Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
petak, siječanj 1, 2016



Mada malen, Svetvinčenat krije puno toga: izgledom je savršena urbana sredina, ima predivan gradski trg, kaštel, niz starih zgrada i crkvica. Crkva sv. Antuna Opata (slika gore) nalazi se do glavnog gradskog trga, nasuprot gradske lože. Sagrađena je u 14.st., a unutrašnjost krije kip ovoga sveca, Svetog Antuna Opata.

Crkva Svetog Roka (slika dolje) nalazi se s druge strane livade sa stražnje strane kaštela. Sagrađena je u 17.st. Dala ju je sagraditi bratovština bičevalaca svetog Roka. Kada je sagrađena nalazila se van gradskih zidina. Nakadno joj je pridodana lopica koja je kasnije uklonjena.

 

swirl @ 16:04 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, prosinac 9, 2009
 
Kada vozite iz Žminja prema Damijanićima, vrlo brzo nakon izlaza iz Žminja dolazite do  crkve Sv. Foške. Crkva je na brežuljku. Sagrađena je 1729. godine o čemu svjedoči natpis na zidu apside.
Na pročelju je natpis iz 1743. godine kada su na crkvi vršeni radovi po nalogu kanonika Florijana. Natpis je iznad okruglog prozora na pročelju.
Kada je izgrađena, crkva nije imala zvonik. Zvonik je sagrađen naknadno, upravo tijekom radova 1742. i 1743. godine. Crkva je imala i trijem, ali je on srušen poslije II svjetskog rata.
Posebnost crkve su prozori i lezene koji su u crkvu ugrađeni tijekom gradnje, a datiraju iz 6.st. s nekog drugog sakralnog objekta.
Inače na području Žminja i okolice bilo je nekoliko pretpovijesnih gradina, a ostaci naselja iz željeznog doba nađeni su i kraj crkve Sv. Foške.
 
swirl @ 21:23 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 7, 2009
I danas Svetvinčentom dominira kaštel Morosini Grimani, jedan od najsačuvanijih (uz pazinski) kaštela Istre.
Dvorac impresivnih dimenzija u svojoj je povijesti promijenio niz vlasnika. Od porečkih biskupa godine 1211. prešao je u ruke poznate i moćne obitelji Castropola (kasnije su članovi obitelji ubijeni). Godine 1384. vlasnikom kaštela postaje obitelj Morosini. Sredinom 16.st. dva brata iz mletačke obitelji Grimani žene dvije sestre Morosini i kaštel prelazi u ruke obitelji Grimani.
Ne samo da je kaštel promijenio niz vlasnika nego je doživio i niz obnova jer je stradavao u raznim sukobima i gorio je nekoliko puta. Zadnji požar je bio ne tako davne 1943. godine.
Na rubovima kaštela nalaze se obrambene kule. Na jugozapadnom kutu nalazi se velika četverokutna kula s balkonom koja je bila rezidencijalni dio kaštela. Pokraj ove kule su vrata u kaštel. I vrata su nekada imala važnu ulogu, pa se, za razliku od danas, do njih dolazilo preko pokretnog mosta, a dodatnu zaštitu za ulazak u grad činile su jake rešetke.
Kule kaštela povezane su bedemima, s čijeg su vrha stražari motrili okolicu. Bedemi i kule čine veliko unutrašnje dvorište, danas namijenjeno raznim priredbama. Između ostaloga tu se organizira i festival plesa. Bez obzira na mnogobrojne vojnike (oko 200 njih) te sve potrebne zadaće koje su se nekada obavljale u kaštelu, i tada je unutrašnje dvorište bilo pogodno za organizaciju „kruha i igara“. Tako se tu održavalo konjičko natjecanje – alka (vidi link), a do današnjih je dana preživjela i legenda o tajnovitom pobjedniku alke, nepoznatom konjaniku koji je 1713. odbio primiti nagradu te nestao, neotkrivši nikome svoj identitet.
Kaštel je napravljen u dimenzijama 3:5 i ovaj je omjer dirigirao i gradnju renesansne crkve te uređenje famoznog trga pred kaštelom (link). 
swirl @ 17:41 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, rujan 6, 2008
Evo još jedne legende o istarskim vampirima. 
Mada slične legende postoje u još nekoliko mjesta u Istri, Ive Rudan u knjizi „Istarskim raskrižjima“ zabilježio je legendu u Roveriji, dijelu Istre oko Juršića (između Vodnjana i Svetvinčenta).
Legenda ide ovako:
U Roveriji je nekada živio Martin, zločest čovjek. Uglavnom je živio od sitne pljačke. Noću je ulazio u tuđe vinograde, kukuruze, kokošinjce i odnosio što se odnijeti moglo. Oko vlastite kuće postavio je niz „klopki“ u koje bi lovio zalutale kokoši od susjeda. Sve u svemu, ne baš omiljeni stanovnik Roverije.
No kako je ostario i obolio, Martin je pozvao k sebi susjede i molio ih za oprost. I susjedi su oprostili bolesnom starcu, a udovoljili i njegovoj posljednjoj želji… da bude pokopan u crkvi. I stvarno, umro je Martin i pokopan je tamo gdje su mu obećali.
I tada je počelo zlo u Roveriji, broj umrlih se strašno povećao i tako je bilo iz godine u godinu. Bez epidemija i nekih razloga koji bi to mogli objasniti. Pokušavši sve „metode“ da se riješe zla bez ikakvog uspjeha, Roverijci su se sjetili pokojnog Martina i posumnjali da je riječ o vampiru koji je za vrijeme života maltretirao sve oko sebe, a izgleda da nije prestao ni nakon smrti. I konačno se našlo par hrabrih muškaraca Roverije koji su otišli u crkvu, za dana otkopali grob od Martina i u njemu našli Martina, dobro uhranjenog krvlju. Proboli su Martina glogovim kolcima…. I tada je Roverijom zavladao mir.
swirl @ 20:30 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 5, 2008
A. Facchinetti (1805.–1867.) bio je od 1831. župnik u mjestu Svetvinčenat i okolnim mjestima koji su pripadali ovoj župi. Inače je njegova obitelj živjela u Vižinadi, u kući na poznatom trgu sa župnom crkvom. Kuće u Vižinadi više nema.
Za razliku od niza talijanskih povjesničara njegov stav prema Slavenima bio je znatno drugačiji; možda i pod utjecajem J. Dobrile, ali i zbog struje koja se počela rađati u 18.st., a kojom se stav prema Slavenima, do tada smatranima «manje  vrijednim narodom», počeo znatno mijenjati. U njegovom djelu «O istarskim Slavenima» Facchinetti je pisao o običajima Slavena, načinu života, vrijednostima, ponekad pomalo idealistički, ali u svakom je slučaju riječ o vrijednom izvoru podataka o običajima Slavena, pogotovo onih koji su živjeli u i oko Svetvinčenta.
I dok su talijanski povjesničari uglavnom osporavali njegovo djelo, Ljudevit Gaj u Zagrebu na stranicama «Danice horvatske, slavonske i dalmatinske» objavio je njegovo djelo u deset nastavaka 1847. No kako su neki povjesničari osporavali njegove stavove, on je u knjizi upravo osudio takve stavove.

«Ostanimo daleko od one mrske i zlonamjerne predrasude zbog koje držimo da su Slaveni manje vrijedni od nas, po načinu koji osjećaju i na koji se ponašaju, a u odnosu na one ostale iz naše pokrajine koji govore kakvim talijanskim narječjem».
swirl @ 16:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, srpanj 19, 2008
 
Tu su dvije stare crkvice s oslikanom unutrašnjosti.
Prva je grobljanska crkva Sv. Vincenta (slika lijevo) po kojoj je mjesto dobilo ime. Sv. Vincent ima zapravo tri sloja fresaka, a najvažniji je srednji sloj kojeg je izradio majstor Ognobenus u 13.st. Najmlađe freske su negdje iz 14. ili 15.st. Uz ostale motive freske imaju i kalendarij te prikazuju aktivnost seoskog života koja dominira pojedinim mjesecom u godini. Modernija verzija kalendarija nalazi se na vratima koja vode u Hum, a sastavni su dio «Aleje glagoljaša» (link). Crkva datira iz 10.st. kada su stariji objekt ovdje sagradili benediktinci, dok je novija adaptacija iz 12.st.
Druga je crkvica Sv. Katarine (slika desno). Crkva je iz 14.st., freske su iz 15.st., a motiv na freskama je Sv. Katarina i legenda o svetici.
swirl @ 19:03 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 13, 2008

Nedavno, prije svega nekoliko mjeseci, za javnost je otvorena još jedna od mnogobrojnih špilja Istre (broj im se procjenjuje na otprilike 1.000, ali je moguće da im je broj i veći).
Špilja Feštinsko kraljevstvo nalazi se blizu Žminja, u selu Feštini (idete cestom od Žminja prema Barbanu, skrećete desno odmah prije Cera i samo slijedite putokaze koji vas vode prema špilji).
Naziv „kraljevstvo“ dodijelila su djeca. Uz njihovu maštu, bogatstvo oblika stalagmita, stalaktita, tvorbi poput zastora, posebnost njihovih boja od mlječno bijele do crvene i smeđe, nije bio problem osjećati se kao u tek otkrivenom kraljevstvu.
Špilja je otkrivena slučajno, 1930. godine. Tada je tadašnji vlasnik vinograda na čijoj je zemlji špilja, Tone Božac, radio u vinogradu i skoro „izgubio“ kramp koji mu je propao u rupu. Ne poznavajući dubinu špilje, T. Božac pokušavao je špilju zatvoriti navažanjem zemlje na ulaz, ali je zemlja neprestance propadala u dubinu.
Za teških vremena, u vrijeme II svjetskog rata, špilja je spasila sina Tone Bošca, Josipa, koji se u njoj skrivao dok su Nijemci odveli i pobili sve muške stanovnike sela Feštini.
Kasnije je vinograd od Tone Bošca kupio Romano Božac.
No i ovo otvorenje špilje je samo dokaz kako pojedinci svojim trudom i dobrim idejama mogu učiniti puno. Lako je moguće da bi špilja i danas bila napola zatrpana, devastirana, da se nisu angažirale kćerke Romana Bošca, uz pomoć svojih obitelji. Dobivši dozvolu Ministarstva kulture, uz suradnju s Naturom Histricom, savjete Silvija Legovića koji je sličan put prošao kako bi se za javnost otvorila jama Baredine, započeo je veliki posao. Uz nešto novčane pomoći za realizaciju projekta, ali i uz znatno vlastito ulaganje, špilja je počišćena, sređene su staze, rasvjeta … i ponuda Žminjštine bogatija je za još jedno bogatstvo. Vrijedi je posjetiti. Tijekom cijele godine temperatura u špilji je između 13 i 14 stupnjeva, a možda ugledate i kojeg šišmiša ili malog račića «albina».
Radno vrijeme: od lipnja do rujna od 10.00 – 18.00, u travnju, svibnju i listopadu subotom, nedjeljom i praznicima od 10.00 – 18.00, a ostale dane uz prethodnu najavu. Više o spilji na www.sige.hr
swirl @ 15:54 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 16, 2008
Pokraj župne crkve u Žminju nalazi se mala gotička kapela Sv. Trojstva. Njezine zidove ukrašavaju freske iz 1471. otkrivene prije Prvog svjetskog rata. Točna datacija je moguća zbog natpisa uz slike. Autor fresaka ostao je nepoznat, ali se po stilu veže uz područje Slovenije. I ove su freske rađene po predlošcima iz Biblije siromaha (Biblia pauperum) što je olakšalo restauraciju uništenog dijela zidnih crteža. Dok se u većini sakralnih objekata s freskama, pojedini međusobno povezani prikazi nalaze linearno od početka do kraja istog zida, u crkvi Sv. Trojstva prikazi prelaze s jednog zida na drugi te se međusobna povezanost među njima prati obilaskom unutrašnjosti crkvice. Nakon toga, negdje u 15. i 16. st. i ovdje su uparani mnogi glagoljaški grafiti.
U Žminju je i crkva Sv. Antuna opata, sagrađena 1381., a radio ju je Armirigius što piše na crkvenom pročelju. U unutrašnjosti su oštećene freske iz 14.st, anonimnog majstora. Riječ je o prizorima iz legendi o Sv. Antunu Opatu, kao i nekih prizora iz Kristovog života. Kao i u kapeli Sv. Trojstva, ima glagoljaških grafita iz 15. i 16.st. Oltar je dao raditi početkom 18.st. žminjski župnik Sante Rovis.
swirl @ 18:40 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 7, 2008
U kaštelu koji i dan danas dominira Svetvinčentom (na slici), godine 1619. osnovana je vrlo jaka bratovština Sv. Roka.
Riječ je o bičevalacima ili flagelantima. Njihove procesije održavale su se u kasnim večernjim satima uz svjetlo svijeća, a članovi bratovštine hodali bi u procesiji u pokorničkim haljama udarajući se bičem.
Inače flagelanti su se prvi put pojavili negdje u 11. st, a svojevrsni „procvat“ broja flagelanata u Italiji dešava se u 13. st.
U Istri se flagelanti javljaju dosta kasno, a uslijed teških prilika: neimaštine, epidemija, gladi, neprestanih ratnih sukoba. Smisao ovog samokažnjavanja bio je na ovako drastičan način „privući pažnju Boga kako bi pomogao u borbi protiv nedaća koje su ih zadesile“.
I inače je flagelanata bilo u Hrvatskoj, ne samo u Istri već i duž naše obale. Najviše flagelanata bilo je na području Zadra, Dubrovnika, Korčule, Raba… Na primjer Status bratovštine flagelanata s Raba propisivao je da članovi bratovštine svake nedjelje moraju doći u crkvu u posebnim pokorničkim haljama te ići po gradu od crkve do crkve bičujući se.
Flagelanti su samo jedna od bratovština. Osim bičevalaca kroz povijest u svijetu se javilo još „čudnovatih“ grupa: od onih koji su se pribijali na križeve, izbjegavali se prati vodom (odnosno prati se uopće), preko onih koji su hodali na sve četiri… Ako ste gledali „Da Vinci kod“ onda se sjećate samoranjavanja usijecanjem u nogu čvrsto stisnutog lanca sa šiljcima što se i dan danas vezuje uz Opus Dei.
No, maknimo se mi od čudnovatih, vratimo se na uobičajenije bratovštine. Bratovštine se javljaju s pojavom kršćanstva. Negdje u 6.st. počinju se osnivati pod nazivom scolae. Broj bratovština raste u srednjem vijeku, a početak njihovog jačanja odvija se na Apeninskom poluotoku u 12. i 13.st. te se od tuda širi u druge krajeve. Zbog broja članova, rastućeg ugleda nekih bratovština i inih razloga (prvenstveno mislim na bratovštine koje su raspolagale solidnim financijskim sredstvima) kroz povijest se u nekoliko navrata pokušavalo „regulirati“ njihovo osnivanje i uloga. Tako je npr. sinodom u Arles-u 1234. godine odlučeno da bratovštine moraju biti pod kontrolom biskupa, od samog osnivanja pa preko uvida u „poslovanje“ i dalje.
U Istri prvi trag bratovština datira iz 11.st., a procvat doživljavaju u razdoblju od 15.-18.st. U arhivima je pronađen trag o postojanju oko 340 bratovština na području cijele Istre, dok ih je vjerojatno bilo i znatno više. Uglavnom su članovi bratovština bili vezani uz neku malu lokalnu zajednicu, vrlo često se bratovština zvala po lokalnoj crkvi, a bavili su se pomaganjem članova njihove bratovštine, pomaganjem siromašnih, održavanjem njihove crkve…
Krajem 18.st. započinje drastično opadati njihov broj. Prvo ih zabranjuje car Josip II 1784., a daljnji „rat“ bratovštinama objavio je Napoleon početkom 19.st.
Kako je niz bratovština vodilo svoje knjige poslovanja, a niz je tih knjiga sačuvano, riječ je o vrlo vrijednom izvoru novih saznanja o našoj prošlosti i običajima. Najveći je dio knjiga pohranjen po raznim arhivima, a i dan danas su uglavnom neistražene.
swirl @ 20:52 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 17, 2008
Kada vozite starom cestom iz Žminja prema Svetvinčentu, oko 3 km nakon Žminja, s lijeve strane ceste nalazi se crkvica Majke Božje od Svetomora i ispred nje samostojeći zvonik. Djelovi crkve datiraju najvjerojatnije iz 12.st. , a uklesana 1666. godina iznad jednog od prozora najvjerojatnije je godina jedne od obnova. Specifikum crkve su kipovi ugrađeni u pročelje, a nose (po dva s lijeve i desne strane lopice) stupove na kojima je trijem (lopica). Neki misle da su kipovi, prvenstveno zbog finoće njihove izrade, ovdje još iz rimskog doba pa naknadno otkriveni i ugrađeni u crkvicu. U okolici su stvarno nađeni ostaci iz antike pa bi i ovo moglo biti istina. Vjerojatnije je ipak mišljenje kako je kipove izradio neki domaći majstor.

swirl @ 18:07 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 18, 2007

Biblia pauperum (biblija siromaha) tiskana je u Holandiji, a kroz povijest doživjela je niz izdanja. Po svom izgledu slična je današnjem stripu, ali joj je tematika religijska. Osim mnoštva slika sadržavala je puno teksta pa su se njome često služili propovijednici kao svojevrsnim priručnikom za vršenje vjerske službe. Svi prikazi Novog zavjeta prikazani su kao logičan slijed događaja iz Starog zavjeta. Po njoj su mnogi umjetnici srednjeg vijeka stvarali vjerske slike, koristeći njezine prikaze poput predloška, što objašnjava sličnost među njihovim djelima. 
Kao predložak Biblia pauperum koristila se za oslikavanje crkve Sv. Nikole u Pazinu, ali i u Žminju i u crkvi Svete Marije od Škrilinah u Bermu (link). 
Današnje tumačenje prikaza nama laicima je poprilično nerazumljivo jer ne razumijemo nekakav generalni princip po kojem je nastala, a kojeg su razumjeli ljudi koji su je koristili.
swirl @ 16:56 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, rujan 18, 2007
Dvigrad (link) dobio je takav naziv jer je bila riječ o dva grada; jedan na jednom, drugi na drugom, susjednom brdu.
Žminj se prvi put spominje u 12. stoljeću. Neki smatraju da je i njegov naziv nastao od prijevoda latinske riječi za blizance. Legenda kaže da je na brežuljku udaljenom nekoliko kilometara od današnjeg Žminja (u podnožju tog brežuljka je Gračišše) bio grad poput Žminja, grad blizanac. Zovu ga i «stari Žminj». Je li istina ili ne, ne znam, ali na tom brdu stvarno postoje ruševine.
U srednjem vijeku Žminj je bio opasan zidinama, a obrana je bila dodatno pojačana s 4 kule. Danas je ostala samo jedna. U središtu se nalazio kaštel.
swirl @ 18:54 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 15, 2006

Svetvinčenat (Savičenta) dobio je naziv po crkvi Sv. Vincenta koja potječe iz 12. stoljeća. Po mišljenju mnogih najljepši je primjer planiranog urbanizma u Hrvatskoj (Pietro Morosini, kasniji dužd mletački, stječe posjed na ovom području i započinje plansku izgradnju naselja, pretpostavlja se da su oko 1490. godine na projektu radili najpoznatiji arhitekti rane renesanse iz Venecije, krug arhitekata oko Maura Cordusia, a možda čak i on sam).
Geometrijsko planiranje i kasnija izvedba najbolje se mogu zamijetiti na glavnom gradskom trgu (Placa) gdje se uz pravokutni prostran trg nalaze i svjetovna i crkvena i komunalna vlast.
 
Uz sjeverni dio Place proteže se Kaštel Grimani, najsačuvaniji kaštel Istre i najveća građevina u Svetvinčentu (prva tvrđava datira iz davnog 13. stoljeća). Vlasništvo nad kaštelom mijenja se od biskupa, familije Castropola, Morosini, Grimani).
Na južnom dijelu Place nalazi se loža, dok je na istočnom Crkva Navještenja Marijina. U sporednim uličicama ima par obnovljenih starih kuća, jedna ljepša od druge. 
Na stranicama Turističke zajednice Svetvinčenat nađoh i slijedeći podatak:
Usred kaštela 1632. godine spaljena je "vještica" Marija Radoslović. "Trač rubrika" kaže da je jedina njezina krivica bila - ljubavna veza s jednim od Grimanija.

Link na Turističku zajednicu Svetvinčenat


swirl @ 18:16 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare