Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - rujan 2008
nedjelja, rujan 28, 2008

Pretraživanjem interneta naišla sam na jednu zgodnu „crticu“ iz glagoljaške povijesti Istre, a tiče se Božjeg Polja, nekada templarskog centra Istre (vidi link). Inače, nakon nestanka templara, Božje Polje dolazi u vlasništvo ivanovaca, a u 16.st. i franjevaca trećoredaca. „Crtica“ je iz 17.st., a tiče se još jedne apostolske vizitacije (link na prvu vizitaciju na mom blogu (Buzet), link na drugu vizitaciju (Krnica)).
Naime, redovnici trećeg reda Sv. Franje vršili su bogoslužje na hrvatskom jeziku. Zato ih je narod i volio jer je bogoslužje bilo na njihovom jeziku, a ne na latinskom. Godine 1655. u vizitaciju u Božje Polje dolazi porečki biskup De Giudice. U izvještaju s vizitacije De Giudice piše kako su mu franjevci trećoredci doslovce zatvorili vrata pred nosom i skoro ga pretukli smatrajući da nitko, pa ni sam biskup, nema pravo braniti im uporabu glagoljice i jezika bogoslužja kojeg puk razumije.
Izvor: Kaštelir, dr. Ante Šonje
swirl @ 11:51 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, rujan 27, 2008
U 12. st., dok su Brijuni bili pod akvilejskim patrijarsima, u današnjoj luci Velog Brijuna sagrađena je obrambena kula. Kula je bila dvokatna, a ulaz u kulu vodio je preko mosta na prvi kat gdje su i danas mala vrata s lukom iznad njih. Posebnim sistemom drveni se most mogao spuštati i dizati do vrata čime se kontrolirao ulaz u kulu.
Kasnije je uz kulu izgrađen kaštel. Uz starije djelove dio kaštela dao je izgraditi Marcus Samuelis (1521. godine). Iste je godine Marcus Samuelis obnovio i crkvu Svete Marije na Brijunima (link). U predvorju crkve pronađen je nadgrobni spomenik s latinskim tekstom:
 «Marcus Samuelis, plemić iz Bara, upravitelj Brijuna, prognan od puka, ovdje odredih svoj počinak u vijeke vjekova 1521.".
Izvor: Brijuni prošlost, graditeljstvo, kulturna baština, Vlasta Begović, Ivančica Schrunk
swirl @ 17:13 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, rujan 26, 2008

Godine 1938. otvara se rudarsko okno kod Labina i u mjesto dolazi niz rudara s obiteljima tražeći posao. U to je vrijeme ispod stare jezgre Labina bilo svega nekoliko kuća, ali se zbog povećanja broja stanovnika počinje graditi Podlabin. U ovoj su fazi, zajedno s Podlabinom, talijanski fašisti izgradili ukupno 12 novih gradova, a sve s ciljem veličanja fašizma i Mussolinia. Ispočetka kao odvojeni grad, Podlabin se s vremenom stopio s Labinom i postao djelom grada Labina.
Gradnja je, slično kao i kod Raše, imala nekoliko tipova kuća, a tip je određivala pozicija u rudniku. Odmah ispod starog Labina izgrađene su vile za ljude koji su imali najviše funkcije (i danas se taj dio zove Vilete). Zatim slijede kuće s 4 dvosobna stana, također namijenjene šefovima i predradnicima, visokog komfora, mada nešto manje luksuzne od vileta. Zajedno su formirale prsten unutar kojeg su se gradile kuće za radnike. Mada bez luksuza i s betonskim kadama, za ta vremena i te su kuće bile luksuznije od velikog broja seoskih kuća u okolici.
Svih 12 gradova imitiralo je stil gradnje rimskih utvrda. Sve ulice slijevale su se na jedan trg, a u Podlabinu na njemu je napravljena kamena kula s balkonom namijenjenim govorima gdje je bilo sjedište fašističke stranke.
U sklopu novog grada izgrađena je i crkva Sv. Franje Asiškog, kasnije posvećena Gospi Fatimskoj. Crkva je otvorena 1943.
Izgradnja grada trajala je do 1942. godine, a grad je dobio ime Pozzo Littorio d' Arsia. Tek naknadno naziv se mijenja u Podlabin.
Izvor: Labinski album, Marijan Milevoj
swirl @ 19:45 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 25, 2008
Dane je malo selo u Ćićariji, vrlo blizu granice sa Slovenijom. Danas je uglavnom napušteno i veliki dio kuća je u ruševnom stanju. Sada ima 7 stalnih stanovnika. Najgore dane Dane je proživjelo u 2. svjetskom ratu. Fašisti su ga spalili 10. kolovoza 1944. 
Spaljeno je 55 kuća i još više gospodarskih zgrada. Nakon toga većina stanovnika Dana napustila je mjesto i otišla u «bolji život». Osim toga, niti prilike nakon toga nisu stimulirale povratak stanovnika Dana pa se oni i njihovi potomci nalaze po Istri i šire.
Danas je ipak dio kuća obnovljen. Veselje u Dane dolazi vikendima kada niz ljudi dolazi u svoje kuće. No polagano i ovdje dolazi  turizam. Fenomenalna priroda oko Dana, ljepota cijele Ćićarije, a posebno mir kojega je teško danas doživjeti mame određen broj ljudi na provađanje svog godišnjeg na ovaj način.
Priroda oko Dana je danas dio botaničkog rezervata.
swirl @ 17:47 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 24, 2008

Jedna od najljepših ulica starog Rovinja je naravno Bregovita ulica. Nalazi se pri vrhu brežuljka gdje je stara jezgra Rovinja, od kuda se spušta sjevernom padinom. Bregovita nas vodi i do Sv. Tome, crkvice koja se spominje negdje u 14.st. U 18.st. je Sv. Toma proširen, a upravo tim proširenjem nastao je natkriveni dio ulice (slika gore) po kojem je danas tako poznata. Danas je u Sv. Tomi galerija.
 
Slika lijevo: detalj Sv. tome, desno Bregovita ulica slikana s doljnje strane
swirl @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, rujan 23, 2008
 
 
Na vrhu brežuljka iznad Mirne još je jedan tipični istarski gradić – Sovinjak. Prvi pisani trag o Sovinjaku datira negdje iz 12.st. I njegovom vizurom dominira zvonik i to zvonik župne crkve Sv. Jurja (gornji red, slika lijevo). Crkva je sagrađena u prvoj polovici 20.st. na istom mjestu gdje se prije nalazila stara crkva građena u 16.st. (1556.). Iz te faze datira crkveni zvonik (1557.) visok 15 metara. Glagoljski natpis na zvoniku uništen je 1921., ali je naknadno restauriran pa je danas na pročelju crkve Sv. Jurja (doljnji red, slika desno). Osim toga Sovinjak ima i malu crkvicu Sv. Roka iz 15.st (doljnji red, slika lijevo) čije zidove krase freske. Naime veliku zidnu sliku 1571. naslikao je Domenico iz Udina, a pokriva cijeli zid iza oltara. Prikazuje Sv. Roka (gornji red, slika desno).
I danas je Sovinjak poznat po dobrom maslinovom ulju i kvalitetnom vinu. Carica Livia tumačila je svojih 86. godina života čarobnim vinom „Vinum pucinum“ (vidi link). Pretpostavlja se da je riječ o vinu s područja Motovuna ili Sovinjaka.
swirl @ 18:32 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 22, 2008
Središnji trg starog Buzeta na kojem je izgrađena župna crkva jedan je od mnogobrojnih u Istri uklesanih u živoj stijeni. 
Današnja je barokna crkva (Crkva Uznesenja Marijina) iz 18. st., točnije iz 1784. godine. Prije nje na istom je mjestu bila manja gotička crkva iz 14.st., a izgleda da je potpuno srušena zbog gradnje nove crkve. Inicijativa za gradnju nove crkve postojala je tridesetak godina prije početka gradnje, ali je tek 1769. mletački Senat odobrio gradnju, a 1779. osnovan je odbor koji je trebao nadgledati gradnju (tempo me neopisivo podsjeća na Hitrorez). Unutrašnjost crkve ima niz vrlo vrijednih predmeta i slika kao i bogat arhiv te stare orgulje.
Sadašnji zvonik izgrađen je 1894., a gradili su ga domaći majstori iz Sv. Martina. Jedno od zvona je i staro zvono s upisanom 1541. godinom na glagoljici.
Kad smo već kod zvonika naišla sam na podatak da je 19. srpnja 1704. godine, u pravoj ljetnoj «neveri» grom udario u zvonik (s obzirom na godinu riječ je o starom zvoniku, ne ovom današnjem). Dio se odlomio i pao na spremište oružja i municije u blizini pa je nastao veliki požar.
Kada je požar ugašen Mletački Senat odobrio je oko 357 lira za obnovu. Ako ste pomislili da je riječ o obnovi zvonika, grdo ste se prevarili, riječ je o obnovi skladišta oružja.
swirl @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 21, 2008
Nastavite li voziti cestom kojom ste došli od Roča do Nugle (link) stići ćete u Slum. 
U središtu sela nalazi se crkva Svetog Mateja koja se spominje u 16.st. Mada je kasnije doživjela nekakve pregradnje, od starog sakralnog objekta sačuvane su freske u apsidi kao i glagoljski natpis iz 1555.
Stari zapisi spominju kako je u 16.st. crkva sagrađena kraj lipe, a i dan danas je prestara lipa kraj crkve tako da je vjerojatno riječ o najstarijoj lipi u Istri. I dalje raste i dalje se zeleni, mada joj je deblo šuplje.
 
swirl @ 19:06 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Dok je negdje do 17.st. jedino crkva Sv. Jurja stršila iznad buzetskih gradskih zidina, tijekom 17. i 18.st. grad Buzet doživljava veće promjene. Siromašniji stanovnici i dalje su živjeli u malim niskim kućama, ali se kuće bogataša grade i veće i više.
U blizini Velih vrata nalazi se kuća Bembo, s grbom rašporskog kapetana Vincenca Bemba. Sagrađena je 1728. Odmah nasuprot nalazi se jedan predivan portal, a renesansna kula ugrađena je u baroknu kuću. Na istom tom «trgiću» nalazi se još jedna palača iz 18.st. Oko župne crkve nalazi se niz baroknih palača, od kuće s grbom obitelji Furlanicchio, palače de Vertis iz 1629. Jedna barokna kuća je odmah do Mletačkog skladišta.
Bliže Malim vratima nalazi se Zavičajni muzej Buzeštine, a smješten je u kapetanovoj palači koja je dovršena negdje 1620. godine u manirističkom stilu.
Na trgu gdje je Vela šterna nalaze se trgovačke kuće sagrađene u razdoblju od 16.-18.st. U blizini je, uz rub starog grada, kula iz 16.st. U blizini je maniristički portal iz 17.st. Lako je moguće da sam pokojoj slici pridodala i krivi naziv jer sam uslikala brdo toga, pa se baš ne sjećam gdje je što.
Izvor: Buzeština kroz povijest, Edo Merlić
 
swirl @ 13:40 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, rujan 20, 2008
Cestom koja vodi od Lupoglava prema Buzetu dolazite do Roča. Skrenete li desno u Roč i produžite dalje stići ćete do Nugle. Zapravo postoje dvije Nugle, Gornja i Donja Nugla (vjerojatno ima 2-3 metra razlike u nadmorskoj visini). Poput Roča i Nugla je poznata po glagoljici jer je upravo crkva Svete Jelene u Gornjoj Nugli kupila Misal kneza Novaka od njegovog sina Petra 1405. godine (vidi link). Misal je jedna od najljepših knjiga pisanih glagoljicom. U Donjoj je Nugli, malo van sela (cestica od sela desno) crkva Sv. Petra.
Obavezno pročitati Jerolimove komentare ispod ovog teksta (napisane 04. siječnja 2010.)
swirl @ 17:05 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, rujan 19, 2008

Kada vozite od centra Vodnjana prema Barbanu, dolazite do oznake za mali zaseok Guran. S druge strane ceste od današnjeg naselja (postoji poljski put) nalaze se ostaci starog Gurana, srednjevjekovnog naselja. Istraživanja ovog lokaliteta započela su 2001. godine, a traju i dan danas.
Uz naselje nalaze se dvije crkve; trobrodna bazilika i crkva Sv. Šimuna.
Trobrodna bazilika izgrađena je negdje u kasnoj antici ili ranom srednjem vijeku. Najvjerojatnije je na početku bila privatna crkva nekog bogataša jer su nađene grobnice koje datiraju iz faze gradnje crkve. Poslije je crkva vjerojatno postala župna crkva naselja koje je udaljeno oko 100 metara od trobrodne bazilike. I ovdje je dio interijera napravio „majstor od kapitela“ iz Bala (vidi link).
Druga crkva, ali nešto manja, je crkva Sv. Šimuna. Po načinu gradnje sliči trobrodnoj bazilici. Obje imaju tri upisane apside u ravni zid na začelju tako da se apside izvana uopće nisu vidjele. U srednjem vijeku Sv. Šimunu su unutra dodana dva niza stupova čime je unutrašnjost postala trobrodna.
U blizini se nalaze i ostaci Sv. Cecilije, izgrađene na ostacima vile rustike. Sv. Cecilija je bila jednobrodna crkva s dvije upisane apside. 
swirl @ 21:20 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 18, 2008
Vozite li starom cestom od Vodnjana za Bale, doći ćete do dijela ceste koji više nije u uporabi otkako je ipsilon produžen do Pule. Dok cesta za Bale na tom mjestu skreće lijevo, provucite se pokraj „ograda“ kojim je zatvoren produžetak ceste. Vozite polako, prometa nema pa ne smetate nikome. 
Ubrzo ćete s lijeve strane ugledati krov crkvice sv. Margarite. Pronađite rupu u ogradi, u smjeru crkve prošećite kroz nekoliko maslinika i evo vas ispred romaničke crkve (dobro ne baš ispred jer prvo ćete ugledati apsidu sa stražnje strane crkve). Donedavno je crkva bila ruševna, danas je obnovljena, a djelomično su spašene freske koje su krasile njezinu unutrašnjost (slikano kroz prozor bez flash-a). Freske su iz 13.st.
swirl @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 17, 2008

Nekada su Rovinj i okolica imali 43 crkve, danas ih postoji 26. Tako su nestale crkvice sv. Jurja, Sv. Spasitelja, Sv. Mihovila, Sv. Ivana Spasitelja, Sv. Uršule, Sv. Barnabe, Bartolomeja…
Sveti Benedikt je u samoj staroj jezgri, u dijelu Rovinja kojega se još i danas obično naziva Sv. Benedikt. U blizini su i gradska vrata koja se danas zovu Vrata na obali, a nekada su se i ona nazivala Vrata Sv. Benedikta.
Crkvica je na malom trgu, okružena visokim rovinjskim starim kućama.Građena je u 14.st. 
swirl @ 18:01 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, rujan 16, 2008
swirl @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 11, 2008

Na izlazu iz Vodnjana prema Galižani nalazi se jednostavna crkvica Svete Nedjelje. 
Unutrašnjost crkvice krije glagoljaški grafit iz 1490. i crteže jedrenjaka kojima su nepismeni ljudi u davna vremena molili svece da sačuvaju njihov brod od morskih nedaća.
Unutra je pokopan prvi vodnjanski ljekarnik, Domenico Cozzetti. I grob i oltar su u novije doba oštećeni.
U ljekarni Cozzetti kao dječak je pomagao i mali vodnjanac Bartolomeo Biasoletto. Nakon školovanja postao je slavni botaničar s jednim od najvećih herbarija tog vremena (sakupio je oko 10.000 biljaka). Kasnije je otvorio svoju ljekarnu na nama svojedobno vrlo poznatom trgu Ponte Rosso u Trstu. Umro je 1859.
swirl @ 17:43 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 10, 2008
swirl @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, rujan 9, 2008
Da nema članka u „Glasu Istre“od 01. kolovoza 2008. (članak je napisala Vlasta Vujačić) ne bih ni znala što je benčuk, a kamoli da ima veze s Istrom.
Benčuk je bio mjedeni ili limeni okrugli „privjesak“, ne veći od dlana, kojeg su nosile žene koje su bile „gazdarice u kući“ i upravo je on simbolizirao tu njihovu ulogu. 
Benčuk je žena dobila od muškarca kada bi je prosio. Nosile su ga zakačenog na pojas kojim se vezivala pregača tako da je djelovao poput kopče od remena. O benčuk su žene znale zakačiti ključ od škrinje u kojoj se, u to skromno doba, držalo ono što je predstavljalo kućnu dragocjenost. Ponekad su o benčuk bile zakačene škare, šila i neke druge stvari koje su se rabile u svakodnevnim poslovima. Benčuk je potpuno nestao iz uporabe početkom 20.st.
Izvor: gore navedeni članak Vlaste Vujačić, Glas Istre
swirl @ 17:56 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 8, 2008
Pogled na Brijune
9. svibnja 1379. godine između Fažane i Brijuna odvijala se velika pomorska bitka. Sukobile su se flote Genove i Venecije. Mletački je admiral Vittor Pisani ubio u borbi admirala Genove, Luciana Dorija, ali su u sukobu konačni pobjednici bili Genovežani. I dan danas su negdje na dnu kanala ostaci potopljenih brodova.
Nalazište potopljenih galija vjerojatno se nalazi na potezu od Velog Brijuna prema Barbarigi, na dubini i do 40 metara.
Oko Brijuna, zbog podizanja razine mora, cijeli niz arheoloških lokaliteta nalazi se pod morem. 
U uvali Soline nalaze se potopljeni ostaci antičke solane. U uvali Verige gdje se nalazi maritimna vila dio vile nalazi se pod morem; molovi koji su se nalazili s obje strane uvale, šetnica koja je vodila uz obalu, ribnjak koji se nalazio na strani uvale s gospodarskim objektima, niz predmeta iz razdoblja antike. Između Malog i Velog Brijuna nalazi se potopljeni mol koji je pripadao antičkoj vili na brdu Kolci. Dio antičke vile koja je prethodila nastanku cijelog naselja Kastrum, također je pod morem (uvala Dobrika). Pod morem je i pristanište ove vile.
Ovo je samo djelić podvodnog bogatstva oko Brijuna.
swirl @ 19:06 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 7, 2008

Uz Čepićko jezero (link) ni ovog jezera više nema. Krapan je potok koji se ulijeva u rijeku Rašu (na dvije slike dolje je dolina Raše), a prolazi kroz dolinu gdje je sagrađeno mjesto Raše.
Voda rijeke Raše, pogotovo za vrijeme visokih vodostaja, naplavila je ušće Krapna velikim masama materijala i tako je onemogućila potoku istjecanje u rijeku. Zbog toga je Krapan formirao Krapansko jezero čija je površina bila oko 4 km2. Zbog miješanja slatke vode s morskom, pogotovo za vrijeme jačih plima, jezero je bilo bogato ribama i okolni su stanovnici bili, što je danas teže zamislivo, uspješni ribari. Jezero je završavalo gotovo do početka mjesta gdje završava mjesto Raša.
Zbog plitkog Krapanskog jezera okoliš je bio nezdrav pa su se mnogi protivili odabranoj lokaciji za izgradnju mjesta Raša. Melioracija je započela 1935. godine. Zbog melioracije je napravljeno dvadesetak kilometara odvodnih kanala te par crpnih stanica. Voda Krapanskog jezera je nestala, a ostalo je polje i smiren tok potoka Krapna.
Nakon što je zaprijetio nestanak istarskog goveda boškarina (link), ista opasnost prijeti i istarskom malom magarčiću, također autohtonoj vrsti.
Već petnaestak godina borbu protiv nestanka istarskog tovara vodi Ivan Perko koji je na izlazu iz Raše prema Puli, vrlo blizu Krapna, napravio rezervat «Liburna» (na slici gore, kako je taman prestao pljusak nisam mogla ući unutra pa su smeđe flekice na slici magarčići u rezervatu). 
Istarski je magarčić malen rastom. Nekada se često koristio za nošenje vode s lokvi kada su se preko njegovih leđa prebacivale dvije posude, svaka na jednoj strani. Često su nosili na leđima i marende u polje ili u šumu, drva za peć....
Inače, u «Franini i Jurini» 2003. piše kako je u Istri 1935. godine bilo oko 17.500 magaraca raznih pasmina. Na području cijele Hrvatske 2000. godine postojalo ih je tek oko 1.000.
 
swirl @ 13:30 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, rujan 6, 2008
Evo još jedne legende o istarskim vampirima. 
Mada slične legende postoje u još nekoliko mjesta u Istri, Ive Rudan u knjizi „Istarskim raskrižjima“ zabilježio je legendu u Roveriji, dijelu Istre oko Juršića (između Vodnjana i Svetvinčenta).
Legenda ide ovako:
U Roveriji je nekada živio Martin, zločest čovjek. Uglavnom je živio od sitne pljačke. Noću je ulazio u tuđe vinograde, kukuruze, kokošinjce i odnosio što se odnijeti moglo. Oko vlastite kuće postavio je niz „klopki“ u koje bi lovio zalutale kokoši od susjeda. Sve u svemu, ne baš omiljeni stanovnik Roverije.
No kako je ostario i obolio, Martin je pozvao k sebi susjede i molio ih za oprost. I susjedi su oprostili bolesnom starcu, a udovoljili i njegovoj posljednjoj želji… da bude pokopan u crkvi. I stvarno, umro je Martin i pokopan je tamo gdje su mu obećali.
I tada je počelo zlo u Roveriji, broj umrlih se strašno povećao i tako je bilo iz godine u godinu. Bez epidemija i nekih razloga koji bi to mogli objasniti. Pokušavši sve „metode“ da se riješe zla bez ikakvog uspjeha, Roverijci su se sjetili pokojnog Martina i posumnjali da je riječ o vampiru koji je za vrijeme života maltretirao sve oko sebe, a izgleda da nije prestao ni nakon smrti. I konačno se našlo par hrabrih muškaraca Roverije koji su otišli u crkvu, za dana otkopali grob od Martina i u njemu našli Martina, dobro uhranjenog krvlju. Proboli su Martina glogovim kolcima…. I tada je Roverijom zavladao mir.
swirl @ 20:30 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
Od niza starih zapisa pisanih u Boljunu, većinom knjiga raznih bratovština, postoji i takozvana «Boljunska kronika». Čine je zapisi pisani poput kronike iz dvije bratovštinske matice.
«Boljunsku kroniku» pisali su Vicenc Frlanić, Ivan Križmanić i Bernardin Velijan, boljunski župnici. Najstarije zapise, a ujedno i njihov najveći broj, napisao je Frlanić koji se prvi put spominje u Boljunu 1576. godine u zapisu o vjenčanju Martina Vlaha. Smrt Frlanića zapisao je pak njegov nasljednik Ivan Križmanić, mada je istog dana, neposredno prije svoje smrti, zapis o dramatičnim zbivanjima toga dana u Boljunu ostavio i Frlanić. Kako je zapisano, Boljun je tada nastradao u napadu Arbanasa, dosta je ljudi ranjeno, a kako izgleda, i sam je Frlanić u tom napadu napadnut i teško ranjen negdje iza crkve Sv. Kuzme i Damjana.
Osim zapisa pisanih poput kronike Frlanić je vodio knjige krštenih, vjenčanih i krizmanih kao i niz knjiga bratovština. Bio je i notar pa je po potrebi obavljao i posao notara za stanovnike svoje župe.
Kao utemeljitelj «Boljunske kronike» zapisao je niz crtica koje pokrivaju razdoblje od 1400. godine pa sve do dana svoje smrti 12. rujna 1612. godine. Zahvaljujući njemu možemo pratiti glavna zbivanja u Boljunu, ali i šire, najvećim dijelom zbivanja s područja tadašnje Hrvatske.
Nastavljač zapisa, Križmanić, uglavnom je pisao o samom Boljunu, a zapisi su iz razdoblja od 1612. do 1615. godine. Početne zapise napravio je kao žakan, da bi zatim postao i pop, a očito i župnik. I on je, osim kronike, vodio i druge knjige, pa i na njegovo ime nailazimo uglavnom u knjigama bratovština. Posljednji zapis gdje se on spominje datira iz 1619. nakon čega mu se gubi trag.
Jedan jedini zapis u kronici ostavio je 1622. godine Bernardin Velijan, ali se i njegovo ime spominje u knjigama bratovština. Početni su zapisi u knjigama pisani latinicom na talijanskom jeziku, slijedi niz zapisa na hrvatskom pisanih glagoljicom, da bi se nakon vremena vratio na latinicu. Upravo je u njegovo vrijeme dograđena župna crkva u Boljunu (1640.-1641) a 1641. na vanjski je zid crkve ugrađen križ s latinskim natpisom i glagoljicom.
Niz prijepisa starih zapisa na glagoljici i općenito niz listina nekih poprilično dalekih zbivanja možemo zahvaliti Jakovu Volčiću (link). Nerijetko su, u razdobljima koja slijede, originali zagubljeni, a ostali su Volčićevi prijevodi i zapisi.
Relativno nepoznato Volčićevo djelo «Kus zgodopisa» upravo je prvi prijevod na hrvatski i latinicu Boljunske kronike.
Izvor: Boljunska kronika, Dražen Vlahov
swirl @ 15:21 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, rujan 5, 2008
U starim zapisima nađen je opis zbivanja toga dana u župnoj crkvi u Rovinju. Riječ je o starijoj crkvi jer je današnja sagrađena u razdoblju od 1725.-1736.
Zapisi kažu kako se taj dan, za vrijeme trajanja velike mise, nad Rovinjem pojavio tamni oblak. Naglo je nastalo jako nevrijeme popraćeno munjama i grmljavinom. 
Prva je munja pogodila crkveni zvonik te mu oštetila sam vrh. Druga je munja pogodila crkvu. Od siline udarca svećenik je bačen u zrak, a „aterirao“ je negdje kod nogu gradonačelnika koji je bio na misi. No nije on bio jedini jer su slično završili i dva ministranta i još neki ljudi.
Djeca oko oltara isto su popadala na zemlju, a po koži su imale manje opekline koje su za nekoliko dana nestale.
Izvor: „Rovinj na starim razglednicama“, Daniel Načinović, Marino Budicin
swirl @ 14:15 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare