Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
nedjelja, siječanj 27, 2013

Crkvica je nekada pripadala Pićanskoj biskupiji. Sagrađena je 1604., no kako to već biva, na istom mjestu postojala je i starija crkva koja se naknadno dograđivala. Ima malu upisanu apsidu, veliki trijem (lopicu), te preslicu s dva zvona.

U crkvi su nekada postojale freske. Nađeno je čak 4 sloja fresaka, od kojih je najstariji sloj s kraja 12. i početka 13.st. Ovaj najstariji sloj fresaka ujedno su i najstarije freske na području nekadašnje Pazinske grofovije. No postoji i sačuvan sloj fresaka, naravno mlađih od ovog najstarijeg sloja. U apsidi se nalazi glagoljaški grafit koji spominje popa Martina Ambroževića, no ima i grafita na latinskom.

U blizini su se nalazile još tri crkvice. Iz crkve Sv. Jelene sačuvan je kip koji se nalazi u Svim Svetima. Zvono koje se nalazi u crkvici Svih Svetih je iz 1628., a nekada je to bilo zvono crkvice Sv. Nikole. Crkvica Svetog Duha je isto srušena.

Sama kapelanija Gradinje je bila glagoljaška. Tome ne svjedoči samo glagoljaški grafit u crkvici nego i pritužbe pićanskih biskupa na korištenje isključivo glagoljice te slabo poznavanje latinskog jezika.

Više o Gradinju pogledati ovdje (link) te pročitati i komentar Jerolima ispod toga teksta.

Izvor: Franina i Jurina 2013.



swirl @ 13:32 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, siječanj 1, 2013

Od Gradinje, preko Paza i Posrta do Letaja – sve su to bili srednjevjekovni kašteli. No dok su danas vidljive ruševine kaštela u svim navedenim naseljima, u Letaju ostaci kaštela više ne postoje.

Sam se kaštel spominjao još u 11.st. kada ga je Henrik IV ustupio istarskom markizu Ulrichu I. Upravo je Ulrich I ovdje sagradio jaku utvrdu iz koje su se nadgledali putevi prema Boljunu i Čepićkom jezeru.

Ispod kaštela postojalo je podgrađe čije se ostaci mogu vidjeti na padinama ispod nekadašnjeg kaštela (to sam pročitala, nisam ih i potražila).  

U svojoj prošlosti kaštel je izmijenio niz vlasnika. Godine 1612. vlasnik kaštela bio je Attanasio Calotti te je iz kaštela izvedeno niz napada na mletački dio Istre. Tako je i kaštel Letaj dao svoj „doprinos“ sveopćoj pljački koja je obilježila razdoblje Uskočkog rata.

Kaštel je napušten negdje u 17.st. od kada je započelo njegovo propadanje. Najveći dio njegove kamene građe naknadno je ugrađen u seoske kuće koje su nicale u ovom kraju.

Crkvica Sv. Jurja sagrađena je negdje u 16.st.

Izvor: Korijeni istarskih gradova, Just Ivetac

swirl @ 14:01 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 12, 2012

U blizini Paza nalazi se crkvica Sv. Martina i njezino malo groblje (seoce Posrt ili Posert). Crkvica je u blizini ceste, a prvi se puta spominje početkom 12.st. Otprilike 100 metara ispod nje nalaze se ruševine još jednog istarskog srednjevjekovnog kaštela.

Danas je vrlo dobro sačuvana (nedavno dijelom i restaurirana) visoka kula s nizom katova, u čijim su zidovima vidljive puškarnice, prozori i vrata. Od ostatka kaštela vidljiv je samo dio temeljnih zidova. Ovaj dio kaštela bio je znatno niži od kule (imao je dva kata).

Kaštel se prvi put spominje na početku 12.st. pod nazivom Castrum Sancti Martini te se predpostavlja da je sagrađen neko vrijeme prije toga. Danas vidljivi ostaci datiraju od kaštela novijeg datuma, takozvanog kaštela Šabec. Naime, krajem 16.st. kaštel je bio potpuno zapušten te ga je Jurij Barbo obnovio (praktički sagradio iznova), a ljudi su ovaj kaštel zvali Šabec. No ni ovaj kaštel nije dugo „izdržao“. U vrijeme Uskočkog rata (link) u 17.st. bio je sklonište uskoka te su ga teško oštetili Mlečani.

Inače, sam naziv Posrt (Posert) za ovaj kraj i naselje ispod kaštela prvi je put zabilježeno u 15.st.

Izvor: Korijeni istarskih gradova, Just Ivetac

 



swirl @ 22:53 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 7, 2012

Najčešće na kartama Istre Gradinje nije upisano kao mjesto jer je riječ o cijelom  skupu malih naselja s desne strane ceste kojom iz Cerovlja vozite prema Pazu. No eto imam jednu kartu gdje sam baš našla Gradinje (u Istri je veselo snalaziti se po kartama).Smile

U Gradinje spadaju i Ragovinci, naselje od svega nekoliko kuća. U Ragovincima je i groblje s crkvicom Svih Svetih. Crkvica je stara, negdje s početka 17.st., a prije nje se na istom mjestu, kako to obično biva, nalazila također crkvica. I u njoj su otkriveni glagoljaški grafiti (pogledati komentar od Jerolima ispod ovog teksta). Kada šećete oko crkve vidjeti ćete na udaljenosti od otprilike 150 metara ruševan toranj koji je nekada bio sastavni dio manjeg kaštela. Očito je nekada ovdje postojala i gradina pa od tuda i danas postoji naziv - Gradinje.

Toranj se naziva i Turnina ili Tornina. U 17.st. na svojem je crtežu Valvasor (link) zabilježio izgled kule tako da znamo da je imala nekoliko katova, dok su oko nje i pripadajućeg malog kaštela uspjevali lijepo obrađeni vinogradi. Krajem 15.st. cijeli je feud bio u rukama obitelji Walderstein, dok u 16.st. dolazi u vlasništvo tadašnjeg vlasnika Kožljaka (link). Godine 1668. Turnina, Paz, Belaj i Kožljak u vlasništvu su Francesca Carla Barbo-a koji prodaje sve posjede, s iznimkom Turnine, princu Auspergeru. No već 1695. princ kupuje i Turninu.

Na žalost toranj je u lošem stanju, nedavno se srušio kamen sa samog ruba visokog zida, a sa sobom je povukao još jedan dio zida. Novaca za obnovu nema, no eto veseli da su nedavno toranj posjetili konzervatori kako bi procijenili u kojem je stanju i vidjeli što bi se eventualno moglo napraviti sa siromašnom kasicom kojom raspolažu.

Izvor: Korijeni istarskih gradova (Just Ivetac)

Link na članak iz Glasa Istre o Turnini, na linku možete vidjeti i Valvasorovu sliku Turnine

swirl @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 20, 2009
Slikar Albert iz Konstanza živio je u 15.st. na Bodenskom jezeru, a svoj je trag ostavio i po malim i malo manje malim crkvama u Istri.
U plominskoj župnoj crkvi koja datira iz 15.st. godine 1475. napravio je veliku zidnu sliku (triptih) umjesto oltara. Freska je otkrivena slučajno i to relativno nedavno, prije desetak godina. Tada se veliki drveni oltar koji potpuno sakriva fresku pripremao za restauraciju te se odmaknuo od zida i konačno otkrio djelo Alberta iz Konstanza. Na jednom dijelu triptiha nalazi se prikaz Sv. Kuzme i Damjana čija su imena upisana u njihove aureole glagoljicom. U triptih si upisane godina stvaranja i ime umjetnika te je bez dvojbe ukazano tko je izradio fresku. Na slici je zvonik plominske crkve.
Osim Plomina Albert iz Konstanza oslikao je grobljansku crkvicu Sv. Vida u Pazu (link). I ovdje je freska datirana tako što je glagoljicom upisano i ime njezinog tvorca. Freska je nastala 1461. godine.
Veliki istraživač freskoslikarstva Branko Fučić pretpostavio je, zbog sličnosti u stilu slikanja, kako je isti slikar naslikao freske u Jasenoviku te u mjestu Vranja.
Izvor: Istarska enciklopedija

Detalj freske u Plominu gdje je Alberto iz Kostance napisao na glagolici: TO PISA MESTAR ALBERTO NA ČAST SVETE MARIIE SA SVOIE GREHI - LET GOSPO(D)NI(h) ČUND (1475). Ispod, u aureoli sveca piše : S. DOMIAN

Fotografija freske iz crkve Sv. Vida u Pazu na kojoj se vidi zapis na glagolici iz 1461. godine.
Hvala Jerolimu na fotografijima freski.
swirl @ 20:23 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, rujan 6, 2008
Od niza starih zapisa pisanih u Boljunu, većinom knjiga raznih bratovština, postoji i takozvana «Boljunska kronika». Čine je zapisi pisani poput kronike iz dvije bratovštinske matice.
«Boljunsku kroniku» pisali su Vicenc Frlanić, Ivan Križmanić i Bernardin Velijan, boljunski župnici. Najstarije zapise, a ujedno i njihov najveći broj, napisao je Frlanić koji se prvi put spominje u Boljunu 1576. godine u zapisu o vjenčanju Martina Vlaha. Smrt Frlanića zapisao je pak njegov nasljednik Ivan Križmanić, mada je istog dana, neposredno prije svoje smrti, zapis o dramatičnim zbivanjima toga dana u Boljunu ostavio i Frlanić. Kako je zapisano, Boljun je tada nastradao u napadu Arbanasa, dosta je ljudi ranjeno, a kako izgleda, i sam je Frlanić u tom napadu napadnut i teško ranjen negdje iza crkve Sv. Kuzme i Damjana.
Osim zapisa pisanih poput kronike Frlanić je vodio knjige krštenih, vjenčanih i krizmanih kao i niz knjiga bratovština. Bio je i notar pa je po potrebi obavljao i posao notara za stanovnike svoje župe.
Kao utemeljitelj «Boljunske kronike» zapisao je niz crtica koje pokrivaju razdoblje od 1400. godine pa sve do dana svoje smrti 12. rujna 1612. godine. Zahvaljujući njemu možemo pratiti glavna zbivanja u Boljunu, ali i šire, najvećim dijelom zbivanja s područja tadašnje Hrvatske.
Nastavljač zapisa, Križmanić, uglavnom je pisao o samom Boljunu, a zapisi su iz razdoblja od 1612. do 1615. godine. Početne zapise napravio je kao žakan, da bi zatim postao i pop, a očito i župnik. I on je, osim kronike, vodio i druge knjige, pa i na njegovo ime nailazimo uglavnom u knjigama bratovština. Posljednji zapis gdje se on spominje datira iz 1619. nakon čega mu se gubi trag.
Jedan jedini zapis u kronici ostavio je 1622. godine Bernardin Velijan, ali se i njegovo ime spominje u knjigama bratovština. Početni su zapisi u knjigama pisani latinicom na talijanskom jeziku, slijedi niz zapisa na hrvatskom pisanih glagoljicom, da bi se nakon vremena vratio na latinicu. Upravo je u njegovo vrijeme dograđena župna crkva u Boljunu (1640.-1641) a 1641. na vanjski je zid crkve ugrađen križ s latinskim natpisom i glagoljicom.
Niz prijepisa starih zapisa na glagoljici i općenito niz listina nekih poprilično dalekih zbivanja možemo zahvaliti Jakovu Volčiću (link). Nerijetko su, u razdobljima koja slijede, originali zagubljeni, a ostali su Volčićevi prijevodi i zapisi.
Relativno nepoznato Volčićevo djelo «Kus zgodopisa» upravo je prvi prijevod na hrvatski i latinicu Boljunske kronike.
Izvor: Boljunska kronika, Dražen Vlahov
swirl @ 15:21 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 13, 2008

Sveti Vid je ta mala grobljanska crkvica u Pazu. Na jednom brežuljku ona, okružena grobljem, na drugom udaljenim oko 150 metara Paz. S groblja – pogled na sve strane, Ćićariju, Učku, Paz...
U crkvici su freske majstora Alberta iz 15.st., renesansni sarkofag, ali i glagoljaški grafiti.
Majstor Albert iz Konstanza radio je u Istri niz fresaka između 1461. i 1475. (Konstanza na granici između Njemačke i Švicarske). Osim freski u crkvici je otkriven i natpis na glagoljici koji potvrđuje da je freske radio majstor Albert 1461. godine, za vrijeme vladara Paza Jurija Pazara (vladar Paza dobivao je automatski «Pazar») i u vrijeme plovana Andrije Bužana (Bužan u Lici), dok je mjesni župan Paza bio Vitko.
swirl @ 17:43 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 6, 2008
Paz
U maloj kapelici unutar kaštela Belaj (link) među raznim nadgrobnim pločama nalazi se kamena ploča s imenom Mesaldo Barbo. Najvjerojatnije nije riječ o nadgrobnoj ploči. 
Tko je bio Mesaldo Barbo?
Mesaldo Barbo obnovio je kaštel u Pazu (link) 1570. godine. Možda je ova ploča upravo ploča koju je stavio na kaštel nakon završene obnove. No isti taj Mesaldo Barbo inspirirao je Vladimira Nazora pa je nastalo djelo «Monstrum iz Paza». Naime, Mesaldo je ubio vlastitog sina, Kastelana. Zbog tog zločina optužen je te smaknut u Ljubljani 1589.
swirl @ 16:46 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, siječanj 19, 2008
Istočno od Cerovlja, na brežuljku visine nešto preko 300 metara, nalazi se Paz. Do njega sam došla s druge strane, od Vranja strmom zavojitom cesticom koja me prvo dovela do groblja. Zgodno! Na malom brežuljku je groblje sa svojom crkvicom, pa je malena udolina, pa na drugom brežuljku Paz sa svojim ruševinama obraslim bršljanom.
Prvi put se spominje u 12. i 13. st. Prvo je bio u vlasništvu Oglejske crkve, a zatim u rukama nekog Fritza. Krajem 15.st. dolazi u vlasništvo obitelji Walterstain.
Još i danas ovim malim mjestom dominiraju te ruševine visine i nekoliko metara koje su nekad bile kaštel. Kaštel je nacrtao i Valvasor (link), koji je posjetio Paz u 17.st. kada je kaštel počeo propadati tako da su njegovi crteži taman nastali u zadnji čas pred propast dvorca.
I za ove ruševine postoji legenda koju prepričavaju stanovnici. A kaže kako se i danas, s vremena na vrijeme, među ruševinama kaštela pojavljuje duh posljednjeg vlasnika kaštela

swirl @ 14:38 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 30, 2007


Od Paza vas makadamska cesta vodi prema Belaju, jednom od najljepših istarskih dvoraca. Dvorac ima 4 krila koja zatvaraju unutarnje dvorište. Krila imaju dva kata, a uz dvorište s unutarnje strane nalaze se arkade. Izgrađen je krajem 16.st. što vjerojatno objašnjava njegov više stambeni, manje obrambeni izgled. U kapelici koja je u sklopu dvorca nalazi se nadgrobna ploča Martina Mojsejevića, jednog od gospodara Kožljaka. Ispisana je glagoljicom, a na njoj je i godina njegove smrti (1492.)
Na istom je mjestu prije izgradnje dvorca postojala vojna utvrda (prvi pisani dokument gdje se spominje Belaj datira iz 1367.).
U starim dokumentima iz 16.st. kao vlasnik dvorca spominje se Juraj Barbo koji je bio i vlasnik Kožljaka. Vjerojatno je upravo on izgradio današnje zdanje. Sredinom 17.st. dvorac dolazi u vlasništvo obitelji Auersperg, a ostaje u njihovom vlasništvu sve do kraja II svj. rata. Nakon rata dvorac je nacionaliziran, pa je neko vrijeme u njemu smještena i poljoprivredna zadruga. Danas je u privatnom vlasništu. 
swirl @ 18:22 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, veljača 3, 2007

 Pogled na Učku
I Boljun je još jedan od istarskih gradića čija povijest počinje pretpovjesnom gradinom. Na malom brežuljku (254 m) s kojeg puca dobar pogled na dolinu, Učku, Boljunsko polje, ovaj je gradić oduvijek bio interesantan raznim osvajačima. Imati vlast nad Boljunom garantirala je kontrolu važnih puteva kojima je kolao život tadašnje Istre. Još su Rimljani ovdje napravili svoju utvrdu pod nazivom Ad Fines.
 Kaštel
Boljunski kaštel se prvi put spominje u 11. stoljeću. Njegovi debeli obrambeni zidovi i kule konstantno se obnavljaju sve do 17. stoljeća te je Boljun u nekoliko navrata dokazao svoju neosvojivost. Jedan od takvih primjera bio je pokušaj (samo jedan od mnogih) Venecije da ovlada Boljunom 1616. Uz pomoć 500 albanskih i korzikanskih plaćenika mletački providur Marco Loredan uspio je spaliti gradić, ubiti župnika, ali i opet NIJE osvojio Boljun (u jednim od svojih "izvještaja svoj poraz tumači neosvojivošću grada).
 Kula
Oko kaštela gradić se počeo razvijati u 13. stoljeću. Mislim da sam negdje vidjela da ima oko sedamdesetak stanovnika (podatak trebam provjeriti). Ono što ne trebam provjeriti je da ima dobru maneštru i kobasice (konoba odmah pokraj Kaštela).
     
Svakako prošećite Boljunom i njegovim uličicama. Obiđite sve uglove kaštela. Želite li ostati i nekoliko dana samo dajte. Odmah do Kaštela nalazi se lijep trg gdje su obnovljene kuće (slika dolje) i na njima je oznaka da se iznajmljuju. Izgledaju fenomenalno, kao i toliko starih kuća u Istri koje se zadnjih godina obnavljaju.


I na koncu, da ne zaboravim spomenuti glagoljicu u Boljunu. neki glagoljički natpisi nalaze se u crkvi sv. Jurja, a najpoznatiji glagoljaški zapis je onaj u HAZU. Predstavlja kroniku na glagoljici koju je uglavnom vodio domaći pop Vicenc Frlanić. Više o tome slijedi i biti će u "folderu" s tekstovima o Boljunu.

swirl @ 19:12 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare