Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - rujan 2012
srijeda, rujan 26, 2012



U Istri ima niz sela s istim imenom, odnosno barem dijelom imena. Postoje dva Bresta, a dobili su naziv po stablu brest (nazivi inspirirani biljkama - fitotoponimi). Jedan je Brest pod Žbevnicom, a drugi je Brest kraj Lupoglava kojega zovu i Brest pod Učkom ili Kraljevi Brest jer je u prošlosti spadao pod Pazinsku grofoviju.

Niz naziva sela nastalo je po prezimenima obitelji koji su bili prvi stanovnici (Soldatići, Orbanići....). Neka sela su pak dobila naziv po mjestu iz kojeg su došli njihovi stanovnici. Tako postoje Krničari čiji su stanovnici stigli iz Krnice, Kašćergani (iz Kašćerge), Otočani i Modrušani (Modruš i Otočac iz Like), Munci (iz Muna), Labinci, Žminjci... Neka sela su osnovali doseljenici iz drugih zemalja pa su tako njihovi nazivi Turkija, Romanija, Ungarija, Latini, Grki, Turki, Turčija, Španjoli, Rumanci... Po analogiji možda su prvi stanovnici Toškane bili iz Toscane, Milaneze su možda naselili došljaci iz Milana, Karniju su možda naselili oni iz Carnie (iz Furlanije). Možda su Brešani naselili ljudi iz Brescie, Brinjane doseljenici iz Brinja....

U mnoštvu naziva istarskih sela ima čak 8 Katuna: Katun Baderljanski, Katun Boljunski, Katun Gračaški, Katun Grdoselski, Katun Trviški, Katun Kožljački, Katun Šumberski i Katun Lindarski. Katun je riječ vjerojatno romanskog porijekla. Označavao je povremeno pastirsko naselje. No kako su se pastiri počeli baviti i poljoprvivredom, „privremeno“ naselje u nekim je slučajevima postalo i stalno.

Postoje i 3 Novaka: kod Šterne, Pazina i Motovuna. Postoje i 3 Nove Vasi (kod Šušnjevice, Poreča i Novigrada), 3 su Soldatića, a 3 su i Šaina. Sve u svemu oko 80 naziva istarskih sela ima najmanje jednog imenjaka u Istri, a često i više njih.

Da konfuzija bude veća, osim Bakra u Bakarskom zaljevu postoji i jedan Bakar u Istri. Ima Istra i svoj Senj, ali i Opatiju, a kraj Paza je Klis.

Izvor: Zanimljiva Istra, Just Ivetac

Na slici: nebo nad Brijunima

swirl @ 21:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, rujan 21, 2012

Barun Munchhausen živio je u 18.st. (1720.-1797.). Još za života postao je poprilično poznat po svojim pričama u kojima su neki stvarni događaji dosegnuli neobične dimenzije, a po dimenzijama zasjenili su ih možda samo oni doživljaji koji se nisu nikada niti desili već su bili isključivo plod njegove prebogate mašte.

I danas se pišu knjige bazirane na njegovim pričama (ja sam kao mala imala slikovnicu s njegovim pustolovinama).

S druge strane Istra ima toliko legendi, toliko događaja, toliko nevjerojatnih likova i priča, kao da je i u njoj boravio barun Munchhausen pa je svoju maštu upleo u istarska vjerovanja i legende. A kako bi to otprilike izgledalo da je barun za svojeg života doista i stigao u Istru? Pročitajte knjigu Branka Lučića „Čovjek koji je pao s neba“. Samo je Brankovo poznavanje istarske povijesti i legendi, štriga, krsnika, mora moglo tako savršeno smjestiti baruna Munchhausena u istarsko podneblje. Ukoliko ste i sami dobar poznavatelj istarskih legendi prepoznati ćete mnoge koje su spomenute u knjizi, naravno kroz priču baruna Munchhausena.

swirl @ 20:05 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, rujan 18, 2012

Vozite li iz Buzeta preko Štrpeda prema Sloveniji, samo pedesetak metara prije graničnog prelaza imate na lijevoj strani malu strmu cesticu. Njome ćete doći do malog raskršća s kapelicom. Skrenete li desno stići ćete do Mlina (link). Nastavite li pak ravno, samo nekoliko metara od kapelice nalazi se zaselak Konti. Najveća (i najduža) kuća u Kontima bila je ispočetka manja. No obitelj Ugrini imala je četiri sina, pa je drugi brat dozidao svoj dio, treći svoj... Ruševna kuća do ove bila je nekada pekara. Po kruh su dolazili okolni zaseoci. Danas Konti imaju 12 stanovnika. Nekada su imali puno više, a samo selo ima svojih 5 šterni. Gdje se god okrenete u ovom kraju nalaze se šterne. Nije ni čudo, tu je bezbroj izvora.

Neasfaltiranim putem iz Konti nastavite li uzbrdo, manje od kilometra ima do Goričice. Ironija – u Hrvatskoj ima niz sela bez struje, a Goričica je selo sa strujom, ali bez stanovnika. Posljednja je stanovnica Goričice umrla 2005. godine. Nekada je Goričica imala po 5-6 obitelji s većim brojem članova, danas je napuštena. Tu je nekada živio i fotograf kojeg su zvali „pop“ jer je često fotografirao ljude u crkvi na blagdane.

Vratite li se ponovno do kapelice i malog raskršća, jedini smjer koji vam je preostao voditi će vas u Ugrine, također malo naselje s pokojom šternom. Najveća i najviša kuća u Ugrinima bila je samostan. Postoje priče da su fratri imali i svoje groblje, no ne zna se gdje je i je li doista postojalo. Pregledajte ispred te kuće, vidjeti ćete kamene škrile na podu. Odavno je selo imalo riješenu odvodnju oborinskih voda, a sistem za odvodnju nalazi se ispod kamenih ploča. Na samom početku Ugrina nalazi se stara šterna, napravljena negdje u 19.st. Njezin je vlasnik i najstariji stanovnik Ugrina.

Kodolje čine još i Confi, a dalje su Jakci – još jedno selo koje je ostalo bez svojih stanovnika. Anton Jakac, posljednji stanovnik sela, umro je prije 6 godina.

Izvor: Buzetski list, prosinac 2011.



swirl @ 22:10 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, rujan 15, 2012

Svojevrsni simbol Kraljevice, a i simbol kampa na poluotočiću Oštro je i kraljevička lanterna, svjetionik sagrađen 1872. godine, stilom tipičnim za ovo razdoblje. Svjetionik je smješten na ulazu u luku Kraljevice, na samom vrhu poluotočića na kojem je kamp (kamp lijepo sređen u zadnje dvije, tri godine).

Nekada je u svjetioniku bila posada, nekada je nadgledao ulazak jedrenjaka ili brodova na parni pogon u kraljevičku luku koja je bila korištena, a danas svjedoči propasti simbola Kraljevice, zatvaranju njezinog brodogradilišta.

Površina zgrade svjetionika je 70 m2, i danas se u njemu živi, a sam je svjetionik obnovljen i nadgleda ulazak uglavnom domaćih barki u luku.

Osim obnove, uz sam svjetionik je ovoga ljeta napravljen popularan kafić, a do njega vozi omiljen „prevoz“, mala barka koja je po prvi put nakon tridesetak godina ponovno spojila kraljevičku rivu s Oštrom.

swirl @ 21:07 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 12, 2012

Kada zaljubljenik u moderne tehnologije, ali i zaljubljenik u povijest i bogatstvo koje krije Hrvatska, sjedne za kompjuter... tada Istra dobiva drugu po redu trodimenzionalnu projekciju objavljenu na Google Earth. Do sada je jedina 3D projekcija s područja Istre prikazivala crkvu Sv. Eufemije u Rovinju. Ova druga projekcija o kojoj upravo pišem prikazuje predivan kompleks Dajle (link).

Njezin je autor Stipe Ujdur, umirovljenik iz Opuzena. Od same Dajle dijelio ga je popriličan broj kilometara pa mi je bilo drago barem malo pomoći te Stipu povezati s mojim prijateljem Goranom koji živi u Istri, a koji je pak zaljubljenik u fotografiju.  Google Earth je upravo odobrio i objavio Stipin model, no Stipe je već prijavio i novi model koji je također prošao reviziju.  

Stavljam vam i link na Google Earth, ali i link na Glas Istre na kojem možete pročitati i malo više o Stipinoj motivaciji.

Stipe, čestitamSmile



swirl @ 19:11 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, rujan 9, 2012

Ukoliko već niste čuli da istarskim tovarićima prijeti smrt, pročitajte više na stranicama Rezervata Liburna (link). Nije prvi put da gospodin Perko muku muči sa administracijom, nerazumijevanjem i nedostatkom financijskih sredstava.

Kopiram dio teksta:

"Zbog ne donošenja prostornog plana i plana gospodarenja poljoprivrednim zemljištem koji je osnova za sve aktivnosti i razvoj projekta, dokazivanja legitimnosti posjeda i djelatnosti,  projekt je posljednjih godina stagnirao.

U ovoj godini zbog neplaniranih troškova osiguranja pitke vode i hrane, veterinarskih usluga i obaveznih mjera ne mogu ispuniti uvijete da životinje normalno žive ni izdržati fizičke napore skrbi o 44 magaraca koji su ostali na prostoru Valeta-Donišnica.

Želim ustrajati da se nastavi rad na očuvanju navedenih grla u slobodnoj prirodi pod skrbi institucija, i lokalnih domaćinstava. Pošto nemam vlastitih sredstava za daljnji rad na uzgoju, zaštiti i očuvanju Sjeverno-jadranskih magaraca, prisiljen sam životinje udomiti ili u krajnjem slučaju staviti na klanje.

Porazna je činjenica da ovakav način očuvanja i zaštite magaraca je financijski nemoguć, a propisi i zakonske obaveze nas prisiljavaju da magarce možemo uzgajati samo ako ih iskorištavamo, a pogotovo je nemoguće prihvatiti uzgoj kritično ugrožene baštinjene pasmine za meso."

Magarčići traže hitno udomljenje i spas!  



Na vijestima na RTL večeras - lijepa vijest. Od 44 magarčića njih 40 će tijekom idućeg tjedna ići svojim udomiteljima, a 4 najstarija ostati će kod gospidina Perka. Magarčići su spašeni , ali ne brigom države i njezinih institucija, već brigom gospodina Perka, malih ljudi i RTL-a.

swirl @ 17:14 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, rujan 4, 2012

Biljka lovor (Laurus nobilis) je česta biljka na našoj obali. Ima ga u Primorju, u Istri, na otocima Kvarnera i Dalmacije. Može rasti kao grm, ali i kao stablo, ovisi kako ga formirate.

Po njemu je i Lovran dobio ime, a i sama Opatija nastala je na nekadašnjoj šumi lovora. Kroz povijest lovor je imao veliki značaj, bogatu simboliku i mnoštvo priča i legendi. U Grčkoj su lovor nazivali Daphne, po nimfi Daphne. Legenda priča kako je nimfa Daphne bježala pred zavodnikom Apolonom i, da bi mu utekla, preobrazila se u lovor. Lovor se uvijek koristio tijekom blagdana posvećenih Apolonu, pokrovitelja svih umjetnosti. Lovorovim vijencima nagrađivani su vrhunski onodobni sportaši, ali i veliki ratnici. Od starih Grka božanstvo Apolon prihvaćen je i u Rimu, a zajedno s njime i stari je Rim zadržao posebnu simboliku lovora. Lovorovim lišćem „krunile“ su se glave pjesnika i pobjednika. Bio je sađen ispred ulaska u imperatorove palača pa ga je Plinije Stariji nazivao „čuvarom Cezara“. Sadili su ga i mnogi drugi u doba starog Rima. Simboliku je sačuvao i kroz srednji vijek, kada su lovorovim vijencima krunjeni doktori znanosti, proslavljeni pjesnici, umjetnici...  Čak je i Napoleonova kruna simbolizirala lovorov vijenac.

Naravno, koristimo ga i danas kao začin, ali i zbog ljekovitih svojstava.

Izvor: Istarska danica 1995.

swirl @ 23:15 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, rujan 1, 2012

Predaja kaže da je Flor bio prvi biskup Pule. Nakon nekoliko godina svojeg biskupovanja, u tajnosti je sa svojim arhiđakonom napustio Pulu i godinama posjećivao sveta mjesta u Palestini. Kada se vratio, Pula je već imala novoga biskupa, pa se, želeći izbjeći konfuziju zbog njegovog višegodišnjeg odsustva i neočekivanog povratka, preselio kraj Fažane gdje je živio do smrti.

Relikvije Sv. Flora nalaze se u pulskoj katedrali, zajedno s nizom drugih relikvija. No i one imaju dugu priču čiji djelić ovdje zapisujem.

U 14.st. u ratu s Genovom Pula je opljačkana i popaljena, a opljačkana je i katedrala kada su ukradene i relikvije Sv. Germana. Katedralu je obnovio 1417. biskup Blaž Molin koji je na glavni oltar postavio mramorni sarkofag u kojem je pohranio relikvije.

Bojeći se nekih novih ratova i nekih novih pljački, biskup Giovanni Dremano (bio je biskup od 1465. do 1475.) zazidao je u tajnosti u glavni oltar niz svetih stvari, ali je relikvije ostavio na mjestu gdje ih je smjestio biskup Molin. Relikvije je pak premjestio biskup Orsini (biskup od 1475. – 1497.) koji ih je prvo pohranio u drvene škrinjice izrađene od čempresovog drva pa ih je sakrio u novi oltar u pobočnoj kapeli (kapela na strani bliže moru). Mnogi su kapelu prozvali Orsinijevom kapelom, a i sam je u nju pokopan 1497.

Mjesto u Orsinijevoj kapeli gdje su se nalazile relikvije nazivali su „Arkom Sv. Flora“ mada su sadržavale relikvije još nekoliko svetaca. Arku Svetog Flora otvorio je 1656. godine biskup Alvise Marcello te je pronašao drvene škrinjice i ispravu biskupa Orsinia kojom se tumači kada su na ovo mjesto sakrivene relikvije. Po otkriću škrinjica biskup Marcello dao je iduće godine (1657.) organizirati veliku procesiju ulicama Pule u kojoj su izložene relikvije, nakon čega su relikvije smještene na isto mjesto gdje su se do tada nalazile.

Tijekom arheoloških istraživanja 1884. u apsidi katedrale, ispod poda iza glavnog oltara, otkriveni su ostaci davno korištenog prostora za pohranu relikvija.

U 2. svjetskom ratu relikvije su bile u glavnom oltaru koji je djelomično oštećen u bombardiranju 22. lipnja 1944. Za razliku od neoštećenih škrinjica oštećenja su nastala na škrinjici od Sv. Flora i blaženog Salamona. Škrinjice su nakon rata obnovljene, kao i sam oltar.

Izvor: Iz istarske crkvene povijesti, dr. Dragutin Nežić

Na slici: Katedrala u Puli

swirl @ 17:52 |Komentiraj | Komentari: 0