Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - rujan 2013
ponedjeljak, rujan 30, 2013

U svojevrsnom uporištu glagoljice, Dobrinju, koji je nekada bio jedan od 6 kaštela Frankopana, a čini ga petaestak naselja (pa tako i Sveti Vid Dobrinjski) sačuvala se crkvica Svetog Vida. Crkvica je iz 11.st., jednobrodna, a u nju se ulazi kroz zvonik, otprilike toliko širok kako je široka i sama crkvica.

Uz samo crkvu vezana je i darovnica Slavnog Dragoslava, nastala 01. siječnja 1100. kada je crkva posvećena. Darovnica, često zvana i Dobrinjska isprava, ujedno je i najstariji glagoljaški dokument otkriven na otoku Krku.

Originalnu je ispravu napisao Kirin Radonjin, dobrinjski pisar. Isprava navodi kako je crkva sagrađena na zemlji Slavnog Dragoslava, što je sve „Slavni Dragoslav“ darovao Svetom Vidu osim zemlje, no definira i obaveze crkve te spominje svjedoke ovog dokumenta. Dobrinjska isprava u nekoliko je navrata prepisivana. Dokument je sačuvan u staroj knjizi dobrinjskog kaptola (16.-18.st) koja se nalazi u dobrinjskom Župnom uredu. Riječ je o jednom od prijepisa originalnog dokumenta, kojeg je  učinio Petar Petriš. Prijepis je datiran s 3. siječnjem 1724., a Petar Petriš je tijekom prijepisa ponovno preveo sadržaj dokumenta s latinskog (jedan od prethodnih prijepisa) na hrvatski jezik.

Interesantno je da ni dan danas nije poznato tko je bio taj „Slavni Dragoslav“ te kako je uopće nastao taj epitet.

Izvor: časopis Građevinar 62 (2010) 1

Knjiga o hrvatskoj glagoljici „Ja slovo znajući govorim...“ Anica Nazor

swirl @ 19:49 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 23, 2013



Smješten na samom vrhu brežuljka mjestašce Vrh ima i najbolji mogući naziv. Prvi puta spominje se u starim dokumentima 1195., a kao župa 1231. Nekadašnje mjesto nije imalo obrambene zidove, ali su svojevrsne bedeme činile njegove kuće izgrađene u nizu na samom rubu brijega.

U prošlosti često je Vrh bio u sukobu s Motovunom i Buzetom oko Motovunske šume, a sukobi su se pokušavali riješiti čak i potpisivanjem graničnog razvoda 15. veljače 1304. U doba Venecije Vrh je imao svojeg župana koji je bio podložan gastaldu u Sovinjaku. Podložnost Vrha Sovinjaku manifestirala se na niz načina, pa su tako stanovnici Vrha jednom godišnje morali pomesti trg i put kroz Sovinjak. Naravno da je i na relaciji Vrh – Sovinjak uvijek bilo konflikata, kako to već biva.

U 17.st. zvali su ga mjestom sa zdravim zrakom jer su ga najčešće toliko opasne  epidemije ovoga razdoblja pošteđivale.

Na početku naselja nalazi se crkva Uznesenja Marijina. Izgrađena je u 14.st. i nekoliko puta obnavljana. Godine 1948. Branko Fučić u crkvi je otkrio kamenu kustodiju majstora Benka iz Sočerge (vidi link). Kustodija ima i glagoljski natpis iz 1463. Škropionica je pak datirana glagoljicom u 1552.

Visoki zvonik crkva je dobila relativno nedavno. Sagrađen je 1904. Ispod naselja nalazi se kapela Svetog Antuna Opata. Sagrađena je 1894., na mjestu gdje je postojala starija crkvica iz koje je i glagoljski natpis nastao 1463.

Izvor: Buzetski zbornik 38

swirl @ 18:34 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, rujan 18, 2013



Kada su naselili područje Premanture, doseljenici su odlazili na misu u Pomer u župnu crkvu ili u crkvicu Sv. Nikole koja je postojala na starom groblju. Nalazila se na mjestu gdje je danas kapela Sv. Antuna Padovanskog.

Na inzistiranje stanovnika Premanture pulski biskup Giulio Saraceno 2. ožujka 1632. osniva župu uz uvjet da premanturci što prije sagrade vlastitu crkvu. Prvim župnikom postaje Mihovil Slipšević. U travnju iste godine dozvolu za gradnju izdaje rašporski kapetan Giacomo Cornier. Tada su stanovnici Premanture ozbiljno prionuli poslu te je crkva sagrađena i posvećena 24. srpnja 1664. Titular Sveti Lovro ujedno je i zaštitnik Premanture. Svih pet oltara crkve do danas je sačuvano. S obzirom na sličnosti oltara s onima u Šibeniku postoji mišljenje da su i oltare u crkvi Svetog Lovre napravili majstori iz Venecije.

Crkvica Sv. Nikole porušena je i na istom mjestu sagrađena je kapela Sv. Antuna Padovanskog 1873. kada je započelo pokapanje premanturaca oko kapele.

Izvor: Crkva u Premanturi, Ljudevit Anton Maračić

swirl @ 09:28 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 12, 2013

Blaž Baromić vjerojatno je rođen u Vrbniku te se rano upoznao s glagoljicom. I sam je bio svećenik. Jedan od njegovih prvih radova je Mavrov brevijar (brevijar kojeg je pisao za popa Mavra iz Vrbnika, a pop ga je koristio i na području Dubrovnika dok je tamo obavljao službu). Napisao ga je ustavnom glagoljicom 1460. godine.

U to je vrijeme započeo razvoj tiskarskih strojeva te su se knjige, umjesto dugotrajnog i skupocjenog prepisivanja rukom, počele tiskati i time bivati dostupnije. Naravno, za nabavku tiskarskog stroja trebalo je puno novaca koje Blaž Baromić nije imao. U to vrijeme nije se mogao za pomoć obratiti krčkom kaptolu koji se koristio latinicom pa je otišao u Senj. Dobivši potporu u Senju, Blaž odlazi 1493. u Veneciju učiti tiskarski zanat. Tada nastaje i Baromićev brevijar. Za vrijeme njegovog boravka u Veneciji dao je izraditi glagoljaška slova te se skupa s njima vratio u Senj. U Senju se zatim osniva tiskara 1494. u kojoj je Blaž Baromić odigrao krucijalnu ulogu.

Njegovih je ruku djelo „Senjski glagoljski misal“ čime je taj misal prva hrvatska knjiga tiskana baš u Hrvatskoj, a za koju točno znamo tko ju je tiskao; Blaž Baromić, Silvestar Bedričić i Gašpar Turčić. Tiskanje je završeno 07. kolovoza 1494. Očuvala su se tri originalna primjerka (najočuvaniji je u Budimpešti, primjerak od 199 listova je u Sankt Peterburgu, a primjerak od 147 listova u samostanu konventualaca u Cresu). Od četvrtog je sačuvan samo dio, a nalazi se u Odesi.

Izvori:  wikipedia

Knjiga o hrvatskoj glagoljici „Ja slovo znajući govorim...“ Anica Nazor

Na slici: kip Blaža Baromića u Vrbniku

swirl @ 18:44 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 8, 2013

Barkom ili pješice možete posjetiti uvalu Sv. Jurja u blizini Vrbnika. Poviše uvale nalaze se ostaci crkvice Sv. Jurja. Bila je vlasništvo krčkih knezova koji su je 1453. poklonili krčkim biskupima. U uvali je izvor vode, a sama uvala, zaštićena, nerijetko je služila brodovima kao zaklon pred nevremenom.

U crkvici su vidljive sinopije. Naime, kada su se crtale freske prvo su se ucrtavale na zid pokriven grubom žbukom skice koje su se zatim popunjavale bojama. Tako su nastajale freske. U crkvici se vide sinopije koje pokazuju križeve, sveca s aureolom iznad glave, te jedrenjak oko kojega u moru plivaju ribe, a na čijoj palubi nalaze se mornari.

Svetac je Sveti Juraj, poginuo u progonima kršćana u doba Dioklecijana. Bio je zaštitnikom pastira, flore, faune, stoke... Prije Sv. Nikole Sveti Juraj bio je i zaštitnikom mornara. Ima li boljeg mjesta za crkvicu ovog titulara? Bila je okružena poljima vrijednih vrbničkih seljaka, a prikazivala je i njihovog zaštitnika. Bila je iznad uvale gdje su se sklanjali jedrenjaci u nevremenima, a Sveti Juraj je tada, kada su nastale freske, bio zaštitnikom mornara.  

Po „modi“ odnosno odjeći Sv. Jurja zaključuje se da je crtež nastao negdje u 12. ili 13.st. Čak i oblik broda i tip njegovih jedara odgovara ovom razdoblju pa se i sinopije datiraju negdje u razdoblje 12. ili 13.st.

U okolici Vrbnika nalaze se i ostaci crkvice Sv. Nikole (6.st.) s malim samostanom (uvala Ogrul). Pretpostavlja se da se upravo ovaj samostan (pod nazivom „Mikulj“) spominje na Bašćanskoj ploči, uz samostan Svete Lucije.

Istočno od sela Kameplja nalaze se ostaci crkvice Svetog petra. Crkvica je potpuno srušena pa opet sagrađena u 15.st., o čemu govore neki glagoljaški grafiti.

Izvori: Terra incognita, Branko Fučić

časopis Građevinar 62 (2010) 1

Na slici: strma obala ispod Vrbnika

swirl @ 11:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 4, 2013

S početkom razvoja turizma u Baški Baška postaje poznatija i van granica tadašnje države. Glas o njoj stiže i do Praga pa 1909. u Bašku stiže Emil Geistlich, direktor tiskare Narodne politike u Pragu koji se aktivno uključuje u rad „Društva za poljepšanje mjesta i mjesne čistoće“ i koji će odigrati jednu od ključnih uloga u razvoju Baške i njezinog turizma.

Godine 1910. u Baški je registrirano 960 gostiju, a te iste 1910. dolazi u jednomjesečni posjet mlada (tada je imala 26 godina) liječnica, Zdenka Čermakova. Njezin privremen angažman bio je prvenstveno fokusiran na pomoć obitelji Geistlich u vođenju lječilišta i hotela. Kada je stigla, nitko nije slutio da će njezin boravak u Baški biti znatno duži.

Doktorica je počela s radom 10. svibnja 1910., nedugo nakon što je diplomirala medicinu kao deseta žena na Karlovom sveučilištu.

Osim pomoći u razvoju turizma Zdenka Čermakova liječila je i brinula se o bolesnima u Baški. Siromašne ribarske obitelji nisu mogle plaćati usluge, no radila je bez naknade, i vrlo brzo stekla povjerenje domaćih ljudi. Godine 1920. Baška je pripala Jugoslaviji, pa je doktoričin angažman u turizmu nešto manji. Kako god, jednomjesečni boravak postao je mjesto gdje je proživjela cijeli život. Je li tome presudila ljubav prema Baški, briga o njezinim pacijentima, nesretna ljubav prema ravnatelju mjesne škole?

Umrla je u staračkom domu u Voloskom kada je imala 84 godine, a pokopana je na groblju u Baški.

Na slici: plaža u Baški

swirl @ 18:52 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 1, 2013

 

 

Dok je nekada Veli Lošinj (Velo Selo) bio najveći gradić na otoku Lošinju, danas je najveći grad Mali Lošinj.

Sam Veli Lošinj nastao je oko uske uvale (slika lijevo u gornjem redu), danas prepune turista i s obnovljenim starim kućama sa šarenim fasadama.

Oko luke nalazi se niz zbijenih uličica. Tu je i kula iz 15.st., sagrađena početkom razdoblja vladavine Venecije. Nekada je dominirala lukom, branila je od mnogobrojnih gusara, a danas gotovo da jedva viri između kuća koje su se stisnule oko kule (slika lijevo u doljnjem redu). Kada je izgubila obrambenu funkciju u 19.st. počela je propadati, no u razdoblju od 1997.-2000. temeljito je obnovljena dok je 2001. u nju smješten muzej.

Lukom dominira i župna crkva Svetog Antuna Opata, treća crkva na istoj lokaciji (slika desno u gornjem redu). Prva crkvica ovog titulara sagrađena je sredinom 15.st. Kako je Veli Lošinj postao župa 1662. godine, proglašena je župnom crkvom. Crkva je stradala u požaru samo nekoliko godina nakon toga pa je 1676. godine sagrađena na istom mjestu veća crkva sa zvonikom. U međuvremenu Veli Lošinj je narasao, pa je i ova crkva, druga po redu, srušena i 1774. na istom je mjestu sagrađena veća, raskošnija crkva koja danas dominira malom uskom lučicom. Šetnjom  do svjetionika na Punta Leva naići ćete i na kapelicu Navještenja Marijina iz 18.st. (slika desno, doljnji red). Između župne crkve i kapelice nekada se nalazila vila Wartsee (Morska kula). Godine 1885. kupio ju je nadvojvoda Karlo Stjepan. Oko vile bio je predivan park. Zbog bure je dao sagraditi novu vilu, dvorac, na zaštićenim predjelu koji se zove Podjavori. U svakom slučaju upravo je njegov dolazak u Veli Lošinj imao veliku ulogu u razvoju turizma. Krajem 19.st. otvara se U velom Lošinju niz restorana i pansiona, a mnogobrojni gosti su upravo austrijske bogate familije. Sam Karlo Stjepan dolazio je u Veli Lošinj tridesetak godina.

Danas je u toj zgradi klimatsko lječilište.

Izvor: Turistička zajednica Mali Lošinj  

swirl @ 10:25 |Komentiraj | Komentari: 0