Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - rujan 2014
subota, rujan 27, 2014

Crkvica van Berma naširoko je poznata po svojim freskama te po velikom broju glagoljaških grafita. O prošlosti ove crkvice ipak pričaju i njezini neoslikani zidovi kraj svetišta. Naime, dok je većina zidova crkvice prekrivena zidnim slikama, kraj svetišta nalazi se jednostavan strop, a zidovi su neiscrtani dok je vidljiv samo segment jedne freske.

U nastojanju da se obrazloži takvo stilsko odstupanje svetišta od ostatka crkvice zapravo se otkrivalo kako je izvorna crkvica vjerojatno nekada izgledala.

Već samo ime Sv. Marija od ŠKRILINAH označuje da je crkvica na naslagama škrilja. Nestabilna podloga na kojoj je sagrađena vrlo je vjerojatno bila uzrokom mnogih oštećenja i popravaka. Poznato je da je jedna obnova izvršena 1707. godine. Tada je crkvici dodana lopica (trijem), postavljen je novi kameni pod, a crkva je dobila i novi oltar i prozore. Pretpostavlja se da je izvorno i ova crkvica imala rebrasti svod, čest u sakralnoj arhitekturi u doba kada je sagrađena. Nužnost popravaka crkvice vjerojatno je s vremenom ponešto izmijenio i izgled crkvice, što zbog manje zahtjevnih radova tijekom popravka što zbog ušteda. Tako se vjeruje da je u jednom navratu građevinski zahtjevan rebrasti svod zamijenjen jednostavnim stropom. Pri tome su se, kako to obično biva, ljudi služili već postojećom građom. Srušivši rebrasti svod i dio zidova na mjestu gdje je svetište, ponovno su isti materijal ugrađivali u nove zidove i svod. Pri tome su oslikani dijelovi srušenog zida (stropa) ugrađivani u crkvicu, te su poneki segmenti davnih fresaka sakriveni od očiju javnosti i nalaze se ugrađeni u unutrašnjost zida crkvice. Jedan je segment slučajno otkriven adaptacijom 1977. koja je vođena pod budnim okom Hrvatskog restauratorskog zavoda. U unutrašnjosti zida otkriven je spolij, kameni ulomak, na kojem je otkriven ostatak freske. Spolij se nije mogao izvaditi, no zato je stručnim metodama spašen dijelić freske na tom kamenu. Upravo taj dijelić naknadno je vraćen u svetište crkvice. U neko davno doba na fresku je netko uparao grafit koji prikazuje ljudsku figuru.

Više o freskama ove crvkice možete pročitati ovdje (link).

Izvor:  Pazinski memorijal „Beram u prošlosti“, knjiga XXV

swirl @ 14:45 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 21, 2014

Poput niza drugih istarskih gradića i Beram je prastaro naselje. U prapovijesti na ovom se mjestu nalazila pretpovijesna gradina.

Arheolog Marchesetti dobio je u Trstu 1882. ili 1823. urnu koja je slučajno otkrivena u Bermu te je već u proljeće 1883. stigao u Beram u istraživanje nekropole. Na istom mjestu gdje je otkrivena prva urna otkrio je još 25 urni.

Čuvši za ova istraživanja tijekom ljeta iste godine u Beram dolazi i Karl Moser. Moser je istraživao stotinjak grobova, a arheološki je materijal odnio u Beč. Nakon Mosera, Marchesetti se ponovno vratio u Beram, otkrio novu lokaciju beramske nekropole, no na žalost nije poznato koliko je grobova otkrio.

U jesen iste godine (1883.) beramsku je nekropolu istraživao i Andrea Amoroso. Otkrio je dodatnih 72 grobova.

Nekropola je pripadala beramskoj gradini. Gradina je vjerojatno imala 3 sloja zidina. Najstarija nekropola bila je smještena između drugog i trećeg obrambenog zida. Povećanjem broja stanovnika gradine nešto mlađa nekropola bila je smještena van trećeg reda zidina. Poznata je i lokacija gdje se vršilo spaljivanje mrtvih.

Beram je postojao i u doba starog Rima, no vrlo je malo nalaza datiranih u ovo doba.

Prvi dokument koji spominje Beram je darovnica kralja Berengara I iz 911. Prvi sačuvani Urbar datira iz 1498., a spominje 62 beramska ognjišta. Zbog bijega pred turskim osvajanjima broj stanovnika raste te urbar iz 1570. navodi postojanje čak 148 ognjišta u Bermu. Tadašnji Beram imao je čvrsti obrambeni zid s čak 3 kule. Glavni ulaz u Beram nalazio se na istom mjestu na kojem i danas cesticom ulazite u staru jezgru grada. Pokraj tih glavnih gradskih vrata postojala je i gradska loža. Osim ovog ulaza u grad postojala su i mala vrata. Obranu grada činile su, osim gradskih ziodina, i 3 okrugle kule. Uz crkvu Sv. Martina postojao je kaštel. Naknadno se naselje širilo na južnu padinu, van gradskih zidina te su sagrađene i dvije manje crkvice.

Svoj vrhunac Beram doživljava pred rat između Venecije i Austrije (Uskočki rat) koji je devastirao veliki dio Istre i doveo do strašnih posljedica.

Beram je opisao i nacrtao Valvasor osamdesetih godina 17.st. Opisao je trošne gradske zidine, mnogobrojne vinograde, obrađena polja i voćnjake.  I Moser u doba dolaska u Beram 1883. ostavlja opis velikog broja zgrada u vrlo lošem stanju.

Izvor:  Pazinski memorijal „Beram u prošlosti“, knjiga XXV

swirl @ 19:13 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 18, 2014

U Bermu je pronađeno niz glagoljaških zapisa.

U crkvici Svete Marije na Škrilinah tako su neke kratke zapise na glagoljici ostavili Brnović, Tihonić, Milohanić te niz drugih autora. Od godina zabilježene su 1523., 1534., 1548., 1555., 1557. i 1563. U župnoj crkvi Sv. Martina pronađen je glagoljaški natpis koji se danas nalazi iza glavnog oltara. Natpis glasi

„1431 BE ZIDAN S(V)ETI MAR'TIN'. BEŠE PO(P) PIL(A)D'A PROŠT DIDAK.“

Na kamenici za krštenje u starom svetištu Sv. Martina nalazi se glagoljicom upisana godina 1493. te slova „ISUS“. Kamenica se nekada nalazila u crkvici Sv. Marije od Škrilinah. Pravo blago glagoljaških natpisa nalazi se u Sv. Mariji od Škrilinah. Branko Fučić pronašao je i uspio pročitati čak 127 natpisa. Najveći dio ovih glagoljaških grafita ostavili su žakni, možda tijekom vjernih procesija ili pak tijekom svojeg školovanja. Neka imena žakana ponavljaju se i više puta. Tako su u zidove Sv. Marije od Škrilinah po nekoliko puta upisani: Grško Tihonić, Mihel Markučić (žakan u Bermu 1523.), žakan Jerolim Trampić (naknadno se potpisivao kao pop), žakan Lovre, žakan Ivan Križanić, žakan Ivan Špaha (koji je ostavio uz svoj potpis napisao i „kada se učih pisati“)... Ovo ni izbliza nije dovršen popis svih žakana koji su ostavili spomen na svoje ime urezan u zid crkvice.

Osim žakana, svoj je trag na isti način ostavilo i niz popova: pop Težak, pop Jurij Badovinić (koji je zapisao „Rekoh moju mladu mašu 1556.“)... Među ovim potpisima nalazi se i pop Levac Križanić, onaj isti koji je prepisivač Istarskog razvoda 1546. godine. Križanić se upisao u zid crkvice 1535., a ispod njegovog potpisa netko je glagoljicom upisao „pijani osal“. No nije Križanić jedini kojega su naknadno proglasili magarcem, ima još magaraca na zidovima Sv. Marije od Škrilinah. Glagoljicom je uparano u zidove i niz komentara biblijskih prizora nacrtanih na zidove, no ima i prostih komentatora te komentara raznih vrsti. Uz lik kralja Iruda niz je komentara kojima se Irud proglašava nečastivim i napada ga se. Skoro pedesetak komentara upisano je uz crtež dječaka Isusa koji je s drugom djecom došao u hebrejski hram. Mada još dijete, Isus je ovdje prikazan kao učitelj dok su učitelji na fresci prikazani kao neznalice. Ovakav je prikaz očito inspirirao mnoge, uglavnom niz napisa navija za Isusa i daje mu podršku, dok ima mnogih koji izruguju učitelje. No čak dva puta upisan je kratak komentar „Usrali se“. I freska Sv. Martina bila je izvor inspiracije nekih „komentatora“, no zidovi crkvice skrivaju i potpuno drugačije zapise, potaknute gubitkom dragih osoba.

Glagoljica vezana uz Beram sačuvana je u drugih zapisima. Ljubljanski fragment homilijara, nazvan tako jer je otkriven u Ljubljani, potječe iz 13.st., a definitivno potječe iz Berma. Nastao je u razdoblju prelaska oble glagoljice u uglatu. Potrdu da se nalazio u Bermu daje bilješka Vincenca Bernkovića iz Berma, napisana u 16.st. Iz Berma su i Beramski (Ljubljanski) misal iz prve trećine 15.st. (i on se nalazi u Ljubljani) te dva brevijara iz 15.st.

Izvor: Pazinski memorijal „Beram u prošlosti“, knjiga XXV

swirl @ 22:44 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, rujan 13, 2014

 

Vozite li starom cestom kroz Pazin, na izlazu iz Pazina prema Puli s desne strane nalazi se cesta koja vodi u Ježenj. Nakon nekoliko kilometara dolazite do Malog Ježenja i Velikog Ježenja.

I tu je od davnina postojao život. Tako su na području Malog Ježenja otkriveni ostaci pretpovijesne gradine, a u blizini je otkrivena i nekropola iz ranog srednjeg vijeka. O Velom Ježenju najstariji pronađeni dokument onaj je iz travnja 1478. Župna crkva sagrađena je u 16.st. U Velom ježenju nalazi se i kapelica obitelji Krizmanić (Zvanetovi) iz 19.st. Stanovnici Velog ježenja 1868. podignuli su veliki križ na mjestu Progon, dok su isto napravili i stanovnici Malog ježenja nekoliko godina kasnije. Njihov je križ postavljen naputu prema staroj jezgri sela. Treći križ postavljen je krajem 19.st. na Velom Vrhu, a blagoslovljen je 1900.

U potrazi za rodnom kućom biskupa Jurja Dobrile u Velom Ježenju naišla sam i na veliku šternu (slika gore lijevo). Napravljena je 1913./14. zajedničkim snagama stanovnika. Punila se kišnicom sa svih krovova okolnih kuća. Do šterne nalazi se i kip biskupa Jurja Dobrile, kao i njegova rodna kuća (slika gore desno).

Juraj Dobrila je rođen 1812. u siromašnoj obitelji. Od četrdesetih godina 19.st. prijateljevao je i s Josipom Jurjem Strossmayerom. Nakon školovanja polagano se uspinjao na crkvenoj hijerarhijskog ljestvici. Uvijek je pomagao siromašnima, uvijek se zalagao za prava hrvatskog i slovenskog naroda, bio je i član Matice hrvatske. Omogućio je školovanje nizu siromašnih vrijednih hrvatskih đaka, poticao je izlaženje novina na hrvatskom jeziku, njegovao je narodne običaje. Svojim je djelovanjem uvelike utjecao na hrvatstvo u Istri i začetak narodnog preporoda. Godine 1858. postao je biskup, kao prvi istarski Hrvat na ovoj funkciji. Sedamnaest godina bio je porečki biskup te sedam godina biskup u Trstu. Bio je predstavnikom Bečkog parlamenta, dok je u Istri bio vječiti oponent omalovažavanju Hrvata od strane talijanskih lokalnih političara. Umro je 1882., a cijeli posjed ostavio je u dobrotvorne svrhe. U doba današnje opće razjedinjenosti veselilo me čitati o složnosti stanovnika Ježenja. Nije tu samo šterna, zajedničkim snagama mjesto je dobilo struju 1953., vodovod (1969.), asfaltirana je cesta do sela, a sredstva prikupljena radnom akcijom poslužila su da stanovnici kupe prvi ježenjski zajednički televizor.

swirl @ 13:12 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, rujan 7, 2014



Vozite li starom cestom od Pule prema Pazinu, neposredno pred Pazin s desne strane nalazi se cestica za mjesto Trošti. Skrenete li, ubrzo ćete stići i do putokaza za središte Istre. Uska cesta kroz selo nastaviti će se u dobru makadamsku cestu koja će vas dovesti upravo do – središta Istre.

Matematičkim putem odreženo je da je upravo ovo mjesto na kojem je postavljena malena kamena piramida sam centar poluotoka.

U duhu sa samim poluotokom, na jednoj je strani središte Istre napisano glagoljicom, na drugoj hravtskim jezikom, dok je treća strana na engleskom jeziku, za mnoge turiste koji obožavaju Istru.

swirl @ 20:33 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare