Idete li lokalnom cestom od Svetvinčenta prema Krmedu proći ćete kroz Smoljance. Područje je naseljeno još u prapovijesti. Zapadno od Krmeda na dva brežuljka nalaze se ostaci iz toga doba. Stari Grad čine ostaci pretpovijesne gradine, dok su na Novigradu otkriveni ostaci grobnih humaka.

U naselju se nalazi malena crkvica Blažene Djevice Marije od Zdravlja, sagrađene u 16.-17.st. (na slici). U Smoljancima ima niz starih kamenih kuća koje su sačuvale štih nekih drugih vremena.

U blizini nalazile su se nekada i crkvica Sv. Brcka, te crkvice Sv. Nikole (kraj Vidulina) i Sv. Mateja (kraj naselja Salambati) no više ih nema.

Izvor: Zataj(e)na Istra (Srđa Orbanić, Aleksandar Žigant), istrapedia

Castrum Vallis bio je naziv antičkog naselja koje je postojalo na mjestu današnjih Bala. Naselje je osnovao Caius Palcrus, a uloga naselja bila je prvenstveno obrambena. Tako su Bale branile put koji je vodio do Pule, ali i solane koje su tada postojale. Vallum znači opkop pa se pretpostavlja da su antičke Bale bile zaštićene opkopom.

O antičkim Balama danas svjedoče pronađeni novčići iz ovog doba, čak i ostaci rimskih zgrada koji se otkrivaju gotovo kao i u Puli – čim počnete kopati naići ćete na nešto.

Izvori:

Inflight magazin Croatia airlines (link)

Zataj(e)na Istra (Srđa Orbanić, Aleksandar Žigant)

U Balama vrijedi posjetiti i uljaru. Uljara je zatvorena negdje šesdesetih godina 20.st., no Emanuel Grubić otkupio ju je od svojeg strica i obnovio na interesantan način.

Dok je jedan dio ove manje zgrade vrlo moderna uljara, u nekoliko navrata proglašena i najboljom uljarom, drugi dio je muzej. U muzeju se nalaze preša, hidraulične pumpe, kameni mlin i niz predmeta koji su se koristili u uljari prije stotinjak godina.

U uljari je, osim razgleda muzeja, moguće degustrirati i kupiti maslinovo ulje Valeo, ekstra djevičansko ulje obitelji Grubić koje je već osvojilo cijeli niz nagrada. Između ostalog ulja Valeo već se niz godina nalaze i u svjetskom vodiču Flos Olei.

Link na stranice uljare

Od 1972. do današnjih dana Draguć je „nastupio“ u 9 filmova, što domaćih što stranih. U nekima je radnja bila baš u ovom gradiću dok je nekim filmovima ovo zgodno mjestašce „posudilo“ svoju ljepotu.

Od stranih glumaca u Draguću su bili Karl Malden („Suton“), Gerard Depardie, Nastassja Kinski. Bio je ovdje i Michael York zbog snimanja „Četiri mušketira“. Od domaćih glumaca Dragućem su šetali Boris Dvornik, Sven Medvešek, Zvonko Lepetić....

Gradić Vižinada „glumio“ je malo francusko selo u filmu (vidi link). U Balama, godine 1986., sniman je film o Garibaldiu. Garibaldia je glumio poznati talijanski glumac Franco Nero.

Limski kanal je „odglumio“ norveški fjord. Riječ je o filmu „The Vikings“ snimanom 1958. godine u kojem su glumili Kirk Douglas i Tony Curtis. Za potrebe filma na početku Limske drage napravljeno je „naselje vikinga“. Mada sam Limski kanal nema veze s fjordom i danas ga neki tako zovu, a jedan od restorana u Limskom kanalu baš se zove „Fjord“.

Bilo je toga naravno još....

Kapitel Sv. Marije na Brijunima
Kako se današnja župna crkva u Balama gradila u drugoj polovici 19.st. na mjestu starije (točnije na mjestu više starijih crkva od kojih je najstarija iz 8.st.) tijekom gradnje ostaci starije crkve pažljivo su se pohranjivali u kriptu. 
U kriptu se tada ulazilo strmim stepenicama iz crkve, a prostor je bio bez električne struje. Na ovaj je način nastala prva «izložba» u kripti u Balama. Godine 1995. vođena su istraživanja na mjestu Sv. Marije Velike iz okolice Bala što je brojem nađenih kamenih fragmenata ubrzalo uređenje kripte u adekvatan prostor za izlaganje kamenih izložaka iz prošlosti. Probio se ulaz sa stražnje strane crkve, uvedena je rasvjeta, sređeni su zidovi, a sve na način da se ne naruši poprilično tajanstvena atmosfera crkvene kripte, s lukovima i stupovima.

Inicijator ideje o revitalizaciji Bala je Plinio Cuccurin, jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj, predsjednik udruge Mon Perin i nositelj nezavisne liste koja je pobijedila na zadnjim izborima u Balama. Naručitelj projekta je Poglavarstvo Bala, a projekt je napravio zagrebački arhitektonski studio 3LHD. Pri razradi ideje vodili su se već postojećim sličnim projektima u svijetu, primjerice u Toscani.

Sjećam se da sam prije nekih dvije godine čula ponešto o tom projektu. Između ostalog i jednu dotad nezamislivu činjenicu: projekt su podržale sve stranke, dakle i SDP i HDZ i IDS (stvarno nezamislivo, zar ne?).

Cilj projekta: revitalizacija Bala, do tad zanemarenog i poprilično zapuštenog gradića. Kako? Na istarski način, njegujući tradiciju, a opet koketirajući s željama i potrebama imućnijih turista. Projektom je razrađeno nekoliko „područja“; razvoj poljoprivrede, obnova stancija, razvoj Bala kao hotela, stvaranje Zabavnog parka dinosaurusa, Bale- grad leptira. Razvoj obalnog dijela općine Bale sastavni je dio drugog projekta (Brijuni rivijera) te ne bi smio konkurirati već dopuniti sadržaj kopnenog dijela općine.
Poljoprivreda:

Površina općine Bale bila bi podijeljena na nekoliko zona: zona uzgoja stoke, zona ekološkog uzgoja, zona ratarstva, zona vinograda i zona uzgoja autohtone vrste masline „Buža“. Podjela zona nastala je uvažavanjem tradicije. 

Stancije

Na području općine Bale nalazi se 80 stancija. Pod njihovom obnovom podrazumijeva se uređenje stancija u istarskom duhu, uz dodatke koji su „uvjet bez kojeg nema  za elitni turizam (bazen, ...). Stancije bi kupili i obnovili ljudi koji si to mogu priuštiti, koji bi na njima živjeli, bavili se uzgojem maslina, vinogradima... Turisti bi mogli iznajmljivati dio takvih stancija, po volji se uključiti u ono čime se bave vlasnici stancije. Stancije su međusobno udaljene, okružene zelenilom i do njih bi vodile bijele ceste. 

Grad hotel

Zatim postoji savršena ideja o „Balama – gradu hotelu“ koji bi, ukoliko se na pravi način napravi, mogao biti genijalna stvar. Po ovoj zamisli cijeli bi grad postao hotel, zajedno sa svojim stanovnicima. Uz recepciju „hotela“ , restoran i neke osnovne sadržaje smještene u centru grada, sobe hotela bile bi raspoređene po kućama stanovnika. Famozno jer bi ulice Bala zapravo bile hotelski hodnici. Svaka „soba“ trebala bi biti uređena u istom, istarskom stilu (visoke kategorije), sa odvojenim ulazom od stalnih „stanovnika hotela“. 

Zabavni park dinosaura

U projektu razrađena je i ideja o zabavnom parku posvećenom dinosaurima.

Dario Boscarolli, ronilac iz mjesta Monfalcone, 1985. godine izronio je iz mora neke čudne stvari. U Monfalcone-u je potvrđeno ono što je i sam pomislio, riječ je o stopama dinosaura, točnije brachiosaura koji je živio prije 130 mil godina. Narasao bi i do 25 m.

Na području Bala nađeni su i još neki ostaci iz razdoblja paleolita te je ideja da se uz Bale napravi Zabavni park posvećen ovoj tematici. U parku bi bio muzej sa fosilima i stručnom dokumentacijom koja je plod istraživanja do danas, zatim istraživački centar te konačno i zabavni dio, a sve na temu dinosaura. 

Bale – grad leptira

Na ovom području živi skoro 400 vrsti leptira, od kojih su neke vrste ugrožene. Projekt razvoja Bala uzeo je u obzir i ovo bogatstvo. Zamisao je da se leptiri obavezno uklope u brand Bala. Ideja se razrađuje dalje. U Balama bi se napravio muzej leptira, a neke od vrtača oko grada zasadile bi se autohtonim kulturama koje bi na sebe privukle veći broj određenih leptira.  

Ideja je prihvaćena od većine stanovnika Bala koji i sami imaju interes za realizaciju projekta jer su i sami uložili svoj novac u udrugu Mon Perin. Naravno da ima i protivnika. Može ih demantirati rast budgeta Bala i volja većine stanovnika da se projekt realizira do kraja.

Palača Soardo Bembo i danas je najveća zgrada u Balama. Nastala je od dvije četvrtaste obrambene kule. Na prijelazu iz 14. u 15. st. između ove dvije kule (do tada povezane mostom) izgrađen je stambeni dio palače ukrašen gotičkim kvadriforama.

Prvi vlasnici palače bili su iz obitelji Soardo. Ostavši bez muških nasljednika 1618. Veronica Soardo udaje se za Alvisea Bemba čime palača prelazi u vlasništvo familije Bembo. Danas je zgrada obnovljena. Uglavnom je koristi Zajednica talijana.

Ovo je svojevrsni „rekorder“ u Istri jer je na istom mjestu današnja crkva već peta u nizu. Prvo je izgrađena kapela, pa bizantska građevina pa gotska bazilika s 10 oltara. Četvrta je crkva izgrađena 1638., a današnja 1883. (građena je po uzoru na crkvu u Vodnjanu).

Najpoznatija je po kamenom sarkofagu (9.st.) i lapidariju (ulaz sa stražnje strane crkve). U lapidariju su izloženi niz rimskih kamenih spomenika, ali i spomenici crkvenih građevina koje su prethodile današnjoj crkvi.

U crkvi je i kip Majke Božje od Mon Perina (Mon Perin je inače naziv brežuljka na kojem se nalaze Bale). Kip datira iz 15. st. Nađen je iskapanjem kraj gradskih bedema. Mnogi vjeruju da ima čudotvornu moć. 
Legenda kaže da su jedne izuzetno sušne godine nakon molitvi pred kipom nad Bale došli oblaci i počela je padati jaka kiša koja je spasila Bale od posljedice jake suše. Po legendi, kiša je pala samo u Balama, dok su sva okolna mjesta ostala bez jedne kišne kapi. 

Gradić Bale nalazi se između Rovinja i Pule. Naziv je dobio po lat. castrum Vallis. Vallum znači otkop pa se pretpostavlja da su u antičko doba bile okružene obrambenim otkopom oko mjesta. U srednjem su vijeku zidine grada obnavljane u nekoliko navrata. Uglavnom su imale prsobrane, a obranu su pojačavale kule. Našla sam podatak da su Bale imale 5 kula.

Bale su danas mirno mjesto, ne toliko izloženo ljetnim gužvama, a opet obala je od Bala udaljeno oko 8 km. Pod općinu Bale spada oko 9 km nedirnute obale. Imate li auto, a želite sačuvati živce, idealne su za ljetovanje. Popriličan je dio kuća obnovljen, no ima i onih koje su još ruševne (vjerojatno neće još dugo). Ono što me oduševilo je pažnja posvećena zelenilu, šetnjom kroz Bale imam osjećaj da iz svake „mrljice“ zemlje među kamenom raste cvijeće.

U Balama su razvili projekt razvoja turizma o kojem ću naknadno jer to zaslužuje. Također slijedi post o crkvi i palači Soardo Bembo.

Manje od 10 km od Rovinja, u blizini Bala, nalazi se Palud. Močvara je nastala otapanjem leda te potapanjem kraške doline.Uglavnom se punila slatkom vodom, nizom slatkovodnih izvora i manjih tokova slatke vode u blizini, iz okolnih šuma i pašnjaka. U kišnom razdoblju može biti velika i 20 hektara, dok je u sušnom znatno manja, čak i do 2 hektara, s visinom vode otprilike do koljena.

Do 20 st. Palud je bio, mada u neposrednoj blizini mora, od morske vode potpuno odvojen. Zbog  pokušaja da se iz ovih krajeva iskorijeni malarija (nešto o tome možete pročitati u mom „folderu“ o Brijunima) napravljen je kanal dužine 200 metara koji je povezao more s močvarom. Smatralo se da će miješanje slane vode sa slatkom nepovoljno djelovati na ličinke komaraca, ali, već kako to obično biva, ispada da je to miješanje nepovoljno djelovalo na niz drugih vrsti, dok su se ličinke pokazale vrlo otpornima. Na koncu je borba protiv malarije provedena na drugi način, ali je miješanje slatke i slane vode ostalo.

Ono po čemu je Palud poznat je oko 200 vrsti ptica. Neke od njih su u Paludu stalno, neke povremeno. Ima i barskih kornjača i niz guštera i sličnih gmižuće – puzećih  nemani koje mi baš i nisu drage (pravi izraz bi bio „ratujem obično s njima“).
(tal. Palude, rov. Palou – močvara)