Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - rujan 2015
ponedjeljak, rujan 28, 2015

Naša je povijest prebogata, uz samo malo volje i truda sama nam nudi toliko originalnih ideja, načina prezentacije Hrvatske onim turistima kojima nije stalo samo do sunca i mora. Ne trebamo izmišljati priče, povijest ih je stvorila toliko da ih samo treba poznavati te ispričati.

Isto vrijedi za suvenire. Naša je prošlost dovoljno kreativna i ne bi nam trebalo biti teško biti originalan u stvaranju pravih, hrvatskih suvenira. Kako je Zagreb poznat po šestinskim kišobranima i licitarima, tako i Istra ima toliko toga istarskoga te se nadam da će broj suvenirnica koje prodaju npr. školjke tropskih mora usred Istre biti sve manji.

Glagoljica, kažuni, istarska arhitektura, istarski nakit….

Prvi puta sam otkrila kao autohtoni istarski nakit buzetsku naušnicu (link). Osim nje tu su i žminjski rićin i barbanski rančin.

Žminjski rićin jesu replike naušnica pronađenih u starohrvatskoj nekropoli kod Žminja. Naušnice su iz razdoblja od sredine 9.st. do sredine 10.st. Dok se originalne naušnice čuvaju u Arheološkom muzeju Istre u Puli, njihove kvalitetne replike mogu se kupiti u Istri.  Najčešće su izrađene od srebra, sastoje se od savijene igle na čijem su dnu ukrasi raznih oblika.

Za razliku od žminjskog rićina, barbanski rančin je naušnica pronađena kod Barbana, najvjerojatnije na lokalitetu Gočan. Datirana je u 11.st. Kod barbanskog rančina savijena igla na dnu ima tri kuglice.

I barbanski rančin i žminjski rićin upisani su u Registar kulturnih dobara RH, te su zaštićeni kao industrijski dizajn u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo.

Slika: buzetska naušnica

swirl @ 20:58 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, rujan 15, 2015

Po Pietru Kandleru opis gradskih bedema antičke Pule bio je 1.600 m. Grad je imao čak 12 gradskih vrata; sedam vrata nalazilo se na morskoj strani, a pet prema kopnu.

Položaj vrata otprilike je poznat po starim prikazima Pule iz 16. i 17.st. Kandler nabraja imena vrata, onako kako ih je zapisao anonimni pisac u 17.st.: Porta San Giovanni, Porta Monastero, Stovagnaga, Barberina, Badia, Santa Giuliana, Porta Fontana, S. Maria Alta, Gemina ili S. Caterina, Ercole ili S. Stefano, Rata ili Aurata i Santa Margherita.

Kada je započela gradnja mletačkog kaštela u 17.st. bilo je sačuvano još samo nekoliko vrata, 5 vrata s morske i dvoja s kopnene strane.

Pretpostavlja se da su vrata s morske strane bila uža, ona ipak nisu služila svrsi kojoj su služila ostala vrata, cestovnom dolasku u Pulu.

Danas je sačuvan samo malen dio zidina; od Zlatnih vrata preko Herkulovih do Dvojnih vrata. Još početkom 19.st. Herkulova i Dvojna vrata bila su skoro potpuno zatrpana zemljom. Uglavnom su otkopana pod stručnim okom Antona Gnirsa u razdoblju od 1900.-1902. kada je otkopan i veći dio zidina. U potpunosti su zidine na potezu od Zlatnih do Dvojnih vrata otkopane tridesetih godina 20.st. No zidine pokazuju različite tipove gradnje, od sloja antičkih zidina pa nadalje, kao i razne faze obnove zidina. Mnogi antički spomenici naknadnim su popravcima gradskih zidina jednostavno ugrađivani u bedeme grada pa svako toliko pažljivim gledanjem zidina možete vidjeti i poneki natpis, nadgrobni spomenik, dio stupa....

Tko zna što se još krije pod kućama Pule? Svaka obnova u centru Pule najčešće znači i novi pronalazak njezine antičke prošlosti.

Kao primjer, mozaik „Kažnjavanje Dirke“ (link) pronađen je u obnovi stare jezgre Pule nakon bombardiranja u 2. svjetskom ratu.

Izvor: Antička Pula s okolicom, Robert Matijašić i Klara Buršić - Matijašić 

swirl @ 21:57 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, rujan 5, 2015

Ukoliko želite rezervirati sobu – zakasnili ste. To je nekada bio hotel, danas ga više nema. Slika je iz prosinca 2012. kada me skitnja odvela do Bakarca.

Osamdesetih godina 20.st. bila sam jedna od mnogih mladih ljudi koji su večeri i večeri proveli u tadašnjem disco klubu „Neptun“. Nalazio se u podrumu hotela (ulaz se vidi s desne strane slike). Prije ulaska obično bi sjedili u nekom od kafića u Bakarcu (eto sjetih se i „Palade“) ili popili piće u motelu pa kratkom šetnjom kroz kamp (jer tada je Bakarac imao malen, ali zgodan kamp) odlazili bi u disco. Bila je to vrlo popularna faza „Neptuna“. Tada su poznati bili disco klubovi u Opatiji, a koliko je „Neptun“ bio popularan dovoljni govori činjenica da su mnogi mladi upravo iz Opatije odlazili u „Neptun“.

U „Neptun“ su dolazili i mnogi stranci iz kampa ili hotela u Bakarcu ili smješteni u okolnim mjestima. Neki od turista godinama su se vraćali u Bakarac, maleno zgodno mjesto ušuškano u Bakarski zaljev, s izrazito hladnim morem zbog izvora.

Sama zgrada hotela sagrađena je 1920. godine. Dvije godine ranije u Bakarcu je osnovana „Ribarska zadruga“ koja ja sagradila zgradu. Novosagrađena zgrada bila je „Narodni dom“.

Zbog problema u zadruzi zgrada je prodana 1932. „Kolu jugoslavenskih sester“ iz Celja. Od tada do 1965. U njoj se nalazilo dječje odmaralište. Tek 1965. zgradu kupuje Turističko ugostiteljsko poduzeće „Risnjak“ iz Rijeke. Zgrada je preuređena u hotel te je kao hotel funkcionirala do početka devedesetih.

Promjena vlasnika i neispunjenje nekih planova doveli su do napuštanja hotela. Napušteni hotel zahvatio je požar, stradao je krov, a tada su vremenske prilike i neprilike uspješno nastavile „razgradnju“ zgrade.

Izvor: Glasilo grada Kraljevice „Frankopan“, travanj 2015.

swirl @ 16:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare