Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - rujan 2011
srijeda, rujan 28, 2011

Još Vinodolski zakon iz 1288. spominje kako je Bakar bio utvrđen grad. Kako je tada izgledalo naselje nije posve jasno. Nastanak kaštela vezan je uz krčke knezove. Kaštel je imao dvije kule, Turan i Forticu. Definitivno se zna da je utvrda zbog prijetnje Turcima dodatno pojačana u 16.st. Iz toga doba datira glagoljski natpis iz 1530. koji je uklesan u vratnicu ulaznih vrata. Nakon smaknuća Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana kaštel je konfisciran i dobrano opljačkan. U 18.st. kaštel je dodatno upropašten zbog dva jaka potresa. Današnji izgled dobiva nakon toga, kada su snižene kule, popravljeni svi zidovi i krovište. Sniženjem kula visina svih djelova kaštela je ujednačena pa kaštel gubi izgled obrambene utvrde.

Stambeno krilo kaštela okrenuto je prema gradu i moru. U podrumu se svojedobno nalazio i zatvor. U samom kaštelu je kapela Sv. Mihajla.  

Kaštel se nalazi na najvišoj točki grada, a svojom veličinom i ljepotom jedna je od najpoznatijih obilježja Bakra i danas.

swirl @ 12:01 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, rujan 25, 2011



Oduvijek je u Primorju nedostajalo vode. Koristio se svaki izvor, voda se izdaleka nosila kako bi se koristila u domaćinstvima.

Bakar je imao sreću jer je uz samu morsku obalu nekoliko izvora pitke vode. Najpoznatiji je Jaz. Iz okolnih brda slatka voda se tu skupljala, tvorila jezerce koje je služilo za opskbu stanovnika Bakra vodom. Osim toga, mnogi brodovi koji su dolazili u Bakar na Jazu su punili svoje skladište vodom. Bakranke su na odvojenom dijelu Jaza imale perilo za prati rublje. U 18.st. na Jazu su postojali i mlinovi.

swirl @ 09:48 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, rujan 21, 2011



Položaj Bakra iskoristili su Liburni, ilirsko pleme koje se ovdje naselilo negdje u 3. ili 2. tisućljeću p.n.e. Naselje su nazvali Vel-Kier (kameni zaljev). Liburni su za sobom ostavili ostatke više gradina. U antičko doba ovdje je postojalo naselje, a u prilog tomu ide nalaz niz rimskih novčića, uljanica, nakita... Klaudije Ptolomej negdje 160. godine spominje grad Velceru (Volceru) u Liburniji. Pretpostavlja se da je latinski naziv nastao promjenom ilirskog Vel-Kier.

Slijedi Bizant, dolazak Avara pa dolazak Slavena, a negdje u 9.st. nastaje hrvatski naziv za gradić – Bakar.

Godine 1102. nastaje ugarsko hrvatsko kraljevstvo, a kralj Andrija II predaje darovnicom Bakar Krčkim knezovima (Frankopanima). Pod Frankopanima Bakar jača, postaje prometni, kulturni i trgovački centar i zlatno doba traje do kraja 15. i početka 16.st. kada brige velikom dijelu naše obale počnu činiti Turci. Stjepan III Frankopan je posljednji Frankopan koji je bio gospodar Bakra. Umire bez nasljednika te ostavlja svoje posjede sestri i počinje vladavina obitelji Zrinski. Snažno razvijajući Bakar kao pomorski grad, uspjevaju u 17.st. od Bakra učiniti najjaču hrvatsku luku.

Godine 1671. pogubljeni su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, a austrijska vojka pljačka sve do čega je došla. Na čelo grada dolazi ugarska komora koja gradu nanosi štetu, ali ga 1692. prodaje austrijskoj komori. Bakar ponovno jača, postaje centar okolne regije, a za vrijeme Karla III (odnosno IV) gradi se cesta, poznata Karolina. I nakon Karla Bakar cvjeta, sve do dolaska Napoleona i daljnjih nepogoda koja su uglavnom onemogućavale da grad bude ono što je prije bio.

swirl @ 18:59 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 18, 2011

Koji primorski gradić u svojoj staroj jezgri ima tursku kuću? Bakar naravno! Kao da ste na toj maloj placi (trg se i zove se Plačica) pobjegli negdje u Bosnu.

Ne zna se kada je sagrađena, pretpostavlja se da datira negdje iz 14. ili 15.st. Oko njezinog nastanka ima mnogobrojnih originalnih legendi. Jedna legenda kaže da ju je izgradio čovjek čija je žena non stop vikala da drži sva četiri čoška kuće. Po ovoj legendi čovjek je pobjesnio, srušio kuću i na istom mjestu napravio novu bez i jednog čoška.

Jedna romantičnija legenda kaže da je bakarski pomorac otišao u Tursku, tamo upoznao djevojku u koju se zaljubio i s njom se vratio kući u Bakar. Uz svu njihovu ljubav ženu je mučila nostalgija za njezinom domovinom pa je zaljubljeni bakranin sagradio kuću koja ju je podsjećala na dom.

Naravno da ima i priča o tome kako je kuću sagradio netko tko se doselio s Istoka u Bakar. Kako god, i ma za koju se priču odlučili, turska kuća je predivna, svojim orijentalnim stilom posve neočekivana za primorski gradić, a opet nekako zgodno uklopljena u kućice stare jezgre Bakra.

swirl @ 21:55 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, rujan 17, 2011



Malo za promjenu od Istre, a opet - zgodno za posjetiti kada ste u blizini. Puno ljudi još i danas pamti Bakar po koksari, ne misleći koliko je ovaj gradić lijep. I koksara i mnogo toga iz naše bliže i dalje prošlosti (pa i sadašnjosti) samo ukazuju na našu glupost (ili glupost onih koji imaju moć odlučivanja)... jer tako nešto smjestiti u predivan Bakarski zaljev doista je glupost. Da je Bakar negdje drugdje (i da smo mi negdje drugdje) bio bi to turistički dragulj. Ovako, Bakar se ipak uz sve poteškoće bori, a ono što mene veseli je da mu polagano i uspjeva. Sada ima novo uređenu rivu, sve fasade stare jezgre „skockane su“ do savršenstva, kada god dođem nešto se uređuje, sređuje....

Znate li da je Bakar krajem 18.st. bio najveći hrvatski grad? Ili – znate li da je danas Bakar najbogatija hrvatska općina? Puno toga krije taj gradić (pa i činjenicu da mi je pokojna nona iz Bakra pa sam djelić prošlosti ovoga gradića saznala i kroz njezine priče). Jedna od tih priča bila je ona o divnoj plaži koju je nekada imao Bakar. Eto dok sam ja bila klinka ljudi iz Bakra su barkama odlazili na kupanje prema Kraljevici i Krku. No sada su se kupači počeli viđati u Bakru, na maloj plažici, no i to je nešto.

Dakle, moj je savjet – obavezno se spustite u gradić, pretražite ga cijelog, divite se uređenoj bakarskoj rivi, sjedite na novim klupama ... i zaboravite ljudsku glupost koja je, uz mnoge dokaze svog postojanja i danas, ostavila svoj pečat na predivnom primorskom gradiću.

Inače njegova stara jezgra još je 1968. proglašena spomenikom kulture.

Ovih dana slijedi nastavak o Bakru.

swirl @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 12, 2011

Šetnja od Mandrača do Uljanika voditi će vas kraj nekoliko vila sagrađenih u doba procvata Pule kao austrougarske ratne luke.

Nakon što je izgrađena zgrada željezničkog kolodvora pokraj nje sagrađene su vile Münz. Jakob Ludwig Münz, autor pulske tržnice, upustio se u novi građevinarski pothvat u kojega je uključeno niz drugih arhitekata i tako su nastale ove vile. Sagrađene su početkom 20.st., a gledate li ih izdaleka njima dominira kupola na jednoj od vila. U vilama Münz stanovali su ili unajmljivali stanove tadašnji pripadnici pulske elite.

Slijedi hotel Rivijera (link), a produžite li prema Uljaniku naići ćete na niz zgrada nastalih u ovom razdoblju. Tu su Štapska kuća iz 1861. godine, pa palača Pro Concordia iz 1887., namijenjena članovima talijanskog dioničkog društva Pro Concordia.

Do nje je izgrađena kuća ljekarnika Wassermann-a, jednog od prvih ljekarnika Pule (ljekarna mu se nalazila na Forumu, tamo gdje je danas kafić „Diana“). U prizemlju njegove kuće nalazila se poznata kavana „Al Caffe Miramare“ u koju je zalazila tadašnja elita, a čiji je vlasnik bio Grgo Vratović. Kuća od Grge Vratovića nalazila se odmah do kuće ljekarnika. Inače Grgo Vratović došao je u Pulu s Ćićarije, kao siromašan čovjek, ali uporan, pametan i vrijedan, s onom urođenom žicom za ulaganje. U blizini se nalazio i njegov hotel „Miramar“. Kuća Vratović u početku je bila jednokatnica s ravnim krovom, tek je naknadno povišena.

Izvor: „Austrougarske vile i kuće u Puli“, Branko Perović 

Stvarno mi je draga ova knjiga. Nabavite je i osmislite si lijepe šetnje po Puli, neka vas knjiga vodi. :)



swirl @ 20:40 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare