Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
nedjelja, rujan 17, 2017

Betiga je naselje sada već gotovo spojeno s Barbarigom. Na blogu je već dosta spomena o Betigi (kliknuti „betiga i peroj i barbariga“ s tagliste na lijevoj strani bloga).

Ostaci crkve Sv. Agneze u Betigi datiraju iz nekoliko faza. Prvo je to bila grobnica, vezana uz susjednu vilu rustiku, datirana u 2. ili 3. stoljeće. Zatim je bila starokršanski mauzolej pa zatim ranosrednjevjekovna grobna kapela iz 5.st.

Kako je na području naselja postojalo nekoliko vila rustika, negdje u kasnoj antici razvija se pravo naselje. Zato je Sv. Agneza zidom pregrađena na groblje i grobnu kapelu. Iz tog razdoblja istraženo je sedam  kostura otkrivenih u kosturnici.

Izvor: edukativna ploča u Betigi

swirl @ 11:15 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, rujan 30, 2016



Kod crkve Sv. Spiridona nalazi se staro perojsko groblje.  Grobljem dominira grobnica Petra Matijaševića, napravljena 1896. Grobnica je u neogotičkom stilu. Matijašević je bio austrougarski admiral.

Na ovom malom pravoslavnom groblju pokopan je 1872. godine  i sin carsko-kraljevskog potpukovnika Vasilija Sekulića.

Ovo je i posljednje počivalište Petra Demira, boema, pulskog umjetnika, putnika po svijetu, a konstantna inspiracija bila mu je pulska arena. Njegove slike arene danas su u mnogobrojnim pulskim stanovima, ali i šire.

Na groblju je pokopano i nekoliko perojskih svećenika.

swirl @ 18:18 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 28, 2016

Sjevernije od Rta Grote nalazi se arheološko nalazište Dragonera sjever. Riječ je o ostacima antičke vile koja je bila stalno naseljena od 1. do 7.st. Sačuvan je samo dio kompleksa. Pretpostavlja se da je otprilike 80% kompleksa potopljeno ili potpuno razrušeno snagom valova. Vjerojatno je vila bila slična vili na lokaciji Dragonera jug.

Najsačuvaniji, a ujedno i najstariji ostaci jesu ostaci pogona za proizvodnju malinovog ulja. Kao i kod Dragonere jug tako je i na ovoj lokaciji postojala zgrada izdvojena od kompleksa, no danas se ona nalazi pod morem.

Prva gradnja na lokaciji započela je negdje prije naše ere, dok je niz preimaka i nadogradnji učinjeno u razdoblju od 4. Do 7.st. Negdje tijekom 6. Ili 7 st. Učinjene su posljednje preinake kada je zatvorena uljara. Izgleda da je netkom poslije toga cijeli kompleks stradao u požaru koji je započeo u jednoj od peći. Kako je po ostacima očito da se nakon požara nije niti pokušavalo rasčistiti stradale zgrade očito je da je požar označio i kraj postojanja vile na ovom dijelu Dragonere.

Izvor teksta i slike: Dragonera dva bisera (Alka Starac)

swirl @ 14:38 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, srpanj 7, 2016



Okolica Barbarige izuzetno je bogata arheološkim nalazištima, a samo jedno od njih je uvala Marić.

Povrh uvale, na visini od dvadesetak metara, na najvišoj koti brda Komunal,  slučajno je otkriven tumul . Bio je sagrađen tehnikom suhozida.

Postoje različita tumačenja nastanka ovakvih «ograda» od suhozida oko tumula (ne postoje samo oko tumula u uvali Marić nego su i inače česte). Jedni obrazlažu postojanje suhozida kao zaštitu od negativnog utjecaja zagrobnog života. Drugi imaju upravo suprotno mišljenje tumačeći kako je vjerojatno riječ o zaštiti tumula od vanjskih utjecaja.

U sredini tumula bio je grob koji je odavno opljačkan pa nisu pronađene ljudske kosti već samo djelići keramike. U nekim fazama prošlosti namjerno su se razbijale stvari koji su se ukapale zajedno s pokojnikom. Slično je bilo i kod incineracije, pokapanja pepela mrtvih kada su se na lomaču znale bacati stvari namijenjene «drugom životu» pokojnika.

2007. godine temeljito je ispitano podmorje uvale Marić te je potvrđeno kako je antička luka imala čak 3 lukobrana, od kojih je najduži bio dug 90 metara. U blizini je otkriveno manje pristanište s dva mola. Vjerojatno je oboje bilo u funkciji prijevoza poljoprivrednih proizvoda iz obližnjih antičkih imanja, ali i opskrbu imanja svime što nisu sami proizvodili.

Na potezu od Barbarige prema Stanciji Barbariga okriveno je niz tumula  pravilno raspoređenih u osam redova u smjeru sjeveroistok – jugozapad.

Na slici: iz okolice Barbarige 

swirl @ 17:31 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, siječanj 22, 2016

Oko 400. godine kompleks na Dragoneri jug temeljito je obnovljen i preuređen. Pritom je stambeni dio koji je bio sagrađen u 1.st. razrušen, na temeljima njega sagrađen je novi stambeni dio koji je uvećan za dodatnih 100 kvadratnih metara. Podovi su, u odnosu na prethodno zdanje, podignuti za oko 70 cm. Negdje prije ove obnove dio stambenog dijela stradao je u požaru.

Prilikom obnavljanja kompleksa većim se dijelom poštivala starija gradnja tako da je projektant definitivno bio upoznat s izgledom vile prije no što je započela obnova. Jedna od najvećih izmjena u odnosu na stariju fazu kompleksa je apsida, sagrađena u stambenom dijelu kompleksa. Polumjer joj je 3 m, a pod joj je bio pokriven mozaikom. Ovakav izgled prostorije obično je označavao prostoriju u kojoj bi vlasnik zdanja primao svoje goste i klijente. S obzirom da je adaptacija objekta na Dragoneri izvršena u fazi ranoga kršćanstva, a lijepo uređen hodnik koji je vodio do apside imao je mozaik s kršćanskim motivima, pretpostavlja se da je u slučaju Dragonere apsida ipak imala vjersku ulogu.

Jedan požar zahvatio je dio istočnog kupališta, a desio se možda prije adaptacije/izgradnje cijelog kasnoantičkog kompleksa. U svakom slučaju, nakon požara je i kupališna zgrada obnovljena.

Izgleda da je tijekom 6.st. broj stanovnika vile povećan te su uslijedile dodatne adaptacije kako bi se povećao broj prostorija. Najvjerojatnije je bila riječ o više nasljednika vile koji su ovdje živjeli s njihovim obiteljima. Prilikom ovih adaptacija hodnici koji su do tada omogućavali komunikaciju unutar cijelog kompleksa su pregrađivani i gubi se cjelovitost prostora. Pri tome se ne vodi računa o mozaicima i ostalim dekoracijama interijera te se često pregradnje vrše ne poštujući ljepotu interijera. Pregrađuju se i veće prostorije na nekoliko manjih. Zazidana su pojedina vrata. Krajem 5.st. ili početkom 6.st. u dijelu dotada isključivo rezidencijalnog prostora radi se još jedna uljara.

Tijekom 6.st. dodatno se pregradnjom postojećih prostorija nastoji povećati broj prostorija u kompleksu. Negdje u 7.st. na nekoliko je mesta buknuo požar koji je ujedno značio i kraj vile na Dragoneri. Dok pojedini djelovi kompleksa više nisu obnavljani, postoje znakovi da su samo neki njegovi djelovi imali neku svrhu nakon požara. No definitivno se vila nakon nekog vremena napušta.

Izvor: Dragonera dva bisera (Alka Starac)

Izvor slike: Dragonera dva bisera (Alka Starac)

swirl @ 17:24 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 17, 2016

Riječ je o raskošnoj antičkoj maritimnoj vili koja je posjedovala vlastito pristanište, gospodarski dio te bogat stambeni dio. U vilu se ulazilo na dva ulaza; jedan kolni, drugi je bio samo za pješake. Sagrađena je negdje između 70. i 90. g.n.e.

Kompleks je sadržavao 4 krila zgrade koja su zatvarala unutrašnje dvorište. Na južnom dijelu kompleksa, uz samo more, nalazio se najljepši dio, raskošan stambeni dio. I ovdje se mogu prepoznati dvije faze gradnje: prva, ranocarska, iz razdoblja od 1.-4.st., druga iz razdoblja od 5.-7.st. U središtu ovog dijela nalaze se ostaci reprezentativne apside (sagrađena je naknadno). Imala je pod od različitih vrsta mramora i granita no na žalost nije sačuvan niti u djelovima. Na nalazištu je općenito otkriven veliki broj mozaika. Mozaici su bili različiti već ovisno o namjeni prostorije. Jednostavniji, slagani od većih ploča bili su u prolazima, atriju, a finiji, sastavljeni od sitnijih pločica finije obrade nalazili su se u unutarnjim prostorijama. Bili su bijeli, bijelo sivi, bijelo crni, a u jednoj prostoriji je pod bio izrađen od vrlo sitnih pločica u različitim bojama. U nizu prostorija otkrivene su i zidne freske, tako da su, osim podova, i zidovi bili ukrašeni.

Zapadno i istočno krilo bili su prvenstveno namijenjeni proizvodnji maslinovog ulja pa su tako imali tijeskove za masline, skladišni prostor, za taloženje... U istočnom dijelu nalazio se i zahod, pa prostorije za mljevenje žita, kuhinjska prostorija.

Na sjevernom dijelu napravljena je velika vodosprema izgrađena u doba cara Tita (79.-81. godine). Datacija izgradnje vodospreme omogućena je po žigovima i obliku segmenata amfora koje su ugrađene u njezine zidove. Uglavnom je riječ o amforama koje su se proizvodile u obližnoj Fažani. Dijelom je vodosprema isklesana u živu stijenu. Osim vodospreme na ovom krilu nalazio se veći broj prostorija, vjerojatno namijenjenih raznim gospodarskim namjenama, a za jednu se od njih, po otkrivenim ostacima, zna da je bila kovačnica.

Kompleks je imao dva kupališta, oba blizu sjevernog krila. Kupalište u zapadnom dijelu je sačuvanije, sadržavalo je uobičajene sastavnice rimskih kupki: dio s hladnom, dio s mlakom i dio s toplom vodom, svlačionicu, peć za grijanje vode i cijevi koje su dopremale vodu do svakog dijela. I ovdje su otkriveni mozaici. Na istočnom krilu je bilo veće kupalište, na žalost do danas znatno slabije sačuvano. U njegovom sastavu nalazila se i sauna.

Na nalazištu je otkrivena nadgrobna ploča iz 1.st. (na slici na vrhu), koju je dao po oporuci učiniti sebi i supruzi Pereliji Grati vlasnik kompleksa koji je vjerojatno i dao sagraditi cijelu vilu.

Uz stambeni dio prema moru, kao i uz zapadno krilo, nalazila su se ograđena dvorišta koja su također imala neku svrhu.  

U blizini, nešto južnije uz more, nalaze se ostaci još jedne zgrade. Pretpostavlja se da je nastala u ranocarskom razdoblju, kao i cijeli kompleks, te da je imala prvenstveno gospodarsku funkciju te možda služila i za smještaj robova. Veliki dio zgrade nestao je pod morem ili zbog snage valova. U kasnijim fazama i adaptacijama kompleksa izgleda da je ova zgrada napuštena te je cijeli život kompleksa preseljen u centralnu zgradu.

Izvor: Dragonera dva bisera (Alka Starac)

Više slika na linku ovdje

swirl @ 18:33 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 13, 2016



Kada vozite od Peroja prema Barbarigi, kod Rta Grota nalaze se dva zasebna nalazišta; Dragonera Sjever i Dragonera Jug. Nešto malo sam već pisala o Dragoneri, no to se ticalo prvenstveno nalazišta Dragonera jug.

Oba se nalazišta nalaze uz more. Istraženi su tek 2003. i 2004.. O Dragoneri jug prvi zapisi postoje između dva svjetska rata.

Istraživanja na lokaciji Dragonera sjever izvedeni su na 2.900 kvadratnih metara, a na Dragoneri jug na 8.550 kvadratnih metara.

Kako je u posljednjih 2000 godina obala Istre potonula za 80-120 cm dio antičkih ruševina je potopljen, posebice kod Dragonere sjever. Dragonera jug nalazila se na malo višem mjestu, mada je i ona uz more, pa je sačuvan veći dio nalazišta.

Na obje lokacije nalaze se ostaci rimskih vila, dok je po jedna zgrada, vjerojatno gospodarska i za smještaj robova, bila izdvojena iz kompleksa vile. Tijekom stoljeća vile su obnavljane, proširivane i obje su napuštene negdje u 7.st.

Izvor: Dragonera dva bisera (Alka Starac)

swirl @ 16:44 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, listopad 10, 2012


Dolazite li u Barbarigu, nastavite voziti kroz novo naselje sve do kraja asfaltirane ceste. Uz završetak ceste nalaze se zgrade koje su nekada činile Stanciju Barbarigo. Danas se ovaj dio, za razliku od novog naselja, naziva - Stara Barbariga.
To je bila stancija obitelji Barbarigo po kojoj je i cijelo naselje dobilo ime. U sastavu kompleksa nalazile su se raskošne stambene zgrade, te gospodarske zgrade i jednostavne zgrade za kolone, ljude koji su radili na velikom posjedu. Kompleks je imao i kapelu, ali je ona srušena u 2. svjetskom ratu. Mada je današnji izgled posljedica pregradnji novijeg datuma, na žalost uglavnom neplanskih, ipak je djelomično sačuvao jezgru nekada raskošnog posjeda oko kojeg se nalazio vrlo lijep i njegovan vrt. Izgled vrta danas je gotovo potpuno neprepoznatljiv.
Ipak veseli da su danas pojedine zgrade kompleksa lijepo obnovljene.
U masliniku koji se od stancije spušta prema moru nalazi se i mala vila obitelji Barbarigo. Cijeli ovaj kraj vrlo je gusto naseljen u antici te ima niz arheoloških iskopina iz tog doba. Na žalost, niti jedna nije označena, pa svako toliko neuspješno pretražujem (i redovito ne nalazim ono što tražim). 
swirl @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 19, 2011

Eto nedavno sam kraj Stare Barbarige naletila na stado ovaca. Njih ni više ni manje nego 300.

I jedan pastir.

I jedan pas šarplaninac.

Vrijedilo je to i zabilježiti, pogotovo imajući u vidu stočni „fond“ Hrvatske.

Kratka opaska (jer bih kroz lakat progovorila): koliko li stado tek ima onaj koji se potužio Jaci da mu treba 70 pastira? Samaraše neću spominjatiSmile



swirl @ 18:19 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 21, 2010
Ovdje nije riječ o mjestu Banjole blizu Medulina već o arheološkom nalazištu blizu Sv. Foške u Batvačima (link) u okolici Vodnjana. Imala sam jedan pokušaj da je nađem, ali je na žalost pokušaj završio bezuspješno (da ne kažem fijaskom) jer sam se izgubila među bezbrojnim suhozidima Vodnjanštine.
Početkom 20.st. ovdje su u polju otkriveni ostaci trobrodne bazilike Sv. Mihovila. Bazilika je izgrađena negdje u 5. ili 6 st., a bila je u uporabi do 15.st. U 15.st. je u blizini sagrađena nova crkvica Sv. Mihovila, a u nju su ugrađeni i neki segmenti tada već urušene trobrodne bazilike. Godine 1975. drveni kipovi iz crkvice preseljeni su u Zbirku sakralne umjetnosti u župnoj crkvi Vodnjana (link).
Prije pronalaska ostataka bazilike iskapanja na ovoj lokaciji dokazala su postojanje prethistorijskog naselja na ovom mjestu, kao i postojanje rismog naselja u antici.
U antici je ovdje postojala i bogata rimska vila s vrlo raskošnim termama pa se pretpostavlja da su upravo terme presudne u nastanku naziva Banjole. Još je jedan ostatak iz antičke faze - otkriveni žrtvenik kojeg je podigao Caius Laecanius Iulius.
Prilikom iskapanja ostataka bazilike otkriveni su među ostalim i mnogobrojni ostaci njezinog interijera koji datiraju iz raznih faza, zatim sarkofazi, jednostavne grobnice iz 6.st., ostaci mozaika... Iz kasnijih faza otkriveni su ostaci s pleterom. Dio nalaza bio je 1927. godine pohranjen u lapidariju u Vodnjanu. No dijelom su nestali, dok je dio danas pohranjen u Arheološkom muzeju u Puli.
Izvor: Vodnjan i okolica (Marijan Jelenić), Istarska enciklopedija

Slika by Studioworks, na linku imate i poziciju Sv. Mihovila pa se nadam da ćete imati više sreće nego ja
swirl @ 20:39 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, srpanj 25, 2009
Nekada katolička crkva, pa sklonište Napoleonovih vojnika, pa sve do nedavno - štala,... nekadašnja crkvica Sv. Stjepana u Peroju ipak uspijeva odoliti mnogobrojnim ljudskim pokušajima da je se upropasti do kraja.
Dolazite li iz smjera Vodnjana, proći ćete kraj Ville Letan (link), pa izaći na mali trgić. Skrenete desno, kao da idete prema Barbarigi, pa odmah u malu uličicu s lijeve strane i za par minutapješice dolazite do Sv. Stjepana.
Crkva je izgrađena negdje u 7. ili 8. st., a na zidovima je imala freske napravljene negdje u 13.st. Pročelje joj je specifično. Ima 4 lezene s ugrađenim stupovima koji su bili sastavni dio nekog starijeg zdanja.
U planu je restauracija crkve, koja uključuje i arheološko istraživanje oko crkve. Kako će na planove utjecati recesija – ne znam!
 
swirl @ 21:08 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 11, 2009

U okolici Vodnjana i Fažane nalazi se pravo carstvo suhozida postavljenim po međama preostalim još iz razdoblja antičke centurijacije, kao i kažuna, kamenih kućica koje su služile vlasnicima čestica na kojima su napravljeni da odlažu alat, ali i da se sklanjaju za vrijeme nevremena. 
Autor ovih fotografija je S.Š., nastale su u blizini crkve Sv. Foške (
link). Zahvaljujem na dozvoli da ih objavim.






swirl @ 14:52 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 11, 2008
Dragonera
Stari naziv Barbarige bio je Punta Cissana i pod tim nazivom spominje je još i Plinije stariji. Tek negdje u 16./17.st. mijenja joj se naziv u Barbarigu i to po članovima bogate obitelji Barbarigo koja je ovdje imala svoje velike posjede.
Okolica Barbarige neiscrpno je arheološko nalazište. Osim prethistorijskog tumula u uvali Marić (Porto Maricio), na području od Barbarige prema Betigi nalazi se niz ostataka života iz razdoblja antike. Osim toga ostaci dvije antičke vile nalaze se uz samo more, vrlo su blizu uvali Marić, i vrlo su slične onoj u Dragoneri.
Na Rtu Barbariga nalaze se ostaci antičke utvrde, a na istom je mjestu kasnije podignuta mletačka utvrda. Iz antičkih vremena pronađena je i nadgrobna ploča Tita Kornelija Krisomala, a po tekst ploče može se zaključiti da je i ovdje bila fulonika, zdanje za preradu i bojanje tkanina. Na području Barbarige otkrivena je jedna od najvećih antičkih uljara u Sredozemlju. Skladište za ulje omogućavalo je skladištenje čak 6.000 litara maslinovog ulja. U uljari se nalazilo i po deset pari tjeskova kojima se dobivalo ulje. Osim ove uljare, na području oko Barbarige nalazilo se još antičkih objekata za proizvodnju ulja, ali manjeg kapaciteta. Ulje se odvodilo iz uvale Marić koja je imala ulogu važne antičke luke.
Izvor: Vodnjan i okolica, Marijan Jelenić
swirl @ 16:52 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 10, 2008
U brončano doba pokojnici su pokapani u tumule, „grobnice“ od kamenih ploča koja su se u Istri pokrivale nabacanim kamenjem te su tako nastali humci. I sama je riječ „tumul“ nastala od latinske riječi tumulus (humak).
Tumul su obavezno činile 4 vertikalne kamene ploče, najčešće dvije kraće i dvije duže, koje su formirale oblik pravokutnika u kojeg se polagao umrli. Ove četiri ploče s gornje je strane pokrivao kameni poklopac. Izrada donje plohe poprilično varira. Kod nekih ispitanih tumula donji dio bio je napravljen od utabane zemlje. Neki su tumuli donji dio imali složen od manjih kamenih ploča, a neki su na dnu imali šljunak, morski pijesak ili puževe kućice.
Ovakvi grobni humci znali su biti i poprilično visoki, a kako su bili smješteni na uzvišenjima bili su i lako vidljivi iz okolice. Upravo zbog takvog strateški važnog smještaja, dio njih je u novijoj povijesti uništen gradnjom vojnih objekata (pogotovo na jugu Istre).
U tumul se moglo pokapati jednog pokojnika, ali i više njih, obično u sjedećem ili skvrčenom položaju, a tumuli su mogli biti osamljeni ili po više njih na istom mjestu.
Jedan tumul je pronađen u blizini Vodnjana, kraj sela Škicini. Možda su u njega pokapani stanovnici Lakoršaga, pretpovijesne gradine u blizini. Vrlo blizu su ostaci Vrčina, također pretpovijesne gradine, a postoje zapisi koji spominju velik broj tumula oko same gradine (Schiavuzzi). Tumuli su otkriveni pokraj sela Čabrunići, na niz lokacija u blizini Limskog kanala, Rovinjskog sela, Rovinja (jedan od njih je i Maklavun), u Balama i u okolici Bala, pokraj sela Krmed, kod Premanture gdje se tumul nalazio u središtu pretpovijesne gradine (ostaci ovog tumula danas više ne postoje), u Banjolama, u Puli i okolici, na Brijunima, u okolici Fažane, Peroja i Barbarige, kraj Krničkog Porta, u blizini Nezakcija
Tumuli su danas samo manjim dijelom ispitani. Dio njih je odavno prekopan pa su eventualni nalazi zagubljeni. Postoji niz kamenih gromača za koje se pretpostavlja da kriju još neistražene tumule. Veliki dio tih gromača nalazi se u blizini pretpovijesnih gradina što samo povećava mogućnost da je doista i riječ o tumulima. Ponegdje su u istraženim tumulima otkrivene kosti davno umrlih ljudi, te nešto komada keramike, ukrasnih perli ili bodeža. I po ovim nalazima (perle, bodeži) pretpostavlja se da su se na ovaj način pokapali ipak važniji pretpovijesni stanovnici, ratnici i sl.
Krajem brončanog doba raste broj ukopa u kamene grobnice poput ovih u tumulima, ali koje se više ne pokrivaju kamenjem.
Izvor: „Škicini (Vodnjan) – Brončanodobni grob pod tumulom“, Klara Buršić Matijašić
swirl @ 12:41 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 8, 2008
Ne znam sjećate li se cijelog spektakla koji se svojedobno zbivao oko Seusovog blaga. Inače riječ je o kompletu od 14 srebrnih posuda, iz razdoblja kasne antike (4.st.), a ujedno i najskupljem i najljepšem srebrnom posuđu Rimskog Carstva. U kompletu su srebrni tanjuri, posudice i vrčevi za vodu…. Na jednom od tanjura (teškom 10 kg) upisan je Seus kao vlasnik posuđa i po tome je cijeli komplet prozvan „Seusovim blagom“.
Vrijednost mu je procijenjena negdje 1990. na više od 40 milijuna funti, mada se vjeruje da bi se mogla postići i znatno viša cijena.
Spektakl počinje devedesetih godina prošlog stoljeća kada ga je vlasnik, lord Northampton, htio prodati putem aukcijske kuće Sotheby.
Sam lord ga je kupio osamdesetih godina. Ponudivši blago nekim muzejima jedan od muzeja ustanovio je da je dokumentacija o porijeklu Seusovog blaga falsifikat (po tom falsifikatu blago je iz Libanona). Kako je otkriće o falsifikatu otežalo prodaju, Sotheby je lukavo pokušao otkriti porijeklo kompleta objavivši da je u posjedu JEDNE posude (ne njih četrnaest) te je obavijestio sve zemlje koje su nekada bile pod Rimom. I tu na scenu nastupaju Mađarska (koja je tvrdila da je riječ o blagu iz Mađarske, točnije s područja Balatona jer je na jednoj od posuda upisano ime Pelso što je drevno ime za Balaton) i Hrvatska zbog tvrdnji da je Seusovo blago iz Hrvatske, iz okolice Barbarige. U New Yorku započinje sudski proces koji na koncu završava povoljno za lorda. Naime zaključak je bio kako lord nije znao da je riječ o falsificiranom dokumentu te da je kupio Seusovo blago „u dobroj volji“ dok dokazi Hrvatske i Mađarske o porijeklu blaga nisu dovoljno čvrsti.
U sporu s tadašnjom Jugoslavijom interesantna je činjenica da se u spor uključivala i JNA. Činjenica je interesantna i zbog toga što ne znam što bi JNA trebala imati u ovom sporu (osim što je trebala dozvoliti istraživanje i na dijelu Barbarige koji je tada bio zatvoren za javnost), ali i zbog toga što su svojedobno postojali svjedoci koji su tvrdili da je blago doista otkopano u Barbarigi. Svedoci su tvrdili da je u nestanak blaga uključeno nekoliko oficira JNA. Prije nekoliko godina čak se u medijima pojavila izjava Antona Cveka, nekadašnjeg inspektora SUP-a u Puli, koji je naveo da je i tada na području Pule, Fažane, Pomera i Peroja nekoliko svjedoka iz JNA koji znaju kome je, kada i kako Seusovo blago uručeno. Imena nisu objavljena nikada. O uključenosti JNA u nestanak Seusovog blaga s područja Istre pisali su čak i neki svjetski mediji pozivajući se na svoje izvore. Analiza minerala u tlu Barbarige te analiza minerala nađenih na samom kompletu podudarna je, što bi moglo značiti da je blago doista bilo skriveno u tlu Barbarige (prilikom ratova, opasnosti i slično nije prvi put da je netko sakrio bogatstvo zakopavši ga u zemlju, baš zbog toga i imamo toliko priča o zakopanom blagu).
U pokušajima da dokaže kako je riječ o hrvatskom blagu tada je bila vrlo aktivna tadašnja ravnateljica pulskog Arheološkog muzeja, Girardi Jurkić, koja je nastavila s pokušajima i kada je postala ministrica kulture. Godine 1996. cijeli je izvještaj uručila hrvatskoj vladi, a nakon toga je naravno Hrvatska pasivno promatrala vrlo aktivnu Mađarsku u dokazivanju mađarskog porijekla.
Relativno nedavno blago je po prvi put izloženo, negdje 2006. ili 2007., vjerojatno da bi se povećao interes među potencijalnim kupcima voljnima platiti koliko traži lord. U 2007. pojavile su se glasine kako Soroš kupuje blago s namjerom da ga pokloni Mađarskoj.
Sama Hrvatska teško da bi imala novce za tako nešto. Ali je interesantno da Hrvatska o Seusovom blagu  „mudro“ šuti u posljednjih niz godina. Pri tome izgleda da čak i rezultati ispitivanja nisu nikada objavljeni. Je li riječ o uobičajenoj pasivnosti, nesposobnosti diplomacije i ostalih ili nešto treće - ne znam.
No sama mogućnost o postojanju poveznice između Seusovog blaga i Barbarige vrijedna je spomena, kao i činjenica da su vrlo bogati antički objekti otkriveni na području Barbarige vrlo moguće nalazište ovakvog bogatstva.
swirl @ 17:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 13, 2008

U Betigi točno ispred restorana Danijela nalazio se humak koji se često koristio i kao divlji deponij. Ovaj humak je skrivao ostatke crkve Sv. Agneze. Crkva je vjerojatno prvo nastala kao privatni mauzolej (2.st.) na zemlji nekog od antičkih veleposjednika da bi kasnije (u 5.st.) bila dograđena i pretvorena u crkvu.
swirl @ 18:19 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 28, 2008
Cestom koja vodi iz novog naselja Barbariga (odmah na početku naselja) dolazite do Betige. Samo slijedite asfaltiranu usku cestu, skrenete na malom raskršću lijevo i na kraju asfalta skrenete opet lijevo. Vozite po makadamskoj cesti jedno stotinjak metara i dolazite do ruševina samostana Sv. Andrije.
Kompleks je istražen 1975. i 1976. Još su tada nađeni mnogobrojni podni mozaici, tragovi fresaka, grobnice... Danas na ovom mjestu stoje ruševine koje svjedoče o «zlatnom» razdoblju samostana.
Jezgra kompleksa je trolisna kapela (površina u obliku djeteline), nastala negdje na prelazu iz 4. u 5.st. Ispod kapele nalaze se rimski ostaci tako da znamo kako povijest Betige datira još iz antičkog doba. Grobovi koji su se nalazili u svakoj od te tri apside vjerojatno su uništeni kada je samostan napušten.
Podni reljef kapele sadržavao je i imena donatora čijim je novcen izrađen. Kapela je na istoku, a zapadnije do nje izgrađena je trobrodna bazilika Sv. Andrije. Pod bazilike krasio je višebojni mozaik, također s imenima donatora (Florencius, Aquilinius, Urania,...).Bazilika je građena tako da je u njezin sastav uklopljena trolisna kapela. Vjerojatno je gradnja bila istodobna s gradnjom kapele ili je možda bazilika izgrađena neznatno nakon kapele. 
Uz južnu stranu bazilike negdje u 7. i 8. st. izgrađene su krstionica s apsidom, te grobna kapela u kojoj su nađena dva sarkofaga. U kompleksu je nađena i kamena ploča s imenom moćne pulske obitelji Settidii (negdje iz 2.st. n.e.). Vjerojatno je obitelj imala svoje posjede na mjestu današnje Betige.
U 7. stoljeću kompleks postaje benediktinski samostan. Benediktinci ga temeljito obnavljaju. Osim toga, između 9. i 13.st. benediktinci zapadnije od bazilike grade čitav kompleks koji je činio samostan, a u čijem sastavu su atrij, cisterna, niz prostorija u kojima su živjeli. Kompleks je napušten u 13. st. nakon epidemije kuge.
Zbog krađa kompleks je ograđen danas žicom.
swirl @ 18:09 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 30, 2008
Negdje na pol puta između Barbarige i Peroja, uz more na lokalitetu Dragonera, otkriveni su ostaci rimske vile. Vila je bila velika i raskošna, a bila je naseljena u razdoblju od 1. do 7.st.
Po otkrivenom ulomku nadgrobnog spomenika zna se da je tu živjela Perelia Gratia sa svojim suprugom koji je bio nakon uspješne vojne karijere gradonačelnik antičke Pule i načelnik policije.
Dok je zbog podizanja površine mora dio dvorišta pod morem, veliki dio vile je na kopnu. Uz rezidencijalni dio prepun različitih vrsti mozaika, bilo je tu i dvoje termi.
Gospodarski dio bio je namijenjen proizvodnji maslinovog ulja, kao i nizu prostorija za skladištenje i općenito proizvodnju.
Nešto sjevernije od ove vile nađeni su ostaci još jedne. No ona je bila još bliže moru pa je danas uglavnom pod vodom.
Na relativno malom području između Peroja i Barbarige ima još otkrića iz antike, nešto bliže Barbarigi. Ostaci čak dvije vile, vrlo slične ovoj u Dragoneri, otkriveni su u uvali Marić koja je odmah na početku Barbarige.
swirl @ 17:51 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, studeni 28, 2006

Nakon pretraživanja o Perojskom popu možda je najbolje ovdje navesti jedan mali dio knjige Drage Orlića "Štorice o štrig i štriguni".  Samu knjigu čini niz kratkih priča i anegdota na temu štriga, mora, krsnika, štriguna koje je pisac prikupio u narodu Istre, a koje čine istodobno i simpatičan, i vrijedan zapis narodskog vjerovanja. 

U svakom slučaju, za razliku od katoličkih svećenika, izgleda da je pravoslavni perojski pop imao više razumijevanja za probleme praznovjernih ljudi. U Peroj po "pomoć" dolazili su mu svojedobno ljudi s područja cijele Istre. Znao je lijek za mnoge probleme koje su prouzročile štrige. Orlić je zabilježio kako mu je najčešća "plaća" za uslugu bila - crna kokoš.

Iz Orlićeve knjige: KORDELA OD FAŠE
Ti pop u Peroju je bija jako moćan bilfo. On je moga načiniti, i zlo raskinuti, a da bolesnika ni ne vidi, ni ne takne. Ja nebin virova da me to ni tukalo. To je bilo tamo nidri 1933. lito. Mala Ondina je plakala i plakala. Dan i noć, noć i dan. Niš ni mogla u usta vrći. Pomoći ni bilo.
Uzeta je bila od zla.
Uputili su me h ten popu u Peroj, ki ni naše vire, i rekli da malu ne rabin nosit sobon, da je dosta ponesti kušćić ditetove robe. Žena je dala kušćić kordele od faše ča je malu ufašivala i to smo dali mojen najmlažen bratu, neka, zajno zjutra rano, nosi u Peroj.
Nike dobe dana, moglo je bit jedno pet ur, mala je frmala plakati i blaženo zaspala. Kad se je brat vrnuja, je reka da je jušto u tu uru kordelu od faše da popu.
 

Drago Orlić rođen je 1948. godine u selu Mandelići, općina Savičenta (Svetvinčenat), južna Istra. Živi u Poreču. Objavio je devet zbirki čakavskih pjesama: "Će daž" 1983., "Hip i vik" 1987., "Groti duša zrije" 1993., "Daž daždi, miš prdi" 1998., "Med i teran" 1999., "Mediteranski & i @" 2002., "Kanat vrhu svih kanti" (prepjev biblijske Pjesme nad pjesmama na istro-čakavski, zajedno s Danielom Načinovićern) 2003., "Filmski versi" 2005., te "Is*tri*janci" 2005. Objavio je i pet knjiga satira "Lipi moji". Sakupio zbirku praznovjernih pučkih priča "Storice od štrig i štriguni" 1986., "Istarski bordel muza" 2003. te "Istarske narodne poslovice" 2005. Uredio je monografiju "Srdačno vaš Poreč" 1990.

swirl @ 18:33 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, studeni 25, 2006

Eto Labin mi održao lekciju da sam preskočila neke bitne stvari pa naknadno pišem o Peroju. 

Pod nazivom Praetorium Peroj se spominje kao ljetovalište još u doba Rima (dokumentirano u Rižanskoj skupštini iz 804. godine). U 15.st. Peroj je napušten zbog kuge (nešto o kugi u to doba već se nalazi pod zapisom o Dvigradu jer su i stanovnici Dvigrada napustili svoje naselje zbog kuge i osnovali novo - Kanfanar). Sredinom 17. stoljeća u pust Peroj dolazi sedamdesetak crnogoraca (negdje petnaestak obitelji) i sadašnji su stanovnici Peroja uglavnom njihovi potomci (jedini pisani dokaz o tome nalazi se u Perojskoj povelji).

Iz početka na nove stanovnike vrši se pritisak da prihvate katoličku vjeru. Crnogorci odolijevaju jer je s njima došao i njihov svećenik, ali i zato jer već u 16. stoljeću u Puli postoji jaka zajednica pravoslavnih grka kojoj je i službeno dozvoljen njihov vjerski obred. Nakon niza problema u Peroju je odobreno osnivanje parohije (negdje u 18. stoljeću) i tako je nastao Sveti Spiridon.
 Sveti Spiridon u kojem se čuva poznati ikonostas iz 16. stoljeća
Blizu Sv. Spiridona nalazi se i stara crkva Svetog Stjepana (zatvorena 1826. godine) koja je donedavno služila kao - štala.

U blizini Peroja nalazi se i Sveta Foška (Sveta Foška - zaštitnica od glavobolje, reumatizma i artritisa). Crkvica je smještena na livadi van mjesta. Tumačenje odabira lokacije je u izrazito jakom energetskom zračenju. Crkva je građena oko 600. godine, a u 8. je stoljeću, zbog velikog broja hodočasnika, dodan trijem. Tijem se urušio 1956. i tada se razvila polemika da li krov vratiti ili ne. Pobijedio je ovo drugo rješenje. I za ovo mjesto vezane su priče o mnogobrojnim čudesnim izlječenjima. Čak su i nađene mnogobrojne štake koje su ozdravljeni ostavljali na trijemu (!).
 Sveta Foška
Tko je Sveta Foška (Foška = crnka)? Djevojčica rođena u Ravenni 235. godine u doba kada je kršćanstvo strogo zabranjeno, kršćani proganjani, zatvarani, ubijani. Izgleda da se u 12. godini krstila. Kada joj je saznao za to otac, nakon neuspjelog pokušaja da se odrekne kršćanstva, prijavljuje ju vlasti.  Zbog toga joj je, 15.02. 250 godine, u njezinoj petnaestoj godini, odrubljena glava.

swirl @ 18:54 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare