izgrađena zbog uzgoja ribe.

Na Malom Brijunu nalazi se slijedeća vila. Već sam spomenula da su Mali i Veli Brijun bili jedan otok, a tek dizanjem mora nastaje plićina koja ih danas dijeli. Vila je u uvali Sv. Nikole. Od vile su ostali neznatni ostaci, a pod morem su ostaci zidane obale. Vilu je početkom 20. st. istražio A. Gnirs.

Vraćamo se na Veli Brijun. Slijedeća je vila na brdu Kolci. Vila je bila fokusirana na proizvodnju maslinovog ulja. Spada u dobro istražene vile.

Nakon brda Kolci slijedi uvali Dobrika (nasuprot Vange). Vila rustika izgrađena je negdje u 1. stoljeću, ali je kasnije dograđivana čime se proizvodnja s vina proširila i na maslinovo ulje. U 2.st. život u vili stagnira, da bi nova faza počela negdje u 3. st., kada je otvorena radiona za proizvodnju i bojanje tkanina (fullonica). Vila je specifična po tome što je prerasla u cijelo utvrđeno naselje (Kastrum – o njemu poseban post ovaj tjedan).

Nasuprot Dobrike nalazi se otočić Vanga. I na Vangi su nađeni ostaci vile rustike. Najvjerojatnije je bila riječ o vili baziranoj na proizvodnji maslinovog ulja jer su na Vangi i danas prastara stabla maslina.

Vratimo se ponovno na Veli Brijun i to njegov južni dio orijentiran prema Puli. U uvali Javorika nalazi se još jedna vila, na žalost isto nije istražena.

I konačno, biser svih vila u uvali Verige. Od samog početka vila se razlikuje od ostalih po svojim dimenzijama i raskoši što vjerojatno upućuje na činjenicu da su i bogati vlasnici koristili vilu i za vlastiti smještaj. Vinski podrum koji je vila imala spada u veće u svijetu, sadržavao je do 60 dolija. Vila je naknadno uklopljena u cijeli novi kompleks i nastaje maritimna vila o kojoj više ovih dana.
Uvala Verige- ostaci maritimne vile koja je nastala iz vile rustike
swirl @ 19:14 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 9, 2007
Meni se sve nekako čini da su stari rimljani pametnije iskorištavali Brijune nego mi to danas radimo. Budućnost Brijuna uvelike ovisi o projektu «Brijuni rivijera». Prednatječaj traje do sredine ovog mjeseca i valjda će se nakon toga znati više. Ideja je konačno uređenje Brijuna kako bi postali sastavni dio hrvatske elitne ponude (za sada su elitni samo priroda i cijene), a da otočje i priroda ne budu žrtve betonizacije. Više o projektu koji se tiče Brijuna, ali i cijelog priobalja od obale općine Bale do djelova Pule, neki drugi put ove jeseni.
Dakle, povratak na temu:
I prije rimljana na Brijunima postojale su solane. Zbog dizanja površine mora od tih vremena (otprilike za 2 metra) solane su danas pod morem. Najbolje je istražena solana u uvali Soline. Imala je 4 bazena, jedan veliki i tri manja. Dva manja bila su povezana s većim dok je treći manji bazen služio kao skladišni prostor. Uz solanu nađeni su i ostaci vjerojatno stambenog prostora ljudi koji su radili i vodili solanu.
Šetnja kamenolomom pokraj luke Velog Brijuna danas je uživancija. No, riječ je ne o šetalištu nego kamenolomu, kojih je bilo više na Brijunima. Preduvjet za kamenolom bio je a) kvalitetan kamen, b) blizina mora (luke), c) blagi spust od kamenoloma prema moru koji je olakšavao transport izvađenog kamena do brodova. Svi su preduvjeti na Brijunima zadovoljeni. Kamen se transportirao ili niz drvene grede, namazane lojem ili vozilom poput saonica koje su vukli konji ili volovi.
Bogatstvo Brijuna bilo je i u proizvodnji vina i maslina. Izgleda da su njima opskrbljivali čak i rimsku vojsku. Na Brijunima je nađeno niz skladišnih prostora u kojima su se čuvala vina i maslinovo ulje (cella olearia, cella vinaria). Za skladištenje koristile su se velike posude, dolije koje su po veličine varirale, ali nekakav prosjek je 1200 litara. Dolije su zbog boljeg skladištenja dijelom bile ukopane u zemlju. Skladišni prostori uvelike premašuju proizvodne kapacitete Brijuna. Time se samo pokazuje da je bila riječ o pametnim gospodarima koji su opskrbljivali i okolicu, ali i znali trgovati u pravo vrijeme (staro je vino skuplje od novog, zar ne???).
Dolija 

Najstarija maslina na Velom Brijunu
swirl @ 20:13 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, rujan 8, 2007
Čitajući o Motovunu opet sam naišla na pojam «Zmajeve brazde». Prvi put sam na taj pojma naišla kad sam pisala o istarskom «Stonehenge» (link), zatim se pozitivna zračenja spominju kod crkve Svete Foške u blizini Peroja (link). I još ponegdje, ali o tome nisam pisala... još.
Ne mogu reći da baš to razumijem, ali eto što piše o «Zmajevim brazdama». «New age» znanstvenici tvrde da se kod Motovuna križaju zemljini energetski meridijani ili Zmajeve brazde. Ovi bi meridijani trebali, kako piše, prenositi pozitivnu energiju zemlje, a na području gdje se oni sjeku, dakle i u Motovunu, nastaje jak izvor pozitivne energije. Na tim mjestima čovjek bi se trebao osjećati relaksirano, trebala bi biti bolja koncentracija, veća kreativnost, tolerancija.
Mislim da se selim u Motovun!
swirl @ 17:06 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, rujan 7, 2007
Na samom kraju poluotoka gdje se smjestila stara jezgra Poreča nalazi se trg Marafor. Vjerojatno mu ime potiče od složenice «Mars» i «forum» što bi značilo «Marsov trg».
Na cijeloj našoj obali upravo je u Poreču,i to baš na ovom mjestu, bilo najveće rimsko svetište, Marsov hram, od kojeg se danas vide djelovi kamenih stupova i kamenih blokova. Osim Marsovog, tu je bio i Neptunov hram. Sam trg bio je tada znatno veći od sadašnjeg Marafora. Još i danas vide se ostaci antičkog pločnika, a niz kuća koje su ovdje naknadno izgrađene nemaju temelje, već su direktno položene na pločnik.
Sjaj antičkog Poreča (Parentiuma) može se zahvaliti rimskom kontraadmiralu (Tito Abudije Vero). Nije jasno je li bio porijeklom iz Poreča ili je samo zavolio ovaj grad, ali obnovu niza znamenitosti, kao i izgradnju novih, Poreč toga doba može zahvaliti upravo njemu. Na koncu svog života čak se i preselio u Poreč.
Između ostalog, u Poreču je dao izgraditi i luku s pristaništem, vjerojatno na sjevernoj strani od poluotoka jer se ovdje danas kriju potopljeni kameni blokovi.
  
 
 

swirl @ 17:52 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 6, 2007
Šetate li se jednim od najljepših vidikovaca Istre, Motovunskim zidinama, sa svih strana imate pogled na motovunske krovove i predivnu okolicu.
Motovun je poznat po njegovim šumama. Motovunske šume su šume hrasta lužnjaka, brijesta, jasena..., a uz korijen stabala nalase se tartufi. Niz motovunjana ima posebno dresirane pse za traženje tartufa, crnih (malo manje skupih) i bijelih. Nije ni čudo da Motovun i okolica u listopadu imaju i «Dane tartufa» kada možete isprobavati tartufe na 100 načina (osobno ne znam što mi je bolje, ali definitivno najbolji mi je sladoled od tartufa (nisam inače ljubitelj sladoleda, recepta za sladoled jedva smo se dokopali, a stavljam vam link na recept koji je na blogu tajanstvenog Kljujuća.
Nekada je Motovunska šuma bila znatno veća, a na deblima iz ove šume nalazi se niz zgrada sagrađenih u Veneciji. Nekada je i rijeka Mirna izgledala potpuno drugačije, a u davno doba je veći dio doline Mirne bio potopljen i morskom vodom.
No nisu samo Motovunske šume bogatstvo u okolici, ima tu vinograda iz kojih potječu najkvalitetnija istarska vina; teran i malvazija.
Carica Livija (Livia Drusilla, žena cara Augusta i majka cara Tiberija) svojih 86. godina tumačila je tajanstvenim vinom "Vinum pucinum" iz Istre. Najvjerojatnije je riječ o teranu i to s područja Motovuna ili Sovinjaka (link na moj post «Počeci vinarstva u Istri").
Pogled na Livade
swirl @ 17:55 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 5, 2007
Kada od rotora krećete u pravcu Rapca, s lijeve strane prolazite kraj kapele sv. Kuzme i Damjana. Tlocrt kapele sastoji se od dva dijela: većeg u kojem je lađa i manjeg koji je dodan na lađu, a čini manju i nižu apsidu. Godine 1947. i ovdje je prof. Branko Fučić otkrio freske. Ponegdje su bile totalno upropaštene, a negdje su se nazirali nacrtani likovi. Kompletan prikaz freski bilo je nemoguće otkriti zbog sloja vapna koji se uz freske priljubio toliko da bi njegovim struganjem bila sastrugana i freska (nisam bila unutra tako da ne znam kako to danas izgleda). Osim freski, otkrio je glagoljaške grafite, negdje iz 16. i 17.st. (znači freske su definitivno starije od njih).
swirl @ 19:24 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, rujan 4, 2007
Prolaskom kroz unutarnja vrata Motovuna odmah dolazite na prostran trg. Naziv je dobio po renesansnom skladatelju i tiskaru nota rođenom u Motovunu u drugoj polovici 15. stoljeća. 
Na trgu je barokna crkva Sv. Stjepana izgrađena 1614. na mjestu starije crkve. Uz crkvu je zvonik – kula iz 13. stoljeća s nazubljenim prsobranima, građen kada i prva crkva na čijim temeljima je sagrađena sadašnja. Malo ljudi zna da je na istom mjestu u kasnoj antici bila starokršćanska bazilika, još veća no što je današnja crkva Sv. Stjepana.
Nasuprot crkve je Komunalna palača, građena u 12. stoljeću, a u 16. i 17. stoljeću proširivana i obnavljana. Ispod trga je velika cisterna koja je opskrbljivala vodom Motovun. Želite li stići do vrha Motovuna stepenicama, znajte da vas čeka uspon od preko 1000 stepenica.
   
swirl @ 20:38 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 3, 2007
swirl @ 20:49 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 2, 2007
Motovun čine tri dijela grada. Na samom vrhu najstariji je dio, ispod njega je «Podgrađe», a noviji se dio spušta niz padinu («Gradiciol»). Gradić je do danas sačuvao srednjevjekovni izgled.
Obranu Motovuna činila su dva prstena zidina. Unutarnji prsten oko najstarijeg dijela grada datira iz 13. i 14.st. Kroz njega vode unutarnja vrata grada.
Oko podgrađa nalazio se drugi prsten gradskih zidina u koji se ulazi kroz vanjska gradska vrata (15. st.). U njima je danas lapidarij. Između dvoje vrata nalazi se vanjski gradski trg. Na trgu je, pokraj unutarnjih vrata i gradska loža iz 17. st., predivan vidikovac na okolicu.
Povijest Motovuna započinje prije rimljana kada su na ovom mjestu digli svoje naselje sekusi, keltsko pleme.
 
  
  
Slike od gore prema dolje: 1. vanjska gradska vrata, 2. i 3. lapidarij unutar vanjskih vrata, 4. unutarnja vrata, 5. loža, 6. vanjski trg, 7. grb i mletački lav na vanjskim gradskim vratima
swirl @ 19:30 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, rujan 1, 2007

Stara legenda kaže kako su nekad davno, prije nego su Istru naselili ljudi, u dolini Mirne živjeli divovi. Glavni div bio je div Dragonja. Zvali su ga i div orač jer je zaorao brazdu od Ćićarije prema moru (link na legendu o pazinskoj jami i divu Dragonji). Ista legenda kaže da je voda kroz brazdu počela teći vrlo polagano i da je zato div Dragonja prozvao rijeku Mirnom (a i žena diva Dragonje zvala se Mirna).

Divovi su izgradili niz gradova u Istri: Motovun, Vrh, Sovinjak, Oprtalj, Završje, Roč, Grožnjan... Bili su toliko veliki da su, radeći svaki na svom brdu, jedan drugom dodavali alat. Po legendi, nakon što su napravili sve gradove, ostalo je još malo kamenja i tako je nastao Hum – najmanji grad na svijetu (link na Hum).

U bogatstvu istarskih legendi postoji još i ona koja kaže da je dan danas živ sin diva Dragonje, div Gorazd i da se skriva u istarskim šumama.

A postoji još jedna priča. Priča tvrdi da je po nalogu biskupa Tomasinija uređivano korito rijeke Mirne, a prilikom radova na rječnom koritu nađeni su divovski kosturi.
Krovovi Motovuna
Legende o divovima i priče o nađenim divovskim kosturima inspirirale su i Vladimira Nazora pa je nastao "Veli Jože", div koji je mogao rukama tresti zvonik crkve u Motovunu.


swirl @ 19:09 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare